Autor: mons. A. Lemann, katedralni kanonik Liona i profesor teološkog fakulteta
Naslov izvornika: L'Anticristo, Torino 1929.
Imprimatur: can. F. Duvina, Torino 17. 1.1919.
ANTIKRIST
Po nalogu sv. oca pape Pija X., kojemu sam predao
primjerak knjige, radost mije izraziti zadovoljstvo Njegove
Svetosti zbog dara. Njegova Svetost nije zaboravila
duboki dojam koji je na njega ostavio vaš rad Djevica i
Emanuele. Vrhovni svećenik se obradovao vašim učenim
studijima Svetog pisma i crkvene tradicije. Čestitajući
vam na gorljivom radu koji ste uvijek pokazivali u teškim
obavezama teološke katedre na vašem Teološkom fakultetu
i izražavajući svoju radost zbog učenih radova, kojom ste
okrunili godine svojih predavanja, Sveti Otac Vam iz svega
srca podjeljuje svoj apostolski blagoslov.
1. APOSTAZIJA ILI OTPAD OD VJERE
1.1. Poslanica sv. Pavla apostola Solunjanima
Prije gotovo dvije tisuće godina Crkva u Solunu se nalazila
u neredu: lažni naučitelji bili su proširili nauk da je svijet
pred svršetkom. Apostol Pavao, utemeljitelj te Crkve, kada
je saznao za uznemirenosti duša, uzeo je pero i u pismu,
koje je ostalo poznato kao Druga poslanica Solunjanima,
umirio ih je ovim riječima:
"A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i
našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ne dajte se
brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom,
u neredu: lažni naučitelji bili su proširili nauk da je svijet
pred svršetkom. Apostol Pavao, utemeljitelj te Crkve, kada
je saznao za uznemirenosti duša, uzeo je pero i u pismu,
koje je ostalo poznato kao Druga poslanica Solunjanima,
umirio ih je ovim riječima:
"A što se tiče Dolaska Gospodina našega Isusa Krista i
našeg okupljanja oko njega, molimo vas, braćo: ne dajte se
brzo pokolebati u svom shvaćanju niti uznemiriti ni nekim duhom,
ni nekom riječju, ni nekim tobože našim pismom,
kao da će odmah sad Dan Gospodnji. Neka vas nitko ne
zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad
i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propast ... i"
kao da će odmah sad Dan Gospodnji. Neka vas nitko ne
zavede ni na koji način. Jer ako prije ne dođe onaj otpad
i ne otkrije se Čovjek bezakonja, Sin propast ... i"
(2 Sol 2,1-3)
Mir se vratio u Crkvu u Solunu, ali apostol Pavao je dao
dvije pouke za buduća stoljeća, to jest da se kraj svijeta ne
će zbiti prije nego se dogodi otpad i prije nego li se pojavi
Antikrist, Čovjek grijeha. Dakle, pred kraj svijeta najprije
će se dogoditi otpad od vjere, a zatim će doći Antikrist.
Mir se vratio u Crkvu u Solunu, ali apostol Pavao je dao
dvije pouke za buduća stoljeća, to jest da se kraj svijeta ne
će zbiti prije nego se dogodi otpad i prije nego li se pojavi
Antikrist, Čovjek grijeha. Dakle, pred kraj svijeta najprije
će se dogoditi otpad od vjere, a zatim će doći Antikrist.
1.2. Pape ukazuju na otpad od vjere
Papa Lav XIII u pismu od 29.06.1901. upućenu
generalnim upraviteljima redova i redovničkih instituta
inzistira na opasnosti od otpada: "Ne treba se čuditi
protivljenjima redovima i redovničkim institutima, (kao u
prošlim vremenima), u svijetu koji se izopačio. Sekte sa
svetogrdnim savezom, usko su povezane s Knezom ovoga
svijeta i podložno mu služe. Nažalost, u njihovim nakanama
lutanja i gašenje redovničkih zajednica je lukava taktika
smišljenog plana otpada katoličkih naroda od Isusa Krista".
Papa Lav XIII. je usnuo u Kristu 20.06. 1903. godine.
Prva enciklika novoga Pape, upućena katoličkom svijetu,
imala je posebno svečani ton. Kardinal Sarto, patrijarh
Venecije, nasljednik Lava XIII., uzišao je na Petrovu
katedru i uzeo ime Pio X. On se obratio svim patrijarsima,
primasima, nadbiskupima, biskupima i ordinarij ima koji
su u zajedništvu sa Apostolskom stolicom. Evo što im je
poručio:
"Ne primjećuje li se da je ljudsko društvo, više nego
u prošlim vremenima, u jako teškom stanju koje se sve
više pogoršava i kvari ga iznutra te vuče u propast? Vi
primjećujete, Časna braćo, koji je tome uzrok: otpad od
Boga ... U našim danima uistinu se bune narodi, puci ludosti
snuju (PS 2,1), te je zajednički usklik neprijatelja Božjih:
Odstupi od nas! Sukladno tome vidimo da se u ljudima
gasi svako poštovanje prema vječnom Bogu, ne obazirući
se na Njegovu volju u privatnom i javnom životu; nego
se, naprotiv, na svaki način i svekolikim naporima nastoji
dokinuti sjećanje na Boga i potpuno poništiti spoznaju i
poznavanje Boga.
Tko sve ovo promatra, ima dobar razlog pribojavati se da
je sadašnja izopačenost razuma kao neki predokus i možda
početak zala koja su rezervirana za posljednja vremena, i
da je već na svijetu Sin propasti o kome govori Apostol.
Tolika je uistinu odvažnost i bijes kojim se posvuda progoni
vjera, bori protiv istina vjere, i trudi se uništiti svaki odnos
čovjeka s Bogom.
Upravo u tome, kako kaže apostol Pavao, sastoji se
posebnost Antikrista, čovjeka beskrajne drskosti, koji će se
staviti na mjesto Boga, uzdižući se iznad svega i nazivajući
se bogom; na način da, ne mogavši u sebi potpuno ugušiti
svaku misao na Boga, oskvrnut će Njegovu uzvišenost i
učiniti od svemira kao neki hram samome sebi kako bi mu
se klanjali. «Protivnik, onaj koji uzdiže sebe protiv svega
što se zove Bog ili svetinja, dotle da i u Božji hram zasjedne
gradeći se Bogom ... » (2 Sol 2, 4). (enciklika Esupremi
apostolatus cathedra)
1. 3. Otpad od vjere i Boga će završiti s Antikristom
