MODERNISTI NADMAŠILI SAMI SEBE? Misa na plaži argentinskog biskupa Minarra

Izvor

Novus ordo u Italiji - sablazan ili samo novus ordo?

Izvor

Uz Božju pomoć nadajmo se da će uskoro i novus ordu doći kraj!
Molimo dragog Boga za tu milost!

I NAČINI BIČ OD UŽETA... Karneval u katoličkoj crkvi, hramu Božjem

Stoga Isus uziđe u Jeruzalem.

U Hramu nađe prodavače volova, ovaca i golubova i mjenjače gdje sjede.

I načini bič od užeta te ih sve istjera iz Hrama zajedno s ovcama i volovima. Mjenjačima rasu novac i stolove isprevrta...   (Iv 2, 13-15)

SVETOGRĐE I SABLAZAN Novus ordo Misa u autobusu

Negdje u Škotskoj...

"Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije nego vas. Kad biste bili od svijeta, svijet bi svoje ljubio; no budući da niste od svijeta, nego sam vas ja izabrao iz svijeta, zbog toga vas svijet mrzi. Sjećajte se riječi koju vam rekoh: 'Nije sluga veći od svoga gospodara.' Ako su mene progonili, i vas će progoniti; ako su moju riječ čuvali, da vašu će čuvati. 

A sve će to poduzimati protiv vas poradi imena moga jer ne znaju onoga koji mene posla. Da nisam došao i da im nisam govorio, ne bi imali grijeha; no sada nemaju izgovora za svoj grijeh."

...

Jednako tako određujemo i izjavljujemo da se poglavari, upravitelji, kanonici, kapelani i drugi svećenici bilo kojega naslova, svjetovni ili redovnički kojega god reda, ne obvezuju slaviti Misu drukčije nego smo to odredili; i da se nitko ne tjera ili primorava zamijeniti ovaj Misal; i da se ovo Naše pismo ni u koje vrijeme ne smije opozvati ili preinačiti, nego da zauvijek čvrsto i valjano ostane na snazi — bez obzira na prethodne apostolske konstitucije i uredbe te opće i posebne konstitucije i uredbe donesene na pokrajinskim i sinodalnim saborima, i bez obzira na bilo kakve protivne odredbe i navade utemeljene na običaju spomenutih crkvi ili na trajnome propisu od pamtivijeka, osim ako je stariji od dvije stotine godina.

...

Neka, dakle, nikome od ljudi ne bude dopušteno povrijediti ovu obznanu Našega odobrenja, odredbe, uredbe, zapovijedi, naredbe, dozvole, dopuštenja, izjave, volje, odluke i zabrane, niti joj se nerazboritom drskošću suprotstaviti. A ako bi se netko drznuo to pokušati, neka znade da će upasti u srdžbu Svemogućega Boga i blaženih Apostola njegovih Petra i Pavla!

Dano u Rimu, godine od Utjelovljenja Gospodnjega 1570., dan prije srpanjskih ida (14. 7.), pete godine Našega pontifikata.

Iz bule Quo primum tempore, svetog pape Pija V.

Što je Nova evangelizacija?

Tyler Nethercott, bivši učitelj vjeronauka, u radijskoj emisiji „Church and state“ tradicionalnog katoličkog radija Magnificat odgovara na pitanje što je Nova evangelizacija i po čemu se razlikuje od stare evangelizacije, daje osvrt na stanje u današnjoj Crkvi i objašnjava koji su nedostaci današnjih katolika – novus ordo katolika, neokonzervativnih i tradicionalnih. 

Voditelj: Termin „Nova evangelizacija“ asocira nas na papu Ivana Pavla II. No otkad je ona uvedena, u Crkvi možemo svjedočiti drastičnom padu zvanja, rjeđim odlascima na misu, smanjenju broja časnih sestara, … znate ostatak priče. Što je Nova evangelizacija, što je stara evangelizacija, kako bi katolici trebali gledati na katehizaciju i što činiti kako bismo mlade ljude zadržali u Crkvi? Kakvo je bilo vaše iskustvo s Novom evangelizacijom i podučavanjem vjeronauka u školi? 

Tyler: Nakon otpada od vjere vratio sam se u Crkvu i Bogu hvala na tome. Na početku sam išao u svoju lokalnu novus ordo župu i pun revnosti i žara upoznavao sam različite ljude svojih godina, nastojeći što više saznati i nadoknaditi ono što sam izgubio u gotovo deset godina otpadništva od vjere. Posvuda sam čuo taj termin – „Nova evangelizacija“. Osobito među mlađim katolicima koje sam susretao. Čak niti nakon nekoliko mjeseci nije mi zapravo bilo jasno što ta fraza zapravo znači… Pa sam pitao jednog svog prijatelja s kojim sam bio blizak i koji je bio aktivan u našoj župi. Izravno sam ga upitao što znači „Nova evangelizacija“, kako je ona uopće nastala. Znao sam da je papa Ivan Pavao II. skovao taj termin, a taj moj prijatelj je bio veliki ljubitelj Ivana Pavla II. Upitao sam ga, no on nije znao što bi odgovorio. Pitao sam ga kako se ta Nova evangelizacija razlikuje od stare, no nisam dobio nikakav konkretan odgovor. Nastavljao sam postavljati isto pitanje, a dobivao sam prilično maglovite odgovore. Svećenik kojeg sam pitao blijedo me gledao, ne shvaćajući zašto uopće postavljam to pitanje. Zatim sam krenuo guglati i sve što sam našao bila je hrpa kontradiktornosti. Na stranici Američke biskupske konferencije pisalo je da nam treba Nova evangelizacija zbog pada broja zvanja. Mislim da je ona usmjerena prema onima koji su primili sakramente, ali nikada nisu zapravo naučili vjeru. Možda je namjera dobra, možda žele rekatehizirati ljude i obratiti one koji nisu katolici. No ono što ne uviđaju je da je sadašnja situacija rezultat ili plod Drugog vatikanskog koncila i nove Mise, kao i svih promjena koje su uvedene. Sada nastoje smisliti neki novi pristup vjeri kako bi privukli ljude. 

Voditelj: Nedavno smo čuli da je papa Benedikt XVI. rekao da su misionari u 16. stoljeću bili uvjereni da je nekrštena osoba zauvijek izgubljena i da je takvo uvjerenje definitivno napušteno nakon Drugog vatikanskog koncila. Očito je da su to plodovi ekumenizma, dijaloga i „bratskih odnosa“. Očito taj dio oni ne shvaćaju, iako možda imaju plemenitu namjeru, no čini mi se da oni i nemaju snažnu želju dovesti ljude u puninu jedine prave, katoličke vjere. Sve se svodi na dijalog i gradnju mostova, dok ljudi ostaju na svojim mjestima. Kako vi kao vjeroučitelj vidite da Crkva podučava te mlade ljude? 

VJERA TE TVOJA SPASILA Pogledajte razliku između katoličke Mise i protestantiziranog novog obreda (novus orda)

"Bojat će se narodi imena tvojega, Gospodine, i tvoje slave svi kraljevi zemlje. Jer je Gospodin sagradio Sion i objavit će se u svojem veličanstvu."

Evo zašto bi katolik po svojoj savjesti u potpunosti trebao odbaciti novus ordo misu (protestantizirani obred) i djelovati samo na širenju prave katoličke Tradicionalne latinske Mise

Novus ordo Misa (protestantizirani obred)

Tradicionalna latinska Misa

A. Prethodne napomene

Kritika novog obreda ne može biti kritika Mise u sebi, jer to je sama žrtva našega Gospodina koju je on ostavio svojoj Crkvi, nego se radi o ispitivanju, je li to prikladan obred za utjelovljenje i izvršenje ove uzvišene žrtve.

Onima koji ne poznaju ništa drugo osim Novus ordo Missae, teško je razumijeti što im je sve oduzeto, i pohađanje "latinske Mise" često izgleda kao nešto strano. Da bismo vidjeli jasno o čemu se radi, potrebno je imati jasno razumijevanje definiranih istina naše vjere o Misi. Samo u svjetlu toga može se "novi obred" Mise prosuditi.

B. Što je Novus Ordo Missae?

Razmotrimo najprije elemente Novus Ordo Missae. Neki su katolički:

a) svećenik

b) kruh i vino

c) poklecanja

d) znakovi križa, itd.

ali neki su protestantski:

a) stol,

b) posuđe iz svakidašnje uporabe,

c) pričest pod obje prilike i na ruku, itd.

Novus Ordo Missae preuzima ove heterodoksne elemente usporedno s katoličkima kako bi oblikovalo liturgiju za modernističku religiju koja će sklopiti ženidbu između Crkve i svijeta, katoličanstva i protestantizma, svjetla i tame. Doista, Novus Ordo Missae prezentira se kao:

- gozba. To se očituje u uporabi stola oko kojeg se okuplja Božji narod kako bi prinio kruh i vino, a pričest se dijeli iz prilično svakidašnje oblikovanih posuda, često pod obje prilike, i obično na ruku. (Valja također primijetiti gotovo potpuno brisanje referenci o misi kao žrtvi).

- naracija prošlih događaja. To je vidljivo u glasnom izgovaranju riječi od strane predsjedatelja, koji izgovara Gospodinove riječi kako ih čitamo u sv. Pismu (umjesto izgovaranja sakramentalne formule) te pritom ne čini pauzu dok ne pokaže Hostiju narodu.

- zajedničko okupljanje. Krist se smatra moralno prisutnim, ali ignorira u svojoj sakramentalnoj prisutnosti.

Valja primijetiti također brojne promjene u rubrikama:

- celebrant je okrenut narodu iz pozicije gdje je prije stajalo svetohranište.

- odmah nakon posvete, slijedi poklik naroda: “tvoj slavni dolazak iščekujemo”.

- sveto posuđe više nije pozlaćeno.

- zanemaruju se posvećene čestice.

- svećenik više ne drži spojenima palac i kažiprst nakon posvete.

- posuđe se ne purificira na način kao prije.

- pričest se najčešće podjeljuje na ruku.

- poklecanja sa strane svećenika i klečanje sa strane vjernika veoma su reducirani.

Nadalje, Novus Ordo Missae definirao je sebe na sljedeći način:

,,Večera Gospodnja ili misa, je sveti zbor, ili skup Božjega naroda okupljenog zajedno pod predsjedanjem svećenika da bi slavio spomen Gospodnji.’’ (Papa Pavao VI, Opća uredba Rimskog misala, § 7, verzija 1969.)

Što je cilj Novus Ordo Missae kao obreda?

... Namjera pape Pavla VI. s obzirom na ono što se obično naziva Misa, bila je reformirati katoličku liturgiju na takav način da bude gotovo posve podudarna s protestantskom liturgijom ... Bila je to kod pape Pavla VI. ekumenska nakana da se ukloni, ili barem ispravi, ili barem relaksira, ono što je previše katoličko, u tradicionalnom smislu, u Misi, i ponavljam, da se katolička Misa približi kalvinskoj misi ... *

* Jean Guitton, 19. prosinca 1993. u: Apropos (17), str. 8. [također u: Christian Order, listopad 1994.]. Jean Guitton bio je intimni prijatelj pape Pavla VI. Pavao VI imao je 116 njegovih knjiga te je načinio marginalne studijske bilješke u 17 od njih.

,,Kada sam počeo raditi na toj trilogiji bio sam zabrinut mjerom u kojoj je katolička liturgija bila protestantizirana. Što je detaljniji bivao moj studij revolucije, to je očitije postajalo da je nadmašio protestantizam i da je njegov konačni cilj humanizam.’’ (M. Davies, Pope Paul's New Mass, str. 137 i 149). Ovo potonje je poštena ocjena kada se uzmu u obzir provedene promjene, postignuti rezultati i tendencije moderne teologije, čak i papinske teologije.

Tko je načinio Novus Ordo Missae?

To je izum liturgijske komisije, Consiliuma, čija je vodeća ličnost bio o. Annibale Bugnini (postao nadbiskupom 1972. zbog svojih zasluga), a koji je također uključivao šest protestantskih stručnjaka. O. Bugnini (glavni autor Sacrosanctum Conciliuma II. vatikanskog sabora) imao je vlastite ideje o popularnom sudjelovanju u liturgiji (La Riforma Liturgia, A. Bugnini, Centro Liturgico Vincenziano, 1983), dok su protestantski savjetnici imali vlastite heretične ideje o biti svete Mise.

Ipak, onaj po čijem autoritetu je Novus Ordo Missae bio proveden u stvarnost jest papa Pavao VI., koji ga je "proglasio" svojom apostolskom konstitucijom, Missale Romanum (3. travnja, 1969). Međutim, taj propis je vrlo nejasan.

- U izvornoj verziji Missale romanuma, koju je potpisao papa Pavao VI., nema spomena da je bilo tko dužan koristiti Novus Ordo Missae niti kada bi takva obveza stupila na snagu.

- Prevoditelji konstitucije pogrešno su preveli riječi cogere et efficere (tj., obvezati i izvesti) kao da nose snagu zakona.

- Verzija u Acta Apostolicae Sedis (koji sadrži sve službene papinske tekstove) sadrži stavak "propisati" novi misal, ali u pogrešnom vremenu, prošlom, jer glasi ‘praescripsimus’ (tj. što smo propisali) čime se odnosi na protekle obveze, i ništa, nadalje, u Missale Romanum ne propisuje, već u najboljem slučaju dozvoljava uporabu "novog obreda" (The Angelus, ožujak 1997., str. 35).

- Može biti istina da je Papa Pavao VI. želio ovaj Misala, ali on nije propisno proglašen (poznato je, štoviše, da je papa Pavao VI. potpisao Opću uredbu bez čitanja i bez da je osigurao da je ranije potvrđena od strane Svetog Oficija).

Prosudba o Novus Ordo Missae

Praveći prosudbu o Novus Ordo Missae u sebi i u svom službenom latinskom obliku (tiskanom 1969.), kardinali Ottaviani i Bacci pisali su papi Pavlu VI.:

,,Novus Ordo Missae, predstavlja kako u cjelini, tako i u pojedinostima, zapanjujuće udaljavanje od katoličke teologije o svetoj Misi, kako je formulirana na XXII. zasjedanju Tridentskoga sabora.’’ (Kratka kritička studiji o Novus Ordo Missae, 25. rujan 1969.)

* Novus Ordo Missae slavljen prema tipskom izdanju iz 1969. izgledat će vrlo slično tradicionalnom rimskom obredu, sa celebrantom koji govori većinu (ako ne i sve) molitava na latinskom jeziku, okrenut prema Svetohraništu i s tradicionalnim misnim ruhom, uz muške ministrante, gregorijanski koral, itd. Nijedna od trenutnih zloporaba, kao pričest na ruku, laici djelitelji pričesti, liturgijski ples, mise s gitarama., itd., ne nalaze se u tom službenom obliku. Dakle, kritika prethodno spomenutih kardinala (kao i FSSPX-a) o Novus Ordo Missae ne temelji se na njegovim zloporabama ili pogrešnoj primjeni, nego na bitnom i službenom obliku.

Nadbiskup Lefebvre definitivno se složio s time kada piše:

,,Novus Ordo Missae, čak i kada se služi s pobožnošću i poštivanjem liturgijskih propisa, ... prožet je duhom protestantizma. On nosi u sebi otrov štetan za vjeru.’’ (Otvoreno pismo zbunjenim katolicima, str. 29)

Prikrivanje katoličkih elemenata i podilaženja protestantima koja su očita u Novus Ordo Missae čine ga opasnim za našu vjeru, i kao takva, zlim, s obzirom da mu nedostaje dobro koje sveti obred Mise treba imati. Crkvi je obećano da će Novus Ordo Missae obnoviti katolički žar, nadahnuti mlade, dovesti natrag otpale i privući nekatolike. Tko se danas može pretvarati da su te stvari njegovi plodovi? Zajedno s Novus Ordo Missae, nije li umjesto toga došlo do dramatičnog pada u pohađanju Mise i zvanjima, "krizi identiteta" među svećenicima, padu stope obraćenika, i ubrzanju otpadništva? Stoga, s gledišta njezinih plodova, Novus Ordo Missae ne čini se kao obred koji vodi do procvata poslanja Crkve.

Slijedi li iz očitog proglašenja od strane papa da je Novus Ordo Missae uistinu katolički?

Ne, jer neuništivost Crkve ne priječi papu osobno da promiče defektne i modernističke obrede u latinskom obredu Crkve. Štoviše, Novus Ordo Missae:

- nije propisno proglašen (i stoga nema snagu zakona),

- stara rimski misa (tj., tridentska ili tradicionalna latinska misa) nije ukinuta ili zamijenjena konstitucijom Missale Romanum, stoga po snazi konstitucije Quo primum (koja je de jure [zakonski] još uvijek liturgijski zakon i zato službena Misa rimskog obreda), može se uvijek slaviti,

- i konačno, u konstituciji Missale Romanum ne primjenjuje se karizma nepogrešivosti Crkve*.

* Upamtimo da papa koristi svoju nepogrešivost ne samo kada naučava o stvarima vjere ili morala (ili donoseći zakone o onome što je nužno povezano s njima), već kada to čini s punom papinskom vlašću i definitivno (usp. I. vatikanski sabor [Dz 1839]). No što se tiče Novus Ordo Missae, papa Pavao VI izjavio je (19. studenoga 1969) da: ,,Taj obred ... i s njime povezane rubrike same po sebi nisu dogmatska definicija. Oni su otvoreni različitim teološkim kvalifikacijama, ovisno o liturgijskom kontekstu na koji se odnose. To su geste i pojmovi koji se odnose na živu i živuću vjersku akciju koja uključuje neizrecivo otajstvo Božje prisutnosti; to je akcija koja se ne provodi uvijek u točno istom obliku, akcija koju samo teološka analiza može ispitati i izraziti u doktrinarnim formulama koje su logički zadovoljavajuće.’’

Napomena: Također treba razumjeti da papinska bula, Quo Primum, također nije nepogrešivi ​​dokument, već samo disciplinske dokument o liturgijskoj zakon koji uređuje tridentski obred.

Je li Novus Ordo Missae nevaljan?

To ne mora nužno slijediti iz gore navedenih nedostataka, koliko god ozbiljni oni mogli biti, jer samo tri stvari su nužne za valjanost (pretpostavljajući valjano zaređenog svećenika), ispravna:

- materija

- forma

- i nakana.

Međutim, svećenik mora imati nakani činiti ono što čini Crkva. Novus Ordo Missae više neće sam u sebi i po sebi jamčiti da svećenik ima tu nakanu. To će ovisiti o njegovoj osobnoj vjeri (uglavnom nepoznatoj pristunima).

Dakle, te mise mogu biti upitne valjanosti.

Riječi posvete, osobito vina, su mijenjane. Je li "bit sakramenta" (usp. papa Pio XII., Sacramentum Ordinis, Dz 2301) ovdje očuvana? Dok bi trebali pretpostaviti da, unatoč toj promjeni, posveta još uvijek valjana, ipak nešto sumnje u svemu još uvijek ostaje

Jesmo li dužni u savjesti prisustvovati Novus Ordo Missae?

Ako Novus Ordo Missae nije istinski katolička, onda ne može zadovoljiti zanedjeljnu obavezu. Mnogi katolici koji je pohađaju nesvjesni su njezinog sveprožimajućeg razmjera ozbiljne inovacije, te su oslobođeni krivnje. Međutim, svaki katolik koji je svjestan te štete, nema pravo sudjelovati na novoj misi. Može sudjelovati na njoj tek onda ako bi to bilo samo fizičkom prisutnošću bezpozitivnog sudjelovanja, i to samo zbog velikih obiteljskih razloga (vjenčanja,pogrebi, itd).

Izvor 1, 2

DA SE NE ZABORAVI Klečanje u Liturgiji (svetoj misi) i u Svetome Pismu

Jedna od najuočljivijih promjena koje donosi novi obred Mise sastoji se u svođenju klečanja i poklecanja na najmanju moguću mjeru. Dok prema tradicionalnome obredu Mise svećenik-slavitelj poklekne deset puta pred Presvetim, u novome su obredu propisana još samo tri poklecanja (za koncelebrante samo jedno). Prisutan narod klečao bi nekad za vrijeme cijele tihe Mise (drukčije je bilo na svečanoj Misi), osim za vrijeme svećenikova dolaska, odlaska i oba čitanja Evanđelja. Danas narod kleči različito na raznim mjestima: negdje više, negdje manje, negdje uopće ne (osobito tamo gdje su izbačena klecala ili gdje nisu nikada niti postavljena).

Smanjivanje, odnosno ukidanje klečanja, obično se tumači na sljedeći način: klečanje je pokornička gesta. Za prvu Crkvu središnja vjerska istina od koje je zajednica živjela bilo je Kristovo uskrsnuće. Međutim, ta navodna »teologija vazmenoga otajstva« bila bi u Srednjemu vijeku zatamnjena ako ne i istisnuta, te konačno uspješno obnovljena u najnovije vrijeme. Tjelesni stav kojim je prva kršćanska zajednica iskazivala vjeru u uskrsnuće jest stajanje. To nam daju naslutiti neki navodi crkvenih otaca ili likovni prikazi iz katakombi. Stoga je prvotna Crkva u slavljenju euharistije uvijek stajala, slaveći tako Kristovo uskrsnuće. U Srednjemu vijeku, naprotiv, u prvi je red stavljena stvarnost Kristove muke (a ne uskrsnuća), zatim vjerničke pokore, kajanja za grijehe, straha pred Bogom, smrću, Božjim sudom i paklom. Prema tome je, u skladu s tadašnjim mentalitetom, uvedeno klečanje u Misu. Danas bi, u skladu s promijenjenim suvremenim mentalitetom, ponovno trebalo vratiti stajanje kao izričaj obnovljene prvobitne vjerske prakse.

Je li klečanje, odnosno poklecanje, bilo nepoznato prvoj kršćanskoj liturgiji, pitanje je liturgijske znanosti i vrlo je složeno. Zadovoljavajući odgovor mora voditi računa i o neprestanim poklonstvenim gestama prisutnima u istočnim liturgijama. Osim toga, moramo priznati da o liturgiji prvih četiri stoljeća znamo doista vrlo malo; gotovo se ništa ne može ustvrditi sa sigurnošću.

Zbog toga želimo na ovome mjestu promotriti što govori Novi zavjet o klečanju. Naime, novozavjetne su knjige izrasle iz žive tradicije; kad su Evanđelisti opisivali Posljednju večeru, oni su govorili o onome što su već otprije slavili u euharistiji. Zato postoji uska povezanost i podudarnost Novoga zavjeta kao »kanonizirane« tradicije sa življenom liturgijskom tradicijom.

Dakako, prvi kršćani su bili svjesni da se u Euharistiji susreću s Uskrsnulim Kristom (to se jasno vidi iz susreta u Emausu). Zato pogledajmo kako Evanđelja opisuju susret apostola s Uskrsnulim Kristom! »Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj« (Mt 28, 16s); prilikom Uzašašća: »Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem« (Lk 24, 52); susret sa ženama: »One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone« (Mt 28, 9). Može li se reći da ovo poklecanje pred Uskrsnulim nema nikakve veze s prvim kršćanskim bogoslužjem? Ili možda Evanđelisti ovdje žele istaknuti suprotnost između apostola (koji su dočekali Uskrsnuloga klečeći) i vjernika (koji u Euharistiji ne trebaju klečeći primiti Uskrsnuloga)? Vjerojatnije je da su htjeli pokazati primjerenost geste poklecanja pred proslavljenim Kristom.

Nije niti potrebno spominjati Knjigu Otkrivenja koja donosi veličanstveni opis nebeske liturgije, vjerojatno je ne želeći staviti u suprotnost s liturgijom Crkve: »Dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu«... (Otk 4, 10); »A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca« (Otk 5, 8) itd.

Evo još nekih mjesta u Novome zavjetu gdje apostoli i njihovi učenici zauzimaju klečeći stav u molitvi:

— sveti Stjepan klečeći moli u svečanome času svoga mučeništva, kad gleda otvorena nebesa i Uskrsnuloga Krista u njegovoj slavi; pred Uskrsnulim ne stoji, nego kleči (Dj 7, 59s);

— prije nego će uskrisiti Tabitu, apostol Petar klečeći moli: »Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: „Tabita, ustani!”. Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede« (Dj 9, 40);

— sv. Pavao (a po svoj prilici i ostali oko njega) klečeći moli prije odlaska u Rim (Dj 20, 36); isto tako malo kasnije u Dj 21, 5;

— sv. Pavao u svojoj poslanici opisuje molitveni stav: »Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji« (Ef 3, 14). Možda se upravo na ovome citatu nadahnjuje i đakonov poziv: »Flectamus genua — Prignimo koljena!«;

— nakon što je sv. Ivan u Otkrivenju opisao uvodno viđenje »Sina Čovječjega«, nastavlja ovako: »Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav« (Otk 1, 17).

Kakva je današnja situacija i suvremena kultura? Zasigurno možemo reći da suvremeni promatrač, vidjevši nekoga tko u molitvi stoji, ne će odmah pomisliti da je to simbolična gesta uskrsnuća i vječnoga života. Pogotovo kada vidi da netko prima svetu Pričest stojeći, i još k tome na ruke, zaključit će da se ne radi o nečemu osobito važnom. Naprotiv, u našoj je kulturi gesta klečanja pridržana isključivo štovanju Boga, te se kao takva potpuno izdvaja iz područja međuljudskoga ophođenja. Stajati se može i dok se čeka na red u banci, sjediti se može i u kinu, ali kleči se samo u crkvi, odnosno u molitvi.

S druge strane, ako se toliko insistira na važnosti stajanja, nije jasno zašto se, naprotiv, u obred Mise uvodi sve više sjedenja, primjerice nakon pričesti; a negdje se uvriježilo i sjedenje nakon pretvorbe pa do kraja euharistijske molitve. Ili ako se tvrdi da je klečanje pokornička gesta, zašto se onda pepeljenje na Čistu srijedu, kao znak korizmene pokore, više ne prima klečeći kao nekada, nego stojeći?

U svakome slučaju, gestu klečanja i poklecanja treba ponovno vrjednovati, ponovno naglasiti i u službenim liturgijskim tekstovima, otkrivajući sve bogatstvo njezinoga značenja u Svetome pismu i u različitim liturgijskim tradicijama.

Tin Šipoš

Misa tijekom Drugog svjetskog rata

(Voris - FSSPX) Ili u prijevodu je li obred nove mise uvredljiv Bogu?

U nastavku donosimo prijevod jako dobrog teksta sa ove stranice.

Zahvaljujem osobi koja je prevela tekst.

***

Kao što sam obećao, u ovom postu ćemo malo detaljnije razmotriti Novus Ordo, povezano sa nedavnim FSSPX-ovim videom (od O. Stevena McDonalda, FSSPX) i Michael Vorisovom reakcijom na njega.

Prije nego započnemo, morate znati sljedeće:

- Prvo, ne bi bilo pravedno posvetiti se ovoj temi u nekoliko videa i pregršt postova na blogu. Oni koji zaista žele doći do potpunijeg razumijevanja morat će kopati dublje od ovoga.

Ipak, ovo će, iz nužde biti dugi post, pa si zgrabite šalicu kave (ili hladnog piva ili nečega drugoga što volite) i udobno se smjestite, jer će ovo potrajati.

- Drugo, svrha ovog mog posta je da bolje objasnim argumente koji su iznijeli FSSPX (i drugi) onako kako ga ja razumijem. Biti će na svakom čitatelju osobno da dalje uči, da procijeni što argumenti Bratstva zaista znače, i onda neka sami odluče o njihovoj vrijednosti.

- Na kraju, ovdje se raspravlja o stvarima koje se tiču liturgijske krize kakvu vjernici nikad nisu iskusili, nikad u skoro 2000 godina!

Jednostavno nije moguće bez velikog truda potpuno formirati nečiju savjest i intelekt u ovom okruženju tako da svatko može služiti kao pouzdani vodič u određivanju toga kako najbolje odgovoriti. Usput, možemo očekivati da se iskreni katolici, svi i svaki od njih žrtve iste krize, neće slagati jedan s drugim.

Za mnoge komentatore ovdje, ovaj post će biti kao "propovijedanje zboru". 

Molim vas probajte razumjeti, pak, da su komentatori samo mali dio našeg čitateljstva. Veliki dio čitatelja se nužno ne smatra "tradicionalistima", ali su dovoljno iziritirani prisutnom krizom da posjete ovo mjesto (i zasigurno i neki drugi) u svojoj potrazi za odgovorima. 

Sa tim na umu, bit ću ponešto sitničav u sricanju činjenica (barem koliko mogu); možda čak i više nego što je potrebno za neke od vas.

OK, uz sve to što sam rekao, Michael Voris je dao sve od sebe da razljuti svoje gledatelje zbog sljedećeg komentara u videu O. McDonalda: 

"Novu Misu trebaju potpuno izbjegavati oni koji razumiju da je ona uvreda protiv Boga."

Voris, u svojem pokušaju da izazove bijes, tretira to kao poziv trublji za sve katolike da potpuno izbjegavaju novu Misu, govoreći svojim gledateljima:

"Vi ste upućeni da ne idete na Misu nedjeljom ako morate ići na Novus Ordo, Novu Misu."

To nije baš tako. Mogu vam iz prve ruke reći da to nije način kako svećenici iz Bratstva savjetuju pojedince koji trenutno sudjeluju na Novus Ordo.

Iz mojeg iskustva (i onoga bliskih prijatelja), FSSPX svećenici shvaćaju da su mnogi iskreni ljudi obmanjivani od svojih svetih župnika već dugo vremena. Oni znaju da mnogi od nas jednostavno ne znaju ono što mi ne znamo, i zato pružaju nježno vodstvo bez da kompromitiraju istinu. 

Ako ste imali drugačije iskustvo i to želite iskoristiti kao ispriku da gurnete svoje prste u uši ridajući "lalalalalala" tako da ne morate niti razmotriti mogućnost da postoji neka vrijednost u poziciji Bratstva u vezi nove Mise, neka bude tako. 

Slučajno mi je jedan moj prijatelj, koji se isto zove Mike, pisao nakon zadnjeg Vorisovog pričanja u prazno da mi kaže:

"Siguran sam da bi on (Voris) bio presretan da zna da mi je jedan FSSP svećenik zabranio - zato što je opasno za vjeru - da sudjelujem na novoj Misi."

Bez sumnje moj prijatelj nije sam; nemojmo se pretvarati da su FSSPX svećenici jedini koji razumiju da Novus Ordo kao uvredu protiv Boga treba izbjegavati; čak i ako su jedinstveni u tome što su voljni izazvati progon što javno govore o svojim uvjerenjima. U svakom slučaju, postoji riječ koja čini bitnu razliku u izjavi O. McDonalda koju je Michael Voris previdjeo, a to je "oni koji razumiju..."

Kasnije u videu, priroda te bitne razlike postaje jasna kada svećenik izjavljuje (sa riječima napisanima na ekranu), "oni katolici koji su dobro informirani i imaju dobar uvid trebaju izbjegavati Novu Misu."

Jeste li to shvatili? 

Rekao je oni katolici koji su dobro informirani i imaju dobar uvid.

Je li nova misa kazna Božja za naše grijehe?

Nova misa je napravljena po protestantskom modelu, za više informacija pogledajte OVDJE. 
Po definiciji Katoličke Crkve protestantizam je heraza.
Red tradicionalne latinske mise možete pogledati OVDJE.

Nova misa kao kazna za grijehe
1. Je li nova misa kazna Božja za naše grijehe?
Nova misa jest kazna Božja za naše grijehe. 

2. Zašto kažete da je nova misa kazna za naše grijehe?
Nova misa je kazna za naše grijehe jer su plodovi nove mise vidljivo i činjenično razarajući i opasni za očuvanje katoličke vjere.

3. Zašto nova misa nije blagoslovljena od Boga, što vidimo po plodovima?
Nova misa nije blagoslovljena od Boga, što vidimo i po plodovima, jer je sastavljena ne za veću slavu Božju nego idući za tim da se misa prilagodi "modernom" čovjeku.

4. Zašto je Bog dopustio novu misu?
Bog je dopustio novu misu jer poštuje našu slobodu izbora (koji je dragocijeni dar) i dopušta nam da mi biramo u životu kojim putem ćemo krenuti. Putem dobra ili putem zla.

Valjanost i ugodnost Bogu nove mise
5. Je li nova misa valjana, tj. da li se dogodi pretvorba na misi?
Nova misa je valjana, tj. na misi se dogodi pretvorba ako svećenik zadovoljava poznata 3 uvjeta (forma, materija, nakana).

6. Je li nova misa ugodna Bogu kao tradicionalna misa?
Nova misa nije ugodna Bogu kao tradicionalna misa, jer kada novu misu usporedimo s tradicionalnom vidimo da je nova misa osiromašena i protestantizirana.

7. Možete li dati još jedan primjer gdje je misa valjana, a nije ugodna Bogu?
Valjana misa je i kod pravoslavnih (čitaj raskolnika i heretika) i na njihovim misama se pretvorba dogodi (naravno ako zadovoljavaju poznata 3 uvjeta), ali njihova žrtva zasigurno Bogu nije ugodna.
Tako je slično s novom misom. Pretvorba se dogodi i misa je valjana, ali sigurno nije ugodna Bogu kao tradicionalna misa.

8. Gdje u Bibliji možemo naći da Bogu nije ugodna svaka žrtva?
Adamovi sinovi Kajin i Abel su prinijeli žrtvu Bogu, ali Bogu nisu bile ugodne obje žrtve, nego samo Abelova.

9. Mogu li se dobiti milosti na novoj misi?
Naravno da se milosti mogu dobiti na novoj misi, ali s obzirom na naše znanje, moramo se uvijek truditi oko širenja tradicionalne mise jer smo svjesni koliko je ona uzvišenija i ugodnija Bogu nego nova misa.
Ali vrijedi pravilo "Kome se više da, od njega će se više i tražiti!" Tako da zasigurno ne možemo osuđivati druge koji nisu upoznati sa razlikama između tradicionalne i nove mise.

10. Što mi kao katolici možemo učiniti da se prošire tradicionalne mise?
Prije svega moramo moliti dragoga Boga da se prošire tradicionalne mise, trebamo moliti za naše svećenike, da im Bog prosvijetli pamet i da spoznaju vrijednost tradicionalne mise i da spoznaju razarajuće djelovanje nove mise.
Moramo nastojati i oko širenja tradicionalne mise da većina ljudi spozna kolika je zapravo velika duhovna šteta napravljena uvođenjem nove mise.

11. Da li bi bio grijeh da idemo opravdavati postojanje nove mise, a s obzirom da znamo da je nova misa osiromašena i protestantizirana i s obzirom da imamo Božju potvrdu da nova misa nije blagoslovljena, što vidimo po plodovima?
Da, bio bi grijeh, jer Bogu uvijek trebamo ponuditi najbolje i najuzvišenije, koliko god smo u mogućnosti i koliko god je to do nas, tako ako znamo da postoji nešto bolje za Boga ne smijemo opravdavati ono lošije.

Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!

18 razloga zašto je TRADICIONALNA MISA superiornija, bolja i zasigurno UGODNIJA BOGU od moderne (novus ordo) mise

1.) Svećenik je okrenut licem prema Svetohraništu. 
Kod moderne (nove) mise svećenik je okrenut leđima prema Svetohraništu (u rijetkim slučajevima je obrnuto).

2.) Ljepota pristupnih molitava (Introibo ad altare Dei. Ad Deum qui laetificat juventutem meam). 
Kod moderne mise pristupne molitve su izbačene.

3.) Odvojena ispovijest svećenika i vjernika. 
Kod moderne mise ispovijest zajedno govore i svećenik i narod.

4.) U molitvama se često spominje riječ žrtva i spomeni svetaca.
Kod protestantizacije nove mise većinom su uklonjeni spomeni na žrtvu i imena katoličkih svetaca, jer protestanti (čitaj heretici) ne priznaju svece.

5.) Kroz svetu misu više se puta čini znak križa.
Na modernoj misi se znak križa napravi na početku i na kraju mise.

6.) Tišina kroz svetu misu. Na tradicionalnoj misi svećenik neke molitve i kanon čita potiho, tako da se grešan čovjek može skoncentrirati na veliku milost koja mu je dana da prisustvuje na svetoj misi.
Za vrijeme moderne mise gotovo i nema tišine.

7.) Nema izvanrednih djelitelja svete pričesti. Pričest podjeljuje svećenik (u iznimnim slučajevima pomogne mu dijeliti pričest klerik, laik nikako).
Na modernoj misi se svakodnevno događaju svetogrđa kada laici dijele Presveti sakramenat. Da ne spominjem sablazan kada žena (časna sestra) dijeli pričest.

8.) Pričest se prima klečeći na jezik, kako i dostoji primiti Gospodina. Ni pod razno pričest se ne dijeli na ruke.
Na modernoj misi dopušteno je primati pričest na ruke, što je ujedno svetogrđe.

9.) Na tradicionalnoj misi nema žena čitačica. Poštuje se tradicija svete Crkve Katoličke, tako da se zna da ženama nije mjesto oko žrtvenika.
Na modernoj misi dopušteno je ženama čitati čitanja svete mise.

10.) Ne postoje tzv. dječje mise. To je moderna izmišljotina. Svaka misa je žrtva Isusa Krista.
Na modernoj misi....

11.) Postoji samo jedan sveti rimski kanon.
Na modernoj misi postoje 4 euharistijske molitve, napravljene da se umanji važnost samog čina pretvorbe.

12.) Na tradicionalnoj misi se točno izgovaraju riječi pretvorbe (PRO MULTIS) kako je Gospodin rekao na posljednjoj večeri.
Na modernoj misi riječi pretvorbe nisu u potpunosti točne.

13.) Latinski jezik kao službeni jezik Katoličke Crkve.
Na modernoj misi svaka država drži liturgiju na svome jeziku. Zamislite da u Mađarsku idete na svetu misu.

14.) Kalež smije dirati isključivo svećenik (ili posvećena osoba - klerik).
Na modernoj misi kalež smiju dirati žene, djeca, ministranti, muškarci, ministrantice.

15.) Nema ministrantica.
Na modernoj misi dopušteno je ženama biti uz žrtvenik. Bože sačuvaj (moj komentar).

16.) Gregorijansko pjevanje i napjevi.
Na modernoj misi su dopuštene gitarice i bubnjevi za vrijeme svete mise.

17.) Primanje posljednjeg blagoslova klečeći.

18.) Lijepa, stara, ukrašena i kvalitetna crkvena ruha.
Na modernij misi često su nelijepe i nekvalitetne misnice.

NAPOMENA: Ovo su samo neki razlozi zašto je tradicionalna misa superiornija i ugodnija Bogu od moderne mise. Ovo pišem da pomognem ljudima da shvate razarajuću moć moderne mise, pogledaj po plodovima OVDJE (1,2,3) , i da shvate kako je tradicionalna misa ta koja ostaje za sljedeće generacije, pogledaj plodove OVDJE.

Važno je napomenuti da Svećeničko bratstvo svetog Pija X. ima više svećenika nego sve zajedno Ecclesia Dei zajednice. Broj svećenika Ecclesia Dei zajednice pogledaj OVDJE. Bratstvo radi herojski posao. Bogu hvala.

Ako imate još razloga zašto je moderna misa štetna za vjeru slobodno ostavite vaše dojmove u komentarima.

Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!

STATISTIKE Francuske i SAD-a

F R A N C U S K A - "Najstarija kćer Katoličke Crkve"

STATISTIKE

1966. godine broj katoličkih bogoslova:      4 536
1975. godine broj katoličkih bogoslova:      1 297
1996. godine broj katoličkih bogoslova:      1 103
2005. godine broj katoličkih bogoslova:        784
2011. godine broj katoličkih bogoslova:        710

Zaključak: Nakon 2. Vatikanskog pad za 85 %
Izvor

Samo napomena broj ljudi 1970tih je bio upola manji nego danas.


STATISTIKE Sjedinjenih Američkih Država:
Podaci su sa predavanja trećeg posjeta FSSPX-a Hrvatskoj:

Još o statistikama možete pogledati OVDJE(Francuska) i OVDJE.

VELIKA USPOREDBA Tradicionalne Latinske Mise i Nove (Novus Ordo) Mise

Za puni pregled povucite traku desno.
Za novus ordo misu je prikazan jedan od načina slavljenja, sa 2. Euharistijskom molitvom.
Cijeli tekst možete u excel-u preuzeti OVDJE.