utorak, 30. kolovoza 2016.

NASTAVLJAJU SE PROGONI KRŠĆANA Uništene koptske crkve u Egiptu


Tijekom „Arapskog proljeća“ u Egiptu je bilo uništeno preko četrdeset kršćanskih crkava, a egipatski kopti, najstarija kršćanska zajednica na svijetu, postali su meta zvjerskih progona radikalnih islamista. Uz daljnji „razvoj demokracije“ koptima prijeti potpuno uništenje. Fotograf Degner zabilježio je izgled koptskih crkava nakon napada islamista. 

Što sa sobom nosi „demokracija zapadnog tipa“ u arapskim zemljama najbolje se vidi na primjeru egipatskih kršćana. Upravo njih „sloboda“ najviše progoni. Na primjer, u Iraku je do američke invazije 2003. godine živjelo dva milijuna kršćana, a danas ih je ostalo samo 140 tisuća (veći dio pobjegao je u Siriju, Jordan ili Europu, a na desetke tisuća ubile su zvjerske horde). 

Danas je „demokratizacija“ stigla do još dvije države arapskog svijeta u kojima se nalazi brojna zajednica kršćana: Sirije i Egipta. U Siriji se Asadov režim još donekle suprotstavlja islamističkim napadima na kršćane, ali u Egiptu je „čišćenje“ kopta u ofenzivi „demokracije“, koju je donijelo „Arapsko proljeće“, još prije nekoliko tjedana išlo punom parom. 


Vojska, koja je na vlast u Egiptu došla nakon prevrata, zaustavila je pogrom nad lokalnim kršćanima. Štoviše, donesene su već i prve presude nekolicini vandala i ubojica kopta: 11 članova „Muslimanskog bratstva“ prije nekoliko je dana osuđeno na doživotni zatvor. Ova presuda izazvala je buru nezadovoljstva među islamistima koji su se za nju požurili „osvetiti“ kršćanima: barbari su zapalili najstariju kršćansku crkvu u Egiptu. Vatra je uništila samostan u gradu Dalga, sagrađen prije 1600 godina. Zajedno s crkvom izgorjele su ikone i relikvije koje su bile svete egipatskim koptima. Požar je trajao tri dana. „Samostan je gorio nekoliko puta u tri dana, a pljačka samostana trajala je tjedan dana. Naposljetku, iščupane su bile čak i žice i prekidači“, ispričao je upravitelj samostana, otac Joannis. 

subota, 27. kolovoza 2016.

BOŽJA PROVIDNOST Od rujna se u Zagrebačkoj nadbiskupiji počinju služiti redovite nedjeljne tradicionalne latinske svete Mise


Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) od rujna počinje redovito služiti nedjeljne tradicionalne latinske svete mise u Zagrebačkoj nadbiskupiji. 
Također će često biti služene mise u Splitsko-makarskoj, te Riječkoj nadbiskupiji.

Sve na veću slavu Božju i uzvišenje svete Majke Katoličke Crkve.

Deo gratias.

petak, 26. kolovoza 2016.

NOVCI, PAPA,...Pokušava li George Soros izboriti utjecaj na Crkvu? – što nam je otkrio DC Leaks


U koju je svrhu George Soros donirao 650.000 dolara za Papin posjet?

(New York/Rim) Dokumente koje je objavio DC Leaks, a koje su otuđili hakeri kod Open Society Foundation financijskog špekulanta Georgea Sorosa, otkrivaju mnoštvo visoko eksplozivnih detalja kako dejstvuje Soroseva meža. Cilj je utjecaj na javno mnijenje i promicanje i nametanja lijeve agende koje ide od homoseksualiziranja i islamiziranja do promicanja pobačaja i ilegalnog masovnog useljavanja.

1.200 hakiranih dokumenata bacaju malo svjetla na mračne interese financijskog magnata. Na koncu, riječ je o moći, stoga i o nastojanju da se utječe na parlamentarne i predsjedničke izbore, podupirući željenu stranu visokim novčanim iznosima, a škodeći protivničkoj strani kampanjama. Tako Soros spada u najvažnije sponzore predsjedničke predizborne kampanje Hillary Clinton.

Iz dokumenata koji su procurili vidi se također da postoje pokušaju manipuliranja hijerarhije Katoličke Crkve. Godine 2015. uplaćeno je 650.000 dolara kako bi se izvršio utjecaj na katoličke biskupe tijekom posjeta pape Franje. Cilj ovoga utjecaja su promjena paradigme crkvenoga usmjerenja u SAD-u te prioriteti Crkve tijekom predsjedničke izborne kampanje 2016.

Papa je Franjo boravio u SAD-u od 22.-27. rujna 2015. U okviru posjeta papa je Franjo u Apostolskoj nuncijaturi u Washingtonu kratko primio evangelikalnu kršćanku Christin Kim Davis 24. rujna. Davis, službenica u Rowan County u Kentuckyju početkom je rujna strpana u zatvor jer je zbog vjerskih razloga i prigovora savjesti odbila izručiti papire za jedan „homoseksulani brak“. Kada je obznanjeno da je primljena u nuncijaturi, Vatikan se distancirao kako u uzavrelom sukobu oko legalizacije „homo braka“ u SAD-u ne bi stao ni na čiju stranu, što je pak isto kao stati na negativnu stranu. Dana 26. lipnja 2015. Vrhovni je sud uspio progurati „homo brak“ na nacionalnoj razini.

Kome su točno novci otišli kako bi se otpočelo s promjenom usmjerenja, zasada nije poznato. Međutim, raščlamba Sorosevih dokumenata tek je na početku.

Tekst: Andreas Becker
Slika: InfoVaticana

četvrtak, 25. kolovoza 2016.

Blaženi Alojzije Stepinac o tradicionalnoj latinskoj svetoj Misi: "Sveta Misa je neprocjenjivi dar Božji"

Prvi dio možete pročitati ovdje.

Blaženi Stepinac služi tradicionalnu latinsku svetu Misu
Tvar svete Mise

Jednom su dva redovnika dominikanca došla k blaženom Egidiju, koji je bio učenik sv. Franje Asiškog i nadaleko poznat po svojoj svetosti. Htjeli su ga vidjeti i razgovarati s njime. Kad je jedan od njih rekao, da je sv. Ivan Evanđelist na početku svoga Evanđelja rekao uzvišene stvari o Bogu, koje se ne mogu shvatiti, odgovori mu bl. Egidije: „Sv. Ivan nije dapače ništa rekao o Bogu.“ Na to se taj dominikanac gotovo sablaznio i rekao: „Kako ti to govoriš, brate Egidije? Zar nisi čitao, što kaže sv. Augustin, kad bi sv. Ivan još malo uzvišenije govorio, da ga cijeli svijet ne bi mogao shvatiti? Nemoj dakle reći, da Ivan ništa ne govori o Bogu.“ A Egidije mu odgovori: „Ja ostajem kod svoga mišljenja i tvrdim, da Ivan nije gotovo ništa rekao o Bogu.“ Dominikanac je bio ražalošćen na te riječi, ali mu je onda bl. Egidije rekao: „Vidiš li ovu visoku planinu? Kad bi se ona čitava sastojala od sitnih zrnaca prosa, a mala ptičica svaki dan kroz sto godina jela od te gore, koliku bi količinu pojela?“ Na to će mu dominikanac: „I kad bi tisuću godina jela odatle, ne bi to bilo ništa u poredbi s čitavom tom visokom planinom.“ A onda mu blaženi Egidije reče: „A baš tako ti je i s neizmjernim Bogom. On je kao neizmjerna gora, gora božanske savršenosti, da sv. Ivan, poput male ptičice, nije ništa rekao o Bogu, ako pogledaš na Njegovo neizmjerno veličanstvo, savršenstvo i mudrost i dobrotu i moć.“ Kad je to čuo, onda je onaj dominikanac bio vrlo zadovoljan i radostan je otišao od blaženog Egidija.

1. Bog je, dakle, neizmjerno mudar, moćan i dobar. Možemo li to vidjeti i kod sv. Mise? Sigurno da možemo. Kada naime promatramo, što je On uzeo kao tvar, da se u sv. Misi uzmogne ponoviti ista žrtva kao na Kalvariji, samo nekrvnim načinom, onda ostajemo zapanjeni nad mudrošću Božjom, nad moći Božjom, nad dobrotom Božjom. Što je naime Isus naš bio upotrebio na Posljednjoj večeri za ustanovu sv. Mise? Kao što smo već govorili i vidjeli, bilo je to vino i kruh. Uzeo je kruh najprije u svoje svete ruke, zahvalio, blagoslovio, prelomio ga i dao svojim učenicima govoreći: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo Moje!“ Zatim je uzeo kalež s vinom, zahvalio, blagoslovio ga i dao učenicima govoreći: „Pijte iz njega svi, jer ovo je Krv Moja Novoga saveza, koja se prolijeva za mnoge na oproštenje grijeha. To činite na Moj spomen!“ Isus je dakle dragi upotrijebio kao tvar za ustanovu sv. Mise ili nekrvne žrtve Novoga saveza kruh i vino. Tko ne vidi, kako tu divno odsijeva mudrost Božja? On je mogao i drugo što upotrijebiti. Ali eto, upotrebio je upravo kruh i vino, da što ljepše odsjevne u očima našim neizmjerna mudrost Božja.

Prije istočnoga grijeha nije se čovjek morao nimalo mučiti za svoje uzdržavanje, što će jesti. Drveće u raju zemaljskom donosilo je bez ikakvog truda čovjekova divnog voća, koje je služilo čovjeku za hranu, kako je htio. Ali kad su Adam i Eva prestupili zapovijed Božju, onda se srušila na njih kletva Božja, i od tog časa morali su si ljudi stjecati hranu u trudu, muci i znoju lica svojega. A oko čega se čovjek najviše znoji i muči? Oko vina, dok ga dobije. On mora naći kolce, uz koje će privezati vinovu lozu, kao što ste već i vi to vidjeli sigurno u vinogradu. On mora svake godine obrezivati vinograd. On ga mora svake godine po više puta privezivati, da mu vjetar ne polomi grane. On ga mora kopati svake godine više puta. On ga mora prskati, modrom galicom po više puta na godinu. On ga mora i sumporiti po više puta. Onda tek u jesen pobire grožđe. Onda to grožđe mora najprije zgnječiti. Onda ga mora nositi u tisak ili prešu. Onda kad se mošt ocijedi, mora ga staviti u bačvu, dok provrije. Onda ga mora pretočiti više puta, dok dobije čisto vino za sv. Misu. Eto koliko posla! A kruh, koji se upotrebljava u sv. Misi jest pšenični kruh. I oko njega je puno posla, prije nego dođe na oltar. Seljak mora najprije izorati njivu, i branom prijeći, da je izravna. Onda tamo sije pšenicu i branom prijeđe preko nje ponovno, da zagrne zrno, jer bi ga mogle pojesti ptice. Onda pšenica nikne, ali miruje kroz zimu. Tek u proljeće počne rasti malo po malo, dok ne dozrije u srpnju. Onda se mora požeti. Onda se mora na polju osušiti, odvesti na mašinu, da se zrno odluči od slame. Onda se zrno opet mora posušiti, da se ne bi pokvarilo. Tek onda dolazi u mlin, da se samelje u brašno. Onda se brašno mijesi i tako stavlja u peć, koja mora biti dobro naložena, da se ispeče kruh, ili kako se kaže za kruh kod sv. Mise, hostija. Vidite li koliko se truda i muke traži i za vino i za kruh, prije nego se dobije. Doista čovjek ga mora pribaviti u znoju lica svojega. Prije nego se kruh i vino pretvore u naše tijelo jedenjem i pijenjem, mnogo kapi znoja ljudskoga padne prije na njih. Zato taj kruh i vino izgledaju kao lijepa žrtva, koju čovjek prinosti Bogu, jer ga stoje mnogo žrtve, mnogo znoja. Čovjek kao da prinosi Bogu svoje tijelo, svoj život, toliko ga muke i truda stoje vino i kruh. Zato je eto mudrost Božja uzela kruh i vino za sv. Misnu žrtvu i Isus naš kao da nam kaže: „Vi ste meni dali kruh i vino, kao plod vaše žrtve, da posluži Meni, da se mogu žrtvovati pod prilikama kruha i vina na oltaru, a Ja vama za uzvrat dajem svoje tijelo i krv, kao hranu dušama vašim.“ Nije li se tu pokazala divna mudrost Božja, koja je tako neznatnim naoko stvarima, ali s kojima je povezano mnogo ljudskog znoja, služi, da nama dade na dar najdivnije, što se može zamisliti, svoje sveto tijelo i krv, kad dođe čas pretvorbe u sv. Misi. 

2. Ali zar ne odsijeva kroz ove tvari kruha i vina u sv. Misi i neizmjerna moć Božja? Neizmjernu je moć morao upotrijebiti dragi Bog, kad je stvarao sunce, mjesec, zvijezde i svod nebeski. Neizmjernu je moć morao upotrijebiti Gospod Bog, kad je stvarao velika mora, rijeke, potoke, jezera, izvore. Neizmjernu je moć morao upotrijebiti Gospod Bog, kad je stvarao ribe u vodi, ptice u zraku, životinje na zemlji i pod zemljom, bilje svakojako, golemo drveće, i tako dalje. Ali neizmjernu moć ,mora upotrijebiti Gospodin Bog i u sv. Misi, kad na jednu riječ, kao što je: „Ovo je tijelo Moje, ovo je krv Moja!“ kruh prestaje biti kruh, makar ostaju prilike kruha, i vino prestaje biti vino, makar ostaju prilike vina, a namjesto kruha i vina dolazi u isti čas pravo tijelo i prava krv Gospodina našega Isusa Krista, koje služe za hranu dušama našim. 

Takve moći nemaju svi carevi i kraljevi svijeta. Takve moći nemaju svi ljudi svih vjekova, koji su živjelli ili će živjeti na zemlji od Adama do posljednjeg čovjeka na zemlji. Kruh nas dakle i vino u sv. Misi podsjećaju na svemoć Božju, neizmjernu moć Božju, koja se najneznatnijim naoko stvarima služi za najveličajnije planove i djela.

3. Ali kruh nam i vino dozivaju u pamet i neizmjernu dobrotu Božju. Ničim se čovjek u životu toliko ne služi, koliko kruhom i vinom. Svaki dan jede kruh i svaki dan mu godi vino. Oni hrane i uzdržavaju naše tijelo u zdravlju i vesele ga. I baš se njima Isus, Bog naš, poslužio, da nam priredi neizmjerno veću radost i veselje, da nam preko prilika kruha i prilika vina dadne dokaz svoje najveće dobrote i ljubavi, kad nam daje svoje sveto tijelo i krv, koji su zalog našega života vječnoga, kao što veli sam Isus: „Tko jede tijelo Moje i pije krv Moju, ima život vječni i Ja ću ga uskrisiti u posljednju dan.“ Kolika dobrota i ljubav Boga našega, a koja se tako divno očituje preko tako neznatnih stvari, mrtvih stvari, kao što su kruh i vino, koje služe za žrtvu sv. Mise!

Još se u sv. Misi dodaju vinu nekoliko kapljica vode, kao što ste već mogli vidjeti kod oltara. To nas podsjeća na vodu i krv, koja je potekla na drvu križa iz tijela i srca Kristova, kad su mu proboli kopljem grudi. Tako je završila krvava žrtva Isusova na križu, a iz probodenih grudi Isusovih potekle su rijeke milosti za čitav ljudski rod. Voda nas podsjeća na sveto krštenje, a vino na Euharistiju, izvor pomirenja i jačanja, na putu u život vječni. 

Jedno dobro zapamtite! Sveta Misa je, kao što smo već rekli, neprocjenjivi dar Božji. Zato je nikada ne propuštajte nedjeljom i blagdanom, a kad možete, idite i svaki dan k Misi.

KRV MUČENIKA JE SJEME KRŠĆANSTVA Blaženi Miroslav Bulešić

24. kolovoza 1947. godine brutalno je ubijen mladi katolički svećenik blaženi Miroslav Bulešić, koji je imao samo 27 godina.


MUČENIŠTVO ZA VJERU
U kolovozu 1947. Miroslav Bulešić, kao podravnatelj Pazinskog sjemeništa i tajnik Svećeničkog zbora sv. Pavla, prati delegata Svete Stolice mons. dr. Jakoba Ukmara kod dijeljenja sv. potvrede u Buzetu i okolnim župama. «One dane kad sam obilazio župe radi krizme rado mi je pomagao. Gdje je prijetila opasnost, polazio je naprijed pregledati teren», svjedoči o svom prijatelju Bulešiću dr. Ukmar u pismu mons. Mariu Pavatu u Rim od 5. rujna 1954. godine. 


Mladomisnik Bulešić pri izlasku iz svoje rodne kuće

U subotu 23. kolovoza 1947. godine, kad su razulareni komunisti upali u župnu crkvu u Buzetu, s namjerom da spriječe Krizmu, Bulešić je svojim tijelom branio Svetohranište i u njemu Presveti oltarski sakramenat. «Ovamo možete proći samo preko mene mrtvoga», rekao im je, blijed u licu, ali posve smiren, stojeći na gornjoj stepenica oltara, okrenut prema onima koji su drsko zaposjeli prezbiterij. Uoči dolaska u Lanišće, dok su s Ćićarije stizale prijetnje organiziranih komunista, na pitanje boji li se tamo otići, Miroslav Bulešić je odgovorio: «Samo jedanput će se umrijeti». Krizma u Lanišću održana je u nedjelju, na blagdan sv. Bartola apostola, 24. kolovoza 1947. godine.

Blaženi Bulešić služi svetu Misu

Govoreći o mučeništvu Miroslava Bulešića, dr. Ukmar je u službenom izvješću za Biskupski Ordinarijat u Trstu od 12. studenoga 1947. godine, napisao: «Nakon završetka krizme u crkvi i mise koju je služio vlč. Miroslav Bulešić, uputili smo se ka župnoj kući. Nakon četvrt sata, kad su bili krizmani i oni koji su naknadno prispjeli – bilo je to oko jedanaest sati – pobunjenici su ušli u kuću i ubili nožem vlč. g. Bulešića koji je bio kraj vratiju. Ja osobno izišao sam iz župnog ureda u predvorje i vidio ga mrtva kako leži na tlu među zlikovcima koji su zaposjeli kuću; povukao sam se u spavaću sobu, gdje sam nakon minute vremena i sam teško izudaran i ostao sam ležeći u krvi. Smatrajući da sam mrtav, ostavili su mene i potražili župnika, ali ga nisu pronašli jer se bio sakrio. Kroz dvadeset sati ostao sam u nesvijesti…». Bulešić je ubijen ubodima noža u grlo, a njegova krv poprskala je zid predsoblja laniškoga župnog ureda. Prema riječima očevidaca, Bulešić je, osjetivši da umire, zazivao: «Isuse, primi dušu moju!».

Dokumentrni film o njegovu životu i mučeništvu:


BEATIFIKACIJA
Državno Tajništvo Svete Stolice, dopisom od 12. veljače 2013. godine, priopćilo je da je Sveti Otac Benedikt XVI. dopustio da se obred proglašenja blaženim Sluge Božjega Miroslava Bulešića obavi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji u subotu, 28. rujna 2013. godine.

Bože hvala ti za ovakvog vjernog slugu. Hvala ti za hrabri primjer njegova mučeništva.
Blaženi Miroslave, moli za nas!

ponedjeljak, 22. kolovoza 2016.

SLATKO SRCE MARIJINO, BUDI NAŠE SPASENJE! Posveta Prečistom Srcu Marijinu


O Marijo, mogućna Djevice i majko Milosrđa, kraljice neba i utočište grešnika! Mi se sasvim posvećujemo tvojemu prečistom Srcu. Posvećujemo ti sve svoje biće i sav svoj život - sve, što imamo, što ljubimo i što jesmo: naša tijela, naša srca i naše duše. Tebi posvećujemo naša ognjišta, naše obitelji i naš zavičaj. Mi hoćemo, da sve, što je u nama i oko nas, pripada tebi i da bude pod tvojim materinskim blagoslovom. 

A da bude ta naša posveta doista vrijedna i trajna, obnavljamo danas pred tobom, o Marijo, svoj krsni zavjet i prvopričesna obećanja. Mi se obavezujemo, da ćemo uvijek odvažno priznavati vjerske istine i da ćemo živjeti kao pravi katolici, posve pokorni smjernicama sv. Oca i s njime sjedinjenih biskupa. Mi se obavezujemo, da ćemo vršiti Božje i crkvene zapovijedi i osobito da ćemo svetkovati blagdane. Nadalje ti obećajemo, da ćemo u svojem kršćanskom životu obavljati, ukoliko nam bude moguće, utješljivije nabožnosti, naročito da ćemo se pričešćivati i moliti sv. krunicu. 

Mi ti napokon, o slavna Majko Božja i slatka Majko čovječanstva, obećajemo da ćemo te svim svojim srcem častiti, da bismo po kraljevanju tvojeg prečistog Srca ubrzali i učvrstili kraljevstvo tvog prečasnog Sina u dušama našim i svih ljudi, u našem dragom zavičaju i po cijelom svijetu kao što na nebu. Amen.

srijeda, 10. kolovoza 2016.

UZ BOŽJU POMOĆ U sve veći broj župa ponovno se uvodi prava katolička Misa (tradicionalna Misa), dok protestantizirani obred (novus ordo), koji nije napravljen na veću slavu Božju, ostavlja duhovnu pustoš



Nakon godina strpljive potrage, Bratstvo sv. Pija X. u američkoj saveznoj državi Pennsylvaniji uspjelo je doći u posjed crkve sv. Jakova. 
Crkva sv. Jakova u Pittsburghu, nakon ogromnih napora uloženih u njenu obnovu, postala je centar Tradicije u tom gradu. 

U ožujku 2015. godine Svećeničko bratstvo sv. Pija X. svečano je posvetilo crkvu sv. Jakova u Pittsburghu. P. Niklaus Pfluger, prvi asistent Bratstva, predvodio je svečanu ceremoniju, blagoslivljajući unutrašnjost i vanjsku stranu crkve, kao i sam oltar.

utorak, 9. kolovoza 2016.

VATIKAN I SVEĆENIČKO BRATSTVO SV. PIJA X. Židovi i muslimani postavljaju uvjete pod kojima Vatikan smije priznati Bratstvo sv. Pija X.?



(Rim) Obavijesna platforma Vatican Insider preko članka American Jewish Comittee-a (AJC) govori „o čemu se može, a o čemu ne može pregovarati“ na putu k „pomirbi lefebvrovaca s Katoličkom Crkvom. „Uvjeti“ se bitno razlikuju od onih koje je naveo kurijalni nadbiskup Guido Pozzo koji je nadležan za te razgovore.

Članak koji je potpisala Lisa Palmieri-Billig, „predstavnica Američkog židovskog odbora pri Svetoj Stolici“, objavljen je 28. srpnja. U njemu American Jewish Comittee i islamski predstavnik Yahya Pallavicini objašnjavaju pod kojim uvjetima Katolička Crkva može priznati Svećeničko bratstvo sv.Pija X.

Kao povod za taj članak spominje se intervju s kurijalnim nadbiskupom Guidom Pozzom u Christ und Welt (broj 32/2016, [prilog koji objavljuje njemački tjednik Die Zeit; napomena prevoditelja] Nadbiskup Pozzo kao tajnik Papinskog povjerenstva Ecclesia Dei službeno je zadužen za razgovore sa Svećeničkim bratstvom sv.Pija X.

Hoće li Vatikan „žrtvovati“ koncilske dokumente zbog Bratstva sv.Pija X.?

Autorica sažima da iz intervjua proizlazi da „Bratstvo više nije ekskomunicirano, doduše nije još ni kanonski reintegrirano i unatoč nekim početnim priznanjima i dalje odbacuje neke važne dokumente Drugog vatikanskog sabora.“ To otvara „nova pitanja“, rekla je Palmieri-Billig. „Najvažnija“, ali dosada nepostavljena pitanja glase:

„O kojim je konkretnim točkama Vatikan spreman na kompromise?“ i „Bi li Vatikan bio spreman žrtvovati mjerodavnu narav nekih dokumenata Drugog vatikanskog sabora koji su – premda nisu dogma – postali vrijednim oruđima za međureligijski dijalog?

American Jewish Comittee

Dva su centralna područja pri tome u igri. Prvo se područje tiče „jake želje pape Franje za pastoralim jedinstvom unutar Crkve i za pomirbom teoloških lomova.“ Tomu se suprotstavlja drugo područje, naime „važni učinci na budućnost temeljnih dokumenata Drugog vatikanskog sabora“. Palmieri-Billig spomenula je s tim u vezi isključivo dokumente Nostra Aetate, osobito „odnos Katoličke Crkve prema židovskome narodu“ i Dignitatis Humanae o vjerskoj slobodi.


Autorica izražava žaljenje da u izjavama nadbiskupa Guida Pozza „posve nedostaje bilo kakav odnos“ prema povijesnim korijenima ovih dokumenata Drugog vatikanskog sabora i „time i razlozima zašto su ih Ivan XXIII., Pavao VI. i koncilski oci držali bitnima“. Konkretno je Palmieri-Billig važan „paragraf 4 dokumenta Nostra Aetate o odnosima Katoličke Crkve prema židovskom narodu.“ Ovaj „propust“ time je teži zbog „po svoj prilici ukorijenjenog teološkog antisemitizma“ Svećeničkog bratstva sv.Pija X.

„Izobličena indoktrinacija“ i „ukorijenjeni teološki antisemitizam“

Predstavnica American Jewish Comitte-a dalje tumači da je Ivan XXIII. želio Nostra Aetate kako bi „konačno izbrisao izobličenu indoktrinaciju“ optužbe „bogoubojstva“, optužbe koja je „već tijekom Tridentskog sabora proglašena pogrješnom i apsurdnom“. „Nužnost ove odluke“ Ivanu XXIII. postala je jasna „susretom s Julesom Isaacom, preživjelim holokausta“. Isaac je Papu uvjerio u to da je „ova retorika koja cirkulira po Europi stvorila prikladno ozračje za razvoj divljih antisemitskih stereotipa koji su sa svoje strane hranili mržnju koja je Shoah učinila mogućim“.

AJC navodi uvjete za kanonsko priznanje Bratstva sv.Pija X.

Onda American Jewish Comittee prelazi na stvar: ako bi se trebalo kanonski priznati Bratstvo sv.Pija X. „prije“ nego što razgovori o „valjanosti“ Nostra Aetate dovedu do „zadovoljavajućeg rješenja“, „nastala bi ozbiljna pitanja“.

Palmieri-Billig pri tome iscrpno navodi nadrabina Davida Rosena, međunarodnog ravnatelja American Jewish Comittee-a za međureligijske odnose riječima:

„Imam posvemašnje povjerenje u izjavu kardinala Kurta Kocha, predsjednika Papinskoga vijeća za promicanje jedinstva kršćana koji je izjavio da je prihvaćanje dokumenta Nostra Aetate kao obvezujućeg dokumenta od Bratstva Pija X. nužni korak kako bi članove Bratstva Sveta Stolica mogla formalno priznati; i ja ne mogu vjerovati da bi papa Franjo mogao prihvatiti manje od toga. K tome se želim nadati da će Sveta Stolica radi priznanja nauka Učiteljstva glede židovstva i židovskog naroda dodatno ustrajati na odbacivanju antisemitizma koji je bio dio kulture Bratstva Pija X. Nije samo posrijedi 'biskup' Williamson i nekoliko drugih osoba: internetske stranice te organizacije u prošlosti su bile pune antijudaističke retorike. Nadam se da će postojati formalno priznanje izjave pape Franje u suglasju s njegovim prethodnicima, koje će konstatirati da je nemoguće biti pravim kršćaninom zadržavajući pri tome antisemitska mišljenja.“

Srž stvari: Bratstvo Pija X. ili Dominus Iesus?

Palmieri-Billig izražava nadalje zabrinutost zbog različitog stupnja dogmatske obvezatnosti koja pripada različitim koncilskim dokumentima kako je to kurijalni nadbiskup Pozzo protumačio u svojem intervjuu. Pozzo se pri tome pozvao na volju koncilskih otaca. Dana 18. studenog 1964. tajnik za jedinstvo kršćana izjavio je o Nostra Aetate da njegovo Tajništvo nema namjeru donositi dogmatske izjave o nekršćanskim religijama, nego samo praktične i pastoralne uredbe, zbog čega Nostra Aetate nema dogmatsku obvezatnost. Stoga, rekao je kurijalni nadbiskup Pozzo, nije moguće zahtijevati od nekoga da ovaj dokument prizna kao „obvezujući“. 

Imam Yahya Pallavicini
Sablažnjena je predstavnica American Jewish Comittee-a također i konstatacijom nadbiskupa Pozza da svako tumačenje dokumenta Nostra Aetate koje se protivi izjavi Dominus Iesus o jedincatosti i spasenjskoj univerzalnosti Isusa Krista i Crkve iz 2000. godine „bez temelja i stoga ga valja odbaciti“. Tajnik povjerenstva Ecclesia Dei u ovome je surječju izričito upozorio na krivo tumačenje „duha Asiza“.

Njemu Palmieri-Billig suprotstavlja izjave imama Yahye Pallavicinija, dopredsjednika Talijanske islamske vjerske zajednice (COREIS) kojega je označila kao „međunarodno poznatog predstavnika 'umjerenog' tradicionalnog islama“. Pallavicini je sa svoje strane Vatikanu poslao opomenu:

„Međunarodna islamska zajednica pomno prati razvoj ovog procesa približavanja Bratstva Pija X. radi reintegracije u Katoličkoj Crkvi. Pri tome je riječ o osjećaju kako naći koherenciju s obzirom na pastoralne učinke posljedica Koncila i dokumenta Nostra Aetate. Jer dok papa Franjo i Katolička Crkva skupa s duhovnim vođama mnogih drugih vjerskih konfesija slave proročki zamah ovoga Koncila koji je na providonosan način inaugurirao povijesni ciklus 50 intenzivnih godina međureligijskog i ekumenskog dijaloga, čini se da Bratstvo Pija X. barem umanjuje značaj ovoga puta i ovoga usmjerenja kako bi održalo tradicionalistička tumačenja koja faktično niječu duhovnu potrebu poštovanja i bratstva prema vjernicima i stvorenjima drugih vjeroispovijesti Jednoga Boga. U trenutku dramatične međunarodne krize u kojoj se čini da je religija bič nekih fundamentalističkih skupina koje zahtijevaju „pravno“ nasilje protiv muslimana, kršćana i židova, zabrinjava nas anakronizam i nedostatna senzibilnost pokretā koji društvu i čak i Crkvi žele nametnuti odnosno prenijeti drugu hijerarhiju vrijednosti od one koju Koncil i poslušnost svetima i papama zahtijevaju.“

„Sramoćenje i delegitimacija želje za aggiornamentom Ivana XXIII.“

AJC predstavnica je doduše rekla da je Bratstvo Pija X. koje je prisutno u 70 zemalja i koje na 750 mjesta služi Misu u „ogromnom katoličkom svijetu“ ima samo „relativno mali utjecaj“, „ali ništa što se zbiva na ovome svijetu nije bez posljedica“. Popuštanja Bratstvu Pija X. mogu lako dovesti „do povretka starih predrasuda“ prema drugim vjeroispovijestima i pretvoriti se u „borbeno uvjerenje da se posjeduje jedini pravi put k Bogu“.


Pallavicinija je u protekle tri godine već više puta primio papa Franjo
To bi bio daljnji korak k „sramoćenju i delegitimaciji goruće želje Ivana XXIII. za 'aggiornamentom' Katoličke Crkve i k povratku pseudoreligioznih, antisemitskih stereotipa koji su dugi niz stoljeća izazvali ogromnu patnju i na koncu doveli do dijaboličnih progona i genocida 20. stoljeća.“

Pošto je autorica sve ovo zgrmila, mašući buzdovanom antisemitizma protiv Bratstva sv. Pija X., hvali „najdublje ekspresivnu šutnju“ papa Franje u Auschwitzu kao „zaglušujuću“.

Koordinator Vatican Insidera papinski je dvorski vatikanist Andrea Tornielli zbog čega se njegovim člancima i člancima koji objavi njegova platforma pridaje osobita pažnja. To vrijedi također i za ovaj članak predstavnice AJC-a pri Svetoj Stolici kojim je Tornielli židovima i muslimanima omogućio da izreknu uvjete pod kojima Sveta Stolica može provesti kanonsko priznanje Bratstva sv.Pija X.

Zaključak bi bio: ako se ovi uvjeti ne bi ispunili, pokrenula bi se „ozbiljna pitanja“. To je izjava u članku American Jewish Comittee-a koju bi netko mogao čitati kao prijetnju. U svakom slučaju Tornielli je Američkom židovskom odboru i Islamskom vjerskom savjetu dao prigodu da na lijep način Vatikanu pošalju upozorenje. Neobično „postupanje“, jer na koncu posrijedi su „unutarcrkvene stvari“ koje se također unutarcrkveno trebaju i riješiti, napisala je Messa in Latino. „Miješanje“ izvana moralo bi se odbaciti već zbog „načelnih promišljanja, dodaje Messa in Latino.

Sumnjivo je osim toga da Američki židovski odbor i Islamski vjerski savjet udruženo nastupaju da bi Katoličku Crkvu upozorili da ne smije biti „povratka“ njezinom tradicionalnom vjerovanju da joj je od Isusa Krista povjeren „jedini put k spasenju“.

Lisa Palmieri-Billig i Yahya Pallavicini

Lisa Palmieru-Billig rođena je u Beču. Sa svojom židovskom obitelji izbjegla je još kao dijete u New York. Tijekom Drugog vatikanskog sabora radila je u Rimskoj podružnici Židovskog svjetskog kongresa (WJC). Bila je 25 godina dopredsjednica Europske sekcije Svjetske konferencije religija za mir koja je utemeljena 1961. godine sa sjedištem u New Yorku i danas je još predsjednica Talijanske sekcije te organizacije. Od 2005. godine onaj je židovska stručnjakinja za Vatikan i predstavnica AJC-a u Italiji i pri Svetoj Stolici.

Yahya Pallavicini, 1965. godište, imam je u al-Wahid džamiji u Milanu. Njegova je majka Japanka, a njegov otac Felice Pallavicini iz Milana, potomak jedne grane poznate talijanske plemićke obitelji, konvertirao je 1951. kao dvadeset petogodišnjak u Lausanni na islam. On sam radije govori o „konvergenciji“ i „novom usmjerenju“. Otada se naziva Abd al-Wahid. Putovao je 30 godina islamskim svijetom gdje je u Istanbulu, Jeruzalemu i na koncu u Singapuru upoznao islamski sufizam i poučen u njemu. Godine 1980. i sam je posao šeik (učitelj) i kao takav poglavar sufijskog Bratstva Ahamadiyyah Idrissiyyah Shadhiliyyah u Europi. Abd al-Wahid Pallavicini zastupa sinkretističko poimanje religije po kojemu sve religije vode do „jednoga Boga“. Po njegovu mišljenju taj se Bog objavio u kronološkom slijedu pri čemu je hinduizam prvi član u ovom lancu objava, a taj lanac doveo je do triju monoteističkih „abrahamskih“ religija čije je dovršenje islam.

Godine 1986. kao predstavnik islama sudjelovao je u krajnje kontroverznom molitvenom susretu za mir u Asizu koju je organizirala Zajednica svetog Egidija uz sudjelovanje pape Ivana Pavla II. Njegova sina ubrajalo se 2009. godine među 500 najutjecajnijih muslimana svijeta. Godine 1998. otac i sin uspjeli su izboriti priznanje islamske vjerske zajednice od Republike Italije. Kao posljedica toga 2000. godine nastala je organizacija imena Islamska vjerska zajednica (COREIS). On je član u državnom islamskom savjetodavnom tijelu talijanskog Ministarstva unutarnjih poslova.

Njih oboje dijelom su elitnog međureligijskog establišmenta.

Tekst: Giuseppe Nardi


petak, 5. kolovoza 2016.

KATOLIČKO UČENJE O ISLAMU KAO SOTONSKOJ RELIGIJI Samo neki od ajeta u Kuranu koji potiču na brutalnost i nasilje ili ih opravdavaju



Ako je vjerovati izjavama pape Franje, primjerice tijekom „leteće konferencije za tisak“na povratku iz Krakova u Rim te izjavama mnoštva drugih crkvenih velikodostojnika zaraženih koncilskim novotrarijama i duhom Asiza, onda islam nije nasilan. Stoga donosimo samo jedan izvadak iz mnoštva kuranskih ajeta koji potiču nasilje, ubojstva, pljačku, sakaćenje… O sličnim i gorim izjavama u hadisima da i ne govorimo. Ne zaboravimo da je muslimanima knjiga koju valja doslovno shvatiti i provoditi u djelo, bez ikakvih komentara.

Sura 2,191
I napadajte takve gdje god ih sretnete i progonite ih odande odakle su oni vas prognali. A zlostavljanje je teže od ubijanja! I ne borite se protiv njih kod Časnoga hrama, dok vas oni tu ne napadnu. Ako vas napadnu, onda ih ubijajte! – neka takva bude kazna za nevjernike.

Sura 2, 216
Propisuje vam se borba, mada vam nije po volji! – Ne volite nešto, a ono može biti dobro za vas; nešto volite, a ono ispadne zlo po vas. – Allah zna, a vi ne znate.

Sura 2,217
Pitaju te o svetom mjesecu, o ratovanju u njemu. Reci: “Ratovanje u njemu je veliki grijeh; ali je nevjerovanje u Allaha i odvraćanje od Njegova puta i časnih mjesta i izgonjenje stanovnika njegovih iz njih još veći grijeh kod Allaha. A zlostavljanje je gore od ubijanja! Oni će se neprestano boriti protiv vas da vas odvrate od vjere vaše, ako budu mogli. A oni među vama koji od svoje vjere otpadnu i kao nevjernici umru – njihova djela biće poništena i na ovome i na onome svijetu, i oni će stanovnici Džehennema biti, u njemu će vječno ostati.

Sura 3,10
One koji ne vjeruju – od Allahove kazne neće nimalo odbraniti ni imeci njihovi, ni djeca njihova, i oni će biti gorivo za vatru,

Sura 3,131
i čuvajte se vatre za nevjernike pripremljene,

Sura 3, 178
Neka nikako ne misle nevjernici da je dobro za njih to što im dajemo dug život. Mi im ga dajemo samo zato da što više ogreznu u grijehu; njih čeka sramna patnja.

Sura 3,195
I Gospodar njihov im se odazva: “Nijednom trudbeniku između vas trud njegov neću poništiti, ni muškarcu ni ženi – vi ste jedni od drugih. Onima koji se isele i koji budu iz zavičaja svoga prognani i koji budu na putu Mome mučeni i koji se budu borili i poginuli, sigurno ću preko hrđavih djela njihovih preći i sigurno ću ih u džennetske bašče, kroz koje će rijeke teći, uvesti; nagrada će to od Allaha biti. – A u Allaha je nagrada najljepša.”

Sura 4,34
Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti. A one čijih se neposlušnosti pribojavate, vi posavjetujte, a onda se od njih u postelji rastavite, pa ih i udarite; a kad vam postanu poslušne, onda im zulum ne činite! – Allah je, zaista, uzvišen i velik!

Sura 4,66
A da smo Mi njima naredili: “Poubijajte se!” – ili: “Iselite se iz zavičaja svog!”, malo ko od njih bi to učinio. A kada bi oni onako kako im se savjetuje postupali, bilo bi im bolje i bili bi čvršći u vjeri.

Sura 4,74
I neka se zato na Allahovu putu bore oni koji ne žale žrtvovati život na ovome svijetu za onaj svijet. A onoga ko se bori na Allahovu putu, pa pogine ili pobijedi, Mi ćemo, sigurno, obilno nagraditi.


Sura 4,76
Vjernici se bore na Allahovom putu, a nevjernici na šejtanovom. Zato se borite protiv šejtanovih štićenika, jer je šejtanovo lukavstvo zaista slabo.

Sura 4,89
Oni bi jedva čekali da i vi budete nevjernici kao što su i oni nevjernici, pa da budete jednaki. Zato ih ne prihvaćajte kao prijatelje dok se radi Allaha ne isele. A ako okrenu leđa, onda ih hvatajte i ubijajte gdje god ih nađete, i nijednog od njih kao prijatelja i pomagača ne prihvaćajte,


srijeda, 3. kolovoza 2016.

SKANDALOZAN NAPAD NA KATOLIKE U FRANCUSKOJ Policija vjernike grubo izbacivala usred mise


Preuzimamo sa stranice Facebooka Radija Spada. Svaki je komentar beskoristan, pritiješnjeni između nasilnog mučeništva i političkog progona, u posvemašnjem zaboravu pastira, počevši od vrhova. Slike govore i vrište o sramoti i sablazni.

Crkva svete Rite jutros je evakuirana: zauzeli su je prije nekoliko mjeseci vjernici i kler (Instituta Dobrog Pastira) kako bi spriječili njezino uništenje i preuređenje u parkiralište za automobile. Svećenike i vjernike se tijekom Mise hvata i izvlači van. Očekujemo da ćemo vidjeti slično ponašanje prema onima koji ilegalno zauzimaju kuće ili prema selefijskim džamijama itd.itd.




U crkvi svete Rite u Parizu u srijedu se dogodio skandalozan događaj. Naime, tradicionalisti katoličke vjere slavili su svetu misu, a policija je upala i zabranila održavanje mise u crkvi gdje su je tradicionalisti održavali 30 godina. Razlog zabrane mise je taj što je gradonačelnica lokalne općine odlučila crkvu srušiti i na tom mjestu napraviti trgovački centar. Policajci su odlučili ući u crkvu bez obzira što je unutra bilo ljudi i što se održavala misa.

”Održavanje svete mise vlastima u Francuskoj stvara problem dok 400 nelegalno sagrađenih džamija nikome ne smeta i Vlada ništa ne radi po tom pitanju. Ovaj događaj zorno pokazuje kakva atmosfera vlada u Francuskoj, a kako Vlada nakon terorističkih napada apsolutno nije učinila ništa kako bi spriječila daljnje napade islamista, a kada je u pitanju katolička crkva onda vlasti šalju policiju sa specijalcima kako bi maltretirali svećenike, ministrante i vjernike što se može vidjeti na slikama i videu”, rekao nam je čitatelj iz Pariza.

Na sljedećem videu pogledajte skandalozno ponašanje francuskih policajca prema katoličkim vjernicima.


Izvor 1, 2

KRV MUČENIKA JE SJEME KRŠĆANSTVA Sveti Josip Zhang Dapeng


Sveti Josip (Joseph) Zhang Dapeng, kineski mučenik, rođen je 1754. Duyunu, u pokrajini Guìzhōu (Kweichow), jugozapadna Kina. Dok se nije upoznao s kršćanstvom bio je najprije budist pa taoist. Od 1794. živio je u Guìyángu, glavnom gradu pokrajine Guìzhōu i bavio se trgovanjem svilom. Tada je došao u dodir s kršćanstvom. Marljivo je proučavao kršćanska djela, razmišljao o problemima vjere i razgovarao o njima s misionarom i drugim kršćanima. Shvatio je da samo kršćanstvo daje odgovor na najvažnija pitanja: o smislu života, o smrti i o prekogrobnom životu. Obratio se, ali se pokrstio tek 1800, u 46. godini, unatoč protivljenju svoje obitelji i poslovnih partnera. Naslijedio je kuću koju je stavio na raspolaganje misionarima i pripravnicima za krštenje. Postao je vatreni apostol Kristove vjere, a kršćanstvo su prihvatili i njegova žena i sin Antun (Dewang Dapeng, rođen 1793). Vodio je naročito brigu o siromasima, bolesnicima i djeci. U Guìyángu je 1808. otvorio i vodio školu, u kojoj je kao vjeroučitelj mnogo toga učinio za odgoj mladeži. Obratio je na kršćanstvo više od 1000 ljudi. Kad su 1811. započeli progoni kršćana, Josip je pobjegao u pokrajinu Sichuan. 

Po želji tamošnjeg biskupa Dufressea vratio se u Guìyáng, iako je to bilo vrlo opasno. Progonitelji su najprije uhvatili Josipovog sina Antuna, koji nije htio odati sklonište svoga oca. Radije je pošao u progonstvo gdje je 1813. i umro. Josipa je progoniteljima 1814. izdao njegov šogor. Na suđenju su mu mandarini obećavali časti i novac, samo ako se odrekne vjere, ali on je bio čvrst i nepodmitljiv. Kad su ga vodili na stratište, plakao je. Neki ga je kršćanin bodrio da bude hrabar, a mučenik mu je odvratio da plače ne zbog nedostatka hrabrosti, već zbog sreće što za svoju vjeru ide u smrt. Bio je duboko svjestan da je mučenička smrt najveća milost njegova života i to ga je ganulo do suza. Objesili su ga na vješala u obliku križa i zadavili konopima, pa je tako poginuo na križu kao i njegov božanski učitelj i uzor Isus Krist. Njemu se mučenik suobličio u životu i smrti, pa je postao dionikom i njegova uskrsnuća.
Josip Zhang Dapeng preminuo je mučeničkom smrću, 12. ožujka 1815, u Guìyángu. Blaženim ga je proglasio 12. veljače 1909. papa Pio X, a svetim 1. listopada 2000. papa Ivan Pavao II.

utorak, 2. kolovoza 2016.

Kardinal Sarah preneražen zapadnom reakcijom na teror

Islamski terorizam u Europi

„Koliko je mrtvih potrebno, kolike odrubljene glave, dok oni koji su na vlasti u Europi ne shvate stanje u kojem se Zapad nalazi?“

Kardinal Robert Sarah, Gvineja, prefekt Kongregacije za bogoštovlje i sakramentalnu stegu Katoličke Crkve u Rimu, u povodu atentata u Francuskoj i Njemačkoj koje su proteklih tjedana izvršili muslimanski teroristi.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...