BOŽJA MILOST NA BLAGDAN GOSPE FATIMSKE U Hrvatsku dolazi biskup iz Svećeničkog bratstva sv. Pija X.

Zahvalimo dragome Bogu na ovoj lijepoj vijesti za Katoličku crkvu.

Molimo za naše svećenike da im dragi Bog da milosti da spoznaju vrijednost tradicionalne latinske Mise i katoličkog nauka.

Sveti Pio X., moli za nas!
Sveti Josipe, moli za nas!

Riječi Gospe Fatimske o molitvi krunice

† “Molite krunicu svaki dan kako biste izmolili mir svijetu i svršetak rata.”
13. svibnja 1917.

† “Želim da trinaestog idućeg mjeseca dođete ponovno ovamo i nastavite svaki dan moliti krunicu.”
13. lipnja 1917.

† “Želim da trinaestog idućeg mjeseca dođete ponovno ovamo i nastavite svaki dan moliti krunicu u čast drage Naše Gospe od Krunice da se postigne mir u svijetu i svršetak rata, jer jedino Ona može to postići.”
13. srpnja 1917.

† “Želim da nastavite moliti krunicu svaki dan.”
19. kolovoza 1917.

† “Nastavite moliti krunicu da se postigne svršetak rata.”
13. rujna 1917.

† “Ja sam vaša draga Gospa od Krunice i nadalje neka se dnevno moli krunica.”
13. listopada 1917.

† “Nastoj me barem ti utješiti i reci onima koji će se svake prve subote tijekom pet mjeseci ispovjediti i pričestiti, izmoliti Krunicu i razmatrati petnaest minuta sveta otajstva u mome društvu da im obećajem svoju prisutnost na času smrti i sve milosti potrebne za spasenje.”
10. prosinca 1925. sestri Luciji u Pontevedri

Određena moda prepreka je Gospinom trijumfu i miru u svijetu

Je li grijeh nositi kratke hlačice, haljine bez naramenica, kratke suknje, "ženske" hlače, suvremene kupaće kostime, itd.?

Ova pitanja i dalje uznemiruju i takozvane konzervativne katolike gotovo stoljeće nakon pojave trenda razgolićivanja u ženskoj odjeći koncem Prvog svjetskog rata. Pravi tradicionalni katolici, svjesni kreposti kršćanske čednosti i čistoće, odbijaju slijediti masu i prihvatiti hedonističku modu. Oni znaju da Blažena Djevica Marija nikada ne bi prihvatila te poganske stilove koji su toliko u suprotnosti s kršćanskom tradicijom čednosti.

Naša je Blažena Majka unaprijed znala kakva će moralna pustoš uslijediti nakon uvođenja ove grešne mode. Zato je Ona osobno došla u Fatimu 1917. da nas upozori.

Istovremeno je unaprijed dala odgovor na pitanje ”Je li grešno slijediti ovu modu?”

Sedmogodišnjoj je Jacinti Gospa povjerila ovo proročanstvo koje sadrži Njenu teologiju po pitanju suvremene mode:

“Bit će uvedeni određeni modni stilovi koji će jako vrijeđati našeg Gospodina.”

Neka modernistički pseudoteolozi shvate da su u ozbiljnom konfliktu s ovom nebeskom porukom kada opraštaju tolikim katoličkim ženama i djevojkama odijevanje po tim “određenim modnim stilovima”. Oni ne mogu blagosloviti ovu grešnu modu škropeći ju svetom vodom. 

 Presuda naše Gospe je da su ti modni stilovi smrtni grijeh.

Jer, rečeno teološkim rječnikom, "jako vrijeđati našeg Gospodina" predstavlja smrtni (težak) grijeh.

Koliko je naša Blažena Majka žalosna kada toliko mnogo ljudi ignorira Njeno majčinsko upozorenje!

"Ljudi moraju prestati vrijeđati Boga, Koji je već previše vrijeđan", Ona moli.

Umjesto da se obazre na Gospine molbe, “masa” Ju odbija kao uzor čednosti i traži svoje uzore u taboru Njenog neprijatelja, Sotone.

Kako katolici mogu biti tako slijepi?


Oni slijede kao ovce

Koliko je žalostan zasigurno bio i sam Kristov namjesnik, papa Pio XII., kada se žalio na ovu sljepoću u svom govoru 17. srpnja 1954. godine!

Ovo su riječi Svetoga Oca:

13. svibnja: papa Franjo reinterpretira Fatimu

Petsto tisuća ljudi čekalo je papu Franju pred Fatimskim svetištem radi proglašenja svetima dvaju pastirčića Franje i Jacinte koji su imali 9 i 11 godina i koji su skupa s rodicom Lucijom dos Santos vidjeli i čuli Gospine riječi između 13. svibnja i 13. listopada 1917. godine. Proglašenje svetima dogodilo se i Crkva je u popis svetaca uvrstila dvoje najmlađe djece ne-mučenika u svojoj povijesti. U tijeku je proces beatifikacije njihove rodice Lucije koja je preminula 2005. godine. 

Ono što su pak očekivali oni koji su odani Fatimi po cijelome svijetu nije bila samo kanonizacija vidjelaca, nego i Papino izvršenje nekih Gospinih zahtjeva koji su do dana današnjega ostali neispunjeni. 

I zbilja, ove se godine obilježavaju dvije oprečne stogodišnjice: Fatimska ukazanja i boljševička revolucija Lenjina i Trockoga koja se dogodila u Rusiji u istome mjesecu kada se u Portugalu zaključivao ciklus Gospinih ukazanja. U Fatimi je Gospa nagovijestila da će Rusija proširiti svoje zablude po svijetu i da će iz tih zabluda proisteći ratovi, revolucije i progoni Crkve. Kako bi se izbjeglo te nesreće, Gospa je ponajprije zahtijevala iskreno pokajanje čovječanstva i povratak načelima kršćanskoga ćudoređa. Ovome popravljanju kršćana Gospa je dodala dva posebna zahtjeva: posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu koju treba izvršiti Papa ujedinjen sa svim biskupima svijeta i proširenje pobožnosti pet prvih subota koja se sastoji u sjedinjenju s Njom, nakon što se ispovjedimo i pričestimo, na pet prvih subota uzastopce, razmatrajući petnaest minuta i moleći svetu Krunicu. 

Širenje pobožnosti prvih subota u mjesecu crkvene vlasti nikada nisu promicale, papinski čini povjeravanja i posvete Gospi bili su parcijalni i nepotpuni, a nadasve, već barem pedeset godina, crkveni ljudi ne propovijedaju većma duh žrtve i pokajanja koji je tako usko povezan s duhovnošću dvoje kanoniziranih pastirčića. Kada je 1919. godine Lucija posjetila Jacintu u bolnici uoči njezine smrti razgovor je bio posve usredotočen na patnje koje dvije rodice prikazuju kako bi grješnici izbjegli strašne muke u paklu koje im je Gospa pokazala. 

Papa Franjo koji nikada prije nije bio u Fatimi, čak ni kao svećenik, nije dotaknuo nijednu od ovih tema. Dana 12. svibnja u Kapelici ukazanja, predstavivši se kao „biskup odjeven u bijelo“, Papa je rekao: „Dolazim kao prorok i glasnik kako bih oprao noge svima, za istim stolom koji nas ujedinjuje“. Potom je izrekao poziv da se slijedi Franjin i Jacintin primjer. „Proći ćemo tako svaki lom, ići ćemo kao hodočasnici svim putovima, srušit ćemo sve zidove i nadići sve granice, izlazeći prema svim periferijama, pokazujući Božju pravdu i mir.“ U svojoj propovijedi 13. svibnja na trgu pred Fatimskom crkvom Franjo je podsjetio „svu svoju braću u krštenju i u čovječnosti“, a osobito „bolesne i nepokretne, zatočene i nezaposlene, potrebite i napuštene“, pozivajući da se „otkrije mlado i lijepo lice Crkve koje zrači kada je misionarsko, gostoprimljivo, slobodno, vjerno, siromašno sredstvima i bogato ljubavlju.“ 

Tragična dimenzija Fatimske poruke koja kruži oko pojmova grijeha i kazne odgurnuta je. Gospa je rekla malenoj Jacinti da ratovi nisu drugo nego kazna za grijehe svijeta te da grijesi koji velik broj duša odvode u pakao jesu grijesi protiv čistoće. Ako danas živimo „treći svjetski rat u dijelovima“, kako je često ponavljao papa Franjo, kako to da ga se ne poveže sa strašnom eksplozijom suvremenog imoralizma koji je dospio do toga da legalizira obrtanje moralnih zakona? Gospa je još rekla Jacinti da ako ne dođe do popravljanja i pokajanja, čovječanstvo će biti kažnjeno, ali na koncu pobijediti će njezino Bezgrješno Srce i cijeli svijet će se obratiti. 

Danas se ne samo gnušaju nad riječju kazna, jer Božje milosrđe briše svaki grijeh, nego je i sama misao obraćenja nedobrodošla i nepoželjna jer je prozelitizam prema papi Franji „najjači otrov protiv ekumenskoga puta“. 

Treba priznati da Fatimska poruka reinterpretirana prema sociološkim kategorijama pape Bergoglia nema baš neke veze s proročkim nagovještajem pobjede Srca Marijina koji je prije stotinu godina Gospa uputila svijetu. 

Tekst: Roberto de Mattei u „Il Tempo“, 14. svibnja 2017. 

Izvor

Objavljivanje Treće Fatimske tajne

Spiker: Dobro došli u emisiju „Fatima, stigao je čas“, s ocem Nicholasom Grunerom. To je emisija koja se bavi utjecajem Fatimske poruke na naše živote.

otac Gruner: Dobro došli u emisiju „Fatima, stigao je čas“. Naši su današnji gosti John Vennari, urednik časopisa Catholic Family News - dobrodošao u naš program John.

John Vennari: Hvala, Oče.

o.Gruner: i Coralie Graham, urednica časopisa The Fatima Crusader. Dobrodošla, Coralie.

Coralie G.: Hvala, Oče. Zadovoljstvo mi je biti ovdje.

o.Gruner: Danas ćemo govoriti o Fatimskoj tajni i o njezinom objavljivanju. Objavio ju je Vatikan 26. lipnja 2000. godine. Vas oboje o tome je govorilo u Svojim časopisima i zacijelo imate neko mišljenje o onome što je Vatikan objavio. Kakvo je Vaše mišljenje o tome, John?

John V.: Da, činjenice su sljedeće: dana 26. lipnja Vatikan je objavio tekst koji sadržava viđenje Treće tajne. Sada ga se ne sjećam napamet, ali govori o Papi koji korača preko leševa svećenika, biskupa i laika među ruševinama jednog razorenog grada. Ovog Papu pogubljuje skupina vojnika hitcima i strijelama na vrhu brda, ispred križa. 

o.Gruner: Ovo viđenje o leševima podsjeća nas na viđenja koja su imali sveti Ivan don Bosco i sveti Pijo X. koji je rekao da je vidio jednog svojeg nasljednika kako bježi pošto je bio prisiljen prijeći preko tijela nekolicine kardinala!

John V.: Da.

o.Gruner: Očito da Lucija nije upotrijebila ove riječi u tekstu viđenja, ali činjenica je da Papa prolazi ruševinama jednoga grada među tijelima mnogih ljudi. 

John V.: Da, točno.

o.Gruner: Ovaj je scenarij prilično bitan i podsjeća me na početno poglavlje Otkrivenja gdje sveti Ivan piše anđelu jedne Crkve govoreći mu da on, iako se čini živim, u biti je mrtav; i ovi leševi koje Papa susreće na svom putu, u viđenju, ne čini se da su mučenici jer se Papa moli za njih…Ne treba se moliti za mučenike jer oni odlaze izravno u raj!

Stoga se pitam, ne pokazuje li ovo viđenje da Papa u biti korača između živih mrtvaca , tj. između osoba koje su u stanju tako strašnoga smrtnoga grijeha da se Papa može za njih samo moliti… Ne opominje ih niti ih pokušava vratiti na pravi put, ne može ništa drugo učiniti nego se za njih moliti! A to me podsjeća na ono što je Gospa rekla u Fatimi, a to je da mnoge duše odlaze u pakao jer nema nikoga tko se moli ili žrtvuje za njih.

USUSRET STOGODIŠNJICI GOSPINOG UPOZORENJA U FATIMI Još uvijek Rusija nije posvećena Bezgrešnom Srcu Marijinu...

Molite krunicu svaki dan!

Presveta Bogorodice, spasi nas!

GOSPINA UPOZORENJA U FATIMI U povodu smrti Roberta Serroua, "fatimista" među vatikanistima

Sef u privatnim odajama pape Pija XII. 1957. godine

(Pariz) Dana 10. svibnja preminuo je jedan od onih ljudi koje bivši Vatikanski državni tajnik Tarcisio Bertone naziva „fatimistom“. Aluzija je povezana s ukazanjima Blažene Djevice Marije u Fatimi 1917. godine. Francuski vatikanist Robert Serrou preminuo je u 92. godini.

Rođen je 30. travnja 1924. godine u Montpellieru i radio je kao novinar više od 50 godina. Bio je ponajprije izvjestitelj o Katoličkoj Crkvi. Od 1949. – 1951. za francuski dnevnik La Croix, a potom do 2000. godine za Paris Match. U toj ulozi izvješćivao je i o Drugom vatikanskom saboru. Od 1969. – 1972. bio je osim toga suradnik Francuske televizije i od 1972. – 1979. RTL-a.

Kao vatikanist pratio je pontifikate petorice papa od Pija XII. do Ivana Pavla II.

Poznat je postao 1952. godine: kao prvom reporteru odobren mu je, skupa s fotografom Pierrom Valsom, pristup papinskim privatnim odajama u Vatikanu.

Fatima i fotoreportaža o privatnim odajama pape Pija XII.

S Fatimom je Serrouovo ime povezano ponajprije zbog fotoreportaže. Za Paris Match izvješćivao je o papinskim odajama u koje je mu je ponovno dopušten pristup 14. svibnja 1957. godine. Njegova je reportaža objavljena tek godinu i pol kasnije. Tom prigodom objavljena je i fotografija koja je tada nastala.

U privatnim odajama Pija XII. Serroua je pratila majka Pascalina Lehnert. Ona je inače pripadala redu Sestara svetoga Križa s kućom maticom u švicarskom Menzingenu. Godine 1918. poslao ju je njezin red k ondašnjem Apostolskom nunciju za Bavarsku, nadbiskupu Eugeniju Pacelliju, kasnijemu papi Piju XII. Služila mu je 40 godina do njegove smrti. Od 1935. – 1958., s još nekoliko sestara vodila je papinsko kućanstvo.

Kada je Serrou pitao majku Pascalinu što je u tom sefu koji se vidi na fotografiji, odgovorila mu je:

„Unutra je Treća fatimska tajna.“

Cijela priča ima, naravno, svoju pretpovijest te utjecaj na događanja kasnije. Maleni detalj može pak poslužiti kao referenca.

Robert Serrou je sa svojom suprugom Marie imao četvrero djece, devet unuka i petero praunuka. 

Requiescat in pace.

Izvor

Radi pojašnjenja donosimo odlomak iz članka „Četvrta fatimska tajna“ koji je objavljen na blogu Christus Rex:

Druga omotnica

Već kod objave Treće tajne mnogi su istraživači Fatime na temelju dosadašnjih spoznaja posvjedočili da tajna nije cjelovita. No ovi se glasovi općenito nisu ozbiljno uzimali. Antonio Socci, poznati talijanski novinar, uzeo je sebi za zadatak u jednoj knjizi dokazati da je tajna cjelovito objavljena. „Fatimiste“ je trebalo konačno ušutkati. Tako je otpočeo svoje temeljito istraživanje – i uskoro je bio uvjeren u suprotno. Time je od kritičara postao najprominentnijim zastupnikom teze o postojanju još jedne tajne i o tome je napisao knjigu koja je u Vatikanu mnogima stvorila probleme, a nikada nije opovrgnuta. Ukratko, Socci je mogao dokazati da Treća tajna sadrži dva dijela koja su od početka čuvana u različitim omotnicama. Jedna omotnica, sada poznati dio, koja opisuje viđenje uvijek je čuvana u arhivu Vatikanskog državnog tajništva. Druga omotnica sadrži kao i kod prve i druge tajne riječi Gospe Fatimske. Ona je kod svakog viđenja također govorila djeci.

Marijina poruka u ovoj Trećoj tajni tako je eksplozivna da su pape od Pija XII. ovu omotnicu čuvali u posebnoj kutiji u pisaćem stolu papinske spavaće sobe gdje se ona otada očito nalazi.

U ime svih dokaza navest ćemo ovdje svjedočanstvo umirovljenog nadbiskupa Lorisa Capoville. Capovilla je bio osobni tajnik Ivana XXIII. Bio je nazočan kada je jedna omotnica iz Papine sobe prvi put otvorena 1959. godine i kada je Papa pročitao tajnu. I on sam ju je tada pročitao. Dr. Solideo Paolini koji se već godinama bavio Fatimom, stupio je 2006. godine s Capovillom u kontakt. Nakon više razgovora Nadbiskup je na pitanje je li Treća tajna pohranjena u dvjema različitim omotnicama, dao sljedeći visoko eksplozivan odgovor: „Točno tako.“ Više nije mogao ili smio o tome reći, ali to je također bilo dostatno.

GOSPINA UPOZORENJA U FATIMI Tajne zapečaćene ćelije sestre Lucije

Sestra Lucia dos Santos preminula je 13. veljače 2005.godine. U grob je ponijela mnoge tajne i jedno od najvećih proročanstava u crkvenoj povijesti: Treću fatimsku tajnu, i to onaj neobjavljeni dio. Njezina je monaška ćelija odmah zapečaćena. U nju imaju pristup samo malobrojni izaslanici s posebnim vatikanskim dopuštenjem. Odmah po njezinu preminuću počele su rasprave o objavljenoj Trećoj tajni, njezinu sadržaju, interpretaciji, cjelovitosti, o neizvršenoj posveti Rusije. Ove rasprave, kako godine prolaze, samo su se intenzivirale.

Jedan od prvih koji je postavljao nezgodna pitanja bio je poznati katolički publicist Vittorio Messori koji je desetljećima bio tako blizu Vatikanskim odajama i usko je surađivao s kardinalima i papama. Je li možda i on kao i Dollinger nešto znao što mi ostali još ne znamo?

Njegovo je svjedočanstvo tim zanimljivije jer ga se nipošto ne može proglasiti „fatimistom“. 

Već je 2005. godine objavio tekst u kojemu iznosi neke svoje sumnje i postavlja neugodna pitanja. Taj je tekst ponovno objavljen 2014. godine u talijanskom dnevniku Corriere della Sera i na privatnim internetskim stranicama Vittorija Messorija. Mi ga prvi put donosimo u hrvatskom prijevodu.

Fatimska tajna, zapečaćena ćelija sestre Lucije

Tekst ponovno objavljen 21.travnja 2014. – prvi put objavljen 15. veljače 2005. u talijanskom dnevniku Corriere della Sera

Ako je Lourdes sunčana svjetlost, jednostavnost smješka malene Bernardice Soubirou, poziv na vječne vrijednosti vjere (molitva, pokora, opraštanje), Fatima je uznemirujuća gruda tajni. Nije nam slučajno poznati otac René Laurentin mogao dati, sa znanstvenom metodom, poznatu povijest, gotovo konačnu, ukazanjā u špilji u Massabielleu na Pirinejima. Za Fatimu bibliografija je uništena, ali nedostaje – i možda će uvijek nedostajati – potpuna i kritična rekonstrukcija činjenica, također i stoga što se protežu na gotovo jedno stoljeće i zacijelo još nisu zaključena. Sestra Lucija, dodajući zagonetku na zagonetku (ili, ako netko želi, slučaj na slučaj) preminula je 13. u mjesecu, istog dana u mjesecu, dakle, na koji su se dogodila ukazanja u mjestu Cova da Iria, u „Ireninom brlogu“, u pustopoljini koju udara vjetar s Atlantika, kao i istog dana kada je Ali Agca uperio svoj pištolj u Ivana Pavla II.

No nestanak posljednje vidjelice nije zaključio slučaj. Možda ga je, štoviše, ponovno otvorio prema nepoznatim obzorjima. Ne znamo što se nalazi u njezinoj ćeliji u klauzuri u koju nema pristupa gdje je, kako je potvrdio sam biskup Coimbre, sestra Lucija imala druga ukazanja, gdje je sastavila dnevnik, gdje je pisala pisma papama, gdje je zabilježila svoje mistične intuicije. Ova je ćelija već zapečaćena i ono što je u njoj, bit će dano na prosudbu teolozima i monsinjorima od povjerenja koje šalje, pretpostavljamo, sam kardinal Ratzinger koji, kao čuvar pravovjerja, mora paziti na vizionarska iskušenja koja uvijek ponovno procvjetaju. I nije rečeno da ti papiri ne će završiti ostavljeni zauvijek u nekom odjelu Tajnog vatikanskog arhiva u koji nema pristupa. Za razliku, i ovdje, od svete Bernardice koje je u samostanu u Neversu živjela kao i svaka druga sestra, razlikujući se samo po stalnim tjelesnim patnjama, karmelićanka Irma Maria Lucia de Jesus do Coraçao Imaculado (svjetovno ime Lucia de Jesus dos Santos), i dalje je živjela u svojem misterioznom usudu posrednice s jednom „drugom“ stvarnošću. Kažu da su je u samom samostanu poštovali, ali su je se istodobno i bojali kao svjedokinje uznemirujuće dimenzije, kao čuvarice mudrosti koja zacijelo nije dolazila od njezinog seljačkog podrijetla iz siromaštva i neznanja, nego od nadnaravne povlastice.

Jedno od svojim malobrojnih putovanja Pavao VI. želio je posvetiti Fatimi: taj papa intelektualac, na čiju je formaciju utjecala francuska kultura, kako se čini, nije se baš rado kretao svijetom mistike. No ipak, s ovom karmelićankom želio je dugi povjerljiv razgovor, tete-à-tete, o kojemu možda postoji transkripcija među pokojničinim papirima, u kojemu je papa Montini zacijelo želio ispitati proročke darove koji su joj se pripisivali. A dobro je poznato da Ivan Pavao II. nikada nije propustio priliku da je zamoli za posebne molitve za posebne potrebe: Crkve ili svoje osobne. I sam je papa Wojtyla bio taj koji je, kršeći na neki način tisućljetnu razboritost i mudrost Učiteljstva glede „privatnih objava“ , htio da u njezinoj nazočnosti sam Državni tajnik – s teološkim komentarom nakon toga, Kardinala pročelnika Kongregacije za nauk vjere – pročita malobrojne retke koje je redovnica napisala olovkom dok je još bila mlada. Bila je to tajnovita „Treća tajna“. Svečano čitanje koje pak, daleko od toga da je razriješilo misterij, otvorilo je drugi: o tumačenju, o sadržajima, o cjelovitosti objavljenoga teksta.

Nastavlja se i možda će se zauvijek nastaviti uznemirujuća zamršenost koju Fatima predstavlja. Zapletena i u političke strasti, militantni antikomunizam koji se često kao buzdovanom služio Gospinim riječima o „zabludama koje će Rusija proširiti po svijetu i koji je optužio papu Ivana i njegove nasljednike da nisu htjeli objaviti Treću tajnu i da su odbili izvršiti posvetu Moskve Bezgrješnom Srcu Marijinu kako se zahtijevalo u ukazanju.

No tajne su se zgusnule i oko samog imena mračnoga mjesta koje je postalo jednim od ciljeva najčešćeg hodočašćenja na svijetu. Zašto je se Gospa htjela ukazati u samome mjestu na Zapadu koje se zove kao Muhamedova ljubljena kći, ona Fatima koja u islamskome svijetu na neki način ima ulogu (osobito za šijite) koju u katoličanstvu ima Marija? Nju štuju i muslimani koji su spremni kamenovati bilo koga tko god dovodi u sumnju njezino trajno djevičanstvo; ali, još iznad Marije nalazi se Fatima, lijepa, sveta, milosrdna mladenka Alija, Prorokovog rođaka.

Držeći se mišljenja nekih sudaca (i u svezi s time dijelimo njihovo čitanje činjenica), neprozirnoga ubojicu koji je pucao na Trgu sv. Petra 13. svibnja, na dan kada liturgija Crkve slavi Gospu Fatimsku, nisu platile istočne tajne službe, nego islamski radikalisti, vjerojatno Iranci, koji su se željeli osvetiti za „krađu“ koju su pretprpjeli. Marija se u Fatimi njima bila ukazala, a ne kršćanima nevjernicima koji su to sebi uzeli: tako se već godinama vikalo po kuranskim školama.

Pitanja, problemi, nerješive zagonetke u svezi s ovim ukazanjem: a čudno je to jer je njezina istina bila među najočitijim u povijesti karizmi. Teško je uistinu nijekati da je se „nešto“ veliko i strašno zbilo 1917. godine u onim krajevima u Portugalu kada imamo mnogo fotografija i čak i kinematografske filmske vrpce koji pokazuju mnoštvo koje se sastojalo od desetina tisuća ljudi najprije duboko potresenih, a onda u bijegu, u smrtnom strahu od Sunca koje je „plesalo“ i potom, vrteći se, činilo se da će se survati na zemlju da je zapali. Čak ni mnoštvo „jakih duhova“, „slobodnih mislilaca“ koji su pristigli iz Lisabona i iz Porta da se izruguju „praznovjerju“ nije se usuđivalo nijekati stvarnost zastrašujućega događaja. Mnogi su se, naprotiv, obratili na najžarkije katoličanstvo (dogodilo se to i poslaniku dnevnih novina masonskih loža koje su bile najoštrije antiklerikalno nastrojene) i svjedočili su na postupku proglašenja blaženima dvaju pastirčića koji su kratko nakon toga umrli, onako kako je Gospođa to bila prorekla. Teško se može i zamisliti da Lucija, predvodnica te siromašne skupine, ne će slijediti na oltaru sudbinu svojih rođaka. I ovdje postoji jedna zagonetka ili, ako želimo, jedna druga novost u crkvenoj povijesti: jedna vrsta „svete navjestiteljice“, osobe predodređene za života za slavu u Kanonu, popis onih koji su proglašeni primjerima i zagovornicima za svijet.

Fatima je, dakle, jedan prsten lanca Marijinih javljanja koje je Crkva službeno priznala. Niz događaja koji prati moderno doba od njegova početka, od 1830. godine kada se ukazanje u Parizu, u rue du Bac, događa istodobno s konačnim padom Burbona i dakle, na koncu bez povratka za Ancien Régime. Lourdes, 1858., događa se istodobno s trijumfom ateističkog scijentizma i pozitivizma, Fatima, 1917., sa sovjetskom revolucijom, Banneux, na belgijskim Ardenima, 1933. (posljednje ukazanje priznato u Europi) točno se poklapa s Hitlerovim preuzimanjem vlasti. Za vjernike postoji jedna vrsta „paralelne povijesti“ koja prati službenu, skoro kao da se Kristova Majka željela umiješati na odlučujućim prekretnicama kako bi tješila i opominjala. Karmelićanka preminula u Coimbri na prvu korizmenu nedjelju bila je posljednjim svjedokom ove misteriozne povijesti. Barem zasada.

Izvor

3 FATIMSKA TAJNA "Imali smo dojam da je to Sveti Otac"

Donosimo u hrvatskom prijevodu transkript emisije „Imali smo dojam da je to Sveti Otac“, održane 2. svibnja 2015. na Televiziji Fatima. Emisiju je vodio Christopher Ferrara.

Bog! Ja sam Christoph Ferrara, a ovo je emisija „perspektive o Fatimi“, emisija televizije Fatima na kojoj produbljujemo teme o Crkvi i o Fatimskoj poruci. U posljednjim emisijama razgovaramo o krizi koja je pogodila Katoličku Crkvu nakon Drugog vatikanskog sabora i koja se iz godine u godinu pogoršava. Apostolat oca Nicholasa Grunera bio je oruđem koje je objavilo postojanje jednog drugog teksta Treće tajne koji Vatikan još nije objavio.

Antonio Socci, među ostalima, nakon što je pregledao sve dokaze koje je prikupio Fatimski centar bio je dovoljno hrabar (s obzirom i na njegovu ulogu katoličkog novinara u Italiji) tvrditi crno na bijelo da su takozvani „fatimisti“ imali pravo i da postoji još jedan drugi tekst kao objašnjenje viđenje koje je Vatikan objavio 2000. godine, onog zagonetnog post-apokaliptičnog viđenja u kojem se vidi jedan papa koji korača između leševa u napola razorenom gradu i kojega na jednom brdu pogubljuje skupina vojnika.

Danas bih vam želio govoriti o jednom posebnom vidiku tog tako zagonetnog viđenja, vidiku koji mora upućivati na postojanje jednog popratnog teksta koji objašnjava značenje viđenja. Tekst toga viđenja koji je napisala sestra Lucija i koji je Vatikan objavio (to možete pronaći na vatikanskim mrežnim stranicama) doslovno tvrdi: „Vidjeli smo u beskrajnoj svjetlosti koja je Bog nešto slično kao što se vide ljudi u zrcalu kad prolaze ispred njega, biskupa odjevenoga u bijelo“. A ovdje Lucija kaže: „Imali smo dojam da je to Sveti Otac“.

U ovome odlomku nekoliko je stvari od velikog značaja. Ponajprije, Lucija kaže: „Imali smo dojam da je to Sveti Otac“…zašto samo 'dojam' da je taj biskup odjeven u bijelo bio papa? Možda joj Gospa nije pojasnila tko je prikazan u ovome viđenju? Također i riječ koju je uporabila u portugalskome iznimno je znakovita: Vatikan je prevodi „dojmom“, ali riječ presentimento koja znači drugo nešto, a ne „dojam“, predstavlja nešto dramatičnije, pretkazanje, nemir uvjetovan činjenicom da nešto nije u redu.

Sada je posve neshvatljivo da Gospa može ostaviti troje Fatimskih vidjelaca s jednostavnim „dojmom“ o činjenici da je osoba iz viđenja koja je pogubljena na jednom brdašcu među ruševinama napola razorenog grada bio papa. Zacijelo ne bi ostavila takav podatak na razini čistog „dojma“, nego bi odmah objavila tko je taj biskup odjeven u bijelo kako bi se Crkva mogla okoristiti onim što je jasna opomena o budućim događanjima u Crkvi, nakon čega su uslijedila prava pravcata uništenja ne samo vezana za Crkvu, nego očito i za svijet uopće, budući da se u viđenju ne vidi samo razoreni grad, nego i anđeo osvetnik koji baca „plamenove za koje se čini da će zapaliti svijet“ i da Blažena Djevica Marija gasi svojom desnom rukom (ali tek pošto se Božja kazna već spustila na svijet). Neshvatljivo je da Gospa nije objasnila trima vidiocima pojedinosti ovoga viđenja, pošto se razumjela najvažnija pojedinost: tko je taj biskup odjeven u bijelo?

Sada se prisjetimo što se dogodilo s odreknućem Benedikta XVI. Znamo da kad se odrekao službe, papa je Benedikt to učinio od aktivnog vršenja petrovske službe (njegove riječi), kao da želi reći da na neki način i dalje pasivno zadržava tu službu. Govorio je o činjenici da se nastavlja moliti i trpjeti za Crkvu u svojem privatnom životu kao da bi mogla postojati neka vrsta „podjele“ između aktivne i pasivne petrovske službe… u tome bi smislu on još bio papom, a to bi onda objašnjavalo zašto je zadržao ime Benedikt XVI. i – što je još važnije – bijelu tijaru koja je tipična za papu, čineći ga u svakom slučaju „biskupom odjevenim u bijelo“ kojega dakle možemo zamijeniti sa „Svetim Ocem“.

Ovdje je pitanje dakle spontano javlja: događa li se viđenje koje je objavljeno 2000. godine (za koje Vatikan nije objavio nikakvo tumačenje koje je dala Gospa, tumačenje za koje pak znamo da negdje postoji) tijekom vremena u kojemu su u Vatikanu više od dvojice biskupa odjevenih u bijelo? Ovo je jedino vremensko razdoblje u povijesti u kojemu Papa koji se odrekao službe (i to u tajnovitim okolnostima) i dalje živi u samom Vatikanskom Gradu gdje živi njegov nasljednik; on drži da još posjeduje svoju papinsku službu, premda aktivnu službu vrši papa Franjo. A onda, tko je biskup odjeven u bijelo koji se vidi u viđenju?

Je li to papa Franjo? Je li to papa emeritus Benedikt XVI.? Tko je ova osoba odjevena u bijelo koju vojnici pogubljuju na vrhu brda? Zašto su vidioci imali dojam da je riječ o Sv.Ocu? Je li im Gospa možda pojasnila da im je taj dojam bio ispravan? Ili im je rekla da je pogrješan i da nije riječ o Sv.Ocu? Znamo da u tom viđenju sestra Lucija jasno govori o „Svetom Ocu kojega pogubljuje skupina vojnika“, ali u početku govori samo o „biskupu odjevenom u bijelo“ o kojem su ona i njezinih dvoje rođaka imali dojam da je Sveti Otac. Ima li onda viđenje možda veze s dvjema osobama? Jednom koja je uistinu Papa i drugom koja to nije? Mi to ne znamo, a razlog zbog kojega to ne znamo jest da nedostaje tekst koji bi nam to moralo pojasniti!

Nedostaju riječi Blažene Djevice koje bi nam objasnile ovaj nevjerojatni scenarij u kojemu se biskup odjeven u bijelo, Sveti Otac, pogubljuje među ruševinama onog grada koji se po svemu sudeći čini da je Rim. A sada kada su u Vatikanu dvojica biskupa odjevenih u bijelo još je više pomutnje glede toga: predstavlja li viđenje Treće tajne završnu fazu crkvene krize? Ako bi bilo tako, onda bi vidioci zbilja vidjeli osobu odjevenu u bijelo koja im je samo davala dojam da je Sveti Otac, te bi potom zbilja vidjeli Papu, uvijek odjevenoga u bijelo, dok ga pogubljuju ispred križa od hrasta plutnjaka na nekom Rimskom brežuljku…

Kakvo god bilo objašnjenje, jasno je da se s udaljenosti od 15 godina od objave viđenja Treće tajne sumnje umnažaju, prije nego da se smanjuju, kao i pokušaji da se skrije Treća tajna, dok svijet sve više srlja u propast! Dok u Rimu prvi put postoje dva biskupa odjevena u bijelo, obojica s papinskim imenom, mnogima se čini da se zbilja nešto dramatično zbiva u Crkvi: je li posrijedi scenarij viđenja Treće tajne, to će se još vidjeti, saznat ćemo to tek kad Vatikan konačno odluči objaviti tekst koji objašnjava tako kompleksno i višeznačno viđenje kao što je viđenje Treće tajne. 

Izvor - http://www.fatima.it

Treća tajna u cijelosti objavljena? – Dollinger potvrđuje svoju izjavu

(Rim) Prošli je tjedan članak od Maike Hickson na OnePeterFive izazvao veliko zanimanje u cijelome svijetu. Njemačko-američka katolkinja objavila je izvješće o njemačkom moralnom teologu i svećeniku biskupije Augsburg, Ingu Dollingeru. On je potvrdio da mu je nekadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger, povjerio da Treća fatimska tajna 2000. godine po želji pape Ivana Pavla II. nije u cijelosti objavljena. Budući da je Dollinger osobni prijatelj pape Benedikta XVI., njegova izjava ima posebnu težinu.

Članak od Maike Hickson izazvao je u Vatikanu takav nemir da je se Tiskovna agencija Svete Stolice o tome očitovala u prošlu subotu u dnevnome biltenu.

Vatikanska izjava tiskana je u nedjeljnom posebnom izdanju dnevnika Osservatore Romano. U njoj stoji:

Treća fatimska tajna

Neki članci koji su objavljeni posljednjih dana donijeli su izjave koje se pripisuju profesoru Ingu Dollingeru, prema kojima mu je u lipnju 2000. godine tadašnji kardinal Ratzinger nakon objavljivanja Treće fatimske tajne povjerio da Tajna nije u cijelosti objavljena. 

S time u svezi, Papa emeritus Benedikt XVI. obznanjuje – preko Tiskovnoga ureda Svete Stolice – „da nikada nije razgovarao s Dollingerom o Fatimi“ i jasno tvrdi da izjave koje se pripisuju prof.Dollingeru o ovoj temi „jesu čiste izmišljotine, posvema neistinite“ i odlučno potvrđuje: „Treća fatimska tajna u cijelosti je objavljena“.

Posrijedi je prva javna izjava Pape emeritusa koju je od ožujka 2013. službeno proširio Tiskovni ured Svete Stolice. To naglašava važnost koju joj pridaje Vatikan koji uporno ponavlja da je Treća tajna u cijelosti objavljena. Diskrepancija između objavljenog sadržaja i ranijih izjava visokih crkvenih predstavnika o sadržaju Tajne, kao ni izjava Ivana Pavla II. i sestre Lucije o tome, nisu bile tema izjave.

Dollinger potvrđuje istinitost svoje izjave

Hicksonova je odlučno odbila prikrivenu kritiku da je riječ o „iskonstruiranoj“ tvrdnji. Rekla je da izjava nije „pripisana“ profesoru Dollinger, nego da zbilja potječe od njega i ispravno je citirana sa svom nužnom pomnosti.

Hicksonova je kontaktirala Dollingera nakon što je Vatikan objavio „protu-izjavu“. Moralni je teolog bio začuđen rimskom reakcijom i iznova je potvrdio svoju izjavu.

Dana 13. svibnja 2010 papa je Benedikt XVI. rekao u Fatimi: „Zavaravaju se oni što misle da je završena proročka misija Fatime“.

Na povratku iz Portugala u Rim zrakoplovom izjavo je u intervjuu o Trećoj tajni:

„Tako bih rekao da se i ovdje, onkraj velikog viđenja Papine patnje koju u prvom redu možemo dovesti u vezu s Ivanom Pavlom II., pokazuju stvarnosti u budućnosti koje se malo po malo razvijaju i pokazuju. Stoga je ispravno da se onkraj trenutka pokazanoga u viđenju vidi i nužnost patnje Crkve koja se, naravno, odražava u osobi pape, ali papa stoji umjesto Crkve i stoga se nagovješćuju patnje Crkve.“

Izjava koju je Dollinger potvrdio pred Maike Hickson da mu je kardinal Ratzinger povjerio da Treća fatimska tajna nije u cijelosti objavljena, već je 2004. godine postala poznata u javnosti. Tu vijest tada nije demantirao ni kardinal Ratzinger ni Sveta Stolica.

Izvor

"LOŠ KONCIL I LOŠA MISA" Fatima: zapanjujući razgovor Benedikta XVI. s ocem Ingom Dollingerom; DODATAK Odgovor Benedikta XVI.

„Ne slušati Presvetu Djevicu koja je poslana od Boga“, tvrdila je sestra Lucija dos Santos u jednom intervjuu od 26. prosinca 1957. koji je dala ocu Augustinu Fuentesu uz dopuštenje Pija XII. u samostanu Bosonogih karmelićanki u Coimbri, na znanje pomoćnom biskupu Leirije, dvojici biskupa Coimbre te apostolskom nunciju u Portugalu, „to je grijeh protiv Duha Svetoga“.

I to baš na blagdan Duhova ove godine njemački teolog otac Indo Dollinger, zaređen za svećenika 25. lipnja 1954., nekoć tajnik augsburškog biskupa Josefa Stimpflea, te osobni prijatelj Benedikta XVI. dao je odobrenje Maiki Hickson da na stranicama OnePeterFive objavi ovu zapanjujuću izjavu: „Nedugo pošto je Kongregacija za nauk vjere objavila Treću fatimsku tajnu u lipnju 2000. godine, kardinal Joseph Ratzinger rekao je ocu Dollingeru tijekom jednog osobnog razgovora da postoji jedan dio Treće tajne koji još nisu objavili! 'Postoji još i više od ovoga što smo objavili', rekao je Ratzinger. Osim toga, rekao je Dollingeru da je objavljeni dio autentičan i da neobjavljeni dio govori o 'lošem Koncilu i lošoj Misi' koji će doći u bliskoj budućnosti“. „Otac Dollinger“ – zaključuje Hicksonova – „dao mi je dopuštenje da objavim ove činjenice na blagdan Duha Svetoga i dao mi je svoj blagoslov“.

Dosje Fatima koji se otvorio prije 99 godina, nastavlja svoj hod obogaćenja dokumentacije po nadnaravnoj i naravnoj povijesti koji će se nastaviti, bilo dok se Treća tajna ne objavi svijetu u cijelosti; bilo dok se ne ostvari posljednje Gospino proroštvo, iliti pobjeda Srca Marijina.

Sestra Lucija dos Santos napisala je Treću tajnu u Tuyu 3. siječnja 1944. godine i predala ju je monsinjoru José Alvesu Correia da Silvi, biskupu Leirije – Fatime u lipnju iste godine. Njega su pozvali u Rim u ožujku ili travnju 1957. Tekst je trebalo objaviti u vrijeme pontifikata Ivana XXIII. 1960. godine, prema točnim Gospinim uputama. Međutim, to se nije dogodilo po želji pape Roncallija i njegovih nasljednika.

Fatimski su vidioci uvijek govorili o Tajni podijeljenoj u tri dijela. „Tajna se sastoji od tri različite stvari“, napiala je sestra Lucija u svojem Trećem sjećanju (A.M. Martins SJ, Documenost, Fátima, L.E.Rua Nossa Senhora de Fátima, Porto 1976., str.219). U četiri Sjećanja ona je izjavila da je pisala uz pomoć Duha Svetoga. (usp. Četvrto sjećanje Lucije dos Santos u isto, str.215). Samo treći dio Tajne napisan je posebno da se preda isključivo Kristovu namjesniku: njemu samome odgovornost da zna, njemu samome odgovornost da  djeluje sukladno tome.

U Četvrtom sjećanju sestra je Lucije napisala da je Gospa izjavila: „U Portugalu će se uvijek sačuvati dogma vjere, itd…To nemojte nikomu reći“. I upravo u ovome „itd.“ obuhvaćen je treći dio Tajne i ova krnja rečenica nije navedena u Fatimskoj poruci koja je objavljena 26. lipnja 2000. I zbilja, Kongregacija za nauk vjere koju je u to vrijeme vodio pročelnik kardinal Ratzinger, izvukla je dva dijela Tajne, i to ne iz Četvrtog, nego iz Trećeg sjećanja gdje nema objave da će se u Portugalu sačuvati dogma vjere, držeći sigurnim da na drugim mjestima ne će biti tako…otpadništvo se uistinu posvuda proširilo i ima ga i izvan Crkve i unutar nje.

Svaki papa, od Pija XII. naovamo, upoznat je s Trećom tajnom, ali su se samo dvojica dosada potrudila nešto od toga proširiti i nešto učiniti. A Fatima ostaje još uvijek nedovršena: Skepticizam? Razboritost? Strah? Granice koje dijele ova držanja koja su papa imali, tanke su. Stvarna činjenica je da su Fatimska ukazanja najuže povezana s crkvenom stvarnošću, danas toliko izmučenom, toliko neosjetljivom za nadnaravno, toliko zbrkanom, toliko moralno i duhovno iskvarenom, toliko krcatom teoloških i doktrinarnih zabluda, toliko lišenom katehetskih učenja

Fatima je isprepletena s trenutačnom mukom crkve koju su uzrokovale ponajprije dvije revolucije, pastoralna i liturgijska: Drugi vatikanski sabor i sveta Misa. Ne zaboravimo da se Anđeo Portugala ukazivao vidiocima (1915.-1916.) za pripravu Gospinu dolasku i dao je svetu Hostiju Luciji, a Krv Kristovu koja je bila u kaležu podijelio je Jacinti i Franji, govoreći:

„Primite Tijelo i pijte Krv Isusa Krista koje nezahvalni ljudi strahovito vrijeđaju! Prinosite zadovoljštinu za njihove grijehe i tješite svoga Boga (…) Obnavljajući žrtvu Isusove muke i smrti, sveta je Misa toliko velika stvar da je dostatna zadržati Božju pravdu“. 

(Fatima i Muka Crkve, Sugarco, Milano 2012, str.80).

Sveta je Misa izmijenjena, ona je teško povrijeđena s ciljem da se u središte pažnje ne stavlja više naš Gospodin i njegova Žrtva, nego okupljeni zbor vjernika, a učinivši to, vjera je i u kleru i među vjernicima izgubila čvrstoću i značaj, a milosti su se smanjile dok su se crkve praznile, skupa s bogoslovijama.

Snagom objave oca Dollingera (čiji je ispovjednik bio sveti Pio iz Pietrelcine s kojim je bilo vrlo povezan; predavao je moralnu teologiju u bogosloviji Order of Canons Regular of the Holy Cross u Brazilu, u kojoj je studirao i budući biskup Athanaisus Schneider; Dollinger je 1970. godine sudjelovao u diskusijama Njemačke biskupske konferencije o masoneriji na kraju kojih se ustvrdila nepomirljivost između masonerije i Katoličke Crkve) možemo razmišljati o nekim vidicima.

Marijanski papa, Ivan Pavao II, spašen je 13. svibnja 1981. od napada profesionalnog ubojice Mehmeta Ali Agce, rekao je da mu je život spašen zahvaljujući Gospi Fatimskoj i htio je objaviti svijetu viđenje koje su imala portugalska djeca pastiri. To je bilo 13. srpnja 1917. u Cova d'Iria: Gospa se ukazuje treći put i objavljuje Tajnu: viđenje pakla (prvi dio); posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu (drugi dio) te treći dio koji je i danas još nepotpun.

Sestra Lucija piše na komad papira: „Anđeo s plamtećim mačem u lijevoj ruci; bljeskajući je ispuštao plamenove za koje se činilo da će zapaliti svijet; ali su se gasili u doticaju sa sjajem koji je isijavala Gospa iz svoje desne ruke prema njemu: Anđeo, pokazujući zemlju desnom rukom, reče snažnim glasom: 'Pokora! Pokora! Pokora!' I vidjeli smo (…) Biskupa odjevenog u bijelo, 'imali smo dojam da je to bio Sveti Otac'. Razni drugi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice uspinjali su se na strmo brdo na čijem je vrhu bio Križ od grubo obrađenih trupaca kao da je od hrasta plutnjaka s korom; Sveti Otac, prije nego što je onamo dospio, prošao je kroz veliki grad napola u ruševinama i tresući se, isprekidanim korakom, pogođen boli i žalošću, molio se za duše leševa koje je susretao na putu; došavši na vrh brda, klečeći u podnožju velikoga Križa, ubila ga je skupina vojnika koja je ispalila više metaka iz vatrenog oružja te strijela, a na isti su način umrli jedan za drugim i ostali biskupi, svećenici, redovnici i redovnice i razni laici, muževi i žene različitih staleža i položaja. Ispod dviju poprečnih greda Križa bila su dva anđela, svaki s kristalnom posudom u ruci u koje su sakupljali krv mučenika i njome škropili duše koje su se približavale Bogu.“

A koje je objašnjenje ovoga viđenja i koja je tajna koju implicira? Gospa je pokazala svaku stvar u dvama prvim dijelovima, ništa takvo ne postoji o trećemu, osim teološkog komentara kardinala Josepha Ratzingera, a tekst i komentar predstavljeni su na tiskovnoj konferenciji koju je pratio cijeli svijet. Međutim, kada je postao papa, izjavio je u Fatimi 13. svibnja 2010.: „Zavaravaju se oni što misle da je završena proročka misija Fatime“. Je li slučajnost da je Benedikt XVI. upravo na početku svojega pontifikata otvorio poznatu raspravu o hermeneutici Drugog vatikanskog sabora, otvorivši tako zdravo razdoblje promišljanja o ovome saboru? Je li slučajnost da je objavio Summorum Pontificum 2007. godine, olakšavši celebraciju svete Mise po tradicionalnom obredu koja je bila pokopana i progonjena od 1969. godine? Je li slučajnost da je dokinuo dekret o izopćenju četvorice biskupa FSSPX-a koji su se uvijek ustrajno oslanjali na dva stuba: tridentsku svetu Misu i konstruktivnu kritiku Drugo vatikanskog sabora? Je li slučajnost da najprije Benedikt XVI., a onda i Franjo žele ponovno izmirenje sa Svećeničkim bratstvom koje je utemeljio nadbiskup Marcel Lefebvre? Slučajnost ili sve to ulazi u njihovo znanje o onome što je Gospa rekla u Fatimi? 

Odgovori na ta pitanja u međuvremenu, s obzirom na ovu strašnu uočnicu stogodišnjice ukazanjā, jesu u Trećoj fatimskoj tajni: ključu za otvaranje ponovnog oživljavanja Crkve.

Cristina Siccardi

Izvor_1 

DODATAK:

Zapanjujuće brz odgovor – prenosimo sa stranica Vatikanskog tiskovnog ureda

Neki članci koji su objavljeni posljednjih dana donijeli su izjave koje se pripisuju profesoru Ingu Dollingeru, prema kojima mu je u lipnju 2000. godine tadašnji kardinal Ratzinger nakon objavljivanja Treće fatimske tajne povjerio da Tajna nije u cijelosti objavljena. S time u svezi, Papa emeritus Benedikt XVI. obznanjuje – preko Tiskovnoga ureda Svete Stolice – „da nikada nije razgovarao s Dollingerom o Fatimi“ i jasno tvrdi da izjave koje se pripisuju prof.Dollingeru o ovoj temi „jesu čiste izmišljotine, posvema neistinite“ i odlučno potvrđuje: „Treća fatimska tajna u cijelosti je objavljena“.

Izvor_2

Treća Fatimska tajna nije u cijelosti objavljena

(Rim) Veliki prijatelj pape emeritusa Benedikta XVI., katolički svećenik Ingo Dollinger, potvrdio je poznatoj njemačko-američkoj katolkinji Maike Hickson da 2000. godine Sveta Stolica nije objavila u cijelosti Treću fatimsku tajnu. 

Hicksonova je izvijestila o Dollingerovoj potvrdi na One Peter Five. Njemu je nekadašnji Pročelnik za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger osobno rekao da je doduše 26. lipnja 2000. po želji Ivana Pavla II. objavljena Treća fatimska tajna, ali da nije objavljena u cijelosti.

Pater Paul Kramer već je 2004. godine govorio o Dollingerovoj izjavi koju je on sada potvrdio i pred Maike Hickson. Dollinger je bio tajnik biskupa Josefa Stimpflea iz Augsburga. Dugi niz godina njegov je ispovjednik bio otac Pio iz Pietrelcine. Kasnije je predavao moralnu teologiju na bogosloviji Regularnih kanonika Svetoga Križa u Brazilu kojima pripada i biskup Atanazije Schneider.

Odmah nakon 2000. godine izricale su s različitih strana sumnje o cjelovitosti objavljene poruke. Usuprot mnogobrojnim prethodnim izjavama i istraživanjima različitih autora, katoličkih svećenika, biskupa i kardinala, ali i sestre Lucije, u tekstu iz 2000. godine nedostaju upute o nedostatku vjere u svijetu, o crkvenoj krizi u samoj Crkvi, o velikom otpadništvu i na koncu o odnosu prema poglavljima 12 i 13 Otkrivenja. Sumnje u cjelovitost izrekao je tada i austrijski biskup Kurt Krenn iz Sankt Pöltena, pozivajući se na kardinala Ratzingera.

Čak je i sam Ivan Pavao II. koji je tijekom svojeg prvog posjeta Njemačkoj bio u studenome 1980. godine u Fuldi, na pitanje vjernika o Trećoj tajni naveo drukčiji sadržaj:

„Zbog teškog sadržaja, kako se komunistička velesila ne bi animirala na neka djela, moji su prethodnici na Petrovoj stolici više voljeli diplomatski pristup. Osim toga, trebalo bi svakom kršćaninu biti dovoljno ako zna sljedeće: Ako stoji napisano da će oceani preplaviti cijele kontinente, da će ljudi u jednom trenutku izginuti, i to milijuni ljudi, onda zbilja ne bismo više trebali čeznuti za objavom ove tajne. Mnogi bi to željeli saznati samo zbog znatiželje i senzacionalizma, ali oni zaboravljaju da znanje ujedno znači i odgovornost. Tako se oni samo trude zadovoljiti svoju znatiželju. To je opasno ako se istodobno ništa ne želi učiniti protiv zla. To je lijek za ovo zlo. Molite, molite i ne pitajte dalje! Sve drugo povjerite Majci Božjoj!“.

Izvor

Molimo se da Sveti Otac konačno objavi u cijelosti Treću Fatimsku tajnu i da u zajedništvu sa svim biskupima svijeta posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu čime će započeti jedan od najdivnijih događaja moderne povijesti: pobjeda Srca Marijina!

Preporučujemo i sljedeće tekstove:

1. Treća fatimska tajna: dokument je „autentičan“, no je li cjelovit?

2. Molimo se da Sveti Otac posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu

3. Kako obilježiti stotu obljetnicu Fatime ako je izostalo posvećenje Rusije i zanemarena pobožnost Bezgrešnom Srcu Marijinu?!

4. Četvrta Fatimska tajna

5. Fatima i muka Crkve

6. Propovijed preuzvišenog nadbiskupa Marcela Lefebvrea 22. kolovoza 1988. u Fatimi

7. Gospa od Dobrog Uspjeha (Quito, Ekvador)

Gospo Fatimska, moli za nas!

GDJE IMA DIMA IMA I VATRE Što je zajedničko velikoj RUSKOJ vojnoj paradi i UPOZORENJU naše Gospe u Fatimi da se Rusija posveti Njezinu Bezgrješnom Srcu

Velika vojna parada u Moskvi 9.5.2016.

Blagdan Gospe Fatimske 13.5. (ove godine 99-ta godišnjica od ukazanja)

Dana 15. srpnja 1946. godine katolički povjesničar William Thomas Walsh intervjuirao je sestru Luciju u samostanu Sestara svete Doroteje u Vilaru u Portugalu. Objavio je razgovor i u svojoj poznatoj knjizi Gospa Fatimska. Ovaj intervju jasno pokazuje kako će zahtjev da se Rusija posveti biti uistinu izvršen kada papa, skupa sa svim katoličkim biskupima svijeta posveti posebice Rusiju.

Dolazimo na koncu do najvažnije teme Druge tajne iz srpnja čije su mnogobrojne različite i proturječne verzije objavljene. Lucija je jasno rekla da Gospa nije tražila posvetu svijeta Svojemu Bezgrješnom Srcu. Ono što je ona posebice tražila bila je posveta Rusije.

Ona, naravno, nije komentirala činjenicu da je papa Pio XII. posvetio svijet, a ne Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu 1942. godine. Ali je rekla više nego jednom i to spontano naglasivši: „Ono što Gospa želi jest da papa skupa sa svim biskupima svijeta posvete Rusiju Njezinom Bezgrješnom Srcu na jedan poseban dan. Ako se to učini, Ona će obratiti Rusiju i bit će mir. Ako se to ne učini, zablude Rusije proširit će se u svaku zemlju svijeta.“

'To znači, po Vašemu mišljenju da će bilo koju naciju, bez izuzetka, komunizam osvojiti?'

'Da.'

Profesor Walsh nastavlja:

Bilo je očito da sestra Lucija nije držala da su izvršene Gospine želje. Ljudi trebaju moliti Krunicu, podnositi žrtve, primati Pričest tijekom prvih pet subota, moliti se za svetoga oca.

U intervjuu s profesorom Walshom Lucija je još jedanput ponovila točne pretpostavke kako bi se posvećenje Rusije izvršilo prema Gospinom zahtjevu: papa i svi biskupi svijeta moraju posvetiti Rusiju na javan i svečan način Bezgrješnom Srcu Marijinu. Osim toga, zanimljiva je činjenica da sestra Lucija nije komentirala posvetu svijeta koju je izvršio papa Pio XII. 1942. godine: svojom šutnjom glede toga te ponavljajući još jedanput točne pretpostavke za posvećenje, ona je potvrdila da posveta svijeta ne će biti dostatna da se izvrši Gospin zahtjev.

Izvor

Također preporučujemo pročitati tekstove:

   -  Fatimska proslava u Rimu: Posvete svijeta nije bilo

   -  22. kolovoza - blagdan Bezgrješnog Srca Marijina

Papa Lav XIII. i Mihovil Arkanđeo – obljetnica 2017.: 100 godina Fatime umjesto 500 godina Luthera

Papa Lav XIII.

(Rim) Bio je to 13. listopada 1884., a točno na isti dan 1917. godine, 33 godine kasnije u Fatimi dogodilo se posljednje ukazanja Majke Božje Marije. Papa Lav XIII. upravo je bio završio svetu Misu. Neočekivano je deset minuta ostao nepomičan u Vatikanskoj kapelici pred Svetohraništem. Nazočni su bili posve iznenađeni i promatrali su kako je Papa posve problijedio u licu.

Najedanput je Papa bez ikakvoga objašnjenja pohitio izravno u svoj ured. Na pisaćem je stolu zapisao jednu molitvu svetom Arkanđelu Mihovilu i izdao je uredbu da se moli na kraju svake svete Mise. Tek je kasnije posvjedočio što je doživio. U blizini Svetohraništa opazio je glasove sotone i Isusa i imao je potresno viđenje pakla. Viđenje u kojemu su zlodusi zagospodarili svijetom i Crkvu Božju doveli u najgore neprilike.

„Vidio sam zemlju, utonulu u tamu i okruženu bezdanom. Vidio sam legije paklenih duhova koji odatle izlaze i koji se raspoređuju po cijeloj zemlji kako bi razorili djela Crkve i kako bi napali samu Crkvu koju vidjeh na izdisaju. Vidjeh svetog Mihovila Arkanđela koji priječe u pomoć, ne u onome trenutku, nego puno kasnije, čim ljudi pojačaju svoje revne molitve Arkanđelu.“

Uredba Lava XIII. da se molitva svetom Mihovilu Arkanđelu moli nakon svake svete Mise

Od 1886. godine po Papinoj odluci molitva je nadodana na kraju svih svetih Misa kao „molitva u posebnim nakanama“ na narodnom jeziku.

Sveti Mihovile Arhanđele,
brani nas u boju;
protiv opakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali. Amen.

Sancte Michael Archangele,
defende nos in proelio;
contra nequitiam et insidias diaboli esto praesidium.
Imperet illi Deus, supplices deprecamur:
tuque, Princeps militiae caelestis,
Satanam aliosque spiritus malignos,
qui ad perditionem animarum pervagantur in mundo,
divina virtute in infernum detrude. Amen.

Pokoncilskoj liturgijskoj reformi iz 1969./70. i ova je molitva zasmetala pa je uklonjena. Grijeh, pakao, đavao i zlodusi te naravno i anđeli kao da su dotrajali i postali suvišni.

(...)

Točno 33 godine nakon viđenja Lava XIII. ukazala se Marija 1917. u Fatimi

32 godine kasnije ukazao se u Fatimi „Anđeo mira“ koji je izvršio pripravu za ukazanja Blažene Djevice Marije sljedeće godine. Nije poznato je li to bio Mihovil Arkanđeo ili neki drugi Anđeo ili Arkanđeo. Tražio je od čovječanstva da prinosi molitve i žrtve kao „čin zadovoljštine za grijehe po kojima se ON [Trojedini Bog] vrijeđa, kao molitva za obraćenje grješnika. Izmolite tako mir za svoju domovinu.“

Centralna poruka koju će ponoviti i Presveta Djevica i Majka Božja Marija tijekom svojih ukazanja 1917. godine, kada je primjerice 13. listopada, na isti dan točno 33 godine nakon viđenja pape Lava XIII. priopćila djeci poruku:

„Neka se više ne vrijeđa Gospodina, našega Boga koji je već toliko izvrijeđan.“

Obljetnica 2017.: 100 godina Fatime umjesto 500 godina Luthera

Godina 2017. bit će velika godina Fatime kada se slavi 100. obljetnica Gospinih ukazanja u Portugalu. Dok reformacija 2017. proslavlja crkveni raskol, katolički svijet podsjeća na Fatimske događaje i tri tajne.

Izvor

Sotona čini sve, samo da se zaboravi Fatima

Međugorje, Kibeho i svi karizmatski vrtlozi, koji su se na čudan način umnožili već nekoliko godina, i to, da budemo točniji, od konca II. vatikanskog sabora, jesu velika ekumenska prijevara, velika navala apostazije koju je nagovijestilo Sveto pismo. Za nas nema nikakve dvojbe. Hipoteza o kolektivnoj halucinaciji ne prolazi jer se u Međugorju kao i u karizmatizmu vide neosporni preternaturalni fenomeni. Valja znati, uistinu, da u svojim djelima tame zloduh obično istodobno igra na više razina: katkad se javlja izravno s lažnim ukazanjima i lažnim čudesima, katkad stvara i podržava prijevare, katkad se služi nemirnim duhovima kojima upravlja na svoj način. 

Ono što je novo već nekoliko godina jest da karizmatizam i njegova „ukazanja“ nove vrste – očito predodređena da se zaboravi Fatima – kako bi Crkvi nametnuo – ako bi to bilo moguće – nova učenja o ekumenizmu i vjerskoj slobodi, pokazuje da se znakovi i navodna čudesa umnažaju. Kako god bilo, ovi nas „znakovi i čudesa“ koje nam „novi učenici“ predstavljaju na neobičan način, ne trebaju čuditi. Otac Tardif, u svojoj autobiografiji „Isus me je učinio svjedokom“, lijepo se u deset navrata hvali „znakovima i čudesima“ (sic) koje je učinio; no nikada nas neće moći uvjeriti da je djelovao u ime Božje. 

Čudesa koja je učinio svećenik koji iskrivljuje Sveto pismo, da ne govorimo o jedinom pravom Krštenju, koji umnaža izjave koje su otvoreno heretične i koji se, osim toga, vidljivo drži novim mesijom; svi ovi znakovi nikada neće moći biti od Boga. Zar nas na to ne upozorava Sveto pismo? Pročitajte ponovno Knjigu Izlaska (Iz 7,11-13): vidjet ćete kako su „egipatski vračari svojim vračanjem“ učinili razna čuda koja su u ime Božje učinili Mojsije i Aaron. Pročitajte ponovno Knjigu Brojeva (Br 13, 1-5) o lažnim prorocima koji čine znakove kako bi vjernike odveli u otpadništvo. Na koncu, imamo svečano upozorenje samog našeg Gospodina: „Ustat će, doista, lažni kristi i lažni proroci i iznijeti znamenja velika i čudesa da, bude li moguće, zavedu i izabrane. Eto, prorekao sam vam.“ (Mt 24,25; Sol 2,9; Otk 13,13).

U iščekivanju da Crkva odluči, da konačno hrabro i jasno osudi sve ove zamke zloga – prije ili kasnije će to morati učiniti s obzirom na Međugorje i karizmatizam, na Kibeho i ostalih dvadesetak ili tridesetak slučajeva navodnih „ukazanja“, katkad klasičnog oblika, ali svejedno malo vjerodostojnih – mi se držimo Fatime. Jer ju je Crkva već prosudila i njezino je božansko podrijetlo bjelodano i neosporno. 

Budući da Fatima dominira cijelim prošlim stoljećem te se i dalje nameće samim crkvenim vlastima, unatoč protivljenjima koja se trajno javljaju kod onih koji zastupaju novu religiju (neomodernizam), koji se protive pod varljivim izlikama poruci koja ih osuđuje. Budući da su Božji planovi neizbježni, trebat će da, prije ili kasnije, Papa konačno posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu, prema točnim Gospinim zahtjevima. Trebat će dakle da on preporuči pobožnost prvih pet subota u mjesecu kao zadovoljštinu, pobožnost s kojom su povezana čudesna obećanja spasenja. Trebat će na koncu da Papa prizna, ne više implicitno, nego svečano, božansku autentičnost velike Tajne, objavljujući njezin treći dio. To proširenje će biti, u to smo sigurni, odlučni čin koji će označiti zoru obnove Crkve. 

I upravo je to čin koji Sotona želi spriječiti, poradi čega s očitim ciljem preziranja Fatime i njezine strašne Tajne on već desetljećima po cijelom svijetu umnaža svoja lažna ukazanja. Što se nas samih tiče, požurujemo čas velikog katoličkog preporoda koji je obećan, ostvarujući u svojem vlastitom životu, bez daljnjeg čekanja, Gospine velike zahtjeve: svaki dan molimo svetu Krunicu. Nosimo sveti škapular Gospe Karmelske kao znak svog posvećenja Bezgrješnom Srcu; primajmo svetu Pričest kao zadovoljštinu na prvih pet subota u mjesecu.; s ljubavlju molimo Anđelove i Gospine malene molitvice, tako lijepe i tako bogate. 

Dopustimo da nas prožmu njihove poruke. Na koncu, prema riječima našega Gospodina sestri Luciji, posvetimo se istinskoj pokori, istinskom mrtvljenju koje se sastoji u točnom vršenju svojih staleških dužnosti. Tako ćemo djelotvornije pridonijeti spasenju svoje duše, svojega bližnjega i obnovi Crkve, s pomoću nježnog i snažnog razmatranja Bezgrješnog Srca Marijina. Čineći tako, ubrzavamo čas Njezine konačne pobjede, potrebni uvod sveopće vladavine Presvetog Srca Isusova.

Autor: Frère Michel de la Sainte Trinité, Ukazanja u Međugorju, Zaključak.

Također preporučujemo pročitati članak "Istinita i lažna ukazanja" na blogu Christus Rex.

Zahvaljujem osobi koja je prevela tekst.

Apokalipsa sada? Još jedan veliki znak se uzdiže na nebesima

U nastavku donosimo prijevod vrlo zanimljivog teksta sa ove stranice.
Zahvaljujem osobi koja je prevela tekst.

23. rujna 2017. vidjet ćemo konstelaciju Djevica sa suncem direktno iza nje (žena odjevena suncem) . Ti događaji će se odvijati za vrijeme 100. obljetnice ukazanja "žene odjevene suncem", Naše Gospe Fatimske iz 1917. Što to znači? 

(Opaska urednika: U sljedećem članku, namjeravam prezentirati niz činjenica i opažanja iz kojih ne izvlačim nikakve definitivne zaključke. Pa opet, te činjenice i zapažanja su takve prirode da su, zbog nikakvog drugog razloga do njihovog opažanja i izvještavanja, pogodne za krivu interpretaciju. Zato želim biti jasan da u sljedećem članku, ja ništa ne predviđam. Nudim samo zapažanja o nekim nadolazećim fenomenima, i nebeskim i ljudskim, potencijalno od velike važnosti, koji ljudima mogu biti zanimljivi i za koje bi bilo dobro da su ih ljudi svjesni.)

Veliki znak na nebesima

Da nam Bog da znak, bi li ga mi uopće primijetili? Što ako nam Bog, kao što je to činio prije, da nebeski znak, predskazanje velikih i strašnih događaja? Bi li mi to uopće primijetili? Jesmo li poput mnogih koji su bili prije nas, tako zauzeti našim svakodnevnim životima da se nikad niti ne potrudimo pogledati gore? Da nam danas Bog da nebeski znak, bi li ga primijetili? Ako bi ga primijetili, bi li nam bilo stalo ili bi ga ignorirali kao neku praznovjernu glupost?

A što da vam kažem da predstojeći astronomski događaji blisko odražavaju znak iz Knjige Otkrivenja, koji su nevjerojatni u svojoj preciznosti, kontekstu i izboru trenutka? Bi li se time pozabavili?

Otkrivenje 12:1-5

I znak veliki pokaza se na nebu: Žena, odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.

I pokaza se drugi znak na nebu: gle, velik, crven zmaj, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu, koja je imala da rodi, da joj proždere Dijete čim rodi.

I rodi muško, sina, koji će vladati svim narodima štapom gvozdenim; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.

Betlehemska zvijezda

Prije nego započnemo, mislim da je važno ustanoviti neki kontekst. Mi uzimamo kao utemeljeni i siguran dio naše vjere, da je prije 2000 godina, Bog koristio astronomski događaj- Betlehemsku zvijezdu da komunicira s ljudima. Mnogi, kada zamišljaju Betlehemsku zvijezdu, ako je uopće zamišljaju, misle o ogromnoj sjajnoj zvijezdi iznad Betlehema koja je bila tako očita svima da je potaknula mudrace da krenu na dugi put da bi pronašli obećanog kralja.

Mi znamo da je ta verzija događaja pogrešna jer kada su mudraci stigli u Jeruzalem, samo 8 km od Betlehema, morali su objasniti što su vidjeli i zašto su to tako interpretirali. Kralj Herod, njegov dvor i ostali u Jeruzalemu su bili uglavnom neupućeni u događaje Betlehemske zvijezde. Ljudi Jeruzalema su poput nas danas bili zauzeti brigom za svoje obitelji i bavili su se svojim svakodnevnim obavezama. Iako je taj veliki znak koji je najavljivao Spasiteljevo rođenje, samog Sina Božjega, bio iznad njihovih glava oni ga niti nisu primijetili niti ih je bilo briga.

Da bi razumjeli pravilan kontekst znaka iz Otkrivenja 12, korisno je dalje istražiti Betlehemsku zvijezdu. Što je bila ta Betlehemska zvijezda i kako su je mudraci vidjeli kada su svi drugi to propustili? Kratak odgovor je da su oni tome posvetili pažnju.

Mislim da postoji uvjerljiv dokaz da je Betlehemska zvijezda označavala niz regularnih astronomskih događaja u koje su uključene rijetke prilike koje su simbolično označavale rođenje kralja. Važno je naglasiti da ovo izričito nije astrologija. Enciklopedija Britannica definira astrologiju kao:

„vrstu proricanja koja uključuje predviđanje zemaljskih i ljudskih događaja kroz proučavanje i interpretaciju nepromjenjivih zvijezda, sunca, mjeseca i planeta. Sljedbenici vjeruju da im razumijevanje utjecaja planeta i zvijezda na zemaljske stvari dozvoljava da predviđaju i utječu na sudbine pojedinaca, grupa i naroda.“

Katolička Crkva izričito osuđuje astrologiju, kao i sve druge vrste proricanja (KKC 2116). Znakovi poput Betlehemske zvijezde nisu predviđanje sudbina prema zvijezdama već regularna astronomija i simbolizam s idejom da Bog svemira katkada koristi Svoje stvorenje da komunicira s čovjekom. Biblija je puna primjera koji to pokazuju.

Psalam 19:1-4 kaže:

Nebesa pripovijedaju slavu Božju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.Dan danu to objavljuje,a noć noći glas predaje.Nije to riječ, a ni govor nije,nije ni glas što se može čuti,ali po zemlji razliježe se jeka ,riječi sve do na kraj svijeta sežu.

Pavao direktno citira taj Psalam u Rimljanima kada želi reći da su židovi znali da je došao Mesija (Rimljanima 10:17-18):

"Dakle vjera je od propovijedanja, a propovijedanje riječju Kristovom.Nego velim: "Zar nisu (židovi) čuli?" Dapače po svoj zemlji razliježe se glas njihov, i do granica čitavoga svijeta riječi njihove."

Pavao očito želi reći da su židovi znali za Mesiju jer su im nebesa to rekla. Jasno je da Pavao ne odobrava astrologiju, već ukazuje da Bog može ponekad koristiti i nebesa da najavi Svoje planove. Postoji puno toga što se još može reći o razlikama između astrologije i razumijevanja nebeskih znakova, ali za sad će biti dovoljno reći da je gledanje u nebo za potvrdu i najavu Božjih planova dozvoljeno u ispravnom kontekstu i primjeni.

Pa što je onda Betlehemska zvijezda? Kao što sam spomenuo, postoji uvjerljiv dokaz da je Betlehemska zvijezda bila niz astronomskih događaja sa značajnom simbolikom. Više detalja možete naći na BetlehemStar.net, a ja ću to pokušati sažeti.

Dvije-tri godine prije Krista, dogodila se trostruka konjunkcija Jupitera (kraljevskog planeta, njegovim kretanjem unazad) i Regulusa (kraljevske zvijezde). Mudraci su vrlo vjerojatno interpretirali tu rijetku trostruku konjunkciju kao veliki neonski znak na nebu koji trepće KRALJ-KRALJ-KRALJ. To je sve započelo sa židovskom Novom godinom i unutar konstelacije Lava (lav-simbol Judinog plemena). Tako da je to vrlo jasno simboliziralo židovskog Kralja iz Judinog plemena, jasan nagovještaj za one koji su bili upoznati s Mesijom. Nadalje, odmah iza Lava dizala se konstelacija Djevice, sa suncem i mjesecom pod njenim nogama.

Nakon te nevjerojatne trostruke konjunkcije, Jupiter se počeo na nebu micati prema zapadu, dok na kraju nije došao u konjunkciju s Venerom, planetom koji je već dugo simbolički povezan s majčinstvom. Konjunkcija kraljevskog planeta i majčinog planeta je bila tako blizu, da niti jedan čovjek još nije nešto tako vidio i oni su zajedno tvorili najsjajniji predmet na nebu.

Sva ta simbolika židovskog kralja iz Judinog plemena i Djevice je bila dovoljna da znalci mudraci krenu prema Jeruzalemu, ali možete razumjeti zašto su prosječni građani to mogli propustiti.

Jupiter je nastavio svoje kretanje na nebu prema zapadu dok na kraju nije stao. Kada je stao (što se vidjelo iz Jeruzalema), stao je točno na jugu, direktno iznad malog mjesta Betlehem, 25. prosinca 2. godine prije Krista.

To se lako može vidjeti s modernim zvjezdanim programima koji vam mogu pokazati noćno nebo na bilo koji dan u povijesti iz bilo koje perspektive. Izum takvih kompjuterskih programa nam omogućuje ne samo pogled u prošlost, već i pogled na neba budućnosti.

U tom kontekstu koji sam opisao, kada okrenemo svoj pogled prema nebesima budućnosti još jednom nas dočekuju nebeski znakovi velike simbolike.

Pogledajmo prve retke Otkrivenja 12:

"I znak veliki pokaza se na nebu: Žena, odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja,..."

Autor Otkrivenja očito naznačuje da je ta vizija jedan od velikih znakova na nebesima ili na nebu.

A što ćemo vidjeti na nebu u skoroj budućnosti?

20. studenog 2016. započeti će astronomski događaj koji će trajati devet i pol mjeseci, i kulminirat će nevjerojatnom podudarnošću s vizijom iz Otkrivenja 12. Iako ja nisam astronom, cjelokupno moje istraživanje pokazuje da je taj astronomski događaj, u svim svojim detaljima, jedinstven u povijesti čovječanstva.

20. studenog 2016. Jupiter (kraljevski planet) ulazi u tijelo (utrobu) konstelacije Djevica. Jupiter će u svom kretanju unazad provesti sljedećih devet i pol mjeseci u utrobi Djevice. Ta dužina vremena odgovara gestacijskom periodu normalno razvijene bebe.

Nakon tih 9 i pol mjeseci, Jupiter će izaći iz utrobe Djevice. Nakon Jupiterovog izlaska (rođenja), 23. rujna 2017; vidjet ćemo konstelaciju Djevice kako se sunce diže točno iza nje (Žena odjevena suncem). Pod nogama Djevice naći ćemo mjesec. Iznad njezine glave naći ćemo krunu od dvanaest zvijezda koju tvore uobičajenih devet zvijezda konstelacije Lav uz planete Merkura, Venere i Marsa.
To je zaista nevjerojatan i, koliko ja mogu ustvrditi, jedinstven niz događaja s iznenađujućim stupnjem slaganja s vizijom iz Otkrivenja 12.

No, što to znači, ako išta znači? Očit i istinit odgovor je da mi to jednostavno ne znamo. Sad kad smo to rekli, mi nismo posve bez mogućeg konteksta.

Slučajno (ako slučajnost postoji) će se ti događaji odvijati za vrijeme 100. godišnjice ukazanja „Žene odjevene suncem“, Naše Gospe Fatimske iz 1917. Kulminacija tih astronomskih događaja će se zbiti upravo 3 tjedna prije te 100. godišnjice velikog čuda u Fatimi, u kojem je sunce „plesalo“ (još jedan nebeski znak), događaj kojem je svjedočilo mnogo tisuća ljudi.

U skoro sto godina koje su slijedile nakon tog događaja, vidjeli smo da su se upozorenja Naše Gospe obistinila s nevjerojatnom preciznošću. Ljudi nisu prestali vrijeđati Boga i vidjeli smo strašne ratove i istrijebljena čitavih naroda i Rusija je raširila svoje pogreške po svijetu i da budemo iskreni, čak i u samoj Crkvi. Pa opet, mi još čekamo na ispunjenje njezinih obećanja, pobjedu Njezinog Bezgrešnog Srca, i razdoblje mira koje će biti dodijeljeno svijetu.

Možda vi ne znate da u samoj Fatimskoj priči, postoji nagovještaj da će to 100-godišnje razdoblje biti znakovito. U kolovozu 1931, sestra Lucija je boravila kod prijatelja u Rianju, u Španjolskoj. Ondje se sestri Luciji ukazao naš Gospodin koji se žalio da se nije obratila pažnja na zahtjeve Njegove majke govoreći:“ Neka se obznani mojim svećenicima da, budući da slijede primjer kralja Francuske u odgađanju izvršenja Moje naredbe, da će ga slijediti i u nesreći. Nikad nije prekasno utjecati se Isusu i Mariji.“

U jednom drugom tekstu, sestra Lucija citira našeg Gospodina koji govori:“Oni ne žele obratiti pažnju na Moj zahtjev! Poput kralja Francuske, pokajati će se i učiniti će to, ali biti će prekasno. Rusija je već raširila svoje pogreške po svijetu uzrokujući ratove i progone protiv Crkve. Sveti otac će puno patiti.“

To pozivanje na francuskog kralja je vrlo zanimljivo za našu diskusiju jer to je izričita referenca na zahtjev Presvetog Srca danoj preko Svete Margarete Marije Alacoque iz 17. lipnja 1689. kralju Francuske. Kralj Luj XIV i njegovi nasljednici nisu obratili pažnju na zahtjev našeg Gospodina da javno posvete Francusku Presvetom Srcu Isusovom. Kao rezultat tome, 17. lipnja 1789., točno sto godina nakon zahtjeva, Narodna skupština francuske revolucije je ustala i proglasila sebe francuskom Vladom i oduzela kralju njegovu moć. Kasnije je kralj u toj revoluciji izgubio glavu.

Sada nije moguće znati važnost tog 100-godišnjeg nagovještaja ili znati ako ili kada će sat početi otkucavati, ali zasigurno je zanimljivo i povezano s ovim kontekstom.

Naravno, mnogi su upoznati s vizijom Pape Lava XIII u kojoj je on navodno čuo da je Sotoni odobreno sto godina da pokuša i uništi Crkvu. Odmah nakon te vizije, Papa Lav XIII je sastavio molitvu sv. Mihaelu u kojoj se moli Arkanđela da nas brani u boju i bude naša obrana od pakosti i zasjeda đavolskih. Papa Lav XIII je potom dodao molitve nakon tihe mise, koje su ukinute za vrijeme II Vatikanskog koncila.

Kako živimo u burnim vremenima Crkve, u kojima su sami temelji vjere, čak i same riječi i zapovijedi našeg Spasitelja umanjeni i ignorirani, nemoguće je ne podsjetiti se na viziju pape Lava.

Govoreći o tekućoj krizi, u ovom razdoblju lažnog milosrđa, moram također primijetiti da je datum kada ovi astronomski događaji počinju, 20. studenog 2016. točno onaj dan za koji je papa Franjo odredio da njime završava „Godina Milosrđa“. Tog istog dana je Blagdan Krista Kralja.

Kao zaključak, moram istaknuti da ne tvrdim ništa specifično o značenju, ako ono postoji, astronomskih događaja koje sam opisao. Ne tvrdim da znam budućnost ili što će se dogoditi povezano s ispunjenjem obećanja iz Fatime. Ja vam to sve izlažem sada dok se nalazim u situaciji sličnoj mudracima prije 2000 godina.

Gledam na nebo i kažem: “U redu Gospodine, imaš moju pozornost.“