AC Nekoliko starih i vrijednih katoličkih knjiga

1771. god. tadašnja hrvatsko-kranjska franjevačka provincija sv. Križa izdala je knjigu "Dissertationes dogmaticae de exteriori Dei cultu" (autor je fra Oton Sprug), u kojoj su temeljito pobili protestantske hereze, zablude i kriva mišljenja o Euharistiji, štovanju Gospe i svetaca itd.

Franjevci su u to vrijeme još suzbijali protestantizam u slovenskim pokrajinama.

Knjigu možete preuzeti OVDJE na Google Books...

***

Knjiga austrijskog isusovca Vida Pichlera "Lutheranismus constanter errans" 

("Luteranizam koji neprekidno griješi"), 1709. god.

Knjigu možete preuzeti OVDJE.

***

Ovdje možete skinuti primjerak križnog puta koji su bavarski kapucini sastavili u 18. stoljeću (ovo je izdanje iz 1747. god.).

Usporedite to s današnjim soft-"križnim putovima"... koje sastavljaju ljudi pod utjecajem liberalizma i ovog nesretnog vremena u kojem živimo... i vidjet ćete u kakvom su raskoraku ti ljudi sa stoljetnim učenjem i pobožnošću Crkve.

Skinite, isprintajte i molite...

Knjigu preuzmite OVDJE.

AC Obraćenje na katoličku vjeru

Koliko je modernizam uništio misionarski karakter Crkve, najbolje možemo vidjeti ako usporedimo sadašnju situaciju sa situacijom prije, davno prije ove nesretne krize.
Pogledajmo naše franjevce u prošlosti.

Fra Stipan Zlatović (1831.-1891.) je bio jedan od naših najpoznatijih franjevaca u 19. stoljeću.

Istraživao je arhive naših starih franjevačkih samostana. Velik dio dokumenata iz 17. i 18. stoljeća koje je tamo pronašao, objavio je u svojoj poznatoj knjizi "Franovci države presvetog Odkupitelja i hrvatski puk u Dalmaciji", izdanoj 1888. god. u Zagrebu.

Najzanimljivije u vezi tih dokumenata je što, ne samo da su naši franjevci nastojali sve nekatolike u svojoj okolini obratiti na katoličku vjeru, nego su vodili i statistiku koliko su koje godine obratili ljudi.

Revnost franjevaca je najviše došla do izražaja nakon oslobođenja Knina, Sinja, Imotskog i Vrgorca od turske okupacije (krajem 1680-ih i početkom 1690-ih). Tada je na tom području bilo dosta muslimana (zahvaljujući više od 150 godina osmanske vlasti).

Franjevci su pokrenuli veliku akciju za obraćenje tih ljudi na katoličku vjeru.

Piše fra Stipan na str. 236.-237. spomenutog djela:
"Kad su pak Turci iz Dalmacije protjerani, po osvojenih mjestih u kojih bijaše Turaka, onda se ugleda revnost franovaca u pogled njihovog obraćenja.

God. 1688. kad Knin naši osvojiše, ot. Andrija Resica zađe po krajini i našavši dosta obitelji turskih, sve ih poduči i krsti. (Izvorne svjedočbe prov. Diedo 20. srpnja 1693. i prov. Barbaro 13. svibnja 1696. u arhivu u Kninu)

Po osvojenju Vrhgorca franovci obratiše u varošu i okolici 25 Turaka (Izvorne svjedočbe po matici krštenja prov. Valsove u arhivu samostana Makarske)

Po osvojenju Čitluka na Neretvi god. 1694. ot. Bartul Arbić krsti 30 Turaka, kako mu svjedoči prov. general Dolfin 6. lipnja 1696. (Izvorna u arhivu samostana Makarske).

Kad napokon god. 1716. Imotski naši osvojiše, župnik o. Stjepan Vrljić krsti 23 Turaka, svjedoči po župnom zapisniku kolunel Crnica. (Izvorna u arhivu samostana Imotskog)

Vitez Vale Nonković tvrdi da su franovci u Neretvi god. 1703.-1709. obratili i krstili 21 Turčina. (Izvorna u arhivu samostana u Šibeniku).

Spominjemo samo one u većem broju, a predugo bi bilo, kad bismo i pojedine bilježili. Izvan nevjernika Turaka franovački apostolat plodan bijaše i u pogled različitih inovjeraca...
...
Da ostale ne spominjemo, kazat nam je, da u onom god. 1729. prikazaše 271 obraćenje sa krivovjerstva na katoličku istinu. (Liber archiv. prov. u Šibeniku 183.)

Namjestnik generala franovaca god. 1723. prikaza na jedanput skupu Propagande [Kongregacije za širenje vjere] u Rimu svjedočbe, da su franovci države bosanske [tj. provincije Bosne Srebrene] kroz 23 godina obratili 1350 Turaka, razkolnika i krivovjeraca na istinu katoličansku, od kojih samo u Dalmaciji 186. (Izvorne u arhivu samostana Šibenika)""

I ne samo to, u drugim dijelovima knjige, fra Stipan spominje i da su franjevci obratili i neke Židove u dalmatinskim gradovima na katoličku vjeru.

AC Srce Isusovo i djelo "Historia Salonitana"

"Svrha pobožnosti prema Presvetom Srcu Isusovu je ovo: da po tom štovanju damo barem nekakvu naknadu za one preteške uvrede i nezahvalnosti koje pogani, židovi, heretici, zli kršćani, čak i oni pravovjerni (osobito oni koji se svetogrdno pričešćuju) nanose Isusu Kristu, našem Otkupitelju..."

- A. Ginther, "Speculum amoris et doloris in SS Corde Jesu", 1706., str. 11.

***

Toma arhiđakon splitski u svom djelu "Historia Salonitana" (pisanom 1266. god.) u poglavljima 36.-39. detaljno opisuje tatarsko pustošenje Mađarske i Hrvatske 1241.-42. god.

U 36. poglavlju, nakon što je opisao rušenja, klanja, pljačkanja koja su Tatari počinili u Mađarskoj, navodi da se jedan pobožni redovnik, u silnoj boli zbog svih tih nesreća, pitao:
"Cur omnipotens Deus permiserit terram Hungaricam devastari gladio paganorum, cum fides catholica ibi vigeret et ecclesiarum honor optimo statu polleret?"
("Zašto je svemogući Bog dopustio da mađarska zemlja bude opustošena mačem pogana, kad je u njoj jaka katolička vjera i čast crkava u najboljem stanju?")

I dobio je odgovor u viziji:
"Noli admirari, frater, nec divina iudicia tibi videantur iniusta, quia licet multa facinora huius populi summa Dei clementia supportasset, scelus tamen nefande libidinis trium episcoporum nequaquam potuit tollerare."
("Nemoj se čuditi, brate, i neka ti se ne čine Božje odluke nepravednima, jer iako je mnoge zločine ovoga naroda podnosila Božja blagost, bludni grijeh trojice biskupa nije mogla trpjeti.")

Zbog nekakvih tajnih bludnih grijeha čak trojice biskupa, Bog je dozvolio da cijela Mađarska bude opustošena, opljačana i tisuće ljudi ubijeno.

Tu vidimo koliko je u Božjim očima važna čistoća svećenika i kakva bi katastrofa za Crkvu bilo ukidanje celibata.

Cijela "Historia Salonitana" (link)...
http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/croala/cgi-bin/navigate.pl?croala.18

Poglavlje 36.
http://www.ffzg.unizg.hr/klafil/croala/cgi-bin/getobject.pl?c.18:37.croala

"Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju." (Mk 16,15)

U dogovoru sa facebook profilom Antemurale Christianitatis, koji na svom profilu posjeduje vrlo vrijedne katoličke tekstove, od sada će na ovom blogu biti prikazani neki tekstovi i slike sa tog profila, tako da svi ti materijali budu dostupni široj (ne)katoličkoj javnosti, a sve u svrhu da ispunjavamo zapovijed koju nam je uputio Gospodin: 

"Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se." (Mk 16, 15-16)

Za širenje svete katoličke vjere.
Tekst preuzet sa facebook profila u naslovu će biti naglašen sa inicijalima AC.

SVETI IVAN KASIJAN Duhovni boj - 2. dio

Prvi dio možete pogledati OVDJE.

Nijedna od strasti ne očituje se na samo jedan način.

Tako ugađanje nepcu ima tri oblika: ili rađa želju za jelom prije određenog trenutka, ili - bez obzira na kakvoću hrane - traži jelo do presitosti, ili zahtijeva ukusnu hranu. Posljedice su prehrana bez reda i pravila, proždrljivost i slastoljublje. Te tri strasti uzrokuju različite zle porive u duši: prva urađa gunđanjem na samostansko pravilo, što do nepodnošljivosti pojačava nezadovoljstvo samostanskim životom, a to obično ubrzo rezultira bijegom iz samostana; iz druge se budi pohota i sladostrašće; a treća dovodi, do srebroljublja i ne ostavlja mjesta siromaštvu Kristovu.

Tri su oblika bludnosti: prvi se zbiva u odnosima dvaju spolova; drugi nastaje bez dodira s drugim spolom, zbog čega je Gospodin porazio Onana, sina patrijarha Jude (Post 38, 9-10), a u Pismu se naziva nečistoćom; treći se događa u srcu i umu i o njemu Gospodin govori u evanđelju: „A ja vam kažem: Tko god s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu" (Mt 5, 28). Na ta tri oblika blaženi je apostol ukazao u sljedećem retku: „Umrtvite dakle udove svoje zemaljske: bludnost, nečistoću, strasti, zlu požudu i pohlepu - to idolopoklonstvo!" (Kol 3, 5).

Postoje i tri oblika srebroljublja: prvi onome koji se odrekao svijeta ne dopušta odustajanje od bilo kakve vrste posjedovanja; drugi onoga, koji je već sve razdao, potiče da ponovno stekne jednako imanje; treći, pak, u onome koji prije nije posjedovao ništa, ražaruje želju za stjecanjem.

I gnjev ima tri oblika: prvi bukti u nutrini, drugi se izražava riječju i djelom, a treći dugo tinja i zovemo ga zlopamćenjem.

Tuga ima dva oblika: prvi se javlja nakon prestanka gnjeva, ili pri nanesenim štetama i gubitcima te neispunjenoj želji, a drugi izvire iz bojazni i za vlastiti udio, ili zbog nerazumnih briga.

I duhovna tromost ima dva oblika: jedan se očituje kao pospanost, a drugi izgoni redovnika iz samostanske ćelije.

Taština je raznovrsna, ali je moguće razlikovati dva glavna oblika: u prvom se uznosimo tjelesnim prednostima i vidljivim stvarima, a u drugom nas raspaljuje želja za slavom zbog duhovnih dobara.

I kod oholosti su razvidne dvije vrste: prva je tjelesna, a druga duhovna i time štetnija. Ona osobito iskušava one koji su napredovali u nekim vrlinama.

Tih osam strasti kuša sav rod ljudski, premda ne svakoga na isti način. Tako u nekomu prevladava duh bludnosti, u drugomu srditost, u trećemu taština, a u četvrtomu oholost. Prema tome, premda sve strasti napadaju svakoga, svatko od nas robuje im na različit način i različitim redom.

Stoga treba da se borimo s tim strastima. Otkrivši koja mu strast osobito šteti, čovjek treba na nju usmjeriti sve svoje snage, brinući se pritom da je svladava i ciljajući u nju kopljem svakodnevnih postova, obasipljući je svakoga časa strijelama uzdisanja, neprestano pri tome prolijevajući suze u molitvi Bogu da prekrati boj koji ga smućuje.

Jer nitko ne može svladati ni jednu strast dok se ne uvjeri da je svojim nastojanjem, svojim trudom ne može pobjediti, premda je i sam, da bi se od te strasti očistio, dužan danonoćno nastojati, danonoćno se truditi.

Kad takav borac osjeti da se oslobodio svoje glavne strasti, treba da s punom pažnjom razgleda skrovišta svoga srca kako bi, uvidjevši koja je od preostalih strasti najsnažnija, sva duhovna oružja uperio u nju. Pobjeđujući na taj način svaki put glavnu strast u sebi, on će brže i lakše pobjediti ostale, slabije.

Kad pobijediš jednu ili nekoliko strasti, ne treba se uznosiš. Jer Gospodin će, uvidjevši napuhanost tvoga srca, prestati ga ograđivati i štititi pa će te ostavljena ponovno smutiti strast koju si već bio pobijedio uz pomoć milosti Božje. Da nije znao kako se oni koji se uznose srcem - kako bi se smirili - ponovno prepuštaju strastima koje su već bili pobijedili, ni prorok ne bi zamolio: „Ne predaj jastrebu život grlice svoje, i život svojih siromaha ne zaboravi zauvijek!" (Ps 74, 19).

Blagoslov čudotvorne medaljice (tradicionalni)

Tekst blagoslova:

BLAGOSLOV I POSTAVLJANJE SVETE MEDALJICE B. DJEVICE MARIJE NEOKALJANE pučki „Čudotvorne medaljice". 

Pripada kongregaciji Misija. (Odobrio S. Z. O. 19. travnja 1895.) 

Svećenik, koji kani blagosloviti svetu medaljicu bezgrješnoga Začeća Djevice Marije, obučen u kotu i bijelu štolu reče:

R. Pomoć je naša u imenu Gospodina. 

O. Koji stvori nebo i zemlju. 

R. Gospodin s vama. 

O. I s duhom tvojim.

Pomolimo se. 

Svemogući i milosrdni Bože, koji si se po mnogim prikazanjima neokaljane Djevice Marije na zemlji dostojao neprestano tvoriti čudesa za spasenje duša, izlij dobrostivo svoj blago+slov na ovaj znak medaljice, da svi pobožno ga poštujući i odano noseći i osjete njezinu zaštitu i postignu tvoje milosrđe. Po Kristu Gospodinu našem. 

O. Amen. 

Onda poškropi medaljicu blagoslovljenom vodom i zatim postavljajući je reče, ako se postavlja samo na jednoga:

Primi svetu medaljicu, vjerno je nosi i iskazuj joj dostojno poštovanje, da te blaga i neokaljana nebeska Gospođa štiti i brani i obnavljajući čudesa svoje dobrostivosti milosrdno ti isprosi, što ponizno zaišteš od Boga, da živeći i umirući sretno počivaš u njezinu materinskom zagrljaju. Amen. 

Ako ih je više, na koje se postavlja, reče:

Primite svetu medaljicu, vjerno je nosite i iskazujte joj dostojno poštovanje, da vas blaga i neokaljana nebeska Gospođa štiti i brani i obnavljajući čudesa svoje dobrostivosti, milosrdno vam isprosi, što ponizno zaištete od Boga, da živeći i umirući sretno počivate u njezinu materinskom zagrljaju. Amen. 

Potom nastavi: 

Gospodine, smiluj se. Kriste, smiluj se. Gospodine, smiluj se. 

Oče naš tiho do 

R. I ne uvedi nas u napast. 

O. Nego izbavi nas od zla. 

R. Kraljice bez istočnoga grijeha začeta. 

O. Moli za nas. 

R. Gospodine, usliši molitvu moju. 

O. I vapaj moj k tebi da dođe. 

R. Gospodin s vama. 

O. I s duhom tvojim. 

Pomolimo se. 

Gospodine Isuse Kriste, koji si htio, da se preblažena Djevica Marija majka tvoja, od iskona neokaljana, proslavi bezbrojnim čudesima, daj, da vazda zazivajući njezinu zaštitu, postignemo vječnu radost. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. O. Amen. 

Preuzeto iz Rimskog obrednika iz 1929. godine.

Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!

Pontifikalna misa Bratstva svetog Pija X. u Lurdu

Bogu hvala na čuvarima katoličke vjere.