C. JACKSON Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) nije u raskolu - 2. dio

Prvi dio članka možete pročitati OVDJE.

***

Je li Papa Benedikt ukinuo svećenicima Bratstva 2009. sve suspenzije? 

Čak još problematičnije za neokatolike je da ovo pismo može biti pročitano tako da se dade naslutiti da su za svećenike Bratstva ukinute sve suspenzije a divinis! Neokatolici, pročitajte ponovno dokazni tekst, pažljivo: 

Da bismo to još jednom razjasnili: dok se ne razriješe doktrinalna pitanja, Bratstvo nema kanonski status u Crkvi i iako su njegovi službenici oslobođeni crkvene kazne, ne vrše zakonito nijednu službu u Crkvi. 

Primijetimo: "njegovi službenici". Koji službenici? Svi svećenici i biskupi Bratstva, "su oslobođeni od crkvene kazne". Koje kazne? Svećenici bratstva nisu nikada bili izopćeni, zato jedina crkvena kazna pod kojom su oni bili je automatska obustava (suspenzija) a divinis nametnuta u sedamdesetima. Zato se to može shvatiti tako da su svećenici Bratstva oslobođeni svojih suspenzija. Ako je tako, Bratstvo može reći da je čak u boljoj situaciji nego prije ovog pisma jer njegovi svećenici više nisu suspendirani. 

Bi li to moglo biti u pozadini sljedeće priče, čiji su se događaji odigrali vrlo brzo nakon pisma? 

Treći primjer koji je preuzvišeni prenio je povezan s ređenjima koja su bila planirana da će se dogoditi u Njemačkoj u ožujku 2009. Kao što je tada The Remnant izvještavao, njemački biskupi su se okoristili pokušajima medija da sabotiraju dekret Svetog Oca o ukidanju izopćenja biskupa FSSPX- i tada aktualnim intervjuom biskupa Williamsona (koji je "slučajno" objavljen uoči proglašenja povijesne odluke Svetog Oca). Kao što su prethodno izvijestili u The Remnantu, Sveta Stolica je kontaktirala biskupa Fellaya da zatraži da ređenja budu premještena na drugu lokaciju da bi ublažili napetost između Svete Stolice i njemačkih biskupa. U svom obraćanju na tribini Angelusa, biskup Fellay je otkrio više detalja u vezi te izvanredne intervencije. 

Vatikan je tražio biskupa Fellaya kako bi premjestio ređenja izvan vlasti upravljanja njemačkih biskupa. Ako bi to biskup Fellay učinio, vatikanski kardinal je iznio pogodbu, "Bratstvo bi bilo pravno priznato do Uskrsa". To bi pokrilo period od dva tjedna u kojem bi se dogodila ređenja. Biskup Fellay je objasnio da je upitao kardinala zašto to od njih traže budući da, prema nedavnim dokumentima državnog tajnika, FSSPX čak "pravno ni ne postoji". Kardinal je odgovorio da "Papa u to ne vjeruje." 

Kao što znamo, biskup Fellay se složio s vatikanskim zahtjevom da premjesti ređenja (dokazujući još jednom svoju spremnost poslušati Papu). U prostoriji gdje je preuzvišeni prepričavao taj događaj, svi su zajednički uzdahnuli. 

Te večeri smo svi raspravljali uz mnoštvo pitanja o tome jesmo li krivo čuli ili shvatili ono što je preuzvišeni rekao ranije toga dana; "Je li on stvarno mislio da će Vatikan priznati pravno postojanje Bratstva u ta dva tjedna ožujka?" Kada sam kasnije osobno pričao s preuzvišenim, svojim riječima sam mu sve ponovio iz zabilješki i pitao ga je li se krivo izrazio ili smo ga mi krivo čuli. On je odgovorio: "To je ono što sam rekao, točno ste me čuli." Zatim sam upitao: "Što to znači, budući da ne postoji primjer takve izjave? Kako netko može biti zakonit dva tjedna, a onda poslije opet nezakonit?". Slegnuo je ramenima i rekao da je to ono što je kardinal izjavio. 

S druge strane, neokatolici mogu kazati: "Ne, ne, ne. Papa se pozivao samo na izopćenja i tako se riječ "službenici" odnosi samo na četiri biskupa". Onda oni imaju još veći problem jer Papa kaže da su "službenici (Bratstva)" oni koji "ne vrše zakonito nijednu službu u Crkvi". Tako da ako ograničimo izraz "službenici" na četiri biskupa i isključimo svećenike Bratstva, onda Papa kaže da samo četiri biskupa Bratstva ne vrše legitimno službu u Crkvi. Što je sa svećenicima? Kaže li Papa da oni vrše zakonito svoju službu u Crkvi? Koja zagonetka! 

Djelotvornija taktika? FSSPX ili CMTV? 

Voris onda nastavlja kritizirati FSSPX zbog njihove "taktike". Moram reći da je Vorisova prezentacija s visoka u kojoj drži predavanje Bratstvu da njihove "taktike" ne pomažu i sabotiraju pokušaje da se donesu promjene u Crkvi prilično samouvjerena. Radi se o momku koji je tek nedavno otkrio cijeli tradicionalni katolički svijet i koji skoro da ništa nije učinio za tradicionalne katolike, koji samodopadno drži predavanje Nadbiskupu Crkve, objašnjavajući nam da njegove "taktike" nisu od pomoći. 

Oprostite, g. Voris? Da nije bilo nadbiskupovih taktika, vi biste sada sudjelovali na svojoj lokalnoj Novus Ordo Misi pod svojim biskupom koji vam čak ne dozvoljava da vaša organizacija koristi katoličko ime. Kao što znamo, "taktike" nadbiskupa Lefebvrea su rezultirale s dva indulta za Latinsku Misu, stvaranjem FSSP-a te je nakon toga oslobođena Misa za sve svećenike uz priznanje da Misa nije nikad ni "ukinuta". Nasuprot tome, što je postigla Vorisova "taktika" u kojoj se pretvara da Papa ne postoji? Ne puno. Zato nas poštedite predavanja. 

Voris optužuje da Bratstvo udara na "sam NO Misal"; baš kao što je to on radio 2010. 

Zatim, Voris licemjerno izjavljuje da Bratstvo kritizira ne samo zloupotrebe na Novus Ordo Misi, već da oni "udaraju na sam NO Misal". Vjerujem da misli na to kako je on to radio 2010. kada je izjavio sljedeće: 

".... oni (vjernici) se žale papi, žalba je odbačena, i u međuvremenu je stvorena nova misa koja gotovo potpuno umanjuje cijelo katoličko bogoštovlje u korist pristupa koji je prijateljski prema protestantima...." 

"Mi ne govorimo o valjanosti. Mi pričamo o tome je li to autentično katoličko bogoslužje? Iskazuju li tako katolici štovanje Bogu? Je li to prekid s prošlošću koji je tako nasilan da zapravo ne možemo reći da je to katoličko bogoslužje kako ga mi shvaćamo? Je li teologija u pozadini Mise tako izmanipulirana, izokrenuta i izobličena da katolici koji idu na ovu Misa propuštaju teološki značaj u usporedbi sa tradicionalnom latinskom Misom, Tridentskom Misom." 

"Jedna stvar koja je apsolutno sigurna je da je taj jedan čovjek (Bugnini) krenuo tim pravcem da tako promijeni katoličku Misu da barem izgubi praktično svaki mogući značaj autentičnog katoličkog bogoslužja..." 

"Ovako protestanti procjenjuju (novu) Misu; "Hej, samo tako nastavite katolici! Trebalo vam je 500 godina, ali napokon ste nas dostigli, dobro za vas." 

Voris tada daje vjeronaučnu pouku o prispodobi o sijaču. Kako se to može primijeniti na Bratstvo, on ne kaže. Jedna prispodoba koja se pak prekrasno može primijeniti na Bratstvo je pak prispodoba o dobrom Samaritancu. Dozvolit ću da nam to veliki Michael Davies objasni. Ako ćete pogledati samo jedan video, pogledajte ovaj:

Nadbiskup Lefebfre: Sv. Atanazije modernog doba

Voris tada daje svoju verziju povijesti Bratstva koja je puna pogrešaka. Zbog nedostatka vremena, koga to zanima može jednostavno otići na web stranicu Američkog distrikta FSSPX-a i pročitati studiju o zakonitom postojanju Bratstva od p. Thomasa C.G. Glovera, doktora kanonskog prava. 

Voris zatim s visoka propovijeda da se Nadbiskup Lefebvre trebao ponizno podvrći nezakonitom ukinuću svojeg Bratstva i daje primjere svetaca koji su se podvrgavali nepravednim kaznama. To je nevjerojatna tvrdnja kada dolazi od čovjeka koji je ignorirao svog vlastitog nadbiskupa kada mu je zapovjedio da prestane koristiti katoličko ime za svoju medijsku organizaciju. Umjesto poniznog podvrgavanja, Voris je odgovorio tako što je rekao da nadbiskup nije "kompetentna crkvena vlast." Tada je ponizno i pokorno rekao reporteru: "Radi se o krivoj osobi i krivom odijelu koja pita krivu osobu kriva pitanja". 

Voris je tada pokušao ponovno napisati povijest koja se tiče Sv. Atanazija i njegovih očitih analogija s nadbiskupom Lefebvreom, govoreći da njih dvojica nisu slični. Dozvolit ću Michaelu Daviesu da na to dogovori:

Voris prekraja povijest FSSPX-a 

Potom Voris izjavljuje da je Bratstvo dobilo presudu od nadležne vlasti, da su se žalili na tu odluku, izgubili i zatim tvrdili da vlasti nisu niti imale mjerodavnosti saslušati njihov slučaj. Ta sramotna izjava pokazuje Vorisovo nepoznavanje povijesti Bratstva, do koje se lako može doći na internetu. U stvarnosti, njihov slučaj iz sedamdesetih nikad nije osudilo nikakvo mjerodavno tijelo prema kanonskom pravu. To dokazuje činjenica da je Nadbiskup Lefebvre, kada su pokušali sprovesti to ukinuće, tražio uvid u dokumente gdje se vidi da je Papa autorizirao tijelo koje je donijelo izvornu odluku o njegovoj bogosloviji. Ti mu dokumenti nikada nisu pokazani. Nadalje, žalba Bratstva nikada nije niti saslušana. Državni Tajnik je spriječio da Apostolska Signatura razmotri taj slučaj. Zato žalba Bratstva nije nikad odbijena. Umjesto toga, oni su bili lišeni prava na žalbu. Kao što se sam Nadbiskup Lefebvre prisjeća: 

Sama pravna osnova Komisije nikada nije bila dokazana. Po kojem papinskom činu je bila osnovana? Kojeg datuma? U kojem sastavu? Tko je bio obaviješten o njoj? Činjenica da rimske vlasti odbijaju dati bilo koji takav akt dozvoljava nam da možemo posumnjati u njezino postojanje. Ako postoji sumnja o njegovoj valjanosti, zakon ne obvezuje, kaže Zakonik kanonskoga prava. Još manje, kad postoji sumnja o kompetenciji ili čak postojanju autoriteta. 

...Da se vratimo na pravni aspekt, sastavio sam dva susljedna priziva Apostolskoj Signaturi, što je manje-više ekvivalent sudskoj žalbi u građanskom pravu. Kardinal državni tajnik, mons. Villot, zabranio je vrhovnom sudu Crkve da ih razmotri, što je miješanje izvršne u sudsku vlast. 

Voris tvrdi da nijedan papa nije suspendirao ili izopćio nadbiskupa već da su njegova djela uzrokovala automatsku kaznu prema kanonskom pravu. Ali to samo stavlja nadbiskupa Lefebvrea u bolju poziciju jer tada problem postaje objektivno pitanje je li kazna po kanonskom pravu zaista stupila na snagu. Mnogi su uvaženi kanonisti, koji nisu bili povezani s Bratstvom, pogledali činjenice i kanonsko pravo i prosudili kao nevaljane i nadbiskupovu suspenziju i izopćenja. Sjetite se da papa nije nepogrešiv u vezi izopćenja i mora primijeniti ono što piše u kanonskom pravu u vrijeme događaja o kojima se radi. To je osnovno kanonsko pravilo o kojem bi se svi učeni kanonisti složili. Papa je monarh, a ne despot koji hirovito tumači zakon:

Voris krivo citira Pavla VI. da bi osudio Nadbiskupa Lefebvrea 

Voris zatim krivo citira Pavla VI u jednoj vrlo važnoj stvari. On pokušava citirati Pavla VI. iz pisma koje je poslao Nadbiskupu Lefebvreu 11. listopada 1976., u 16. minuti, govoreći: 

"Vi želite uvjeriti vjernike da je bliži uzrok krize nešto više od krivog tumačenja Koncila i da proizlazi iz same Crkve. Osim toga, ponašate se kao da u tome imate određenu službu. Ali poslanje prosudbe i liječenja zloupotreba je ponajprije naše..." 

(Voris usporava i naglašava riječi "same Crkve" kao da bi svi trebali ostati bez daha). 

Evo točnog citata Pavla VI: 

"Vi želite uvjeriti vjernike da je bliži uzrok krize nešto više od krivog tumačenja Koncila i da proizlazi iz samog Koncila. Osim toga, ponašate se kao da u tome imate određenu službu. Ali poslanje prosudbe i liječenja zloupotreba je ponajprije Naše...; to je poslanje svih biskupa koji rade zajedno s Nama." 

Poprilična razlika! 

Kako je Michael Davies komentirao: 

Papa Pavao je bio u pravu kada je izjavio da nadbiskup Lefebvre tvrdi da je Koncil uzrok krize, ali papa je osporavao sve dostupne dokaze tvrdeći da se ni Koncil ni službene reforme ne može zapravo okriviti za pogrešne, sablažnjive, i zaista svetogrdne prakse koje postoje. Mora se jasno shvatiti da dajući takvu izjavu papa izražava svoje mišljenje o sljedećem pitanju: Jesu li službene reforme pomogle ili nisu u stvaranju atmosfere u kojoj su zloupotrebe izazvane? Papa Pavao kaže: "Ne", msgr. Lefebvre kaže: "Da". U toj raspravi mi moramo temeljiti svoju odluku na dostupnim dokazima, a ne na položaju uključenih strana... Papa Pavao je bio posve u pravu kada je izjavio da Papa i Biskupi imaju poslanje prosuđivati i liječiti zloupotrebe - ali imati poslanje nije isto njezinom vjernom izvršavanju. 

Voris ponovno citira Pavla VI. (ovaj puta točno): 

I tako Vi, tužeći se na "razaranje" u Crkvi, tvrdite da čak niste zahvaćeni papinskim odredbama, kao ni suspenzijom a divinis. 

Davies odgovara: 

Zar nije jasan dokaz o opsegu razaranja u Crkvi za vrijeme pontifikata Pape Pavla VI. to što su svog najhrabrijeg i najpravovjernijeg biskupa suspendirali a divinis zbog prijestupa formiranja pravovjernih svećenika? Kao što je već razjašnjeno u više prilika, Nadbiskupovo odbijanje prihvatiti ikakve sankcije, nakon što je odbio zatvoriti svoju bogosloviju, nije više od logične i nužne posljedice njegove tvrdnje da ta odredba nije pravedna.

Još jedno manipuliranje nadbiskupovim umom: “Izopćenja” iz 1988. 

Zatim Voris prelazi na biskupska posvećenja iz 1988. s istim pogrešnim pristupom. Prvo Voris miješa princip epikije, ili pravednosti, s jasnim kanonskim pravom o stanju nužde koje kao primarno FSSPX koristi u svoju obranu. Tako da se Bratstvo ne treba pozivati na načelo epikije zbog ređenja 1988., iako se epikija može primjeniti na Nadbiskupov slučaj. Kada bi to bilo nemoguće, zakon bi služio protiv svrhe svog postojanja, a to je upravo ona situacija iz koje epikija proizlazi. 

Što se tiče kanonskog prava, Voris samo jednom, oko 24. minute, čak upućuje na određeni kanon koji pobija njegovu poziciju da je Nadbiskup Lefebvre bio izopćen: 

FSSPX tvrdi da su Lefebvreova ređenja bila dozvoljena i da on nije bio izopćen na temelju kanonskog prava jer je Lefebvre duboko u sebi zaista vjerovao da je ono što čini nužno. 

Koji je Vorisov odgovor na taj argument? Nema ga. Ni riječi. On to jednostavno izjavljuje i ide dalje. Možda se pokušavao izrugivati ideji ili je htio učiniti da to zvuči smiješno. Na nesreću za Vorisa, taj pojam je direktno upisan u kanon koji tvrdi da čak i da NIJE bilo stanje nužde u 1988. i ako je Nadbiskup Lefebvre (pazite, ne Ivan Pavao II.) vjerovao da djeluje iz stanja nužde, da se onda izopćenje automatsko ne može primijeniti. Davies odlično to objašnjava, lišavajući Vorisovu poziciju ikakve preostale vjerodostojnosti:

Voris počinje pričati gluposti, kaže da se Nadbiskup Lefebvre postavio kao konkurent papi 

Tada Voris daje jednu nevjerojatnu i smiješnu tvrdnju. Morao sam ponovno odvrtiti film da bih bio siguran da je to stvarno rekao. Voris zaista izjavljuje: 

Tako što je postavio biskupe ne samo bez, već protiv apostolskog ovlaštenja, on (nadb. L.) si je prisvojio papinsko pravo, bez obzira na to što on rekao. Uzimajući tu ovlast, preko svojih djela, Lefebvre se činjenično postavio kao konkurent papi, bez obzira nijekao on to riječima ili ne. 

To je vrlo duhovito jer si Voris prisvaja papinsko pravo svaki puta kada izjavljuje da je FSSPX u raskolu ili da su njihova vjenčanja ili ispovjedi nevaljane. Jer jedino papa ima ovlast utvrditi te stvari, a papa to nije učinio. Tako se Voris postavlja za konkurenta papi prema svojoj vlastitoj logici. 

Voris ovdje raspravlja o tome je li ređenje biskupa bez papinskog mandata u sebi i samo po sebi, intrinzično raskolnički čin. Taj argument je očito pogrešan kao što je to već puno puta dokazano. 

Voris ne poznaje crkveno pravo, kaže da mrtvi ostaju izopćeni i poslije smrti 

Voris onda izjavljuje, kao činjenicu, da je izopćenje Nadbiskupa Lefebvrea ostalo i da nikad nije ukinuto. Kasnije kaže: "izopćenje Marcela Lefebvrea je važeće još i danas." To je očito laž. Kao prvo, izopćenja su za žive, ne mrtve. Tako da je bilo kakvo navodno izopćenje prestalo kod nadbiskupove smrti. Kako Katolička enciklopedija kaže: 

Kao što krštenik prestaje kod smrti pripadati vojujućoj Crkvi, tako mrtvi ne mogu biti izopćeni. Naravno, strogo govoreći, nakon smrti kršćanina, može se službeno objaviti da se ta osoba izložila opasnosti izopćenja za vrijeme života. U istom smislu može biti odriješena nakon smrti; i zaista, Rimski Obrednik sadrži obred za odrješenje izopćenja osobe koja je već mrtva. 

Drugo, primijetite da onaj koji je izopćen za vrijeme svog života još uvijek može primiti odrješenje nakon smrti. Sada razmislite o sljedećem što je rekao Brian McCall na Angelus Press Konferenciji 2010. dokazujući, suprotno Vorisovoj presudi, da je navodno Nadbiskupovo izopćenje ukinuo 2009. nitko drugi nego Papa Benedikt XVI: 

Na Angelusovoj konferenciji biskup Fellay je isto tako usmjerio našu pažnju na izbor riječi u vatikanskoj uredbi kojim se poništava uredba o izopćenju FSSPX-a. Zadnji paragraf tog dekreta zvuči:

Na temelju moći koju mi je izričito dao Sveti Otac Benedikt XVI, po snazi ove uredbe, otpuštam sve kazne izopćenja latae sententiae u kojima su upali biskupi Bernard Fellay, Bernard Tissier de Mallerais, Richard Williamson i Alfonso de Galarreta, i koje je ova Kongregacija proglasila u srpnju 1988. U isto vrijeme izjavljujem da od današnjeg datuma uredba koji je izdana u to vrijeme više nema pravni učinak (naglasak dodan). 

Biskup Fellay je uputio na ono što nam je svima trebalo biti očito. Bez obzira na činjenicu da prva rečenica spominje samo četiri od šestorice biskupa koji su bili podložni prijašnjoj uredbi, zadnja rečenica jasno izjavljuje da prijašnja uredba "više nema pravni učinak". To znači da prijašnji dekret prestaje pravno postojati. 

Ako uredba koja tvrdi da su nadbiskup Lefebvre i biskup de Castro Mayer izopćeni latae sententiae nema pravni učinak, proglas koji se na njih odnosi je također povučen. Da bi se izbjegao taj očiti zaključak, samo je trebalo reći "u pogledu samo te četvorice biskupa" prijašnja uredba nema pravni učinak; ili "osim za nadbiskupa Lefebvrea i biskupa de Castro Mayera" prijašnja uredba nema pravni učinak. 

Moram priznati da sam se osjećao prilično glupo što nisam primijetio u to vrijeme ono što se jasno, ali suptilno postiglo tim lukavim izborom riječi. Objavljena izopćenja latae sententiae protiv nadbiskupa Lefebvrea i njegovog pouzdanog suradnika 1988. su ukinuta bez da ih se poimenice spomenulo. Da je to učinjeno, zasigurno bi bila izazvana još jedna biskupska pobuna. 

Voris si prisvaja papinski autoritet; izjavljuje da su ženidbe i ispovjedi FSSPX-a nevaljane 

Kako raspoloženje u njegovom videu postaje sve napetije i naslućujuće, Voris tada izvlači stari argument za zastrašivanje: "ženidbe i ispovjedi FSSPX-a su nevaljane". Možemo si čak zamisliti kako se svjetla gase dok Voris drži bateriju s usmjerenim svjetlom prema licu dok dubokim dijaboličnim glasom govori sljedeće riječi: 

To što FSSPX-u nedostaje kanonski status sa sobom donosi neke zastrašujuće učinke...FSSPX nema vlast upravljanja koju daje papa. To znači da svećenici FSSPX-a ne mogu davati odrješenje u ispovjedi. FSSPX također ne može valjano vršiti sakrament ženidbe. Ljudi koji su vjenčani kod FSSPX-a, jednom riječju nisu vjenčani. FSSPX nudi sakramente pod lažnim izgovorima; odvratno, odvratno zlodjelo. Ako ste vjenčani kod FSSPX-a, vi zapravo niste vjenčani. 

(Iščekujemo zastrašujući vrisak koji probija uši) 

Naravno, Voris apsolutno i pozitivno nema nikakav autoritet davati takve konačne izjave za Crkvu i može pokazati točno nijednu službenu javnu izjava iz Rima koje govore da je to tako. To znači da su, ako je Voris u pravu, svi Pape II. Vatikanskog od Pavla VI. bili posve nijemi o milijunima nevaljanih ispovjedi i raširenom tradicionalnom priležništvu već skoro više od 40 godina! Zato, uzimajući tu poziciju Voris osuđuje svakog papu i sve pape od II. Vatikanskog za vrlo teške grijehe propusta i potpune i krajnje nebrige za duša. Koja ironija da Voris implicira takav užas i zlo u odnosu na posljednjih pet papa dok ih odbija kritizirati. Mislim da se nijedan autor u The Remnant ili Catholic Family News nije nikad optužio zadnjih pet Vrhovnih Svećenika za takve odvratne grijehe kakve Voris implicira u svom filmu. 

Srećom za nas, Voris je potpuno u krivu. Možete pročitati sljedeće članke da vidite zašto: 

Jesu li ispovijedi kod FSSPX-a valjane? Odgovor Father Z-u and Jeff Mirus-u

Učiteljstvo Michaela Vorisa

Valjanost ispovijedi i ženidbe kod FSSPX-a

Voris bjesni oko FSSPX-ovih poništenja, a ostaje gluh što Franjo uvodi "katolički razvod"

Oko tridesete minute dolazimo do najironičnijeg djela cijelog filma:

Ako ste dobiti presudu o poništenju (ženidbe) koji je izdao FSSPX, potražite pod hitno svećenika ili crkvenog pravnika...! FSSPX-ove prijevare stavljaju duše u opasnost.

Da, Voris osjeća potrebu upozoriti duše o šteti nanesenoj braku koju čine tradicionalni svećenici koristeći stroge tradicionalne kriterije za poništenje da bi ustanovili je li brak sklopljen, a istovremeno je znakovito nijem kad sam naš Papa razara brak i pretvara poništenja u "katolički razvod". Čak su i kardinali u Crkvi vrlo uzrujani oko tog strašnog Franjinog poteza, ali Michael Voris o tome ni da bi zucnuo. Nije li sv. Thomas More jednom rekao da je šutnja pristanak?

U svakom slučaju, ako nekoga zanima kako Bratstvo pristupa poništenjima može to pogledati na ovoj poveznici:

The SSPX and annulments

Voris omalovažava stanje nužde dok ga dokazuje svaki dan

Potom dolazimo do najlicemjernijeg djela filma. Voris osuđuje što FSSPX koristi stanje nužde kao subjektivno i svojevoljno neuvažavanje crkvenih zakona. U međuvremenu, sam Voris ih zanemaruje u pitanju tko ima autoritet definitivno utvrditi postoji li raskol ili definitivno izjaviti kao činjenicu jesu li određeni sakramenti valjani. Voris nema takav autoritet no opet si ga stalno i javno prisvaja.

Kao što smo prije pokazali, može se dokazati da ozbiljna kriza i stanje nužde zaista postoji u Crkvi i situacija je sada čak puno gora nego kada je Nadbiskup bio živ. Kao dokaz, upućujem na samu CMTV stranicu. Tamo možete vidjeti video za videom i članak za člankom koji dokumentiraju, dio po dio, stanje nužde u Crkvi. Kao zaključak, ponovno citiram Michaela Vorisa da bi dokazao svoju tvrdnju: 

Postoji stvarna kriza u Crkvi. Kriza koja ju protresa do njezine srži. Svećenici disidenti i ravnodušni biskupi dopuštaju da se bez kontrole šire nekatolička uvjerenja među laicima. Prosječni katolik je u neznanju ili ne može manje mariti za svoje spasenje.

Voris se zatim pita kako ćemo znati kada će to stanje nužde završiti? Pretpostavljam da će stanje nužde završiti onda kada CMTV odluči da su gotovi s lovljenjem i prokazivanjem svih laži i obmana u Crkvi. Zapravo, čim CMTV prekine sa svojim radom i počne sebe smatrati nepotrebnim, ja ću ponovno razmisliti o raspravi postoji li stanje nužde u Crkvi.

Bratstvo je pokrenulo doktrinarne pregovore, ne papa

Voris se zatim nevjerojatno ponaša, kao da je to bila originalna ideja Pape Benedikta 2009. da se započnu doktrinarni pregovori s FSSPX-om. Nastupa kao da je Papa Benedikt odjednom i nekim čudom otkrio da su razlike između FSSPX-a i Rima po svojoj naravi doktrinalne. To možda više od ičega drugoga u filmu dokazuje da Michael Voris nema pojma o povijesti FSSPX-a i Rima i da nije sposoban poučavati druge o toj stvari. U stvarnosti, razlike između Rima i Econea su uvijek bile doktrinarne i izravno povezane s novim naucima II. vatikanskog sabora. Misli li Voris ozbiljno da su FSSPX i Rim bili odvojeni zadnjih 40 godina samo zbog Latinske Mise? Je li on živio negdje pod kamenom u Vortexu?

Kao što to svaki pismen čovjek s imalo razumskih sposobnosti može lako otkriti, Nadbiskup Lefebvre je sam, nakon što su propali pregovori 1988., inzistirao da pregovori u budućnosti budu na doktrinalnoj razini. U intervjuu za časopis Fideliter 1988., Nadbiskup Lefebvre je izjavio sljedeće:

Nadbiskup Lefebvre: Mi nemamo isti pogled na pomirenje. Kardinal Ratzinger ga vidi tako da se nas reducira, da nas vrati II. Vatikanskom. A mi to vidimo tako da se Rim vrati Tradiciji. Mi se ne slažemo; to je dijalog smrti. Ne mogu puno govoriti o budućnosti, moja je iza mene, ali ako još malo poživim, ako pretpostavimo da će Rim pozvati na obnovu dijaloga, ja ću tada postaviti uvjete. Ja neću prihvatiti poziciju u koju sam bio stavljen za vrijeme ovog dijaloga. Ništa više. 

Ja ću postaviti pregovore na doktrinarnu razinu: "Slažete li se s velikim enciklikama svih papa koji su vam prethodili? Slažete li se s Quanta Cura Pija IX., s Immortale Dei i Libertas Lava XIII., Pascendi Gregis Pija X., Quas Primas Pija XI., Humani Generis Pija XII.? Jeste li u potpunom zajedništvu s tim Papama i s njihovim naukom? Prihvaćate li još cijelu protumodernističku zakletvu? Jeste li priklonjeni društvenoj vladavini našeg Gospodina Isusa Krista? Ako ne prihvaćate nauke svojih prethodnika, beskorisno je razgovarati! Dok god ne pristanete na ispravak Koncila, s obzirom na nauke ovih Papa, vaših prethodnika, dijalog nije moguć. On je beskoristan."

Tako će pozicije biti jasne.

Ulozi nisu mali. Mi nismo zadovoljni kada nam kažu, "Možete služiti tradicionalnu Misu, ali vi morate prihvatiti Koncil". Ono što nas suprotstavlja je nauk; to je jasno.

Taj stav baš ne čini FSSPX "krivovjernicima", kao što Voris tvrdi, i potpuno je u skladu s tim da Bratstvo vjeruje u ono u što je Crkva uvijek vjerovala. Jer upravo zbog toga što Bratstvo vjeruje kako su katolici uvijek vjerovali, postoje doktrinalne razlike s "Koncilskim Rimom", kako se sami opisuju: Rimom Asiza, vjerske slobode, ekumenizma, kolegijalnosti, uz dodatak Novus Ordo Mise. Novus Ordo Misa koja kako sam Voris kaže, "gotovo potpuno umanjuje cijelo katoličko bogoštovlje u korist pristupa koji je prijateljski prema protestantima."

Nadalje, vrhovni poglavar Bernard Fellay sam je odredio tri preduvjeta za pomirenje koje je sam papa Benedikt slijedio. Biskup Fellay je tražio davanje slobode Latinskoj Misi za sve svećenike, ukidanje izopćenja i zatim doktrinarne pregovore prije nego se može postići bilo kakav sporazum. Ponavljam, to nije ništa novo. Voris je čitao pismo pape Benedikta iz 2009. u činjeničnom i povijesnom zrakopraznom prostoru i onda je koristio svoje vlastite protu-FSSPX predrasude da bi konstruirao značenje koje nikad nije postojalo. Zaista se ponaša apsurdno kao da je papa Benedikt nekako shvatio 2009. da je FSSPX u krivovjerju pa je zahtijevao doktrinarne pregovore kao da ih stavlja pred inkviziciju. Takvo očigledno pogrešno tumačenje pisma pape Benedikta iz 2009. kao jedini temelj za svoj slučaj protiv Bratstva me podsjeća na Vorisove vlastite riječi koje je koristio u napadu na njih: "lažne optužbe", "odvratno, odvratno zlodjelo", "prijevara...vodi duše u opasnost" i na "bolne učinke". 

Voris drži predavanje FSSPX-u o nepreciznom izražavanju dok sam stalno zloupotrebljava riječ "raskol"

Zatim, Voris izgovara jednu nevjerojatnu podvalu. On kaže:

FSSPX niječe nepogrešivost Crkve. FSSPX stalno izjavljuje da je Novus Ordo Misal u sebi otrovan za vjeru, ne samo zloupotrebe koje se događaju u toliko puno župa. Mi ne govorimo o njima, već o samom Misalu, o Misi. Oni idu tako daleko da govore da sudjelovanje na njoj može biti grijeh i to zabranjuju onima koji idu u njihove kapelice. 

Voris tada apsurdno izjavljuje da zato što Bratstvo opisuje novu Misu kao "Novu Misu" i staru Misu kao "Staru Misu" da su u krivovjerju! Tako je, ljudi – ja sam ne bih bio u stanju to ni izmisliti. Voris podučava sve nas tako što nas informira o tome da postoji samo JEDNA Misa! Voris je ovdje ili neiskren, ili inače ima manje znanja o katoličanstvu nego što bih ja rekao. Očito. Tradicionalisti govore o različitim liturgijskim obredima i ne osporavaju činjenicu da je svaka Misa reprezentacija jedne kalvarijske žrtve.

On priznaje da to može biti slučaj, ali čak i da je to tako, "njihov jezik je dvosmislen, neprecizan i odražava slabu sakramentalnu teologiju". Nešto poput Vorisa koji se slobodno razbacuje riječju "raskol" kada govori o Bratstvu, ne razjašnjavajući govori li o nepostojećem formalnom raskolu ili nepostojećem "materijalnom raskolu". Bez obzira, svaki tradicionalist zna točno na što se odnosi kad netko kaže "nova Misa" i "stara Misa" i teško će se zbuniti. No, Voris im drži predavanje kao da imaju toliko teološkog znanja koliko ima njihov prosječni CMTV pretplatnik.

Potom Voris upućuje da FSSPX nema karizmu nezabludivosti, kao da je FSSPX ikada tvrdio da ima, i kao da je koji pokoncilski papa ikad došao blizu tome da koristi svoju. 

Neokatolici još ne shvaćaju Quo Primum

Voris sada reciklira iste stare zamarajuće neokatoličke argumente u vezi Quo Primum kao da ih se sam dosjetio. On kaže da je citiranje Quo Primum kao argument protiv Novus Ordo "vrhunac licemjerja". Citira Pavla VI. koji u svom pismu upućuje da FSSPX čak ne koristi Misal Pija V. Voris tada recitira već davno opovrgnuti argument da se Misal Pija V. "mijenjao" puno puta do pontifikata Ivana XXIII, uključujući i tada. Time Voris implicira da je novi obred Mise koji je stvorila komisije iz ničega jednako nebitna "promjena" poput dodavanja novih predslovlja za nedavno kanonizirane svece, itd. Autor Remnanta Peter Crenshaw odgovara na to pitanje apologetu Tim Staplesu, iz Catholic Answers, koji je koristio isti argument:

Odgovor na to je vrlo jednostavan. Treba samo pogledati revizije koje su poduzeli pape nakon Pija V. do II. Vatikanskog sabora u Misi i Časoslovu. Iz Staplesovog argumenta, očekivali bi da svaka od tih promjena bude prilično velika, oduzimajući velike dijelove molitava na jednom mjestu, mijenjajući ih na drugom, pružajući opcije, itd. poput Novus Ordo. U stvarnosti, ništa slično se ne može pronaći. Umjesto toga, mogu se naći neznatne zdravorazumske modifikacije u kalendaru omogućavajući dodatak novih blagdana za nedavno kanonizirane svece i slične manje administrativne promjene. Dokaz da Papa Pio V. nije nikad namjeravao da njegova Bula smiješno zabrani takve očite logične promjene je taj da je on sam dodao blagdan BDM od Krunice u misal nakon bitke kod Lepanta 1571. A što je s promjenama koje je uveo sv. Pio X.? On je samo preuredio kalendar. Pio XI.? Dodao je predslovlje za blagdan Krista Kralja. Pio XII.? On je preradio rubrike i obrede Velikog tjedna. Ivan XXIII.? Dodao je ime sv. Josipa u Kanon. Što sve te promjene imaju zajedničko? Nijedna nije na ikoji način bitno promijenila Misu rimskog obreda Pija V. 

Michael Davies također iscrpno odgovara na tu tvrdnju Pavla VI.: 

....Rimska Misa se razvijala postepenim i prirodnim procesom preko 1000 godina kada ju je napokon kodificirao sv. Pio V. Ja sam prikazao njezinu detaljnu povijest u knjižici Tridentska Misa. Zasigurno Sveti Otac, ili tko god da je napisao to pismo za njega, ne može očekivati da katolik s osnovnim znanjem crkvene povijesti može uzeti zaozbiljno usporedbu između razvoja tradicionalne Mise i umjetne tvorevine nove Mise (nešto što Koncil nije odredio) u razdoblju od nekoliko godina i uz suradnju s hereticima. Stavljajući na stranu činjenicu da je Nova Misa stvorena na takav način da može biti slavljena tako da jedva da sadrži ikakav spomen o žrtvenoj naravi Mise, na takav način da je potpuno prihvatljiva nekim protestantima. Nova Misa je također dokazala da je pastoralna i estetska katastrofa. Nijedan laik nije bio kvalificiraniji komentirati liturgiju od Deitricha von Hildebranda. On je napisao:

"Novu liturgiju jednostavno nisu oblikovali sveci, i umjetnički nadareni ljudi, već su je osmislili takozvani stručnjaci, koji nisu bili svjesni da u naše vrijeme postoji nedostatak talenta za takve stvari. Danas je vrijeme nevjerojatnih talenata za tehnologiju i medicinska istraživanja, ali ne za organsko oblikovanje izražavanja religioznog svijeta. Mi živimo u svijetu bez poezije, i to znači da trebamo pristupati blagu koje nam je predano iz sretnijih vremena s dvostruko više poštovanja, a ne s iluzijom da mi to možemo bolje."

Zatim Voris izjavljuje sljedeće:

Je li FSSPX-ovo tumačenje dokumenta (Quo Primum) ispravno? Odgovor je: apsolutno nije. U njemu su postavljene iznimke za liturgije starije od 200 godina. Osim toga, mnogi katolici pripadaju nekom od dvadeset i dva različita obreda Katoličke Crkve, od kojih svaki ima svoju vlastitu liturgiju, baš kao rimski, odnosno latinski obred. Da bi nešto bilo dogmatsko mora obvezivati sve katolike, na svim mjestima, i u svim vremenima, univerzalno. Nikad se nije radilo o tome da je cijela Crkva bili dužna služiti se Misalom Pija V. Quo Primum nije dogmatski...

Je li Voris ikada pročitao Quo Primum? U njemu se kaže:

A da bi svi na svakome mjestu prihvatili i obdržavali ono što im predaje presveta Rimska Crkva, majka i učiteljica drugih crkvi, i da se trajno u budućnosti u svim patrijarhalnim, katedralnim, kolegijalnim, župnim, svjetovnim ili samostanskim crkvama i kapelama bilo kojega muškoga, pa i vojničkoga, ili ženskog reda, kao i u onima bez dušobrižništva, u svim krajevima kršćanskoga svijeta, u kojima se običava ili mora slaviti konventualna Misa glasno s korom ili potiho po obredu Rimske Crkve, ne bi [Misa] pjevala ili recitirala drukčije osim u skladu s Misalom koji smo izdali — makar te Crkve bile na neki način izuzete i povlaštene dopuštenjem Apostolske Stolice, svojim običajem, privilegijem, ili čak zakletvom, uz apostolsko odobrenje ili nekim drugim povlasticama. 

To meni zvuči prilično univerzalno. Usto, većina teologa vjeruje da budući da latinski obred obuhvaća tako veliku većinu Crkve da se za bilo koji zakon koji pripada latinskom obredu može reći da je univerzalni zakon. Da, Quo Primum je učinio iznimke za druge obrede koje koriste pojedine crkve, i garantirao im je "dopuštenje" da koriste priznate obrede stare preko 200 godina, ali te iznimke samo dokazuju univerzalnu primjenjivost pravila u ovom slučaju. Nasuprot tome, kada je Pavao VI. promulgirao svoj Novus Ordo Missae, on je želio stvoriti jedino "novi obred" za latinski obred, za koji je on samo osobno želio da ga se isključivo koristi. 

Trident štiti "primljene i odobrene obrede"

Voris: „To nas ostavlja s Novus Ordo kao odobrenom liturgijom Crkve što je loša vijest za FSSPX. Na 22. zasjedanju Tridentskog sabora, sedmi kanon izjavljuje sljedeće:

Tko kaže da su obredi, odjeća i vanjski znakovi kojima se Katolička crkva služi kod slavljenja mise, više poticaji za bezbožnost nego li čini pobožnosti, neka bude kažnjen anatemom.

Kao prvo, na slovljenje točno kojih obreda Mise se ovaj kanon odnosi? Primijetit ćete da Voris kaže da je Novus Ordo "odobren" obred Crkve a ne "primljen i odobren". Postoji razlog za to, Voris namjerno ne spominje kanon 13 sa 7. zasjedanja u Tridentu koji kaže sljedeće:

"Tko kaže da se mogu prezirati primljeni i prokušani obredi Katoličke crkve, koji su uobičajeni kod svečanog podjeljivanja sakramenta, ili da ih djelitelji mogu bez grijeha po svojoj volji izostavljati, ili da ih bilo koji crkveni pastir može mijenjati za neke nove, neka bude kažnjen anatemom."

Primjetite: "primljeni i odobreni". Primljeni znači naslijeđeni iz davne prošlosti; obredi koji su se organski razvijali kroz stoljeća od najstarijeg obreda Posljednje večere, odnosno jedina vrsta obreda koji su bili u Crkvi prije 1969. Na te "primljene i odobrene" obrede se pozivao Trident. Ironično, Tridentski sabor je apsolutno zabranjivao, pod kaznom izopćenja, da bilo koji svećenik (uključujući Papu - provjerite originalni latinski izraz) promijeni te primljene i odobrene obrede u "druge nove obrede". 

Tako da ako je Pavao VI. stvorio "novi obred" Mise, koji nije nikad bio primljen od Crkve (a postoji mnogo dokaza da je upravo to učinio), onda ta nova tvorevina ne bi bila pod zaštitom riječi Tridentskog sabora s obzirom na "poticaje za bezbožnost".

Novus Ordo Mise zaštićene nepogrešivošću su rijetke kao jednorog s tri glave

No, pretpostavimo da je Voris u pravu i da moramo primijeniti tridentski 7. kanon na Novus Ordo. U tom slučaju to bi se moglo primijeniti samo na latinsko tipsko izdanje misala koje je objavio Pavao VI. i na ono što taj Misal obvezuje svećenike u služenju obreda. To ne bi pokrivalo prijevode i naknadne opcionalne prakse koje su jedino dopuštene kao iznimke (i koje su u mnogim slučajevima započele kao zloupotrebe).

Kao što Michael Davies objašnjava:

....samo latinska tipska izdanja sakramentalnih obreda obuhvaćeni su crkvenom nepogrešivošću. Prijevodi u narodnom jeziku, po samoj svojoj naravi, nisu propisani niti odobreni za opću Crkvu i mogućnost da mogu sadržavati pogrešne ili štetne elemente nije isključena...Istina je da su svi prijevodi na narodne jezike dobili papino odobrenje, ali to jedino pokazuje da papa i druga uključena tijela Kurije pretpostavljaju da je nacionalna hijerarhija, ili skupina hijerarhija povezana na osnovi zajedničkog jezika, utvrdila da su prijevodi na njihove jezike točni. 

....Ustupci poput dopuštenja za pričest na ruku, koje su dodijeljene pojedinim zemljama, su također izuzete od dosega nepogrešivosti. Kada se radi o primanju svete Pričesti, norma za Rimski Obred je još uvijek Pričest na jezik, iako je u skoro svim zemljama Pričest na ruku postala norma. Ali u svakom slučaju odobrenja te prakse gdje je dano dopuštenje, norma je bila Pričest na jezik. Savršeno je opravdano raspravljati o tome da je ustupak činjeničnom stanju Pričesti na ruku u jednoj za drugom zemljom doprinijelo opadanju poštovanja prema Presvetom Sakramentu. Koliko god to bilo istinito, a ja nimalo ne sumnjam da jest, to ne kompromitira nauk o nepogrešivosti jer nikakvo službeno dopuštenje za Pričest na ruku nije nikad dano za opću Crkvu.

A u drugom članku on kaže:

...Oni koji su pročitali moje knjige su svjesni da ne samo da ne niječem, već izričito potvrđujem da se vjeri može naškoditi, i da je se može čak posve potkopati, sudjelujući na novoj Misi na narodnom jeziku, ali to je rezultat bijednog ICEL prijevoda, načina na koji se često služi Misa bez poštovanja, s egzotičnim novotarijama, a ne zbog intrinzično zlih elemenata u samom obredu.

Na Uskrsnu nedjelju ove godine je uskrsni zeko dijelio čokoladna jaja za vrijeme "Mise" u Katedrali Sv. Patrika u Toowombi u Queenslandu. Uskrsni zečevi sigurno nisu uvršteni u rubrike Misala iz 1970. koje je odobrio papa Pavao VI. Isto vrijedi i za balone, gitare, djevojke plesačice, izvanredne djelitelje, pričest na ruku, Misu usmjerenu prema ljudima, stolove umjesto oltara, ili ministrantice.

Stoga ako nađete u blizini Novus Ordo Misu služenu na latinskom, gdje je svećenik okrenut prema istoku, bez izvanrednih djelitelja, bez pričesti na ruku, bez oltara poput stola, bez ministrantica, čestitam! Možete biti sigurni da je vaša Misa slobodna od "poticaja za bezbožnost". A Voris se još pita zašto FSSPX govori vjernicima da se klone Novus Ordo Misa!

Voris sam sebe anatemizira kršeći Trident

Uz to, ako želimo Vorisa uzeti za ozbiljno u njegovom tumačenju Tridentskog sabora, onda bi ironično on sam sebe anatemizirao svojim vlastitim argumentom time što je o "samom Novus Ordo Misalu" rekao sljedeće, odvojeno i neovisno od bilo kakvih "zloupotreba":

".... Oni (vjernici) se žale papi, žalba je odbačena, i u međuvremenu je stvorena nova Misa koja gotovo potpuno umanjuje cijelo katoličko bogoštovlje u korist pristupa koji je prijateljski prema protestantima....""Mi ne govorimo o valjanosti. Mi pričamo o tome je li to autentično katoličko bogoslužje? Iskazuju li tako katolici štovanje Bogu? Je li to prekid s prošlošću koji je tako nasilan da zapravo ne možemo reći da je to katoličko bogoslužje kako ga mi shvaćamo? Je li teologija u pozadini Mise tako izmanipulirana, izokrenuta i izobličena da katolici koji idu na ovu Misu propuštaju teološki značaj u usporedbi s tradicionalnom latinskom Misom, Tridentskom Misom." "Želim reći, možete primiti valjano sakramenat i u tom postupku izložiti svoju vjeru opasnosti...Mi pričamo o tome, je li to autentično katoličko bogoštovlje? Je li ono što se događa iza kulisa potencijalna šteta za vašu vjeru? To je pitanje! To je ono što se pita Dietrich Von Hildebrand. To je ono što se pita Alice Von Hildebrand. To je ono što se pita p. Stravinkskas. To je ono što se svi ti ljudi koji su napisali sve te knjige pitaju! Je li to opasnost? Što se događa? 

"Prema čovjeku koji je u biti stvorio Novus Ordo, Novu Misu, Misu kojoj većina nas prisustvujemo svakog tjedna u svojim župama, ona je morala biti ogoljena od svega katoličkog što bi moglo biti problem za protestante. Ukratko, molitve, javno bogoštovlje Nove Mise...je li ono više protestantsko nego katoličko? To je ono ključno pitanje."

"Nakon niza malih dodataka promjena, Bugnini 1967. otkriva svoju viziju nove Mise skupini biskupa u Sikstinskoj kapeli točno ispod Michelangelovih slavnih fresaka....u izvještaju kažu da je ta Misa bila toliko odbojna, i tako uznemirujuća da je pola biskupa jednostavno ustalo i napustilo Misu... Dvije godine kasnije, 3. travnja 1969., Papa Pavao VI. službeno proglašava tu Misu, Bugninijevu Misu, sa sitnim ili nikakvim promjenama od one koju je prezentirao u Sikstinskoj kapeli."

Čovječe! Ovo zvuči kao da Voris kaže da je "sam Misal" pun poticaja za bezbožnost. Tko bi rekao?