Štovanje Blažene Djevice Marije pomaže u očuvanju čistoće srca

"U Orlovstvu se osobito pazi na dobar primjer, a poglavito se štuje presveta Bogorodica. Svaki je orao vitez Marijin. Pred njegovom dušom uvijek lebdi dražesna slika Majke Božje ovjenčana čarom beskrajne ljepote i milinom najčišćega djevičanstva. Orao u svakoj djevojci vidi sestru Gospinu. A smije li orao o sestri Bezgrešne pomisliti i na najmanje zlo? 

Da, orao je apostol kršćanskog viteštva, apostol svete čistoće, on se bori da hrvatski narod opet poštiva žene i majke kako ga to uči Katolička Crkva. On hoće da među nama opet zablista, kao negda, svetost kršćanskog braka, koji Bog blagoslivlje mnoštvom djece - budućih blaženika koji će na vijeke gledati i veličati Trojedinoga Boga."

Bl. Ivan Merz

PDF KNJIGE blaženog Ivana Merza

Knjige u pdf formatu od blaženoga Ivana Merza možete preuzeti na linku:

http://ivanmerz.hr/preuzimanje/

"Katolička vjera je moje životno zvanje."

BLAŽENI IVAN MERZ - Loše posljedice preranog zaljubljivanja

Sveta obitelj - uzor svake obitelji

Cilj braka jest u prvome redu rađanje i odgoj djece (CIC, kanon

1013). Obitelj je najbolje odgajalište koje nam je dao sam Bog. Roditelji

su najbolji odgajatelji svoje djece jer oni svoju djecu najviše ljube. I kao što

vidimo da često propadaju imanja koja su državno dobro ili dobro kakve

organizacije, općine, zajednice, jer ljudi koji na njima rade znadu da korist

od njih nemaju oni, već drugi, tako u najviše slučajeva strani ljudi nikada

ne odgajaju tako tuđu djecu kao što bi odgajali svoju vlastitu. (Izuzimljemo

posebna zvanja koja imaju nadnaravna sredstva da zamijene roditelje.)

I kao što je u korist ljudskoga roda da postoji privatno vlasništvo – jer

obično svatko tko za svoju korist radi, radi više negoli bi radio da radi za

drugoga – tako će bolje i savjesnije odgajati djecu roditelji, nego što bi je

odgajali drugi koji prema djeci nisu u onoj vezi u kojoj su oni koji su djecu

rodili. Tako je odgoj u obitelji redovito bolji nego bez obitelji.

Da obitelj zaista uzmogne vršiti ovu veliku odgojnu ulogu, koju joj je

Bog namijenio, moraju bračni drugovi imati i duševna i tjelesna svojstva

za ovu prevažnu zadaću. Moraju imati duševna svojstva, to jest moraju

poznavati svoje dužnosti kao odgojitelja, moraju imati tjelesna svojstva, to

jest moraju biti zdravi i imati dovoljno sredstava da buduće dijete ne bude

izloženo gladi, bolesti, oskudici.

Brak ima dvostruki glavni cilj: rađanje i odgoj djece. – Jedno ne smije

biti bez drugoga. Djeca se naime mogu rađati i izvan braka. Ali kako će

se odgajati? Dijete, kad se rodilo, ima pravo tražiti da ga roditelji i duševno

i tjelesno odgoje. Roditelji moraju biti svjesni dužnosti da trebaju preuzeti

brigu za odgoj ako hoće da rađaju djecu. Jer tko započne djelo treba da ga

i dovrši. A prirodna je ustanova za odgoj djece baš obitelj i to obitelj gdje

jedan muž ima jednu ženu i gdje će muž i žena živjeti sve do smrti zajedno.

Škola, u kojoj se neprestano mijenjaju učitelji, ne valja. Isto tako nam

sam razum kaže da je rastava braka (kojom bi muž i žena dobivali potpunu

slobodu) proti zdravom razumu jer otac i majka, njih oboje, trebaju odgajati

svoje vlastito dijete.

Imajući sve to pred očima, želimo pokazati kako će kršćanski mladić

doći do braka koji odgovara kršćanskom dostojanstvu sakramenta. Zato ga

valja upozoriti na jednu opasnost: neka se prerano ne zaljubljuje.

BLAŽENI IVAN MERZ Crkveni koncert

CRKVENI KONCERT

NARODNA POLITIKA, Zagreb, 24. III. 1923., br. 69., str. 2–3

U posljednje vrijeme u nas su učestali crkveni koncerti. Zagrebačka publika posvećuje im vrlo velik interes. Osim toga, mnoge su naše revije posvetile pažnju ovoj grani crkvene umjetnosti i velik dio njihovih članaka bavi se problemima koji se mogu svesti na pitanja: Dopušta li Crkva ovakve izvedbe i koji su uvjeti da bi takav koncert bio u njezinu duhu?

Narodna politika već se jednom osvrnula na tu temu (9. 1. 1923.) te je izrazila mišljenje da takvi koncerti mogu biti u crkvenome duhu, ako se ispune stanoviti uvjeti. U ovome članku osvrnut ćemo se upravo na pretpostavke koje moraju ispuniti priređivači ovakvih koncerata, ako ne žele odbiti od sebe katoličke vjernike.

Hram je po nazoru Crkve »stan Božji« (II. Paral. 7,16.) koji mora biti »svet« (Ps. 92, 5.) i služiti molitvi. Naš je Spasitelj izričito rekao: »Kuća moja zvat će se domom molitve« (Mt 21,13). Tko se ogriješi o ovaj »dvor Božji«, o ova »vrata nebeska«, bit će kažnjen, jer je »strašno ovo mjesto« (Post 28,17.). »Mjesto je ovo od Boga učinjeno, ono je neprocjenjiva svetinja i nepovredivo« (Grad. Dedic.), a duša vjernika »čezne i gine... za hramom Gospodnjim« (Post 28,17.), jer ona nema na ovoj zemlji milijega doma od ovoga. »Ova je kuća besprimjerno vrednija i svetija od vaših (privatnih).« »Jer ovdje, braćo moja, nalazi se naše najdragocjenije blago; ovdje se nalazi predmet svih naših nada. Zar tu ima išta što nije veliko i uzvišeno?« (sv. Ivan Zlatousti; Hom. 32. o sv. Mat.).

U ovu zgradu kršćanin dolazi jer se želi »klanjat u hramu svetomu... i slavit ... ime Gospodnje« (Ps. 137,2). Snađe li ga kakva nevolja on s ostalim bijednicima hrli u nj, jer »svi oni koji se u njemu skupljaju na molitvu, utjecali se oni u Vas u makar kakvoj nevolji, znaju da ćete ih Vi utješiti« (Or. Dedic.) jer je rečeno u knjizi Otkrivenja: »I sam će Bog otrti svaku suzu s očiju njihovih...« (21, 2–5).

AC Bl. Ivan Merz o liberalizmu, vjerskoj slobodi i katoličkoj državi...

KRŠĆANSKI DRUŠTVENI POREDAK

2. Predavanje: O suvremenim zabludama i lošem stanju (dekadneci) današnjega ljudskog društva

POSLJEDICE LIBERALIZMA.
Sloboda savjesti i vjere: Liberalizam traži slobodu savjesti i prema tome slobodu vjeroispovijesti.
On kaže:
"Čovjek ima pravo vjerovati što ga je volja i izabrati onu vjeru koja mu se bolje sviđa."
On kaže:
"Meni se više sviđa Muhamedova vjera jer ona ne traži od čovjeka da vjeruje u Presveto Trojstvo koje ljudski um ne može dokučiti ili ne ću pristati uz nijednu vjeru jer Boga nema."
Liberalizam, dakle, daje čovjeku potpunu slobodu da vjeruje što ga je volja. – To je krivo načelo.

Mi katolici kažemo: Ne smijem vjerovati što me volja, već što je istina, pa makar moj razum tu istinu ne može u cjelini shvatiti. Ne smijem prihvatiti krivu vjeru, već sam dužan priznati pravu – to jest katoličku vjeru.

Država koja je zadojena liberalnim krivovjerjem kaže:
"Budući čovjek ima slobodu ispovijedati vjeru koju hoće, ja ću štititi jednako sve vjere."
I to je krivo.

Kao što otac obitelji mora štititi samo prava načela svoje djece i uputiti ih i ukoriti ako najednom počinju na primjer govoriti: "ne trebam slušati majku, ne trebam biti uslužan siromasima" – isto je tako država po sebi dužna štititi pravu vjeru, a krivim vjerama ne dati slobodu.

Prigovorit ćete: "Pa što onda ako se nalazimo u jednoj državi koja nije katolička po svome pučanstvu?"

Odgovor je posve lagan. Načela što ih izlažemo jesu ideal i vrijede za idealni društveni poredak.
U tom idealnom društvenom poretku narod je katolički, državnici i zakoni su katolički, a država i Crkva Kristova tako su tijesno povezani kao duša i tijelo.
Danas, na žalost, takvih je država malo. Unatoč tome je svim katolicima ideal da jednom sve države ovoga svijeta postanu takve.

Međutim, danas gdje je stanovništvo po vjerama izmiješano, dužnost je države da se drži ovoga načela: Ne smijem ništa učiniti što bi naškodilo općemu dobru. Ako bi na primjer tko ometao kojoj krivoj vjeri slobodu, njezini sljedbenici bi se pobunili, nastao bi nered i opće bi dobro od toga stradalo. Stoga, da izbjegne većemu zlu, često puta je katolički državnik dužan dati slobodu mnogim zabludama, vjerama ili slično.
No time on nikada ne pušta s uma kako je ta sloboda, koja se daje zabludama, ipak jedno zlo i kako uvijek treba težiti za idealom i jedino prava vjera ima pravo na slobodu.

Nadalje, država koja zastupa načela liberalizma ne odaje Bogu nikakvu čast zato što kaže: "Mene se ne tiče bio Bog ili ne bio."

I to je velika zabluda jer znamo da Bog nije stvorio samo pojedinog čovjeka, već i državnu zajednicu. Bog, naime, na životu održava pojedine ljude iz kojih se sastoji država. Kao što stvorenje mora odavati Tvorcu čast, kao što čovjek kao privatnik mora davati Bogu čast, tako i država mora Bogu po svojim vođama, javno i službeno, odavati čast. Same poganske države su to činile.
U katoličkim državama se Bogu ta čast mora odavati onako kako to od Boga objavljena, to jest katolička vjera traži. I katoličke obitelji, organizacije, općine, županije, narodi dužni su Bogu odavati čast, kao svom Gospodaru.

Praktične posljedice toga liberalnog načela slobode savjesti i vjere jesu ove: svaki čovjek ima slobodu širiti najužasnija načela, živjeti najnećudorednijim životom, navaljivati na državni ugled, širiti nemoralne knjige, otvarati mješovite kupke i besramne plesne škole. Stoga vidimo da se temelji država ruše, državnici nisu sigurni za svoj život, po svuda se širi korupcija, nećudorednost – a nitko nije u stanju to propadanje zaustaviti.

Jedino Katolička crkva je u stanju svojim naukom usrećiti države: ona naučava načelo da istina i zabluda ne smiju biti ravnopravne, u idealnom poretku ne smije postojati sloboda savjesti i vjere, već jedino istinita vjera ima pravo na opstanak. A ondje gdje narod više nije katolički, interesi općega dobra i manjega zla (da se izbjegne veće zlo) iziskuju da se dâ sloboda ne samo istini, već i zabludi. Ali istini i pravoj vjeri u svakom slučaju valja dati slobodu (neki bi, naime, htjeli samo krivim vjerama i zabludama dati slobodu, a slobodu Katoličke crkve u zametku ugušiti) pa i onda kad država nije katolička.
Tu slobodu katoličkoj vjeri i katoličkoj savjesti nema ni jedna država u svijetu pravo ograničiti (pa ni kineska ni Japan – gdje su i narodi i institucije potpuno poganske) jer je bitno pravo svakoga čovjeka slobodno vršiti zakone jedine prave vjere i tako postići u nebu svoju konačnu svrhu radi koje ga je Bog stvorio.

Svaka je država dužna pomagati čovjeku da postigne svoju konačnu svrhu – dužna je štititi katoličku vjeru, dati slobodu samo istini i dobru.

Ivan Merz

(ORLOVSKI VJESNIK, Zagreb, 15. 2. 1928. g. br. 2., str. 8.
Nacrti predavanja za Orlove)

AC Blaženi Ivan Merz o ženidbi

"Čuvaj se, da se ne zagledaš u djevojku druge vjere. Crkva to neće.
Uvjeren si, da je jedina Katolička Crkva prava Crkva i da jedino potpuni sklad u duševnim naziranjima može usrećiti obitelj. Ako se pak vi ne slažete u najvažnijim pitanjima života, a to su pitanja vjerska, kako će vaš brak biti sretan?

U savjesti teško griješi, tko smjesta ne prekine ljubav s djevojkom druge vjere, ako vidi da bi kod ženidbe bila ugrožena mogućnost, da djeca budu katolička. Sam Božji zakon zabranjuje brak u kojemu se djeca ne bi uzgajala u pravoj vjeri.
Katolik koji bi se vjenčao pred nekatoličkim dušobrižnikom, bio bi izopćen iz Crkve."

Bl. Ivan Merz
("Ti i Ona", Novi život, Zagreb, 1926.)

POHVALNO ! Uklonjena skandalozna slika o bl. Merzu

Prije nekoliko dana smo pisali o skandaloznoj slici o bl. Ivanu Merzu koja se nalazila u kapelici na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu.
Hvala dragome Bogu slika je uklonjena i na njeno mjesto je postavljena slika sv. Ignacija.

Ovaj čina naših patera isusovaca je iznimno pohvalan, zato vas potičem da ih se sjetite u vašim molitvama.

SKANDALOZNA slika !

Na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu postavljena je SKANDALOZNA i LAŽNA slika o blaženome Ivanu Merzu:

Prije se pričest primala isključivo klečeći na jezik, tako da je ova slika ČISTA LAŽ o našemu blaženiku.

Nadam se da će pateri uskoro skinuti ovu javnu sablazan, jer laganje je težak grijeh.

Znači blaženi Ivan Merz je ovako primao Svetu Pričest:

LAŽI PRIKAZ PRIMANJA PRIČESTI BL. MERZA JE NEDOPUSTIV!

BLAŽENI IVANE MERZE, MOLI ZA NAS!

Dodano nekoliko dana kasnije: Bogu hvala slika je uklonjena. Za više info pogledajte OVDJE.