2. Ne smije se dopusliti crkveni ukop onima, koji umiru bez krštenja.
Katekumeni, koji bez ikakove svoje krivnje umru bez krsta, imaju se ubrojiti među krštene.
3. Zakraćuje se crkveni ukop, osim ako prije smrti dadu znakove pokajanja:
a) Javno poznatim otpadnicima od kršćanske vjere, ili privrženicima sljedbe krivovjerske ili raskolničke ili sljedbe slobodnozidarske i drugih takvih društava.
b) Izopćenima i udarenima interdiktom nakon osude ili proglašenja.
c) Koji sami sebe promišljeno ubiju.
d) Koji umru u dvoboju iIi od rane u njemu dobivene.
e) Koji zapovjede, da im se tijelo spali.
f) Drugim javnim i očitim grješnicima.
Gdje u tim slučajevima nastane sumnja, je Ii kad, neka se pita Ordinarij. Ostane Ii i dalje sumnja, neka se mrtvo tijelo pokopa crkveno, ali tako, da se ukloni sablazan.
4. Komu se zakrati crkveni ukop, ima mu se zakratiti i svaka Misa zadušnica, pa i godišnjica i druge pogrebne službe.
