1794. godine papa Pio VI. (umro u zatočeništvu
u revolucionarnoj Francuskoj) u buli Auctorem
Fidei osudio je 85 propozicija sinode u Pistoji, poradi njezinog
dvosmislenog jezika i raznih noviteta i zabluda. Donosimo nekoliko ulomaka iz
uvodnog dijela bule u prijevodu (neautoriziranom) s engleskoga jezika, kao i
nekoliko osuđenih propozicija s papinim komentarima i osudom.
Važnost ovog dokumenta, naročito tih
ulomaka, kao i izabranih propozicija, u tome je što u njima papa razotkriva i osuđuje taktiku
korištenja dvosmislenosti za uvođenje zabluda, koju su modernisti kasnije
iskoristili kako bi svoje zablude uvrstili u dokumente Drugog vatikanskog
koncila, a u osuđenim propozicijama se mogu naći i preteče tih raznih modernističkih
zabluda.
Papa je dokument adresirao ne samo biskupima,
kao što je uobičajeno, nego svim katolicima. S obzirom na tešku situaciju Crkve
danas, poslušajmo njegova ohrabrenja u teškoćama, njegove opomene, te njegove
osude promicatelja zabluda i njihovih opakih taktika.
Bula
pape Pija VI.
AUCTOREM FIDEI
Pio,
biskup,
Sluga
slugu Božjih
Pozdrav i apostolski blagoslov svim
kršćanskim vjernicima.
Apostol Pavao1 zapovijeda nama,
koji gledamo na Isusa kao autora i dovršitelja vjere, da temeljito razmotrimo
narav i veliki opseg protivštine protiv Njega, koju je podnio od grešnika, tako
da u ovom ili onom trenutku izmoreni naporima i opasnostima ne pokleknemo i
gotovo beživotno ne padnemo. Od najveće je potrebe da se ojačamo i osvježimo
ovom najkorisnijom misli kad plane vatra iz podivljale vrućine strahovite i
neprestane urote protiv samog tijela Kristovog, koje je Crkva2, tako
da ojačani u Gospodinu i u snazi Njegove moći možemo zaštićeni štitom vjere
oduprijeti se zlom danu i ugasiti sve vatrene strijele opakoga. Uistinu u ovim
burnim vremenima, u ovom revolucionarnom prevratu, svi dobri ljudi moraju se
pridružiti bremenitoj borbi protiv svakog i svih neprijatelja kršćanskog imena.
Čuvanje i vođenje cijelog stada povjereno pastirskoj Nam brizi još su
ozbiljnije pitanje Nama, koji smo najviše
od svih dužni imati veliku revnost za kršćansku vjeru.4
(...)
I tako, prije svega uzimajući k srcu mudri
savjet Našega prethodnika sv. Zosima: "Stvari
koje su od velike važnosti zahtijevaju temeljito sagledavanje"6,
zadužili smo četiri biskupa i njihove osobne teologe iz sekularnog klera da
ispitaju Sinodu... Zatim smo stvorili kongregaciju od nekoliko kardinala Svete
Rimske Crkve i drugih biskupa da marljivo prouče cjelokupnu kolekciju akata
[sinode]... Osobno smo primili njihove nalaze, usmeno i pismeno, da sinoda
treba biti u cijelosti osuđena i da vrlo mnogo propozicija uzeto iz sinode
treba biti kažnjeno više ili manje ozbiljnim cenzurama, neke same po sebi, a
druge u povezanosti s formalno iznesenim mišljenjima.
(...)
Odlučili smo (...) okoristiti se mudrim
savjetom, dužno i svjesno primijenjenim, koji je ostavilo nekoliko Naših svetih
prethodnika zajedno s visoko cijenjenim biskupima i čak ekumenskim koncilima,
posvjedočenim i preporučenim s važnim primjerima iz prilika kad su morali
obuzdati rast opasnih ili štetnih noviteta ove vrste.
Oni su znali sposobnost inovatorâ [tj. začetnikâ novitetâ, op. prev.] u umijeću
prevare. Kako ne bi šokirali uši katolika, inovatori su tražili kako sakriti
suptilnosti svojih krivudavih manevara korištenjem naoko bezazlenih riječi7
koje bi im omogućile da podmetnu zabludu u duše na veoma nježan način. Kad
je jednom istina bila kompromitirana, mogli su, putem manjih izmjena ili
dodataka u frazeologiji, iskriviti ispovijest vjere koja je potrebna za naše
spasenje, te odvesti vjernike suptilnim zabludama u vječnu propast. Ovaj
način pretvaranja i laganja je opak, bez obzira na okolnosti u kojima se
koristi. Iz veoma dobrih razloga nikada ne može biti toleriran u sinodama, čija
se glavna dika sastoji u naučavanju istine s jasnoćom i isključujući svaku
opasnost od zablude.
Štoviše, ako je sve ovo grješno, ne može se opravdati na način na koji vidimo
da čine, pod krivim izgovorom da su naizgled šokantne izjave na jednom
mjestu dalje razvijane po pravovjernim crtama na drugim mjestima, te čak na
trećim mjestima ispravljene; kao da se dopušta mogućnost da se ili potvrdi ili
zaniječe ta izjava, ili da se to ostavi osobnoj sklonosti pojedinca - takva je
uvijek bila prijevarna i bezočna metoda koju inovatori koriste za ustanoviti
zabludu. Ona dopušta i mogućnost promicanja zablude, kao i njezinog opravdavanja.
Kao da su se inovatori pretvarali da su uvijek namjeravali predstaviti te
alternativne odlomke, posebno onima jednostavne vjere, koji na kraju upoznaju
samo jedan dio zaključaka takvih rasprava, koje su objavljene na narodnom
jeziku za svačiju upotrebu. Ili opet, kao da su ti isti vjernici sposobni
pregledavati takve dokumente da bi prosudili o tim stvarima sami, bez
zbunjenosti i izbjegavajući sav rizik od zabluda. To je veoma sramotna
tehnika za podmetanje doktrinarnih zabluda, koja je odavno osuđena od Našega
prethodnika sv. Celestina8, koji je otkrio da je korištena u
pisanjima Nestorija [začetnika hereze nestorijanizma], biskupa Carigrada, i
koju je razotkrio kako bi je osudio s najvećom mogućom oštrinom. Kad su ti
tekstovi bili pažljivo pregledani, varalica je bio razotkriven i ometen, jer se
izražavao u mnoštvu riječi, miješajući istinite stvari s drugima koje su
bile nejasne; miješajući ponekad jedne s drugima na takav način da je mogao
ispovijedati ono što je nijekao, dok je u isto vrijeme imao temelj za nijekanje
onih samih rečenica koje je ispovijedao.
Kako bi se razotkrile takve zamke, nešto što postaje potrebno s određenom
učestalosti svakog stoljeća, nijedna druga metoda nije potrebna nego sljedeća:
kad god postane potrebno razotkriti izjave za koje se sumnjiči da skrivaju neku
zabludu ili opasnost pod krinkom dvosmislenosti, mora se optužiti izopačeno
značenje pod kojim je ta zabluda, suprotstavljena katoličkoj istini, zamaskirana.
(...)
Nakon neprestane javne i privatne molitve,
naše i pobožnih vjernika, za svjetlo Duha Svetoga, te nakon razmatranja svega
temeljito i pravovremeno, odlučili smo osuditi više propozicija, nauka i
mišljenja u aktima i dekretima spomenute sinode, ili izričito naučavanih ili
prenesenih kroz dvosmislenosti, sa za svaku prikladnim oznakama i kaznama (kao
što je rečeno gore), upravo kao što ih osuđujemo u ovoj Našoj konstituciji,
koja će biti zauvijek valjana...
Bilješke:
1. Heb. 12
2. Kol. 1
3. Efež. 6
4. Papa sv. Siricije, Himeriju iz Taragone, poslanica I., u kolekciji Coustanta.
6. Papa sv. Zosim, Poslanica 2., u kolekciji Coustanta.
7. Papa sv. Leo Veliki, Poslanica 129., u izdanju Ballera.
8. Papa sv. Celestin I., Poslanica 13., br. 2 u kolekciji
Coustanta.
9. Papa sv. Celestin I., Poslanica 14., kleru i puku Carigrada,
br. 8 u kolekciji Coustanta.
Slijedi nekoliko osuđenih propozicija,
označenih originalnim brojem iz bule, koje smo podijelili po naslovima,
uočavajući njihovu vezu sa zabludama modernista i Drugog vatikanskog koncila.
[Pokušaj rušenja božanski ustanovljenog
poretka u Crkvi i uvođenja demokracije u Crkvu]
2. Propozicija koja kaže "da je Bog dao vlast Crkvi da je ona
poradi spasenja duša prenese pastirima koji su njezini službenici";
ako se time razumije da vlast crkvene
službe i upravljanja proizlazi iz ZAJEDNICE
vjernikâ prema pastirima,
--heretična.
3. Također, propozicija koja kaže "da je Rimski prvosvećenik
ministerijalna glava",
ako je tako protumačena da Rimski
prvosvećenik ne prima od Krista u osobi blaženog Petra, nego od Crkve, vlast
službe koju kao Petrov nasljednik, pravi Kristov namjesnik i glava cijele Crkve
posjeduje u univerzalnoj Crkvi,
--heretična.
[Preteča vjerske slobode]
4. Propozicija koja tvrdi "da bi to bila zloupotreba autoriteta
Crkve, kad ona prenese taj autoritet izvan granica nauke i morala i proširi ga
na vanjske stvari te silom zahtijeva ono što ovisi o uvjeravanju i
ljubavi"; i također, "da
njoj mnogo manje pripada tražiti silom vanjsku poslušnost svojim
dekretima";
utoliko ako sljedećim nedefiniranim
riječima: "proširi ga na vanjske
stvari", propozicija osuđuje kao zloupotrebu autoriteta Crkve
korištenje moći koju je primila od Boga, koju su sami apostoli koristili u
ustanovljenju i sankcioniranju vanjske discipline,
--heretična.