Opći opis strasti i bojeva s njima
Osam je glavnih strasti: ugađanje nepcu, blud, srebroljublje, srdžba, tuga, duhovna tromost - acedia, taština i oholost.
Razlikujemo dvije vrste strasti: naravne, koje se rađaju iz naravnih potreba, kao npr. ugađanje nepcu i blud, i nenaravne koje nemaju korijen u naravi, kao npr. srebroljublje. Njihova se djelovanja odražavaju na četiri načina: neke djeluju samo u tijelu i preko tijela, kao ugađanje nepcu i blud, a neke djeluju i bez sudjelovanja tijela, kao taština i oholost; potom neke bivaju pobuđene izvana, kao srebroljublje i gnjev, a neke proizlaze iz unutarnjih uzroka, kao duhovna tromost i tuga. Takvo djelovanje strasti navodi nas da ih podijelimo na još dva roda: na tjelesne i duševne. Tjelesne se rađaju u tijelu i tijelo hrane i naslađuju, a duševne proizlaze iz duševnih sklonosti i hrane dušu, dok na tijelo često djeluju razorno. Posljednje se liječe jednostavnim unutarnjim liječenjem srca, dok se tjelesne liječe dvojakim lijekovima - i vanjskim i unutarnjim.
Nešto od rečenoga opširnije pojasnimo! Kako je u tijelu uzrok bluda i ugađanja nepcu, te se strasti pokatkad bude bez sudjelovanja duše, jednostavno stoga što su uzbuđene potrebe iz kojih proizlaze. No one povlače i dušu jer je ona u zajedništvu s tijelom. Da bi se obuzdalo njihovo nasrtanje nije dovoljno samo naprezati dušu, već je neophodno i tijelo krotiti postom, bdijenjem i radom, usto se i privremeno osamiti.
Te strasti proizlaze iz poročnosti duše i tijela, te se mogu savladati jedino njihovim zajedničkim naporom.
Taština i oholost u duši rađaju se bez posredstva tijela. Ta kakvu potrebu taština ima za bilo čim tjelesnim, kada dušu dovodi da pada jedino zbog želje za pohvalom i slavom! Ili kakvo je tjelesno djelovanje potaknulo Luciferovu oholost? Jedino u duši i mislima on je začeo oholost, kao što kaže prorok: „A govorio si u srcu svom: Izaći ću na nebo... izjednačit ću se s Višnjim" (Iz 14, 13-14). Za takvu oholost on nije imao nikakav poticaj izvana. Ona se rodila i u cjelosti sazrela u njegovoj nutrini.
Tih, dakle, osam strasti, imaju različito porijeklo i različito djelovanje. Međutim, prvih šest, tj. ugađanje nepcu, blud, srebroljublje, srdžba, tuga i duhovna tromost, međusobno su tako sjedinjene da pretjeranost u jednoj vodi u sljedeću. Jer iz pretjeranog ugađanja nepcu nužno proizlazi bludnost, iz bludnosti srebroljublje, iz srebroljublja gnjev, iz gnjeva tuga, a iz tuge duhovna tromost. Stoga se protiv njih treba boriti istim redom, prelazeći od prethodne k onima koje slijede.
Kako bismo pobijedili duhovnu tromost - acediju, najprije treba da svladamo tugu, a da bismo nju svladali, treba da najprije svladamo gnjev; da bismo, pak, utrnuli gnjev, treba da uništimo srebroljublje; njega se riješiti, znači najprije ukrotiti pohotu; no svladati bludnost, možemo tek kad obuzdamo strast ugađanja nepcu. I preostale dvije strasti, tj. taština i oholost, na isti se način međusobno sjedinjuju, tj. jačanje taštine početak je oholosti. Iz pretjerane taštine rađa se oholost. Istim se redom stječe i pobjeda nad njima dvjema: da bismo iskorijenili oholost, potrebno je svladati taštinu. No te dvije stasti po vrsti se ne sjedinjuju s prethodnih šest. One ne proizlaze iz njih, nego baš suprotno: kad tih šest nadvladamo. U taštinu i oholost upadamo osobito nakon trijumfa zbog pobjede nad onih prvih šest strasti. Valja još zapaziti da tih osam strasti - usprkos njihovim, već navedenim, uzajamnim odnosima - valja dijeliti na četiri saveza: bludna se pohota naročitim savezom sjedinjuje s ugađanjem nepcu, gnjev sa srebroljubljem, duhovna tromost s tugom, a oholost s taštinom.
Nijedna od strasti ne očituje se na samo jedan način.
....