Smatram da želite znati kakvo je stanje mlake duše. Dakle, evo ga: mlaka duša još nije mrtva u očima Božjim, jer vjera, ufanje i ljubav još nisu posve ugašene. Njihova je vjera bez revnosti, ufanje nije čvrsto, ljubav je bez žara.
Ništa ga se ne dotiče (kršćanina u stanju mlakosti): istina je, on sluša Božju riječ, ali se često dosađuje. Sluša od dosade, radi običaja, kao osoba kojoj je to dosta poznato i koja smatra da dovoljno vrši svoje dužnosti.
Dosadne su joj duge molitve. Njezina je misao sklona za rad koji je tek svršila, ili onaj što će početi... dok je njezina jadna duša kao u smrtnoj borbi. Od dvadesete godine ova je duša puna dobrih želja, bez da nije nimalo promijenila svoje navike. Ona naliči osobi koja se vozi u svečanoj kočiji, ali se ne dostoji podići nogu da se popne gore. Nije voljna ipak odreći se vječnih dobara radi ovozemaljskih, ali ona ne želi niti otići s ovoga svijeta, ni otići na nebo, i kad bi mogla provesti svoje vrijeme bez križa i bez boli, ne bi pitala otići sa svijeta.
Ako je čujete govoriti da je življenje toliko dugo i jadno, i nevoljno, to je samo onda kada sve ne ide po njezinim željama. Ako dobri Bog, da je na neki način obveže popraviti življenje , odluči poslati križeve i oskudicu, evo je kako se muči, cvili, prepušta se jadikovkama, mrmljanju, i često jednoj vrsti očaja. Izgleda da neće više prepoznati da joj dobri Bog šalje ove kušnje za njezino dobro, da popravi življenje, i da je privuče k sebi. Što je učinila da ih je zaslužila? Misli u sebi, mnogi su veći grješnici od nje, pa ipak ne trpe kao ona.
