KATOLIČKI NAUK Zašto je homoseksualnost grijeh koji vapi za osvetom pred licem Božjim

Iz Velikog katekizma sv. Pija X.:

■ 966. P. Koji se grijesi nazivaju grijesima, koji vape za osvetom pred licem Božjim?

O. Ima četiri grijeha, koji se nazivaju grijesima, koji vape za osvetom pred licem Božjim, a to su: 1. hotimično ubojstvo, 2. tjelesni grijeh protiv naravi (homoseksualnost), 3. tlačenje siromaha, 4. zadržavanje zaslužene radničke plaće.

■ 967. P. Zašto se kaže da ovi grijesi vape za osvetom pred licem Božjim?

O. Kaže se da ovi grijesi vape za osvetom pred licem Božjim zato što to kaže Duh Sveti, i zato što je njihova opačina toliko teška i očita, da izaziva najstrože Božje kazne.

Vatikanski nadbiskup Carlo Maria Vigano, poznat po sustavnom upozoravanju na postojanje dvije crkve unutar Kristove crkve, za portal Novi život komentirao je izjave papa Franje objavljene u filmu “Francisko” koji je u srijedu prikazan na Filmskom festivalu u Rimu.

Nadbiskup Vigano, koji je služio kao apostolski nuncij u Sjedinjenim Državama od 2011. do 2016. ( kad je s navršenih 75 godina života umirovljen) piše da su papine izjave, u kojima pozivaju na legalizaciju homoseksualnih civilnih zajednica, u suprotnosti s naukom Katoličke crkve.

Web stranica Vatikanskih vijesti objavila je vijest da će danas (22.10.) na Filmskom festivalu u Rimu biti prikazan dokumentarni film pod nazivom Francesco kojeg je snimio redatelj Evgeny Afineevsky.

Ovaj dokumentarac – prema onome što su izvijestile Katolička novinska agencija i Američki magazin – objavljuje nekoliko izjava Jorgea Maria Bergoglia na temu homoseksualnosti. Među različitim izjavama ove dvije posebno zbunjuju:

“Homoseksualci imaju pravo biti dijelom obitelji. Oni su Božja djeca i imaju pravo na obitelj. Nitko ne smije biti izbačen, niti zbog toga biti unesrećen.”

“Ono što moramo stvoriti je zakon o građanskoj uniji. Na taj su način zakonski pokriveni. Zauzeo sam se za to.”

“Papine izjave su skandal”

Ne morate biti teolog ili moralni stručnjak da bi znali da su takve izjave potpuno heterodoksne (krivovjerne, op. p.) i da predstavljaju vrlo ozbiljan uzrok skandala za vjernike.

Obratite pažnju: ove riječi jednostavno predstavljaju konačnu provokaciju kojom “ultra-progresivni” dio Hijerarhije želi umjetno izazvati raskol, kao što je to već pokušao učiniti sa Postsinodskom pobudnicom Amoris Laetitia, modifikacijom doktrine o smrtnoj kazni, Panamazonskom sinodu i prljavom Pacha mamom i Deklaracijom iz Abu Dhabija koju je sada potvrdila i pogoršala enciklika Fratelli Tutti.

Čini se da Bergoglio drsko pokušava “podići ulog” u krešendu heretičkih potvrda, na takav način da će natjerati zdrav dio Crkve – koji uključuje biskupe, svećenstvo i vjernike – da ga optuže za herezu, kako bi taj zdravi dio Crkve proglasio raskolnikom i “papinim neprijateljem”.

Jorge Mario Bergoglio pokušava prisiliti neke kardinale i biskupe da se odvoje od zajedništva s njim, dobivajući kao rezultat ne vlastiti stav za herezu, već protjerivanje katolika koji žele ostati vjerni višegodišnjem Učiteljstvu Crkve. Ova bi zamka imala svrhu – u pretpostavljenim namjerama Bergoglia i njegovog “čarobnog kruga” – učvršćivanje vlastite moći unutar crkve koja bi samo nominalno bila “katolička”, ali u stvarnosti bi bila heretička i raskolnička.

Ova se obmana temelji na potpori globalističke elite, glavnih medija i LGBT lobija, kojima mnogi svećenici, biskupi i kardinali nisu nepoznati. Nadalje, ne zaboravimo da u mnogim narodima postoje zakoni na snazi ​​koji kazneno kažnjavaju svakoga tko sodomiju smatra prijekornim i grešnim ili koji ne odobravaju legitimizaciju homoseksualnog “braka” – čak i ako to čine na temelju svojeg Vjerovanja. Izjava biskupa protiv Bergoglia o pitanju poput homoseksualnosti mogla bi potencijalno navesti civilnu vlast da ih kazneno goni, uz odobrenje Vatikana.

Bergoglio bi tako na svojoj strani imao ne samo “duboku crkvu” koju su predstavljali pobunjenici poput oca Jamesa Martina, S.J., i onih koji promoviraju njemački “Sinodalni put”, već i “duboku državu”.

Podrška Bidenu, napad na Trumpa

Nije iznenađujuće što u dokumentarnom filmu postoji i podrška demokratskog kandidata na predstojećim američkim predsjedničkim izborima, uz uznemirujuću osudu politike Trumpove administracije, koja je optužena za razdvajanje obitelji koje žele ući u Sjedinjene Države ilegalno, dok je stvarnost takva da se predsjednik suočava s trgovinom ljudima i maloljetnicima.

Dakle, dok je konzervativnim američkim biskupima zabranjeno miješanje u političku raspravu u znak podrške predsjedniku Trumpu, Vatikan si dopušta da se ležerno miješa u izbore u korist svog demokratskog protivnika, u sjedinjenju s cenzurom društvenih i informativnih medija koji kriju ozbiljne optužbe protiv obitelji Biden.

Kao katolici pozvani smo stati na stranu onih koji brane život, prirodnu obitelj i nacionalnu suverenost. Mislili smo da je uz nas Kristov namjesnik. Bolno priznajemo da je u ovom epohalnom sukobu onaj koji je trebao voditi Petrovu Barku odlučio stati na stranu Neprijatelja kako bi ga potonuo.

Podsjećajući na hrabrost svetih pontifikata u obrani integriteta vjere i promicanju spasenja duša, može se samo primijetiti: Quantum mutatus ab illis! (Kako se promijenio u odnosu na ono što je nekad bio).

+ Carlo Maria Viganò, nadbiskup

Izvor: Lifenews.com 

40 DANA RADOSNOG BOŽIĆNOG VREMENA Traje od Božića pa sve do blagdana Očišćenja BDM (Svijećnice)

Sretan vam i blagoslovljen Božić, rođenje Gospodina Našega Isusa Krista!

O Božiću

* 4. P. Koja je svetkovina Božić? 

O. Božić je svetkovina koja je ustanovljena da bi se proslavila uspomena vremenitog rođenja Isusa Krista.

■ 5. P. Po čemu je svetkovina Božića osobita i različita od svih ostalih svetkovina?

O. Božić ima dvije osobitosti po kojima se razlikuje od svih ostalih svetkovina: 1. po drevnom crkvenom običaju o predvečerjima služba se Božja slavi po noći uoči svetkovine, 2. svaki svećenik na taj dan služi po tri mise.

■ 6. P. Zašto je Crkva željela sačuvati običaj obavljati službu Božju u noći Božića?

O. Crkva je željela sačuvati običaj služenja mise u božićnoj noći, da bi sa živom zahvalnošću obnovila uspomenu na onu noć u kojoj se božanski Spasitelj rodio, pa je time započelo djelo našega spasenja.

■ 7. P. Što nam Crkva predlaže razmišljati na tri božićne mise?

O. U Evanđelju prve božićne mise Crkva nam predlaže razmišljati da je presveta Djevica krenula sa svetim Josipom iz Nazareta u Betlehem prijaviti se po carskoj zapovijedi. S obzirom da nije imala drugoga stana ona je rodila Isusa Krista u štali i položila ga na slamu, to jest u životinjske jaslice. U Evanđelju druge mise predlaže nam razmišljati kako su Isusa posjetili neki siromašni pastiri kojima je anđeo objavio da se Isus rodio. U Evanđelju treće mise predlaže nam razmišljati da je to dijete rođeno u vremenu od Marije Djevice, oduvijek bio Božji Sin.

■ 8. P. Što hoće Crkva time što predlaže da razmišljamo o vjerskim tajnama triju božićnih misa?

O. Predlažući nam razmatrati o otajstvima triju božićnih misa, Crkva nastoji zahvaliti božanskom Spasitelju, što je zbog našeg spasenja postao čovjekom, priznati ga zajedno s pastirima i klanjati mu se kao pravom Sinu Božjem slušajući pouke koje on šutljivo daje preko svih okolnosti svoga rođenja.

■ 9. P. Što nas Isus uči o okolnostima svoga rođenja?

O. O okolnostima svog rođenja Isus nas uči odricati se svjetskih taština, a cijeniti siromaštvo i patnje.

■ 10. P. Jesmo li dužni slušati tri mise na Božić?

O. Dužni smo slušati samo jednu misu na Božić, ali je dobro slušati sve tri, da bismo bolje slijedili nakane sv. Crkve.

■ 11. P. Što moramo činiti na Božić da bismo u potpunosti slijedili nakane sv. Crkve?

O. Da bismo bolje slijedili nakane sv. Crkve, na Božić moramo učiniti sljedeće četiri stvari: 1. pripremiti predvečerje Božića postom i sabranošću, koja će biti veća od obične, 2. očistiti dušu dobrom ispovijedi i željom primiti Gospodina, 3. sudjelovati, ako je to moguće, na noćnim svetim službama i svim trima božićnim misama razmišljajući mnogo o otajstvu koje se slavi, 4. učiniti na taj dan djela kršćanskog milosrđa prema svojim mogućnostima.

Iz velikog katekizma sv. Pija X.

Kako se treba pričešćivati

§ 4. Kako se treba pričešćivati?

■ 642. P. Kako se treba držati u času kad pristupamo sv. pričesti?
O. U času kad pristupamo sv. pričesti, treba klečati, osrednje podignute glave, očiju skromno okrenutih prema svetoj hostiji, a usta dovoljno otvorena i jezik malo podignut na usnama.

■ 643. P. Kako treba držati pliticu ili podložak za hostiju?
O. Pliticu ili položak treba držati tako da prihvati svetu česticu ako se dogodi da padne.

■ 644. P. Kada treba progutati česticu?
O. Moramo se pobrinuti da svetu česticu progutamo što prije možemo i da neko doba ne pljujemo.

■ 645. P. Što valja učiniti ako se sveta hostija prilijepi za nepce?
O. Ako se sveta hostija zalijepi za nepce, treba je odlijepiti jezikom, a nikada prstom.

Iz Velikog katekizma sv. Pija X.

"Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa."

* 35. P. Što je to korizma?
O. Korizma je doba posta i pokore koje je Crkva ustanovila prema apostolskoj tradiciji.

■ 36. P. U koju je svrhu ustanovljena korizma?
O. Korizma je ustanovljena: 1. da bismo upoznali dužnost pokore u cijelom životu, čemu je prema svetim ocima, korizma prava slika; 2. da bismo na neki način nasljedovali strogi Isusov post od četrdeset dana u pustinji, 3. da bismo se pokorom pripremili proslaviti Uskrs što svetiji.

■ 37. P. Zašto se prvi dan korizme naziva pepelnicom?
O. Prvi dan korizme naziva se pepelnicom jer taj dan Crkva posipa glave svojih vjernika blagoslovljenim pepelom.

■ 38. P. Zašto Crkva na početku korizme posipa blagoslovljenim pepelom?
O. Na početku korizme Crkva posipa blagoslovljenim pepelom da bismo se sjetili kako smo stvoreni od pepela i kako ćemo se smrću vratiti u pepeo, te da se ponizimo i činimo pokoru zbog naših grijeha dok za to imamo vremena.

■ 39. P. S kakvim raspoloženjem moramo primiti blagoslovljeni pepeo?
O. Blagoslovljeni pepeo moramo primiti skrušenim i poniznim srcem i svetom odlukom da ćemo korizmu provesti u djelima pokore.

■ 40. P. Što moramo učiniti da bismo dobro proveli korizmu u skladu s uputama sv. Crkve?
O. Da bismo dobro proveli korizmu u skladu s uputama sv. Crkve, moramo učiniti četiri stvari: 1. točno provoditi post i odricati se ne samo nedopuštenih i opasnih stvari, nego po mogućnosti i onih dopuštenih, kao što je, npr. ograničenje zabava; 2. moliti, davati milostinju i činiti druga djela kršćanskog milosrđa prema bližnjemu više nego u drugo doba, 3. slušati riječ Božju i to ne samo zbog običaja ili znatiželje, nego zbog ozbiljne želje ostvariti istine o kojima slušamo, 4. pripremiti se uporno na ispovijed, da bi nam post bio zaslužniji i da se bolje pripremimo za uskrsnu pričest.

■ 41. P. U čemu se sastoji post?
O. Post se sastoji u tome da jedemo samo jedanput na dan te se uzdržimo od zabranjene hrane.

■ 42. P. Je li u dane posta, osim jednog obroka dnevno, zabranjena bilo kakva druga okrepa?
O. U dane posta Crkva dopušta laganu okrepu navečer ili u podne, ako se glavni obrok uzima navečer.

■ 43. P. Tko mora postiti?
O. Post obvezuje sve koji su navršili dvadeset i jednu godinu i nisu na zakonit način spriječeni.

■ 44. P. Jesu li oni, koji nisu dužni postiti, potpuno oslobođeni od odricanja?
O. Oni koji nisu dužni postiti, nisu oslobođeni od odricanja, jer nitko nije oslobođen opće dužnosti pokore. Zato se oni moraju odricati u drugim stvarima prema svojim snagama.

O osmoj Božjoj zapovijedi - "Ne reci lažna svjedočanstva"

§ 5. O osmoj zapovijedi

■ 450. P. Što nam zabranjuje osma zapovijed - "Ne reci lažna svjedočanstva"?

O. Osma zapovijed: "ne reci lažna svjedočanstva" zabranjuje nam krivo svjedočiti na sudu, a osim toga zabranjuje ogovaranje, klevete, ulagivanje, krivu prosudbu, neopravdanu sumnju i svaku vrstu laži.

■ 451. P. Što je ogovaranje (ili brbljanje)?

O. Ogovaranje je grijeh koji se sastoji u tome, da se bez pravedna razloga otkivaju grijesi i mane drugih.

■ 452. P. Što je to kleveta?

O. Kleveta je grijeh, koji se sastoji u tome, da se drugima zlobno pripisuju grijesi i mane, koje on nema.

■ 453. P. Što je to ulagivanje?

O. Ulagivanje je grijeh koji se sastoji u tome da nekoga prevarimo time, što o njemu ili drugima lažno kažemo nešto dobro u namjeri da iz toga izvučemo kakvu korist.

■ 454. P. Što je to nepromišljena prosudba ili sumnja?

O. To je grijeh kad sumnjamo ili krivo prosuđujemo druge, a da za to nemamo pravedna razloga.

■ 455. P. Što je to laž?

O. Laž je grijeh kad tvrdimo da je istina ili laž, riječima i djelima, ono što ne vjerujemo da je tako.

■ 456. P. Koliko ima vrsta laži? 

O. Ima tri vrsti laži: šaljiva, uslužna i štetna.

■ 457. P. Što je šaljiva laž?

O. Šaljiva laž je ona kad se laže za šalu, bez ikakve štete za bilo koga.

■ 458. P. Što je to uslužna laž?

O. Uslužna laž je kriva tvrdnja zbog vlastite koristi ili koristi drugoga, ali bez štete za drugoga.

■ 459. P. Što je to štetna laž?

O. Štetna laž je kriva tvrdnja kojom se bližnjemu nanosi šteta.

■ 460. P. Je li ikad dopušteno lagati?

O. Nije dopušteno lagati ni za šalu, ni zbog vlastite ni zbog tuđe koristi s obzirom da je stvar po sebi opaka.

■ 461. P. Kakav je grijeh laž?

O. Ako je laž šaljiva ili uslužna, onda to nije smrtni grijeh, ali, ako je štetna, ona je smrtni grijeh ako je šteta, koju čini, velika.

■ 462. P. Moramo li uvijek reći sve što mislimo?

O. Ne moramo, osobito ako onaj koji nas pita, nema pravo znati ono što traži.

■ 463. P. Ako je tko sagriješio protiv osme zapovijedi, je li mu dovoljno da se ispovjedi?

O. Ako je tko sagriješio protiv osme zapovijedi, nije mu dovoljno ispovjediti se, nego mora popraviti što je drugoga oklevetao i nadoknaditi na najbolji mogući način štete koje je prouzročio.

■ 464. P. Što nam naređuje osma zapovijed?

O. Osma zapovijed nam naređuje u pravo vrijeme i na pravom mjestu govoriti istinu i tumačiti s dobre strane, koliko god možemo, djelo našega bližnjega.

Iz Velikog katekizma sv. Pija X.

Tradicionalna latinska misa u Zagrebu na blagdan Bogojavljenja

O Bogojavljenju

■ 20. P. Kakva je svetkovina Bogojavljenje Gospodinovo?
O. Bogojavljenje je svetkovina ustanovljena da bi se proslavila uspomena na tri velika otajstva, od kojih je prvo i glavno poklonstvo mudraca, drugo je krštenje Isusa Krista, a treće je njegovo prvo čudo na piru u Kani Galilejskoj.

■ 21. P. Zašto se svetkovina poklonstva mudraca, krštenje Isusa Krista i njegova čuda naziva Bogojavljenjem ?

O. Svetkovina poklonstva mudraca, krštenja Isusa Krista i njegova prvoga čuda zove se Bogojavljenje zato, što znači ukazanje ili očitovanje, jer je u tim otajstvima ljudima jasno očitovana slava Isusa Krista.

■ 22. P. Tko su bili mudraci?

O. Mudraci su bili ugledne osobe s Istoka, koji su se bavili proučavanjem mudrosti.

■ 23. P. Zašto su se mudraci došli pokloniti Isusu Kristu?

O. Mudraci su se došli pokloniti Isusu Kristu zato što se pojavila nova zvijezda po kojoj su po božanskom nadahnuću, prepoznali da je to znak rođenja židovskog kralja i Spasitelja ljudi.

■ 24. P. Gdje su se mudraci došli pokloniti Isusu Kristu?

O. Mudraci su se došli u Betlehem pokloniti Isusu Kristu.

■ 25. P. Kako su mudraci znali, da je Krist rođen u Betlehemu?

O. Mudraci su otišli u Jeruzalem, glavni grad Judeje, gdje je bio Božji hram i tamo su doznali od svećenika, da se Mesija mora roditi u Betlehemu, prema proročanstvima.

■ 26. P. Tko je mudrace odveo u Betlehem pošto su otišli iz Jeruzalema ?

O. Pošto su mudraci izišli iz Jeruzalema, zvijezda, koju su već bili vidjeli na istoku odvela ih je u Betlehem. Ta zvijezda ih je vodila idući ispred njih i nije se zaustavila, dok nisu došli na mjesto gdje je bilo božansko dijete.

■ 27. P. Što su učinili mudraci, kad su našli Isusa Krista?

O. Našavši Isusa mudraci su mu se poklonili i prikazali mu zlato, tamjan i smirnu. Time su ga priznali pravim Bogom, kraljem i pravim čovjekom.

■ 28. P. Što moramo učiniti da bismo dostojno proslavili svetkovinu Bogojavljenja prema učenju sv. Crkve?

O. Da bismo dostojno proslavili Bogojavljenje prema učenju sv. Crkve, moramo učiniti četiri stvari: 

1. u pozivu mudraca, koji su bili prvi pogani pozvani spoznati Isusa Krista prepoznati, početke našeg poziva na vjeru i zahvaliti Bogu, što nas je učinio kršćanima, 

2. moliti Boga da bi proširio veliki dar vjere na one koji nemaju vjere, 

3. pobuditi u sebi ljubav prema Kristu i odlučiti se spremno slijediti božanska nadahnuća, 

4. prikazati mu po primjeru mudraca, neki prilog naše pobožnosti kao milodar, molitvu ili kršćansko odricanje.

"Kome je mnogo dano, od njega će se mnogo tražiti; kome je mnogo povjereno, od njega će se još više iskati."

Božjom milošću svećenik Bratstva sv. Pija X. će služiti tradicionalnu latinsku misu u 10 sati u Češkom narodnom domu, Šubićeva 20.

Također će biti i blagoslov vode prema tradicionalnom rimskom obredniku (preporučam da pročitate o blagoslovima ovdje i ovdje).

Ne treba napominjati, ali ipak ću napomenuti, da su kardinal Bozanić i biskup Šaško dobrodošli na tradicionalnu misu, tako da se mogu pobliže upoznati sa misom kakvu je služio blaženi Alojzije Stepinac.

Molitve za našeg papu i nadbiskupa možete naći na naslovnici stranice tradicionalnamisa.com.

"Samo Bog je velik i njegova Crkva!... Što duže živim, to te više ljubim, Crkvo sveta Božja... Bijedni ovaj život rado dajem, kad bih mogao, dao bih i sto života, samo da živi Crkva Božja." 

(blaženi kardinal Stepinac)

Ad maiorem Dei gloriam!

UPOZNAJ KATOLIČKU VJERU Što je to posvetna, a što djelatna milost?

§ 2. O glavnom učinku sakramenata, tj. o milosti

■ 526. P. Što je milost?
O. Božja milost je unutrašnji i nadnaravni dar, koji nam se daje bez ikakve naše zasluge nego po zaslugama Isusa Krista radi postizanja vječnog života.

■ 527. P. Kako se milost razlikuje?
O. Milost se dijeli na posvetnu, koja se naziva stalna (habitualna) i djelatnu.

■ 528. P. Što je to posvetna milost?
O. Posvetna milost je nadnaravni dar, koji se spaja s našom dušom, i koji nas čini pravednicima, posvojenom Božjom djecom i baštinicima raja.

■ 529. P. Koliko ima vrsta posvetne milosti?
O. Dvije su vrsti posvetne milosti: - prva i druga milost.

■ 530. P. Koja je prva milost?
O. Prva milost je ona kojom čovjek prelazi iz stanja smrtnog grijeha u stanje pravednosti.

Evo koje svakodnevne pobožnosti preporučuje sveta Katolička crkva

O preporučenim svakodnevnim kršćanskim pobožnostima

■ 972. P. Što mora učiniti dobar kršćanin svako jutro kada se probudi?
O. Dobar se kršćanin mora prekrižiti kad se ujutro probudi, otvoriti Bogu svoje srce i reći ovakve ili slične riječi: Bože moj, ja ti dajem svoje srce i svoju dušu.

■ 973. P. Što mora misliti kada ustaje i kad se odijeva?
O. Kad se dobar kršćanin ustaje i odijeva, mora se staviti u Božju nazočnost, promisliti da mu ovaj dan može biti i posljednji u životu te ustati i obući se sa svom mogućom čednošću.

■ 974. P. Što mora činiti dobar kršćanin nakon što ustane i obuče se?
O. Čim ustane i obuče se dobar kršćanin se treba sjetiti Božje nazočnosti, kleknuti ako može, pred nekom svetom slikom i pobožno reći: “Klanjam ti se Bože moj i ljubim te svim srcem, zahvaljujem ti što si me stvorio, što si me učinio kršćaninom i što si me čuvao ove noći. Posvećujem ti sva svoja djela i molim te da me i danas sačuvaš od grijeha, da me oslobodiš svakog zla.” Potom treba izmoliti Očenaš, Zdravo Mariju i Vjerovanje, te čine vjere, ufanje i ljubavi i popratiti ih živim žarom srca.

■ 975. P. Koje bi pobožne čine kršćanin trebao vrštiti svaki dan?
O. Kršćanin bi, ako može, morao svaki dan, 

1. pobožno sudjelovati na svetoj misi (op.a. naravno ovdje je riječ o tradicionalnoj misi), 

2. kratko posjetiti presveti sakrament, 

3. izmoliti jednu trećinu krunice (op.a. ružarija).

■ 976. P. Što treba učiniti prije posla?
O. Prije nego se počne raditi, treba svoj posao prikazati Bogu i reći od svega srca: “Gospodine, tebi prikazujem svoj rad, blagoslovi me!”

O posljednjem Kristovu Sudu

LEKCIJA 37.
Posljednji Sud

408. P. Kada će nam Krist doći suditi?
O. Krist će nam doći suditi odmah nakon naše smrti, i na posljednji dan.

Odmah - u toj istoj sobi i na tom mjestu gdje ćemo preminuti bit ćemo suđeni u tom trenutku i čak prije nego su oni oko nas sigurni da smo mrtvi. Kada imamo suđenje ili parnicu na jednom od naših sudova, mi vidimo suca kako sluša, odvjetnike kako brane ili pokušavaju osuditi, i svjedoke za ili protiv osobe koja je optužena. Mi imamo naviku zamišljati nešto slično da će se odvijati na Božjem sudu. Mi vidimo Svemogućeg Boga kako sjedi na Svojem prijestolju; našeg anđela čuvara i sveca zaštitnika kako daju svjedočanstvo o nama - dobro ili loše - i onda čujemo kako Sudac proglašava svoju presudu. To se događa, ali ne na onaj način kako mi to zamišljamo jer Bog ne treba svjedoke: On zna sve. 

Jedan primjer će vam pomoći da bolje razumijete što se stvarno bude događalo. Ako hodaš po vrlo blatnoj cesti po mrkloj noći, ti ne možeš vidjeti stanje uprljanosti svoje odjeće; ali kada iznenada dođeš na jako svijetlo odmah ćeš vidjeti stanje u kojem jesi. Na isti način duša za vrijeme zemaljskog života ne vidi svoje vlastito stanje, ali kada dođe na jako svijetlo Božje prisutnosti, ona u trenutku vidi svoje stanje i zna kakva će kazna biti. Ona odmah ide prema svojoj nagradi ili kazni. Ta presuda u trenutku tvoje smrti će odlučiti o tvojoj sudbini zauvijek. Opći sud to neće promijeniti, već će samo ponoviti tu presudu pred cijelim svijetom. O, kako se trebamo pripremati za taj strašan trenutak!

Pogledaj sirotog bolesnog čovjeka kako polagano izdiše svoj život. Svi njegovi prijatelji kleče oko i mole; sada postaje nesvjestan; sada čuješ smrtne zvuke u njegovom grlu; sada su njegove oči fiksirane i staklene. Još par minuta i jadna duša će stajati u strašnoj prisutnosti Božjoj da da račun za cijeli svoj život - o svakoj misli, riječi i dijelu. Sve što je učinio na zemlji će se rasprostrijeti pred njim kao velika slika. On je već pred kraj života potpuno zaboravio što je mislio, rekao ili napravio na određeni dan i sat - mjesto na kojemu je bio i grijeh koji je počinio, itd.; ali u tom trenutku suda sve će se sjetiti. Kako će htjeti da je bio dobar! Kako, onda mi sada možemo biti tako bezbrižni o tako važnim stvarima, kada mi znamo sa apsolutnom sigurnošću da će nam suditi, a kako brzo to ne znamo. 

Kada te trebaju ispitati o tome što si naučio u školi ili na poduci za šest mjeseci ili godinu dana, kako si zabrinut i činiš potrebne pripreme i kako se bojiš da nećeš proći, već biti zadržan na neko vrijeme! Kako bi bio sretan da čuješ da će tvoj dobar prijatelj, netko koga dobro znaš, biti tvoj ispitivač! Pripremi se na isti način i za ispitivača pred kojim ćeš morati stajati na kraju svog života. Svaki dan se možeš pripremiti tako što ćeš dobro ispitati svoju savjest o grijesima koje si počinio; tako što ćeš napraviti čin kajanja za njih i tako što ćeš odlučiti da ćeš ih izbjegavati u budućnosti. Nikad nemoj otići spavati bez neke pripreme za sud. Ali iznad svega- pokušaj se bolje upoznati sa svojim Ispitivačem - Našem Gospodinom Isusom Kristom; pokušaj svojim molitvama i dobrim dijelima postati Njegov posebni prijatelj, i kada tvoj sud dođe bit ćeš sretan a ne u strahu što ćeš Ga sresti. 

409. P. Kako se zove sud koji moramo proći odmah nakon svoje smrti?
O. Sud koji moramo proći odmah nakon svoje smrti se zove Pojedinačni Sud.

410. P. Kako se zove sud koji će svi ljudi proći na posljednji dan?
O. Sud koji će svi ljudi morati proći na posljednji dan se zove Općeniti Sud.

"Općeniti"- jer će svako stvorenje koje ima razum biti suđeno na taj dan- Nebeski anđeli, Pakleni đavli, i svi muškarci, žene, i djeca koja su ikad živjela na zemlji. Sveto Pismo nam opisuje taj dan. 

O Božiću

O Božiću
* 4. P. Koja je svetkovina Božić?
O. Božić je svetkovina koja je ustanovljena da bi se proslavila uspomena vremenitog rođenja Isusa Krista.

■ 5. P. Po čemu je svetkovina Božića osobita i različita od svih ostalih svetkovina?
O. Božić ima dvije osobitosti po kojima se razlikuje od svih ostalih svetkovina: 1. po drevnom crkvenom običaju o predvečerjima služba se Božja slavi po noći uoči svetkovine, 2. svaki svećenik na taj dan služi po tri mise.

■ 6. P. Zašto je Crkva željela sačuvati običaj obavljati službu Božju u noći Božića?
O. Crkva je željela sačuvati običaj služenja mise u božićnoj noći, da bi sa živom zahvalnošću obnovila uspomenu na onu noć u kojoj se božanski Spasitelj rodio, pa je time započelo djelo našega spasenja.

■ 7. P. Što nam Crkva predlaže razmišljati na tri božićne mise?
O. U Evanđelju prve božićne mise Crkva nam predlaže razmišljati da je presveta Djevica krenula sa svetim Josipom iz Nazareta u Betlehem prijaviti se po carskoj zapovijedi. S obzirom da nije imala drugoga stana ona je rodila Isusa Krista u štali i položila ga na slamu, to jest u životinjske jaslice. U Evanđelju druge mise predlaže nam razmišljati kako su Isusa posjetili neki siromašni pastiri kojima je anđeo objavio da se Isus rodio. U Evanđelju treće mise predlaže nam razmišljati da je to dijete rođeno u vremenu od Marije Djevice, oduvijek bio Božji Sin.

■ 8. P. Što hoće Crkva time što predlaže da razmišljamo o vjerskim tajnama triju božićnih misa?
O. Predlažući nam razmatrati o otajstvima triju božićnih misa, Crkva nastoji zahvaliti božanskom Spasitelju, što je zbog našeg spasenja postao čovjekom, priznati ga zajedno s pastirima i klanjati mu se kao pravom Sinu Božjem slušajući pouke koje on šutljivo daje preko svih okolnosti svoga rođenja.

■ 9. P. Što nas Isus uči o okolnostima svoga rođenja?
O. O okolnostima svog rođenja Isus nas uči odricati se svjetskih taština, a cijeniti siromaštvo i patnje.

■ 10. P. Jesmo li dužni slušati tri mise na Božić?
O. Dužni smo slušati samo jednu misu na Božić, ali je dobro slušati sve tri, da bismo bolje slijedili nakane sv. Crkve.

■ 11. P. Što moramo činiti na Božić da bismo u potpunosti slijedili nakane sv. Crkve?
O. Da bismo bolje slijedili nakane sv. Crkve, na Božić moramo učiniti sljedeće četiri stvari: 1. pripremiti predvečerje Božića postom i sabranošću, koja će biti veća od obične, 2. očistiti dušu dobrom ispovijedi i željom primiti Gospodina, 3. sudjelovati, ako je to moguće, na noćnim svetim službama i svim trima božićnim misama razmišljajući mnogo o otajstvu koje se slavi, 4. učiniti na taj dan djela kršćanskog milosrđa prema svojim mogućnostima.

Iz Katekizma sv. Pija X..

KATOLIČKA DOGMA Izvan Crkve nema spasenja

Iz Velikog katekizma sv. Pija X.:

§ 2. O Crkvi posebno

■ 150. P. Što je Katolička Crkva?
O. Katolička Crkva je društvo ili zbor svih krštenika na zemlji, koji priznavaju istu vjeru i zakon Kristov, primaju iste sakramente i slušaju zakonite pastire, a osobito Rimskog Prvosvećenika.

■ 151. P. Recite pobliže što je potrebno da bi čovjek bio članom sv. Crkve!
O. Da bismo postali članovi sv. Crkve potrebno je biti kršten, vjerovati i javno ispovijedati nauk Isusa Krista, primati iste sakramente i priznavati Papu i ostale zakonite pastire sv. Crkve.

■ 152. P. Tko su zakoniti crkveni pastiri?
O. Zakoniti crkveni pastiri su rimski natpastir, a to znači Papa, koji je opći pastir i biskupi. Osim toga pod vlašću biskupa i Pape sudjeluju u pastirskoj službi i drugi svećenici, a osobito župnici.

■ 153. P. Zašto kažete da je rimski natpastir opći pastir cijele Crkve?
O. Zato što je Isus Krist kazao svetom Petru, prvom papi: “Ti si Petar i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, dat ću ti ključeve kraljevstva nebeskog i sve što svežeš na zemlji bit će svezano i na nebu i sve što odvežeš na zemlji bit će odvezano i na nebu.” I još mu je kazao: “Pasi moje janjce, pasi moje ovce”.

■ 154. P. Pripadaju li Kristovoj Crkvi mnoge zajednice ljudi koji su kršteni, ali ne priznaju Papu za svog poglavara?
O. Ne, oni koji ne priznaju Papu za svog poglavara ne pripadaju Isusovoj Crkvi.

■ 155. P. Kako se može razlikovati Crkva Isusa Krista od mnogih društava i sekti koje su osnovali ljudi i koji se nazivaju kršćanskima?
O. Prava Kristova Crkva lako se može razlikovati od svih tih društava i sekti koje su utemeljili ljudi, a zovu se kršćanskima. Razlikuju se po četiri znaka – Ona je jedna, sveta, katolička i apostolska.

■ 156. P. Zašto se za Crkvu kaže da je jedna?
O. Za pravu Crkvu se kaže da je jedna, jer su njezina djeca svakog vremena i mjesta sjedinjena istom vjerom i istim bogoslužjem, istim zakonom, primanjem istih sakramenata i pod istom vidljivom glavom – rimskim biskupom.

■ 157. P. Zar ne bi moglo biti više crkava?
O. Ne može biti više crkava, jer kao što je Bog jedan i vjera je jedna, i jedno krštenje, tako nije niti može biti nego samo jedna prava Crkva.

■ 158. P. Zar se Crkvama ne zovu vjernici sjedinjeni u jednom narodu i jednoj biskupiji?
O. Crkvama se nazivaju i vjernici sjedinjeni u jedan narod ili biskupiju. Ali oni su ipak uvijek samo dijelovi opće Crkve i s njom tvore jednu jedinu Crkvu.

■ 159. P. Zašto se prava Crkva naziva svetom?
O. Prava se Crkva naziva svetom, jer je sveta njezina nevidljiva glava, a to je Isus Krist. Sveti su mnogi njezini udovi, sveta je njezina vjera, zakon i njezini sakramenti, te izvan nje ne može biti prave svetosti.

■ 160. P. Zašto se Crkva zove katolička?
O. Prava Crkva zove se katolička što znači općenita, jer obuhvaća vjernike svih vremena i mjesta, svake dobi i svakog položaja, i svi su ljudi svijeta pozvani biti njezini članovi.

■ 161. P. Zašto se Crkva zove još i apostolska?
O. Prava Crkva zove se i apostolska jer potječe neprekidno od apostola, jer vjeruje i naučava sve ono što su apostoli vjerovali i naučavali i napokon jer je vode i njome vladaju njihovi zakoniti nasljednici.

■ 162. P. Zašto se prava Crkva zove još i rimska?
O. Prava Crkva zove se još i rimska jer se četiri njezine oznake: jedinstvo, svetost, općenitost i apostolstvo nalaze samo u Crkvi koja priznaje svojim poglavarom rimskog biskupa, nasljednika svetog Petra.

■ 163. P. Kako je ustrojena Crkva Isusa Krista?
O. Crkva Isusa Krista ustrojena je kao pravo i savršeno društvo, pa u njoj kao u moralnoj osobi možemo razlikovati dušu i tijelo.

■ 164. P. U čemu se sastoji duša Crkve?
O. Duša Crkve sastoji se u onome što tvori njezinu unutrašnju duhovnost, a to je vjera, nada, ljubav, darovi milosti i Duha Svetoga i sva nebeska bogatstva koja potječu od zasluga Isusa Krista našeg otkupitelja i svetaca.

■ 165. P. U čemu se sastoji tijelo Crkve?
O. Tijelo Crkve sastoji se u onome što tvori njezinu vidljivu i vanjsku stranu, i to bilo u združivanju okupljenih ljudi, bilo u bogoslužju i službi naučavanja, ili pak u njezinu vanjskom uređenju i upravi.

■ 166. P. Je li dovoljno biti članom Katoličke Crkve da bi se Čovjek spasio?
O. Ne, nije dovoljno biti samo članom Katoličke Crkve da bi se čovjek spasio, nego treba biti živim članom.

■ 167. P. Koji su živi članovi Crkve?
O. Živi članovi Crkve su svi pravednici, dakle svi oni koji su u milosti Božjoj.

■ 168. P. A koji su njezini mrtvi udovi?
O. Mrtvi udovi Crkve su vjernici koji žive u smrtnom grijehu.

■ 169. P. Može li se tko spasiti izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve?
O. Ne, izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve nitko se ne može spasiti, isto kao što se nitko nije mogao spasiti od općeg potopa ako nije bio u Noevoj korablji, koja je bila slika ove Crkve.

■ 170. P. Kako su se onda spasili drevni patrijarsi, proroci i drugi pravednici Staroga zavjeta?
O. Pravednike Staroga zavjeta spasila je njihova vjera koju su imali u Kristov dolazak. Po toj vjeri oni su već pripadali toj Crkvi.

■ 171. P. Ako bi se tkogod bez svoje krivnje našao izvan Crkve, da li bi se mogao spasiti?
O. Ako se tkogod bez svoje krivnje nalazi izvan Crkve, a u dobroj je vjeri, pa je primio krštenje, ili je barem tu želju na neki način u sebi imao, ako je iskreno tražio istinu i vršio Božju volju kako je najbolje znao i umio iako je odvojen od tijela Crkve, bio bi sjedinjen s njezinom dušom i prema tome na putu spasenja.

■ 172. P. Ako je tko član Katoličke Crkve, a ipak ne živi po njezinu nauku, može li se spasiti?
O. Ako je tko član Katoličke Crkve, a ne živi po njezinu nauku, on je njezin mrtvi član i prema tome se neće spasiti, jer se za spasenje odrasla čovjeka ne traži samo krštenje i vjera, nego i djela, koja se slažu s vjerom.

VELIKI KATEKIZAM SV. PIJA X.

Biblioteka KLASICI KATOLIČKE KULTURE 1.
Nihil Obstat ” Može se dati dozvola za tiskanje” Cenzor: msgr. Srećko Bezić
Imprimatur ” Neka se tiska” Nadbisk. ordinarijat Br.2027/92. -9.XI.1992. Generalni vikar: msgr. Tomislav Karaman,v.r.
Urednik: PETAR BALTA
Prijevod: prof. dr. IVAN PEDERIN
Teološka lektura: msgr. SREĆKO BEZIĆ, biskupski povjerenik za katekizam u školi
Lektori: dr. RADOVAN VIDOVIĆ Prof. VLADE LOZIĆ
Korektor: Prof. VLADE LOZIĆ
Tehnički urednik: JAKOSLAV ROJNICA
Za izdavača: MIRO RADALJ

VELIKI KATEKIZAM
proglašen od
SV. PIJA X.

VERBUM
SPLIT 1992.

Naslov izvornika: CATECHISMO MAGGIORE PROMULGATO DA SAN PIO X. Edizioni Ares, Milano, 1988.

POPRATNA RIJEČ

Nakon pada bezbožne komunističke diktature u Hrvatskoj, koja je iza sebe ostavila duhovnu i vjersku pustoš u jednom dijelu građanstva, više je nego potrebna osnova katoličke vjere.
Ovoj potrebi za vjerskom obnovom našeg naroda uvelike će pomoći ovaj Veliki katekizam, propisan i odobren od svetog Pape Pija X, koji je sada po prvi put preveden na hrvatski jezik.
Riječ je zapravo o Osnovama Kršćanskog nauka (kompendij), kako ih je zamislio i naslovio sv. Pijo X. Ove Osnove, uz Veliki katekizam, tvore još i Naputak o blagdanima Gospodinovim, Blažene Djevice Marije i svetaca, Kratka povijest vjere (gdje su doneseni momenti bitni za katoličku vjeru iz Starog zavjeta, Novog zavjeta i povijesti Crkve), te Dodatak.
Kao što je poznato, od ove godine se u našim javnim školama predaje katolički vjeronauk. Time bi se mlađem naraštaju pružilo solidno poznavanje svoje vjere, ali dijelu našeg puka to je bilo uskraćeno za vrijeme komunističkog režima. Danas mnogi roditelji, javni društveni radnici, novinari, profesori i dr. dolaze u živi dodir s katoličkom vjerom, ali im nedostaje temeljno znanje o njoj. Jedna ovakva knjiga mogla bi im biti vrlo vrijedna u pravilnom upoznavanju njenih istina. Premda je sastavljena početkom stoljeća, nije ništa izgubila od svoje aktualnosti, što najbolje govori o njenoj neprolaznoj vrijednosti u doktrinarnom tumačenju sadržaja katoličke vjere. Zato nas ne smije iznenaditi činjenica da je samo od 1974.god. do danas doživjela osam izdanja u Italiji, gdje postoji golem broj knjiga koje obrađuju istu tematiku.
Imamo sreću da je ovo hrvatsko izdanje plod rada prvenstveno katoličkih laika, čime se ostvaruju nakane Drugoga vatikanskog sabora, dosljedno i naše, glede angažmana laika u životu Crkve. Potreba za jednim jasnim i konciznim katekizmom očituje se i u pripremi Sveopćeg katoličkog katekizma, koji Sveta stolica kani izdati. Izdavač je želio ovim izdanjem popuniti prazninu dok se ne pojavi Sveopći katekezam (iz kojeg će onda biti nužno prirediti slične Osnove za široki katolički puk). Kako su se prijevodi nacionalnih katekizama pokazali nedostatni, a ponekad i nejasni, priređivač se odlučio, u skladu s vjernosti Petrovim nasljednicima, za siguran nauk katoličke vjere propisan od sv. Pija X, u čije plodove se ne može sumnjati.
I jedini nedostatak ovog katekizma, anakronizam glede odluka Drugog vatikanskog sabora, izbjegnut je time što su točke koje su doživjele pastoralne promjene označene i u Bilješkama je doneseno postkoncilsko naučavanje Katoličke Crkve.
Zbog svega izloženog smatram ovaj Veliki katekizam izvorom jasnog nauka katoličke vjere i zato ga preporučam svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjerničkom puku, kao i svima onima koji se zanimaju za istine katoličke vjere.

U Splitu, na dan Božića 1991.god.

Nadbiskup splitsko-makarski
+Ante

NAPOMENA

Veliki katekizam, koji je proglasio sveti Papa Pio X, jedino je ovakvo djelo u ovom stoljeću, univerzalno i važeće za čitav katolički svijet. Mi ga donosimo po prvi put na hrvatskom jeziku uvjereni da prilažemo čitateljstvu povijesni dokument neprolazne i jedinstvene vrijednosti za svako tumačenje doktrinarnih sadržaja vjere.
Pridržavajući se izvornika, sve tekstove objavljujemo u integralnoj verziji, s razumljivim jezičnim prilagodbama i neznatno skraćenim povijesnim tumačenjima.
Mjesta uz broj pitanja, gdje se mjesto kockice (■) nalazi zvjezdica (*) upućuju na bilješke na str. 265. i dalje.{/spoiler}

VELIKI KATEKIZAM

* * *
Uvodna lekcija o kršćanskom nauku i njegovim glavnim dijelovima
* * *

■ 1. Pitanje: Jeste li Vi kršćanin?
Odgovor: Da, ja sam kršćanin milošću Božjom.
■ 2. P. Zašto kažete: milošću Božjom?
O. Kažem milošću Božjom, jer biti kršćanin dar je milosti Božje koju mi nismo mogli zaslužiti.
■ 3. P. Tko je pravi kršćanin?
O. Pravi kršćanin je onaj tko je kršten, tko vjeruje i ispovijeda kršćanski nauk, tko po njemu živi i tko sluša zakonite crkvene pastire.
■ 4. P. Što je kršćanski nauk?
O. Kršćanski nauk je onaj koji nas je učio Isus Krist, naš Gospodin, da nam pokaže put spasenja.
■ 5. P. Je potrebno naučiti nauk Isusa Krista?
O. Potrebno je naučiti Kristov nauk i teški propust čine oni, koji ga zanemare učiti.
■ 6. P. Jesu li roditelji i gospodari obvezani slati na katekizam svoju djecu i podređene?
O. Roditelji i gospodari dužni su se brinuti da njihova djeca i podređeni nauče kršćanski nauk; ako pak to ne učine, oni su krivi pred Bogom.
■ 7. P. Od koga moramo primiti i naučiti kršćanski nauk?
O. Kršćanski nauk moramo primiti i naučiti od svete Katoličke Crkve.
■ 8. P. Kako ćemo znati da je kršćanski nauk, koji primamo od svete Crkve Katoličke, zbilja istinit?
O. Sigurni smo da je kršćanski nauk koji primamo od Crkve Katoličke istinit, jer je izvor toga nauka Isus Krist, a on je preko svojih apostola povjerio Crkvi, koju je on utemeljio i uredio, da bude nepogrešiva učiteljica svih ljudi, pa joj je u tome obećao božansku pomoć sve do svršetka svijeta.
■ 9. P. Ima li i drugih dokaza istinitosti kršćanskoga nauka ?
O. Istinitost kršćanskog nauka vidi se iz očite svetosti mnogih koji su po njemu živjeli i koji i danas žive, vidi se iz junačke postojanosti mučenika, iz njegova brzog i čudesnog širenja u svijetu i njegova potpunog očuvanja tijekom tolikih stoljeća različitih i neprestanih borba.
■ 10. P. Koliko ima glavnih i najpotrebnijih dijelova kršćanskoga nauka i koji su oni?
O. Ima četiri glavna i najpotrebnija dijela kršćanskoga nauka; Vjerovanje, Očenaš, Zapovijedi i Sakramenti.
■ 11. P. Što nas uči Vjerovanje?
O. Vjerovanje nas uči temeljne članke naše svete vjere.
■ 12. P. Što nas uči Očenaš?
O. Očenaš nas uči sve ono čemu se imamo nadati od Boga i sve ono što ga moramo moliti.
■ 13. P. Što nas uče zapovijedi?
O. Zapovijedi nas uče sve ono što moramo činiti da bismo se svidjeli Bogu: da treba ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe, iz ljubavi prema Bogu.
■ 14. P. Što nas uči nauk o sakramentima? O. Nauk o sakramentima uči nas, kakva su to sredstva, koja je Isus Krist ustanovio i kako se treba služiti tim sredstvima, koja je Isus Krist ustanovio da bi nam oprostio grijehe, udijelio svoju milost te ulio i povećao u nama kreposti vjere, nade i ljubavi.

Prvi dio
O APOSTOLSKOM SIMBOLU ILI
“VJEROVANJU”
* * *