"Nego vaša riječ neka bude: Da, da - ne, ne. Što je više od toga, od zla je."
I odnese me u duhu u pustinju. Tu vidjeh Ženu koja sjede na skrletnu Zvijer, punu bogohulnih imena, sa sedam glava i deset rogova. Žena bijaše odjevena u grimiz i skrlet, sva u zlatu, dragom kamenju i biserju. U ruci joj zlatna čaša puna gnusobe i nečisti bluda njezina. Na čelo joj napisano ime – tajna: »Babilon veliki, mati bludnicâ i gnusoba zemljinih.«
Kad je vidjeh, čudom se silnim začudih."
Katolička dogma je jasna: "Izvan Crkve nema spasenja!"
Tada im reče: "Idite u sav svijet i propovijedajte evanđelje svima stvorenjima! Tko vjeruje i pokrsti se, spasit će se; a tko NE VJERUJE, OSUDIT ĆE SE.
OdgovoriIzbrišiNe vjeruje u što?
"Ja sam Put, Istina i Život. Nitko ne dolazi k Ocu osim po meni."
Jasno da jasnije ne može biti. Ovaj papa promovira ideju da svi putevi vode do istoga Boga i spasiti se možemo u svakoj religiji.
Kristov namjesnik na Zemlji radi i govori suprotno od samog Krista i to u najvažnijoj stvari katoličke vjere. Ponekad pomislim da sanjam sve ovo...
Bilo bi zanimljivo znati koliko katolika vjeruje u ovo.... Koliko ih je uopće ostalo koji nisu ravnodušni i zavedeni?
Iskreno, nakon što sam pogledao ovaj videozapis, morao sam leći - da se ne bih izvrnuo.
OdgovoriIzbrišiNi sada, nekoliko sati nakon što sam ga pogledao, ne vjerujem da je ovakvo nešto moguće u Crkvi.
Nadam se da će biskupi i kardinali konačno porazmisliti o budućnosti Crkve: o Isusu Kristu, našemu Gospodinu, o pravovjerju, o staroj Misi...o Fatimskoj poruci!
Nadam se da Sveti Otac nije svjestan što čini...
Majko Božja Fatimska, pohiti nam u pomoć i moli za nas!
Kikii
Prežalosno! Samo jedan Bog i samo Jedan Put koji vodi do Boga! Stalno se teži relativiziranju i razvodnjavanju a Bog je Apsolutan i vrlo jasan!
OdgovoriIzbrišisv.Pavao kaže "Jedan Bog, jedna vjera, jedan krst" Ef 4,5
OdgovoriIzbrišiako su sve vjere jednako dobre, onda moraju biti i sve prave. To zasigurno ne mogu biti jer si protuslove. Što jedna uči druga odbacuje, a što jedna postavlja kao istinu druga kaže da je laž. Naš Bog je Otac , Sin tj.utjelovljeni Bog Isus Krist i Duh Sveti. On je utemeljio jednu katoličku crkvu u kojoj je spasenje, a sve drugo je laž. Amen!!!
Marija
Sv. Pavao kaže u Poslanici Galaćanima, 1:6:
OdgovoriIzbriši"Ali kad bismo vam mi, ili kad bi vam anđeo s neba navješćivao neko evanđelje mimo onoga koje vam mi navijestismo, neka je anatema (izopćen, proklet)!"
Ne kaže samo "nemojte ga slušati", nego "neka je anatema".
I onda u sljedećem stihu to opet ponavlja da zapamtimo.
Nije to pjesma da bi bili stihovi, nego redak.
IzbrišiBudim
Naslov nikako nije dobar jer vrijeđa Crkvu. Franciscove hule nisu sramota Katoličke Crkve.
OdgovoriIzbrišiPapa Pio XI., Mortalium animos, 10:
"Tijekom stoljećâ otajstvena Zaručnica Kristova nikada nije bila iskvarena, a niti u budućnosti može ikada biti iskvarena, kao što svjedoči sv. Ciprijan: “Kristova Zaručnica ne može se iznevjeriti svojemu Zaručniku: ona je nepokvarljiva i čedna. Njoj je poznata samo jedna postojbina, ona čuva svetost bračne ložnice u čistoći i čednosti” (De Catholicae Ecclesiae unitate, 6)".
Božja Crkva je "sveta i bez mane", "bez ljage i nabora" (Ef 5:27). Papa Grgur XVI. u Quo graviora kaže: "Crkva je stup i temelj istine - svu tu istinu uči Duh Sveti. Može li Crkva biti sposobna zapovjediti, popustiti im, ili dopustiti one stvari koje ciljaju k uništenju duša i sramoti i šteti sakramentu kojeg je ustanovio Krist?""
Dakle, očito da djela Francisca ne mogu biti djela Katoličke Crkve. Ne, to su djela lažne, modernističke Koncilijarne Crkve.
Mons. Marcel Lefebvre:
"Ta Koncilijarna Crkva je raskolnička crkva, jer raskida s Katoličkom Crkvom kakva je uvijek bila... Crkva koja afirmira takve zablude je ujedno raskolnička i heretička. Ta Koncilijarna Crkva, dakle, nije Katolička. U onoj mjeri u kojoj papa, biskupi, svećenici ili vjernici pristaju uz tu crkvu, odvajaju se od Katoličke Crkve"
Očito je da postoji razlika između stvari koji se govore ex cathedra i imaju oznaku nezabludivosti i onih koje ne spadaju u tu kategoriju. Razlikujmo te pojmove i nemojmo se postavljati kao teološki autoriteti kalibra sv. Tome.
IzbrišiBudim
Neki očito pate od toga da oni budu novi naučitelji. Ja bih se priupitao nije li to zamka zloga?
IzbrišiSotona je na najveće hereze uvijek slao i krive reakcije - njegovo je djelo i jedno i drugo.
K
@Mateo
IzbrišiEvo ostavljen je prvi dio naslova.
Hvala ti, i Bogu hvala!
IzbrišiPoradi jasnoće, neka i ostali znaju da si mi privatno objasnio da je ono što si htio reći bilo u smislu da Francisco sramoti Crkvu (ako sam dobro razumio), a ne da sramota pripada Crkvi, ili da se Crkva treba sramiti poradi zlih djela modernista, kao da su Njezina.
"K" kaže:
Izbriši"Neki očito pate od toga da oni budu novi naučitelji."
Bi li se to trebalo odnositi na mene, ili na mons. Lefebvrea, koga sam citirao? Njega su neki optuživali da se postavlja za papu, zato što im je smetalo što ponavlja vjekovnu nauku Svete Crkve. Svrbjele su ih uši.
Ni ja ne govorim od sebe, niti izmišljam, nego ponavljam ono što sam pročitao od nauka Učiteljstva i predkoncilskih katoličkih teologa.
http://www.trueorfalsepope.com/p/sedevacantist-watch.html?m=1
IzbrišiOvdje prate i pobijaju najnovije nebuloze od sedesvakantista.
Tino
Kao što sam napisao na blogu Toma Blizanac, argumenti Siscoea (autora te stranice, tvorca te knjige i nekoliko članaka protiv sedevakantista) proturječe nepogrješivoj nauci Katoličke Crkve.
IzbrišiNaime, on promovira mišljenje da javni heretik može ostati valjani papa sve dok mu autoriteti Crkve ne izdaju službeno upozorenje i onda izdaju deklaraciju da je svrgnut. To je bilo mišljenje poznatih teologa Kajetana i Suareza (16. st.), međutim ono je suprotno jednoglasnom naučavanju crkvenih otaca (kao što je kasnije pokazao crkveni naučitelj sv. Robert Bellarmin), koje je za katolike obvezno, te je suprotno naučavanju pape Inocenta III. i poznatih crkvenih naučitelja, ali i samoj naravi hereze, kao što pokazuje sv. Robert u De Romano Pontifice.
Ono što oci i naučitelji uče jest da bi papa koji bi postao javni heretik odmah samim tim činom izgubio pontifikat - to bi bilo "prešutno odricanje", sam bi sebi presudio postavši javni heretik (katolička nauka je da javni heretici nisu članovi Crkve, a onaj tko nije više u Crkvi ne može ju voditi niti u njoj zapovijedati).
Nadalje, Prvi vatikanski koncil naučava:
"Jer u Apostolskoj Stolici katolička vjera je uvijek bila očuvana neokaljanom, i sveta nauka držana u časti. (...) ova Stolica sv. Petra uvijek ostaje neokaljana bilo kojom zabludom, u skladu s božanskim obećanjem našega Gospodina i Spasitelja prvaku njegovih apostola... Ovaj dar istine i vjere koja ne može zakazati božanski je, dakle, dan Petru i njegovim nasljednicima na ovoj Stolici tako da mogu vršiti svoju uzvišenu službu na spasenje svih, i da bi cijelo stado Kristovo moglo po njima biti očuvano od otrovne hrane zabludâ i krijepljeno hranom nebeske nauke."
Dakle, nepogrješiva je katolička nauka da je Bog Petru i njegovim nasljednicima dao dar vjere koja ne može zakazati. Kao što tumače teolozi, to ne znači da vjera nekog pape kao privatne osobe ne može zakazati, čime bi otpao od pontifikata, nego da na Stolici sv. Petra nikad ne može sjediti javni heretik, koji bi svoje hereze širio službeno naučavajući kao papa ("ova Stolica sv. Petra uvijek ostaje neokaljana bilo kojom zabludom"), tj. papi kao papi vjera ne može zakazati.
Upravo zato nakon Prvog vatikanskog koncila nijedan teolog više nije zastupao mišljenje Kajetana i Suareza.
Neka nam sam mons. Lefebvre protumači što je on zapravo rekao:
Izbrišichristusrexhrvatska.blogspot.hr/2015/05/ne-vaditi-citate-iz-njihova-konteksta.html
Budim
Hvala Tino. Jasno je da je naš dečko koji širi te nebuloze teološki gnom: sve se temelji na copy/paste preuzimanju teorija s tih blogova i agresivnom i napadnom citiranju, uz napadanje svih ostalih. Jadno i bijedno!
IzbrišiŽalosno je da kao heretik svoje vječno spasenje izlaže opasnosti.
K
@Mateo odgovor na temu Suareza i Prvog vatikanskog koncila
IzbrišiHe claims that the teaching of Suarez cannot be held because it is supposedly contrary to a teaching from the First Vatican Council, and also contrary to the teaching of St. Bellarmine. We demonstrate that he is wrong on both accounts. In fact, he will be surprised to learn that Bellarmine himself taught the same thing as Suarez. The only difference is that the teaching of Bellarmine was much more explicit than that of Suarez. But this Sedevacantist wouldn’t know that Bellarmine taught this because this particular quotation from Bellarmine has not been posted on Sedevacantist websites, where he apparently gets his information. He will find the quote in our book, along with many others that he will never find on a Sedevacantist website.
Tino
K,
IzbrišiJa nisam nikoga napao ("agresivno citiranje" LOL), ti s druge strane od početka komentiranja (na blogu Toma Blizanac) samo vrijeđaš.
Lažne optužbe i kleveta su teški grijeh. Klevećeš me optužujući me za herezu, i to bez iznošenja ikakvog dokaza, niti možeš naći tako nešto jer ne postoji.
Dakle, po tebi nema govora da je Francisco heretik, ali zato sam heretik ja. Mislim da je sve jasno, za onog tko ima oči.
Tino,
IzbrišiŠto se tiče Siscoevih članaka, kao što sam već rekao na dr. blogu, mogao bih napisati vlastiti članak samo opisujući koliko je Siscoe iskrivio nauku sv. Roberta Bellarmina, ali dovoljno je jednostavno pročitati to poglavlje iz De Romano Pontifice sv. Roberta (link sam dao prije) i vidi se da mu je Siscoe pripisao nešto potpuno suprotno od onog što kaže.
Siscoe je inače odvjetnik, tako da je svakako vješt u stvaranju povoljnih interpretacija, čak i ako su činjenice protiv njega. Iako se u poglavlju iz De Romano Pontifice jasno vidi da se sv. Robert protivi mišljenju Suareza i Kajetana (da javni heretik ostaje papa do deklaracije ili osude autoriteta), Siscoe ga je pretvorio u nekoga tko se s njima slaže, i to koristeći selektivno citiranje. Sve se to lako provjeri pažljivo čitajući sv. Roberta, no koliko će ljudi to učiniti?
Npr. "The Council of Constance only deals with the excommunicated, that is, those who have lost jurisdiction by sentence of the Church, while
heretics already before being excommunicated are outside the Church
and deprived of all jurisdiction. For they have already been condemned
**by their own sentence**, as the Apostle teaches (Tit. 3:10-11), that is, they have been cut off from the body of the Church without
excommunication, as St. Jerome affirms."
"Therefore, the true opinion is the fifth,according to which the Pope
who is manifestly a heretic **ceases by himself** to be Pope and head, ***in the same way as he ceases to be a Christian and a member of the body of the Church*** [čovjek prestaje biti član Crkve čim svjesno i javno proturječi dogmi ili sumnja u nju - nije potrebna deklaracija autoriteta niti sudski proces]; and for this reason he can be judged and punished by the Church. ***This is the opinion of all the ancient Fathers, who teach that manifest heretics immediately lose all
jurisdiction***, and outstandingly that of St. Cyprian (lib. 4, epist.
2) who speaks as follows of Novatian, who was Pope [i.e. antipope] in
the schism which occurred during the pontificate of St. Cornelius: 'He
would not be able to retain the episcopate [i.e. of Rome], and, if he
was made bishop before, he separated himself from the body of those
who were, like him, bishops, and from the unity of the Church.'"
Ispravak: od njih dvojice Salza je odvjetnik, a Siscoe se bavi financijama.
IzbrišiPojašnjenje i dodatno tumačenje:
IzbrišiRekao sam: "Dakle, nepogrješiva je katolička nauka da je Bog Petru i njegovim nasljednicima dao dar vjere koja ne može zakazati. Kao što tumače teolozi, to ne znači da vjera nekog pape kao privatne osobe ne može zakazati, čime bi otpao od pontifikata, nego da na Stolici sv. Petra nikad ne može sjediti javni heretik, koji bi svoje hereze širio službeno naučavajući kao papa ("ova Stolica sv. Petra uvijek ostaje neokaljana bilo kojom zabludom"), tj. papi kao papi vjera ne može zakazati."
Kad se kaže da papi kao papi vjera ne može zakazati, to znači da mu vjera ne može zakazati kad god djeluje kao papa. No, kad djeluje kao privatna osoba (ono što teolozi nazivanju djelovanje kao privatni naučitelj), dakle kad ne naučava kao papa, onda te garancije nema, što znači da je moguće da tad naučava zabludu ili čak herezu. Sveti Robert vjerovao je da nije moguće da bi papa mogao uopće biti heretik ni kao privatna osoba, ali je priznao da je to samo pobožno mišljenje, a ne sigurnost. S druge strane, rekao je da ako se ipak dogodi da neki papa postane javni heretik, onda odmah otpada od papinstva, jer kao ne-katolik ne može više vladati u Crkvi. Sv. Robert tumači zašto je to tako i daje za to svjedočanstva otaca te tvrdi da je to jednoglasna nauka svih otaca (koju su katolici obvezni prihvatiti jer je to onda jedna od nauka Redovitog i Univerzalnog Učiteljstva). Suprotno mišljenje tolerirano je do Prvog vatikanskog koncila i njegovog nepogrješivog nauka o papinstvu.
Stanimo malo na loptu...
OdgovoriIzbrišiPogledah video i ne nađoh ništa izričito sablažnjivo. Papa izriče svoju molitvenu nakanu, ističe notornu činjenicu: na svijetu postoji mnogo različitih religija i sve traže isto: Boga. Jesu li sve relgije jednake? To nigdje u videu nisam čuo, a ni u teologiji pape (tu vašu pretpostavku da jesu).
E sad, nekoliko pitanja za sve koji smatraju važnim razgovore o ovim stvarima:
1. Jesu li svi ljudi Božja stvorenja (a onda i - posredno - njegova djeca)
2. Što je to religija i je li kršćanstvo (katoličke konfesije) religija?
3. Što je to dogma - gdje su zapisane? (Dogma nije extra Ecclesiam nulla salus, nego patristički teološki princip pa i hermeneutički ključ. Možda je autor teksta ispod videa želio reći da izvan Krista nema spasenja? jer to bi teološki bilo ispravnije)
4. I na kraju: što je to teologije?
Hvala i svako dobro.
Krivo ste napisali, ne izvan Krista nema spasenja, nego izvan Crkve (koju je Krist osnovao) nema spasenja.
Izbrišihttp://www.katolik.hr/krscanstvomnu/autoritetcrkvemnu/564-izvan-crkve-nema-spasenja-3/
Pitanje za vas: Tko su misionari i zašto djeluju u svijetu?
Da, Extra Ecclesiam nulla salus je dogma, tj. nepogrješiva nauka Katoličke Crkve, koja obvezuje svakog čovjeka.
IzbrišiMateo radi ovo:
OdgovoriIzbriši"Salza/Siscoe: What we discovered in our research is that the Sedevacantist apologists repeatedly remove information from quotations that contradict their position. They will sometimes cut sentences short, and sometimes eliminate entire sections. What happens next is that other Sedevacantists (who are probably sincere) will simply re-post the partial information on their own websites, without realizing that the first person removed key information. We provide many examples of these editorial tactics throughout our book, and summarize some of the more egregious examples in our last chapter, which is titled “The Bitter Fruits of Sedevacantism.” Since most of the materials they cite as “proof” for their position are translations from Latin (which most layman don’t read), the Sedevacantist priests are some of the worst culprits in removing information and citing quotations out of context. We cite one Sedevacantist bishop, for example, who removed an entire section (more than two paragraphs), and another sentence, from a long quotation – and didn’t even provide an ellipsis for his readers (three dots indicating something was removed). He just cut out the part that undermined the point he tried to make (on disciplinary infallibility) and didn’t tell anyone. And he conveniently failed to include a complete footnote with page number. Apparently, we are the first ones to have taken the time locate and verify this quotation. A Sedevacantist layman, who currently resides in France, also cut short a sentence – twice in the same article – that contained a key phrase that contradicted the main point of his article (also on infallibility). Other examples are also provided. When you run across these tactics as often as we did in our research, it becomes very difficult to believe that these Sedevacantists – who happen to be the most public and popular defenders of the movement – are being honest.
Another tactic they use is to simply dismiss authoritative quotations that contradict their position. Sometimes they will justify doing so by saying, believe it or not, that the quotation is from “the wrong theologian” (which is defined as “a theologian who disagrees with them”); or else they will find some other way to get around the quote, such as saying the quotation is dubious or inauthentic. When a certain lay Sedevacantist apologist from Australia was presented with a quotation that he couldn’t reconcile with his position, the tactic he used was to actually claim the quote was “invented.” Problem solved…or so he thought."
Tino
Jedno je tvrditi, drugo dokazati.
IzbrišiAli moram reći da mi je ironično kako Siscoe ovo piše s obzirom da sam se osobno uvjerio u njegovo veoma selektivno citiranje sv. Roberta da se uklopi u Siscoevu pogrešnu interpretaciju. Sve je to provjerljivo pažljivom usporedbom spomenutog poglavlja iz knjige sv. Roberta s interpretacijom iz Siscoevih članaka.
Knjigu preporučuje SSPX, a predgovor je napisao biskup Fellay. Knjiga je nastala kao plod višegodišnjeg rada i knjiga do detalja pobija sve sedesvakntističke teorije te ih spušta na razinu protestanata i sektaša. Uzevši broj sedesvakantista i broj struja kojima pripadaju je u postotku veći nego omjer broja protestanata i njihovih sekti.
IzbrišiTino
Također i Roberto de Mattei, veliki stručnjak za crkvenu povijest piše:
Izbriši"Abbé Amann prosuđuje povijesno neodrživim stav onih koji kao kardinal Baronije drže da su akti VI. sabora izmijenjeni, krivotvoreni. Rimski su legati bili nazočni na saboru: bilo bi teško zamisliti da ih se moglo obmanuti ili da su loše izvijestili o jednoj toliko važnoj i delikatnoj točci kao što je osuda hereze Rimskog prvosvećenika. Pozivajući se potom na te teologe koji su, kao sv.Robert Bellarmin, da bi spasili Honorijevu uspomenu, nijekali postojanje izričitih zabluda u njegovim pismima, Amann naglašava da oni stvaraju veći problem od onoga koji misle riješiti, tj. problem nezabludivosti akata sabora kojemu je predsjedao jedan papa. Ako Honorije zbilja nije pao u zabludu, pogriješili su pape i sabor koji su ga osudili. Akti VI. ekumenskog sabora koje je aprobirao Papa i koje je primila sveopća Crkva, imaju puno jači definitorni domašaj od Honorijevih pisama Sergiju. Kako bi se spasila nezabludivost bolje je priznati povijesnu mogućnost heretičnog pape, radije nego se polomiti o dogmatske definicije i izopćenja sabora koji je potvrdio Rimski prvosvećenik. Zajednički je nauk da je osuda spisa jednog autora nezabludiva kada se zabluda izopćuje s napomenom hereze, dok nije uvijek i nije nužno nezabludivo redovito crkveno Učiteljstvo."
K
Tino,
IzbrišiKao što sam rekao, jedno je tvrditi, a drugo dokazati. Pa kad smo kod toga, evo dokaz da je Siscoe učinio upravo ono za što optužuje te sedevakantiste: http://www.fathercekada.com/2014/05/07/bergoglio-hes-got-nothing-to-lose/bellarmine-fraud-copy/
K,
IzbrišiSlučaj s papom Honorijem je nevažan za slučaj koncilijarnih papa. Kao prvo, njegovo pismo nije bilo javno nego privatno i gotovo nepoznato za njegova života, pa su ga tako sv. Maksim Ispovjednik i dr. suvremenici branili od optužbi za herezu. Zatim, svi teolozi se slažu da papa koji postane tajni heretik (tj. sve dok nije javni heretik) ostaje papa, a Honorije čak nije bio ni tajni, a kamoli javni, heretik (kao što se vidi dolje).
Drugo, kao što objašnjava Katolička enciklopedija u članku o Honoriju, on nije bio osuđen kao monotelit, jer nitko nije vjerovao da je bio heretik u tom smislu, nego je osuđen zato što je pristao da se zabrane oba načina izražavanja u spornoj stvari, i heretički i katolički. Osuđen je jer nije branio Tradiciju nego šutio. Citiram članak Katoličke enciklopedije, u odjeljku "In what sense Honorius was condemned":
"Krivnja Honorija bila je upravo u tom da nije autoritativno objavio tu nepromjenjivu vjeru Crkve, ili modernim riječnikom, da nije izdao definiciju ex cathedra. (...)
Bio je heretik, ne u namjeri, nego u činjenici; i treba držati da je bio osuđen u smislu u kojem su bili osuđeni Origen i Teodor iz Mopsuestije, koji su umrli u katoličkom zajedništvu i nikad se nisu protivili Crkvi. Ali nije bio osuđen kao monotelit, niti je bio Sergije. I bilo bi grubo držati ga "privatnim heretikom" jer se zna da je imao odlične namjere."
(The fault of Honorius lay precisely in the fact that he had not authoritatively published that unchanging faith of his Church, in modern language, that he had not issued a definition ex cathedra.
...
He was a heretic, not in intention, but in fact; and he is to be considered to have been condemned in the sense in which Origen and Theodore of Mopsuestia, who died in Catholic communion, never having resisted the Church, have been condemned. But he was not condemned as a Monothelite, nor was Sergius. And it would be harsh to regard him as a "private heretic", for he admittedly had excellent intentions.)
http://www.newadvent.org/cathen/07452b.htm#VI
U istom odjeljku se ističe da je kod osude Honorija papa sv. Agato ujedno čvrsto naglasio da Rimska Stolica nikad nije pala u zabludu (Katolička enciklopedija to pismo naziva "autoritativnim izlaganjem nepogrješive vjere Rimske Stolice"), i da su koncilski oci to pismo "s entuzijazmom prihvatili", čime su pokazali da Honorije nije bio osuđen za izricanje hereze.
Dakle, to se u potpunosti slaže s nepogrješivom izjavom Prvog vatikanskog koncila - da je Bog Petru i njegovim nasljednicima dao "dar vjere koja ne može zakazati", što znači da se nikad nije dogodilo, niti se može dogoditi, da na Stolici sv. Petra valjano sjedi javni heretik.
Kao prvo, nisu koncilijarni nego koncilski pape - govorimo bre hrvatski. Može li javni heretik još zadržati papinsku službu nije ni na koji način od Crkve definirano (izjava I. vatikanskog se sasvim jednostavno može razumijeti u smislu da papa ne može Crkvi nametnuti krivovjerni nauk) - niti je definirano kako se na taj način postupa, ma koliko se neki trudili braniti sedisvakantističke pozicije. Zakonik kanonskog prava (kako novi, tako onaj iz 1917.) nam sasvim jasno govori da javni heretik zadržava vlast upravljanja u Crkvi sve do izricanja izjavne presude (CIC 1917, kan. 2264). A to onda mora tim više vrijediti i za papu - barem u smislu da ga ne može svaki samoprozvani teološki stručnjak svrgavati sa službe.
IzbrišiBudim
"Koncilijarni" je isto hrvatski, a u tradicionalističkom žargonu označuje nešto što pripada lažnoj modernističkoj crkvi. "Koncilski", s druge strane, u ovom kontekstu označuje nešto što pripada konkretno modernističkom Drugom vatikanskom koncilu, tako da ima razlike u značenju. Osim jezičnim puritancima (kojima smeta svaka posuđenica), jedini kojima smeta gornji izraz "koncilijarni" su oni koji ne vjeruju da postoji spomenuta modernistička tvorevina.
IzbrišiIzjava Prvog vatikanskog koncila je prilično jasna ("dar vjere koja ne može zakazati"), a tumačenje u vašem komentaru joj proturječi, jer kad bi netko ujedno mogao biti i javni heretik i papa, to bi očito značilo da Bog nije dao Petru i njegovim nasljednicima vjeru koja ne može zakazati - ili hoćete reći da kad bi papa bio javni heretik to ne bi značilo da mu je zakazala vjera?
I Zakonik kanonskog prava (iz 1917.) je veoma jasan, u kanonu 188, gdje kaže da tko javno napusti Katoličku Vjeru (dakle, javnim činom hereze, raskola ili otpadništva) automatski daje ostavku tj. prešutno gubi svaku službu u Crkvi "samom tom činjenicom i bez potrebe bilo kakve deklaracije". To je u odjeljku "Gubitak crkvenih službi", dok je kanon 2264, kojeg ste citirali (i koji se ne bavi hereticima nego govori o izopćenicima općenito), u djelu koji se bavi kaznama. Prešutna odreka (modernim rječnikom: automatska neopoziva ostavka) nije kazna (zato i nije u dijelu o kaznama) nego posljedica javnog otpadanja od vjere, a time i od Crkve, budući da je takvo stanje nespojivo s posjedovanjem bilo kakve službe u Crkvi (onaj tko više nije u Crkvi ne može u njoj zapovijedati).
Javnog heretika nitko ne mora svrgavati jer on svrgava sam sebe (presuđuje sam sebi), kao što kaže i sv. Robert, citirajući crkvene oce. A nekog tko je valjani papa nijedan čovjek ne može svrgnuti (prima sedes a nemine judicatur)
Vezano za posljednji paragraf u prošlom komentaru, evo citat iz Salzine i Siscoeve knjige (iz pregleda dostupnog na njihovoj stranici) koji odlično sažima mišljenje koje promoviraju:
Izbriši"What is unanimous, however, is that the Church must establish that the Pope is guilty of the crime of heresy before a Pope will lose his jurisdiction."
(Chapter 11, "The Deposition of a Heretical Pope")
Prijevod: "Međutim, ono što je jednoglasno je da Crkva mora ustanoviti da je papa kriv za zločin hereze prije nego što papa izgubi svoju jurisdikciju [prestane biti papa]".
(Poglavlje 11, "Svrgavanje heretičnog pape")
Zanemarite ovo da je njihovo mišljenje "jednoglasno" jer je vidljivo svakom tko pročita crkvenog naučitelja sv. Roberta da to nije točno (nego da je upravo suprotno jednoglasnom učenju otaca).
Bitan dio je onaj koji sam istaknuo gore.
Naime, kad bi "Crkva" (misli se na autoritete) "ustanovila" (=javni i službeni sud autoriteta) "da je papa kriv za zločin hereze (=presuda autoriteta), i da bi tek nakon toga on prestao biti papa, to znači da bi u tom konkretnom slučaju Crkva, tj. kardinali i biskupi, sudila i presuđivala papi.
Držati da bilo koji autoritet u Crkvi, uklj. koncile, može suditi ili presuđivati valjanom papi je galikanska hereza osuđena na Petom lateranskom i na Prvom vatikanskom koncilu. Na kraju prošlog komentara sam citirao princip kanonskog prava (ujedno i jedan od kanona) koji se na to odnosi - Prvoj Stolici nitko ne može suditi.
Dakle, mišljenje koje promoviraju Salza i Siscoe (i koje je temelj njihovog napadanja sedevakantista) je zasnovano na herezi.
Mateo,opet vadiš što ti odgovara.
IzbrišiSiscoev odgovor na Remanntu:
http://www.remnantnewspaper.com/web/index.php/en/fetzen-fliegen/item/1604-answering-a-sedevacantist-critic
The deposition of a heretical pope is a complicated matter, and there is some disagreement on precisely how he would lose his office. Several opinions were discussed in the article. The more common opinion, which is shared by John of St. Thomas, is that the Church oversees the deposition, and has a ministerial function, but it does not actually cause the heretical pope to fall from the Pontificate. Since deposition is an act proper to a superior, and since the pope has no superior on earth, the Church does not actually depose a heretical pope. Because Steve apparently doesn’t understand the subtle distinctions John of St. Thomas makes regarding this difficult and complex issue, he sees contradictions where they do not exist.
The idea that the Church actually causes the deposition of a heretical pope was discussed in the article, and it was presented as a minority opinion (see the section on Two Opinions). When the term “deposed” was used in a broad sense to refer to both the minority opinion (that the Church caused the deposition of a pope) and the majority opinion (that the Church only performs a ministerial functions in the deposition) a footnote was included clarifying the broad sense in which the term was being used. [7] So Steve’s first point – namely, that the Remnant article defended the position that the Church “deposes” a heretical pope - is a strawman argument resulting from his failure to carefully read the article.
Tino
Ne, nego ti očito ne razumiješ o čemu govorim.
IzbrišiU prošlom komentaru nisam uopće govorio o svrgavanju pape (o čemu je taj citat koji si dao), nego o tom da Salza i Siscoe kažu da prije svrgavanja (tj. prije nego što prestane biti papa) Crkva "mora ustanoviti da je papa kriv za zločin hereze". To znači, kao što sam gore pokazao, da bi u tom slučaju Crkva (tj. autoriteti) sudila papi, što je nemoguće i utemeljeno je na herezi.
No, što se tiče citata što si dao, tj. što se tiče samog svrgavanja, za to je sv. Robert također u De Romano Pontifice pokazao da je nemoguće.
A ni kasniji pokušaji stvaranja distinkcije između svrgavanja i vršenja "ministerijalne funkcije" nisu uspješni jer se u oba slučaja radi o nemogućoj situaciji da niži autoriteti presuđuju višem autoritetu. Ta "ministerijalna funkcija" o kojoj Salza i Sicoe govore sastoji se, naime, po njima, od izdavanja službenog autoritativnog upozorenja papi, te ako se on na njega ogluši, "ustanovljenja da je kriv za zločin hereze", te da tek nakon toga on gubi pontifikat.
Problemi s tim su:
1. Službeno i autoritativno upozorenje je čin autoriteta i to nikad nijedan autoritet u Crkvi ne može izdati papi jer bi to značilo da je iznad pape;
2. Kao što sam pokazao u prošlom komentaru, to "ustanovljenje" autoriteta da je valjani papa kriv za zločin hereze (prema toj teoriji tek bi nakon tog "ustanovljenja" on prestao biti papa) jednako je presuđivanju Prvoj Stolici, kojoj nitko ne može suditi.
3. Cijela ta teorija, kao što sam pokazao u drugim komentarima, tvrdi da javni heretik može biti papa sve dok ga se svrgne, što znači da je suprotna i jednoglasnom naučavanju crkvenih otaca (kao što pokazuje sv. Robert) i nepogrješivoj nauci Prvog vatikanskog koncila, koji kaže da je Bog dao Petru i njegovim nasljednicima "na toj Stolici" "dar vjere koja ne može zakazati". Kad bi na Petrovoj Stolici valjano sjedio javni heretik, očito je da bi vjera Petrovog nasljednika zakazala.
Dakle, Salzina i Siscoeva teorija je utemeljena na herezi.
,,I Zakonik kanonskog prava (iz 1917.) je veoma jasan, u kanonu 188, gdje kaže da tko javno napusti Katoličku Vjeru (dakle, javnim činom hereze, raskola ili otpadništva) automatski daje ostavku tj. prešutno gubi svaku službu u Crkvi "samom tom činjenicom i bez potrebe bilo kakve deklaracije"."
IzbrišiJavno napuštanje katoličke vjere u ovom slučaju znači kada se netko formalnim činom odijeli od Katoličke crkve - primjerice, pristupi Jehovinim svjedocima ili nekoj protestantskoj sekti ili dade drugi javni znak da više ne želi pripadati Crkvi. Ali to nikako ne znači da netko tko vrši pastirsku službu u Crkvi i dalje je želi vršiti i ne daje nikakav znak da želi istupiti iz Crkve tu službu gubi. Ništa manje nego što korumpirani ili veleizdajnički gradonačelnik ili premijer ne gubi svoju službu prije nego bude kažnjen sudskom presudom i svrgnut. Crkva je javni poredak i sve ovakve teorije su upravo napad na njezinu bitnu oznaku vidljivosti, što je toliko očito kod sedisvakantista utoliko što niječu aktualno postojanje redovne hijerarhije, koja je bitna oznaka te vidljivosti - i tako ispovijedaju de facto Lutherov i Husov pojam Crkve.
Budim
Krivo tumačite što znači "javno napuštanje" iliti "javno otpadanje" od Katoličke Vjere.
IzbrišiZato, evo tumačenje iz jednog od službenih komentara na Kodeks kanonskog prava iz 1917.:
"Defection from the Catholic faith, if public, deprives
one of all ecclesiastical offices he may hold; not,
however, mere schism, if unconnected with heresy."
(Rev. P. Ch. Augustine, "A Commentary on the New Code of Canon Law", 1918, str. 161)
[Otpadanje od Katoličke vjere, ako je javno, lišava osobu svih crkvenih službi koje ima; međutim, to nije slučaj sa samim raskolom, ako nije povezan s herezom.]
Dakle, javnom herezom se otpada od Katoličke vjere, kao što i izraz sam kaže. Ima smisla i da se isti izraz ne može upotrijebiti za raskol, jer raskolnik ne otpada od vjere, nego od jedinstva.
No ako to još nije dovoljno jasno, evo još jedno tumačenje iz istog komentara na Kodeks kanonskog prava, iz dijela o redovnicima:
"Apostates from the Catholic Faith are those who renounce Catholic doctrine or morality. Hence if a religious would openly deny even one article of faith, he would be an apostate, the same if he became a Mohammedan, or Buddhist, or Brahman, etc., or joined a heretical sect, or became a "free-thinker", for it hardly seems possible that any one could combine this state of mind with the obsequium fidei - due submission to the faith. But, as stated, the defection must be public, i.e. either by public profession, or by evidence obtained from official sources."
(Rev. P. Ch. Augustine, "A Commentary on the New Code of Canon Law", 1918, str. 386)
[Otpadnici od Katoličke Vjere su oni koji napuste katoličku nauku ili moralni zakon. Tako, ako bi redovnik otvoreno zanijekao makar samo jedan članak vjere, bio bi otpadnik, a isto ako bi postao muhamedanac, ili budist, ili brahman, itd., ili se pridružio heretičnoj sekti, ili postao "slobodni mislilac", jer teško da bi bilo moguće da itko uz takvo stanje uma može imati obsequium fidei - dužnu podložnost vjeri. Međutim, kao što je rečeno, to otpadanje mora biti javno, npr. ili javnim izricanjem, ili preko dokaza dobivenih iz službenih izvora."]
A evo i tumačenje iz koncilijarnog Zakonika (stavio sam tri točke gdje govori o raskolu):
"Public defection from the Catholic faith is similar to but not precisely the same as apostasy (which is total repudiation of Christian faith--c.751)... A formal act is not required for the defection in canon 194; the only requirement is that it be public (i.e., known, or likely to become known). Neither is it required that the office holder join another religion (e.g., a “non-Catholic sect”), although this could be an objective indication of defection."
("New Commentary on the Code of Canon Law", 2000, str. 227)
["Javno otpadanje od Katoličke vjere je slično, ali nije potpuno isto apostazi (koja je potpuno nijekanje kršćanske vjere--k. 751)... Nije potreban formalni čin za otpadanje opisano u kanonu 194; jedino što je potrebno je da bude javan (tj. znan, ili za koga je vjerojatno da će postati znan), niti je potrebno da se ta osoba koja ima službu pridruži drugoj religiji (npr. "ne-katoličkoj sekti"), iako bi to mogla biti objektivna indikacija otpadanja."]
Dakle, čak i koncilijarni komentar opovrgava krivo tumačenje koje ste promovirali - da je za napustiti vjeru potrebno pridružiti se nekoj sekti, te čak izričito kaže da nije potreban nikakav formalni čin, samo je potrebna svjesna javna ispovijest hereze.
Što se tiče ostalog dijela vašeg komentara, crkvene službe se ne mogu tu uspoređivati s državnim službama jer je za primanje i posjedovanje crkvenih službi potrebno biti član Crkve, što javni heretici nisu (potonje je de fide).
IzbrišiUpravo zato što je Crkva javno društvo potrebno je da ta hereza kojom netko otpada od vjere bude javna, i upravo tom javnom činjenicom ispovijedanja hereze (ipso facto) bilo koji autoritet javno otpada od vjere i time gubi svu vlast i svaku službu, koje kao nekatolik više ne može posjedovati.
Kao što sam već rekao, samo ekstremni sedevakantisti niječu trenutno postojanje biskupâ s jurisdikcijom. Umjereni sedevakantisti vjeruju da će uvijek postojati hijerarhija, makar veoma malobrojna (npr. kao za vrijeme arijanske krize).
Mnogi od onih koji sve sedevakantiste optužuju za "napad na vidljivost Crkve" (i slične fraze), ne vide da zapravo ono što oni sami ispovijedaju kao "vidljivu Crkvu" zapravo nije Katolička Crkva (i anglikanska, ili npr. luteranska sekta je vidljiva), jer se sastoji i od katolika i od javnih heretika, što znači da nije ujedinjena u vjeri (oni ne priznaju da postoji Koncilijarna crkva, lažna sekta modernista koja okupira položaje autoriteta).
Oni time napadaju ne samo jedinstvo Crkve, već sve njezine četiri glavne značajke, jer Crkva u kojoj se nalaze i katolici i javni heretici ne bi bila ni Jedna, ni Sveta, ni Katolička, ni Apostolska.
Vjerujete li vi da je Crkva ujedinjena u ispovijesti iste vjere?
dečki malo ste se zaigrali nabacivanjem tzv. činjenica i pravnih floskula koje nemaju smisla u sebi , razmislite tko je to mogao smijeniti bilo kojeg poglavara dok su ga mase voljele a on se okružio svojim ljudima malo po malo izbacujući , smjenjujući ili udaljavajući neistomišljenike.Danas kada je Papa Franjo No.1 osoba mnogih svjetskih magazina te predložen za osobu godine u svijetu što god on rekao bez obzira na Sv.pismo potpuno je irelevantno i zapamtite njega niko neće smjeniti osim Dragog Boga, kada za to dođe vrijeme. Bez obzira na vašu dedukcju koja polazi iz krivog logičkog slijeda pa jasno dolazi i do krivog zaključka , morate znati Crkva jeste tjelo kristovo , ali ona se ne nalazi samo u Vatikanu nego smo to svi mi, mali neuki vjernici koji nismo završili velike teološke škole,ali zato jako dobro znamo kada netko govori krivo pa bio on i sam Papa, svi svećenici, biskupi i kardinali moraju znati da oni prvo duguju svoju vjernost Trojedinom Bogu ,a onda čovjeku.
IzbrišiNe radi se o raspravljanju poradi raspravljanja. Niti se radi o uklanjanju Francisca u praksi, jer to u današnjem vremenu jedino Bog može učiniti.
IzbrišiRadi se o razotkrivanju knjige koja se predstavlja tradicionalnim vjernicima, a koja promiče teoriju koju katolici ne smiju držati, koja je utemeljena u herezi.
Radi se također o obrani jednog dijela tradicionalnih vjernika koje neki vrijeđaju najgorim imenima i "izopćuju" iz Crkve samo zato što, utemeljeno na katoličkom učenju, ne žele priznati za papu čovjeka koji svako malo javno svjedoči i riječima i djelima hereze protiv Katoličke Vjere i koji ispovijeda zajedništvo s hereticima.
Od braće katolika se čini neprijatelje, dok se zapostavlja boriti se protiv pravih neprijatelja (modernista).
Pretvara se da postoji čak dogmatska sigurnost da je Francisco valjani papa, iako objektivno te sigurnosti nema, jer tko je taj tko može uopće reći s moralnom sigurnosti da Kristov namjesnik može činiti i govoriti ono što Francisco govori?
Mons. Lefebvre je već 1976. rekao da je "mnogo sigurnije da je ono što je Crkva naučavala dvadeset stoljeća bez zablude, nego da postoji apsolutna sigurnost da je papa stvarno papa."
Što bi rekao danas?
Bog je jedan , voljom bozijom mi smo Rimokatolici , ali nisu svi u svjetu , ovo je istina . Oni koji rodenjem tjelesnim pripadaju drugim religijama i ljube nauk ziveci tako , neka budu tako , a koje Bog odredi miloscu da cuju spasitjev zov i povjeruju te krenu putem , zar to nije dar ljubavi vjecnog , zar nam nas nauk ne govori da budemo u miru , koliko je do nas , zar silom trebamo djelovati , ili da mozda mi prisvojimo pravo suda , ako doista jesmo nasljedovatelji Kiza po nasem Otkupitelju , zar nismo duzni prihvatiti Kriz? Ovo govorim , jer ucim po Rijeci da razlicitosti prihvatim I postujem , nauka tudeg ne primam , zahvaljujem Bogu za preobilje ljubavi I njegovoj dugotrepeljivosti , jer sam malen slab i gresan covjek , Poniznost dakle i poslusnost , milosrde kao dobri samaritanac , nikako oholo uzdizanje , jer znam , ovo sto jesam , milost je to bozija , nisam mudrost svjeta , prihvacam Boga u svemu sto dopusta , on je GOSPODAR , nista se je dogada bez njegova znanja ! Svi cemo odgovarati za ono sto nam je povjereno , na mjestu koje nam je dano ! STRAH BOZIJI , Korjen je mudrosti , vjeri cvrstoj obecanja su dana , ufanje zivot krijepi , a ljubav , nju oblace maleni , krotki i ponizni , oni nikog ne sude , pa I da se brda i planine ruse u srce mora . Andela
OdgovoriIzbrišiEvanđelje po Mateju 11 ,2-6 ,, Kad Ivan u tamnici ču za Kristova djela , posla učenike svoje da ga pitaju : ,, Jesi li ti onaj koji ima doći ili da drugoga čekamo ? " Isus im odgovori : ,, Idite i javite Ivanu što čujetei vidite ! Slijepi progledaju , hromi hodaju , gubavi se čiste , gluhi čuju , mrtvi ustaju , siromasima se propovijeda Radosna vijest . Blago onomu tko se zbog mene ne pokoleba ! " Ako bi danas Isus poslao svoje učenike do pape i upitao ih što ste vidjeli , što radi moj poglavar na zemlji ? Ovi bi odgovorili : svijet ga ljubi - u svim je medijima , svi ga hvale -jer pravi kompromise , razrješuje gdje treba i netreba , milosrdan je svima , ponizan je jer veli tko je on pa da sudi , društven je , šaljiv , mudar , lukav i razborit , moderan , hvaljen ali i osporavan , ide dalje u Tvom , svom nauku ,sjemeništa se pune , niću nova zvanja , ispovijeda se , pleše i pjeva , prikazuju se filmovi i slike po pročeljima , jasan je , raspravlja se o rastavama , voli puno djece , pere noge i muškom i ženskom , šali se , ima tumaća za sve što radi , siromasima koji još nisu čuli navješta Riječ , ali ih i ohrabruje da će se i ovako spasiti , ekološki je svjestan , voli Zemlju ... Robelar
OdgovoriIzbrišiStvarno sam presretan što postoji ovakva stranica,a i prema vašim komentarima vidim da još uvijek postoji čvrsta,nepokolebljiva,živa vjera u našem hrvatskom narodu koja se ne može ugasiti bez obzira na sve oluje i promjene koje prijete sada,ne samo nama,nego katolicima u cijelom svijetu.Što se tiče Petrove Stolice, jasno je rečeno u knjizi otkrivenja sve što će se dogoditi prije kraja, stoga nije moguće očekivati mir prije nego se ispuni svaka riječ Božja zapisana u cijeloj Bibliji.Namjerno ističem cijeloj jer sklonost klera vlastitoj interpretaciji Božje riječi uz potpuno izostavljanje Otkrivenja kao nečeg što je fikcija i simbolika, samo ju bespotrebno razvodnjava, a ljude uljuljkuje u lažni mir: neće se to zbiti dok sam ja živ!!!
OdgovoriIzbriši