ponedjeljak, 22. veljače 2016.

Pontifikalna tradicionalna latinska misa u Mađarskoj koju će služiti biskup Athanasius Schneider

Biskup Schneider slavi tradicionalnu latinsku misu

Nakon što smo zadnje dvije nedjelje imali tradicionalnu latinsku misu od Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (vidi ovdje i ovdje) i nakon što smo se prisjetili da je 5 godina prošlo otkad se u crkvi svetog Martina u Zagrebačkoj nadbiskupiji počela javno služiti tradicionalna latinska misa (vidi ovdje), ovoga puta nam lijepe vijesti stižu iz Mađarske, koju će posjetiti biskup Athanasius Schneider od 4. do 6. ožujka ove godine.

Prije nekoliko mjeseci biskup Schneider je posjetio Sloveniju, gdje smo nas nekoliko iz Hrvatske sudjelovali u ministriranju na pontifikalnoj tradicionalnoj misi (vidi ovdje).

Pontifikalnalna tradicionalna latinska misa u Ljubljani

U nedjelju 6.3. biskup Schneider će služiti pontifikalnu tradicionalnu latinsku misu u 11 sati u franjevačkoj crkvi Pohođenja Blažene Djevice Marije u mjestu Sümeg, koji je udaljen od Zagreba oko 2 i pol sata (na karti vidi ovdje).

Crkva Pohođenja Blažene Djevice Marije gdje će biti služena tradicionalna misa
Za više informacija pogledajte OVDJE.

Bogu hvala.

Non nobis, Domine, non nobis sed nomini tuo da gloriam.

nedjelja, 21. veljače 2016.

Za uzvišenje svete Majke Crkve “coetus fidelium” (skupina vjernika) na tradicionalnoj latinskoj svetoj misi od Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) u Zagrebačkoj nadbiskupiji


„Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče! Tako se tebi svidjelo“ (Lk 10, 21)

Molitva sv. Ignacija
Primi, Gospodine, svu moju slobodu, primi pamćenje, razum i svu moju volju. Ti si mi darovao sve što imam ili posjedujem. Ja Ti opet sve to vraćam i predajem potpuno Tvojoj svetoj volji da svime upravljaš. Daj mi samo da Tebe ljubim, i daj mi svoju milost, i dosta imam i ne tražim više ništa. Amen.

četvrtak, 18. veljače 2016.

5 GODINA Obljetnica početka javnog slavljenja tradicionalne latinske mise u crkvi svetog Martina i sljedeće tradicionalne latinske mise u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Prečasni Vitković služi tradicionalnu latinsku misu, 20.2.2011. godine 
20. veljače 2011. godine u Zagrebu se, nakon dugo vremena, opet počela služiti javna tradicionalna latinska sveta misa u crkvi svetog Martina.
Tada sam prvi put prisustvovao na tradicionalnoj latinskoj misi. Bogu hvala na toj velikoj milosti.
Božjom Providnošću već sljedeće godine 13. travnja 2012. sudjelovali smo u organizaciji dolaska Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) u Zagreb, jer kakav bi to bio tradicionalist (čitaj katolik) koji ne poštuje veliko djelo msgr. Lefebvrea, zbog kojeg je, upravo najviše zahvaljujući njemu, danas i opstala tradicionalna latinska misa u svijetu i nezaustavljivo raste broj novih tradicionalnih katolika.

Najava prvog dolaska Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) u Zagrebačku nadbiskupiju

Oltar pripremljen za tradicionalnu misu

Prečasni Stanislav Vitković je preminuo na blagdan svete Margarete Marije Alacoque 17.10.2014. Sjetite se u molitvi našeg prečasnog kojemu smo zahvalni na svemu što je napravio za zajednicu u sv. Martinu.
Bogu hvala ove godine će svećenik Bratstva sv. Pija X., u poslušnosti dragome Bogu i svetoj Katoličkoj Crkvi, služiti tradicionalnu misu u kapelici u Dugom Selu u 18 sati točno na obljetnicu 20.2. kada se i prije 5 godina počela služiti javna tradicionalna misa u Zagrebu.

Također svećenik Bratstva svetog Pija X. će služiti pjevanu tradicionalnu latinsku misu u nedjelju 21.2. u Češkom narodnom domu u 10 sati.

Bogu hvala što je poštenom katoliku, koji ne želi biti suzajedničar vrijeđanja našega Gospodina Isusa na novoj misi (pričest na ruku!), dana ova velika milost prisustvovanja tradicionalnoj misi.

Ad maiorem Dei gloriam!
Slava tebi Kriste Bože, ufanje naše, slava Tebi!

I ne zaboravite, molite pobožno svetu krunicu svaki dan, jer preko nje dobivamo velike milosti.

utorak, 16. veljače 2016.

Ovaj tjedan se slave korizmene kvatre

Korizmeni (proljetni) kvatreni dani se slave u srijedu, petak i subotu u tjednu nakon prve korizmene nedjelje.


Kvatre (quatuor tempora) ili četverovremena su posni dani na početku svakoga od četiri godišnja doba (u srijedu, petak i subotu istog tjedna) u kojima se Crkva od davnine, prateći ciklus godišnjih doba, posvećuje molitvama, djelima pokore i ljubavi, i to na velike nakane Crkve i svijeta.

U poganskom Rimu je bio običaj da se između studenoga i prosinca slave »feriae sementinae«, u lipnju ili srpnju »feriae messis«, a u rujnu »feriae vindemiales«. Ovaj je običaj u svojoj biti bio samo izražaj misli da smo u svemu ovisni o blagoslovu Božjemu, a naročito u uspjehu poljskih naših poslova, o kojemu ovisi život čovječji. Tako je Crkva u Rimu mogla preuzeti ovaj poganski običaj svetkovanja praznika sjetve, žetve i berbe, zaodjenuvši ga u kršćansko ruho. Rimski Liber pontificalis upućuje i na proroka Joela (2,15-19) gdje se poziva izabrani narod da se posveti postu, da se sastanu vjernici, a svećenici da mole Gospodina neka se smiluje puku svojemu; Gospodin odgovara:»Evo, ja ću vam dati žita i vina i ulja i oslobodit ću vas od pogana«.

Ljetnim su se, jesenskim i zimskim praznicima kasnije pribrojili i proljetni koji su ionako bili povezani s postom (radi korizme), i tako su nastale kvatre, koje se onda lijepo dovode u vezu sa starozavjetnim postom četiri puta na godinu (usp. Zah 8,19). Prvi put spominje kvatre Leon Veliki. Kvatreni su srijeda i petak bili posni dani, a u subotu je povrh toga bilo i bdijenje kod sv. Petra. Prvotno su kvatre bile posebni rimski običaj, ali su se polagano tijekom VIII., IX. i X. stoljeća proširile i na ostalu zapadnu Crkvu. Papa Grgur VII. je na rimskoj sinodi godine 1078. konačno uredio kvatrene termine: prvi korizmeni tjedan, zatim tjedan nakon Duhova, nakon blagdana Uzvišenja sv. Križa (14. rujna) i tjedan nakon sv. Lucije (13. prosinca), tj. o trećoj adventskoj nedjelji. Kratko: »Post Luciam, cineres, post sanctum Pneuma crucemque; Tempora dat quatuor feria quarta sequens«.

Papa Grgur ističe da je Katolička Crkva naredila kvatre da izmolimo od Boga oproštenje grijeha, plodnost zemlje, a posebno da izmolimo dobrih duhovnih pastira. Papa Gelazije odredio je u V. stoljeću da se sveti redovi dijele u kvatrene subote, kako je to propisivao i stari Zakonik kanonskog prava. U crkvenoj se starini osobito ističe kvatrena subota u prosincu, kada su rimski biskupi običavali zaređivati đakone, svećenike i biskupe. 

Veliki katekizam Sv. Pija X. daje odgovor na slijedeće pitanje: 
»Zbog čega je ustanovljen post kvatrenih dana?
Post kvatrenih dana ustanovljen je da bi se posvetilo svako godišnje doba pokorom od nekoliko dana, da bismo Boga molili da nam sačuva plodove zemlje, da bismo zahvalili na plodovima koje nam je već dao i da bismo ga molili da njegovoj Crkvi dade dobrih službenika koji primaju sv. red u kvatrene subote.«

Misni su obrasci u sva četiri kvatrena termina podjednako građeni. Postajne su crkve uvijek iste: za srijedu Sancta Maria Maior, za petak bazilika Duodecim Apostolorum, a za subotu bazilika svetog Petra. Kvatre u prosincu stoje posve pod dojmom adventske liturgije, a to je razumljivo, jer se slave pod kraj došašća, neposredno pred samim Božićem (novi kalendar to je promijenio). Proljetne kvatre dolaze u korizmi, pa je i opet razumljivo, da su nadahnute općim duhom, koji vlada u čitavoj korizmenoj liturgiji, duhom priprave katekumena za primanje svetog krštenja na Veliku subotu. Ljetne kvatre padaju u sedmicu iza Duhova i tako i one spominju neprestano dolazak Duha Svetoga. Ali četvrto čitanje u subotu jasno se odnosi na praznovanje žetve. Možda se i izgon demona u subotnjem evanđelju ima razumjeti kao neka reminiscencija prvotnog stanja, kad je Crkva preuzela svetkovanje praznika žetve od pogana, otklanjajući ujedno poganski značaj ovih praznika i pripisujući ga, ukoliko je upravo poganski, demonima. Ova se misao vraća i u evanđelju kvatrene srijede u rujnu. Jesenski je kvatreni termin najviše zadržao od prvotnog značaja kvatri uopće i tu se sasvim jasno razabire, kako su rujanske kvatre udešene kao praznik berbe i dovršene žetve, navodeći naročito analogije iz starog zavjeta.

Navika se savladava navikom


Glava 24
O sudu i kaznama grešnika

1. U svemu gledaj na konac i kako ćeš stajati pred Sucem kojemu nije ništa sakriveno; koji se ne da ublažiti darovima i ne prima isprike; nego će suditi kako je pravo.
O bijedni i ludi grešniče! Što ćeš odgovoriti Bogu koji zna za sve tvoje opačine; ti, koji se katkada bojiš pogleda rasrđenog čovjeka?
Zašto se ne pobrineš za sebe za dan suda kad te nitko drugi neće moći opravdati ili braniti; nego će svaki biti sam sebi dovoljan teret?
Sada je tvoj trud koristan, sada može biti primljen tvoj plač, uslišani uzdasi, sada tvoja bol zadovoljava i pročišćuje.

2. Strpljiv čovjek prolazi kroz veliko i spasonosno čistilište kad podnoseći nepravde više tuguje radi tuđe zlobe nego radi nepravde sebi nanesene; kad se rado moli za one koji mu se protive, i od srca oprašta krivice; kad ne krzma moliti oproštenje od drugih; kad se radije smiluje nego rasrdi; kad često nanosi samome sebi silu i nastoji na svaki način podvrgnuti tijelo duhu.
Bolje se sada očistiti od grijeha i iskorjenjivati mane nego ih ostavljati za čišćenje u budućem životu.
Zaista varamo sami sebe radi neuredne ljubavi kojom ljubimo tijelo.

3. Što će drugo proždirati onaj oganj ako ne tvoje grijehe?
Što više sada štediš sam sebe i ugađaš tijelu, toliko ćeš bolnije poslije otplaćivati i veću građu spremaš za gorenje.

četvrtak, 11. veljače 2016.

BOŽJA PROVIDNOST Javne tradicionalne latinske mise ponovno u Zagrebačkoj i Splitsko-makarskoj nadbiskupiji


"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. 
A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima."



Svećeničko Bratstvo sv. Pija X. služit će tradicionalne svete mise prema rasporedu:

U Zagrebačkoj nadbiskupiji:

- 12. veljače (petak nakon Pepelnice) u 18 sati u kapelici u Dugom Selu, V. Lisinskog 1 

- 15. veljače (pon u 1.tjednu korizme) u 7 sati u kapelici u Dugom Selu, V. Lisinskog 1

- 20. veljače (subota korizmenih kvatri) u 18 sati u kapelici u Dugom Selu, V. Lisinskog 1 


U Splitsko-makarskoj nadbiskupiji: 


- 14. veljače (1. korizmena nedjelja) u 9 sati u hotelu Corner, Mažuranićevo šetalište 1


srijeda, 10. veljače 2016.

Liturgija pretposvećenih darova


U korizmi tj. u Velikoj ili Svetoj četrdesetnici u grkokatoličkoj konkatedralnoj crkvi sv. braće Ćirila i Metoda, na zagrebačkom Gornjem gradu, služit će se svake srijede i petka u 18 sati Božanska Liturgija pretposvećenih darova ("Preždeosvjaščenaja").

Stara knjižica, Nova knjižica 

Liturgija pretposvećenih darova je crkveno bogoslužje u bizantskom obredu koje se služi u svagdane Velikoga posta (Četrdesetnica), u sklopu kojega se podjeljuje pričest svetim Darovima (Tajnama odn. Euharistijom) koji su posvećeni na nekoj prethodnoj božanskoj Liturgiji. Otuda joj i naziv “pretposvećenih darova”. Radi se zapravo o Večernjoj s pričešću. 

Ovo drevno bogoslužje spominju crkveni kanoni još u 7. stoljeću. Prema Trulskom saboru, 692. godine, to se bogoslužje ima služiti u sve dane Velikoga posta izuzev subote, nedjelje i blagdana Blagovijesti (kanon 52.). Danas se uobičajeno služi srijedom i petkom, na blagdane koji imaju polijelej kada padnu u svagdane, u četvrtak 5. tjedna Velikog posta (Četvrtak Velikoga kanona) i u prva tri dana Velikog ili svetog tjedna. 

Tradicija drži da je službu sastavio i uredio rimski papa sv. Grgur (540.-604.), na Istoku zvan “Dialogos” ili “Dvojeslov”. Sigurno je da ju on prvi povijesno spominje kao nešto čemu je svjedočio u vrijeme boravka u Carigradu kao legat. Ovo pokorničko velikoposno bogoslužje sastoji se od dva temeljna dijela: Večernje i službe pričesti. Međutim, struktura Večernje nije ona sabaitsko-palestinskog tipa koja je ubičajena u sadašnjem časoslovu bizantskog obreda, već carigradskoga katedralnog tipa. U Liturgiji pretposvećenih darova tako je preživio stari katedralni časoslov Velike Crkve (Hagia Sophia) i pokatzuje stariji sloj bizantskog obreda koji je postojao sve do studitske i kasnije sabaitske liturgijske reforme u 10. i 11. st. 

Osobine carigradske Večernje jesu: pjevanje niza psalama koji su uokvireni u tri “antifona” (od kojih svaki sadrži 2 do 3 psalma sa “Slava Ocu...”, malom ektenijom i jednom večernjom molitvom); čitanja Staroga zavjeta s prokimenima (iz Knjige postanka i Mudrih izreka, u Velikom tjednu iz Knjige Jobove) te službom prinosa kâda u kojoj se svečano kadi žrtvenik uz antifonalno pjevanje središnjeg večernjeg psalma 140. (“Nek se uzdigne molitva moja kao kâd pred tobom, podizanje ruku mojih kô žrtva večernja”). Taj psalam zauzima središnje mjesto večernje molitve u svim kršćanskim obredima od najranijih vremena. U starijem katedralnom obliku nije bilo stihira na “Gospode zazvah”, što je kasniji plod spomenutih reformi. Danas se redovito čita 18. katizma psaltira (psalmi 118.-133.) te dodatni večernji psalmi (141., 129. i 117) sa stihirama Posnog trioda i Mineja (svetačke službe). 

Drugi dio službe sastoji se od svečanog prenašanja posvećenih svetih Darova sa proskomidikona (stola priprave) na oltar istim načinom kao i na Velikom ulasku na liturgiji. Umjesto kerubinske pjesme (“Iže heruvimi”) pjeva se pjesan sličnog sadržaja koji zapravo izriče bit i smisao ove službe: Sada sile nebeske s nama nevidljivo služe, jer evo ulazi Kralj slave. Evo svečano se unosi Žrtva otajstvena i već prinesena. Vjerom i ljubavlju pristupimo, da dionici vježnoga života postanemo. Aliluja, aliluja, aliluja. Prije same pričesti mole se uobičajene ektenije, ali i posebne ektenije za oglašene i prosvijetljene koji su u prvim stoljećima u ovom momentu napuštali službu. Na svršetku se pjeva psalam 33. (“Kušajte i vidite kako je dobar Gospod”) kao tipično “pričesni” psalam starih kršćanskih liturgija. 

Tijekom službe vrše se zemne prostracije (metanije) što ovom bogoslužju na poseban način daje pokorničko obilježje. Čitava ova služba je vrlo svečana te odiše ozbiljnošću i otajstvenim ozračjem. U svim Crkvama bizantskoga obreda ona se izvodi s velikom pažnjom i s posebnim, svečanim, tugaljivim i glazbeno razvijenim napjevima. Uobičajeno je na kršćanskom Istoku da se u Velikom postu srijedom i petkom posti do večeri, tj. do Liturgije pretposvećenih darova kada se vjerni pričešćuju.
Slično bogoslužje poznaje rimski obred (isključivo na Veliki petak kao Službu riječi s pričešću) te zapadno-sirijski (ili siro-antiohijski) obred u Indiji (gdje se naziva siro-malankarski).

Korizma


O korizmi
* 35. P. Što je to korizma?
O. Korizma je doba posta i pokore koje je Crkva ustanovila prema apostolskoj tradiciji.


■ 36. P. U koju je svrhu ustanovljena korizma?
O. Korizma je ustanovljena: 
1. da bismo upoznali dužnost pokore u cijelom životu, čemu je prema svetim ocima, korizma prava slika; 
2. da bismo na neki način nasljedovali strogi Isusov post od četrdeset dana u pustinji, 
3. da bismo se pokorom pripremili proslaviti Uskrs što svetiji.

■ 37. P. Zašto se prvi dan korizme naziva pepelnicom?
O. Prvi dan korizme naziva se pepelnicom jer taj dan Crkva posipa glave svojih vjernika blagoslovljenim pepelom.

■ 38. P. Zašto Crkva na početku korizme posipa blagoslovljenim pepelom?
O. Na početku korizme Crkva posipa blagoslovljenim pepelom da bismo se sjetili kako smo stvoreni od pepela i kako ćemo se smrću vratiti u pepeo, te da se ponizimo i činimo pokoru zbog naših grijeha dok za to imamo vremena.

■ 39. P. S kakvim raspoloženjem moramo primiti blagoslovljeni pepeo?
O. Blagoslovljeni pepeo moramo primiti skrušenim i poniznim srcem i svetom odlukom da ćemo korizmu provesti u djelima pokore.

■ 40. P. Što moramo učiniti da bismo dobro proveli korizmu u skladu s uputama sv. Crkve?
O. Da bismo dobro proveli korizmu u skladu s uputama sv. Crkve, moramo učiniti četiri stvari: 
1. točno provoditi post i odricati se ne samo nedopuštenih i opasnih stvari, nego po mogućnosti i onih dopuštenih, kao što je, npr. ograničenje zabava; 
2. moliti, davati milostinju i činiti druga djela kršćanskog milosrđa prema bližnjemu više nego u drugo doba, 
3. slušati riječ Božju i to ne samo zbog običaja ili znatiželje, nego zbog ozbiljne želje ostvariti istine o kojima slušamo, 
4. pripremiti se uporno na ispovijed, da bi nam post bio zaslužniji i da se bolje pripremimo za uskrsnu pričest.

■ 41. P. U čemu se sastoji post?
O. Post se sastoji u tome da jedemo samo jedanput na dan te se uzdržimo od zabranjene hrane.

■ 42. P. Je li u dane posta, osim jednog obroka dnevno, zabranjena bilo kakva druga okrepa?
O. U dane posta Crkva dopušta laganu okrepu navečer ili u podne, ako se glavni obrok uzima navečer.

■ 43. P. Tko mora postiti?
O. Post obvezuje sve koji su navršili dvadeset i jednu godinu i nisu na zakonit način spriječeni.

■ 44. P. Jesu li oni, koji nisu dužni postiti, potpuno oslobođeni od odricanja?
O. Oni koji nisu dužni postiti, nisu oslobođeni od odricanja, jer nitko nije oslobođen opće dužnosti pokore. Zato se oni moraju odricati u drugim stvarima prema svojim snagama.

utorak, 9. veljače 2016.

SLIKA Kardinal Stepinac slavi svetu misu 1952. godine

Blaženi kardinal Alojzije Stepinac, zagrebački nadbiskup i mučenik, slavi svetu misu na blagdan Rođenja Gospodinova u Krašiću, njegovom rodnom selu (25. prosinca 1952).


"Režim ga je pustio na uvjetnu slobodu (1951. god.), ali je zato u Krašiću uveden strogi policijski nadzor: Otkako je došao na izdržavanje (kazne) u sjedište rodne župe, svi su župljani živjeli pod stalnim nadzorom. Posjetitelji koji bi dolazili u Krašić bili su temeljito pregledavani jer se režim bojao da koji od njih ne nosi zasužnjenom Nadbiskupu neko pismo ili neki drugi dokument. 
Nisu mu se mogli približiti na uobičajen način, već bi se presvukli u krašićku narodnu nošnju ili bi se potajice, na stražarovu oku nedohvatnim vratima, probili u župnu kuću. Autobusi i vozila koja bi prolazila kroz Krašić bili su pod nadzorom i više puta su bili zaustavljani, a putnici pregledavani. Više se puta dogodilo da su takvi posjetitelji bili odvedeni u mjesnu policijsku stanicu, gdje su ih ispitivali o razlogu dolaska u Krašić te o smjeru kretanja."

Blaženi Alojzije, molimo te, moli se za nas!

ponedjeljak, 8. veljače 2016.

Nova crkva 'Gospe Žalosne' Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) u Phoenixu u Arizoni



Posvetu crkve možete pogledati u videu ispod:


Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov,
što pohodi i otkupi narod svoj!

Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,

kao što obeća na usta svetih proroka
svojih odvijeka:

spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
...

četvrtak, 4. veljače 2016.

Sveti Franjo Saleški o svetoj ispovijedi


Spasitelj je svojoj Crkvi ostavio sakrament pokore i ispovijedi da u njemu operemo sva svoja bezakonja kada god se njima okaljamo. Ne dopusti, Filotea, da ti srce dugo bude okruženo grijehom kad ti je pri ruci tako lagan grijeh.
...duša koja je popustila grijehu mora se zgroziti nad sobom i što prije se očistiti zbog poštovanja prema božanskome Veličanstvu. Ali zašto umrijeti duhovnom smrću kad imamo tako blagotvoran lijek?

Ispovijedaj se pobožno i ponizno svakih osam dana, a po mogućnosti i svaki put prije pričesti, ako ti na savjesti i nije smrtni grijeh. 

U ispovijedi ćeš dobiti ne samo odrješenje od svih lakih grijeha što ih ispovjediš nego i veliku snagu da ih se ubuduće možeš kloniti, silnu svjetlost da ih možeš razaznati i obilje milosti da možeš nadoknaditi štetu koju su ti oni nanijeli. Živi u poniznosti, poslušnosti, jednostavnosti i ljubavi pa će ti ispovijed donijeti krepost veću nego išta drugo.

Uvijek iskreno zažali što si sagriješila, pa makar tvoji grijesi bili mali i neznatni. Unaprijed čvrsto odluči da ćeš se popraviti. Mnogi, kao po navici, više radi običaja, ispovijedaju samo male grijehe, ali se ne nastoje popraviti, pa njima ostaju opterećeni čitav svoj život i time gube mnoga duhovna dobra i koristi.
(...)

Sv. Franjo Saleški, crkveni naučitelj
(Odlomak iz knjige Filotea, uvod u pobožni život)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...