Ritual rimski, Bartol Kašić, 1640.

Cijelu knjigu u pdf formatu možete preuzeti OVDJE, a prelistati knjigu možete OVDJE.

Naslov: Rituale Romanum = Ritual rimski

Podnaslov: istomaccen slovinski po Bartolomeu Kassichiu Popu Bogoslovcu od Druxbae Yesusovae Penitenciru Apostolskomu

Datum izdanja:1640

Autor: Kašić, Bartol (Cassio, Cassius, Kassicch, Bartul, Bartolomeo, Bartholomaeus, Baro) (jezikoslovac, prevoditelj, vjerski pisac, leksikograf)

Kategorija: Stara knjiga

Mjesto: V Riimv

Izdavač: Iz Vtiestenicae Sfet. Skuppa od Razplodyenya S. Vierrae

UDK: 264-15

Format preslike: PDF

Ključne riječi: Obrednici - hrv. prijevod

Sažetak (hr):
Ritual rimski tiskan je u formatu male četvrtine (22 x 16 cm), ima ukupno 566 izvornih stranica. Na početku, nakon naslova, nalazi se posveta papi Urbanu VIII, u kojoj Kašić zahvaljuje papi što je, zbog potreba i svećenika i vjernika, Hrvatima dao izvanrednu povlasticu da se Ritual prevede na živi narodni govor.
Ritual je tiskan u 2.500 primjeraka, na čvrstom papiru. Poslije je doživo još šest izdanja i to: Senj, Mleci, Zagreb, Sarajevo i Rim.
Tajna uspjeha Kašićeva Rituala je u dobrim jezikoslovnim rješenjima. Kašić je za narodni govor u književnosti i u liturgiji odabrao štokavski govor. Za taj govor našao je praktičnu latiničku grafizaciju, tako da svakom fonemu odgovara jedan grafem. Kašićev izbor "najopćenitijeg narodnog govora" za književni jezik bio je dalekovidan, a rad na njegovu kodificiranju i normiranju plodonosan: dao nam je jedinstveni hrvatski književni jezik.
Vladimir Horvat. Pogovor : Bartol Kašić i njegov Ritual Rimski u razvoju hrvatskoga književnog jezika. U: Ritual Rimski. Pretisak. Zagreb, 1993.
Stjepan Babić: "Kašićev prijevod Rituala je uključivanje u međunarodnu civilizaciju... i da je to proširenje područja upotrebe hrvatskoga književnog jezika... To znači proširenje u prostornom smislu... i u vremenskom smislu..." U: Jezik Rituala Rimskoga - važna sastavnica u razvoju hrvatskog književnog jezika // Filologija, 18 (1990), 75-81.

Napomena: Na predlistu primjerka rukopisni ex libris: Đuro Nazor, Ložišće, 1902. i pečat: Jugoslavenska muzička zbirka Đuro Nazor 1900

URL: ?pub=1&p=8&s=publ

Brzi preglednik: ?vdoc=8&page=1 

SRAMOTA I SABLAZAN Međureligijski molitveni susret u povodu Dana duha Asiza u crkvi svetoga Franje na Kaptolu

»Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.« (Mt 18,6)

Ika.hr
Zagreb, (IKA) - U crkvi Svetoga Franje na Kaptolu u Zagrebu utorak 27. listopada u 19.30 sati održat će se međureligijski molitveni susret pod naslovom „Ne zaboravimo da smo braća i sestre" na kojem će sudjelovati predstavnici Evanđeoske pentekostne crkve, Evangeličke crkve, Islamske vjerske zajednice, Katoličke crkve, Makedonske pravoslavne crkve, Reformirane kršćanske crkve, Baptističke crkve, Srpske pravoslavne crkve i Židovske općine Zagreb.

Slika sa sablaznog molitvenog susreta iz 2014. godine

Kratki pregled nekoliko propisa kroz povijest Katoličke Crkve u vezi molitve s nekatolicima:

APOSTOLSKI KANONI:
"Neka bilo koji biskup, ili svećenik, ili đakon, koji se pridruži u molitvi krovjernicima, bude suspendiran, a ako im je dopustio da vrše službu kao svećenici, neka bude svrgnut" (Kanon 45)
"Neka bilo koji klerik ili laik koji uđe u sinagogu židova, ili u kuće sastanka krivovjernika, da se s njima zajedno moli, bude svrgnut i izopćen" (Kanon 65)

KONCIL U KARTAGI (257. godine):
"Nije dopušteno ni moliti ni pjevati psalme s krivovjernicima (hereticima), i tko god se moli s onima koji su izopćeni iz Crkve [communicatio in sacris], bilo klerik ili laik: neka bude izopćen (Kart. IV. 72,73)

KONCIL U LAODICEJI (363. god.):
"Nije dopušteno krivovjernicima da ulaze u kuću Božju dok ustraju u svom krivovjerju." (Kanon 6)
"Nitko se ne smije moliti zajedno s krivovjernicima i raskolnicima." (Kanon 33)

TREĆI CARIGRADSKI KONCIL (680. god.):

"Ako bilo koji klerik ili laik uđe u sinagogu židova ili u kuće sastanka krivovjernika da se s njima zajedno moli, neka bude svrgnut i izopćen. Ako se bilo koji biskup ili svećenik ili đakon pridruži u molitvi krivovjernicima, neka bude suspendiran."

KODEKS KANONSKOG PRAVA (iz 1917. godine):

 "Zabranjeno je Otajstva Crkve podjeljivati krivovjercima i raskolnicima, iako se nalaze u zabludi u dobroj vjeri i mole ih, dok najprije ne budu, pošto se odreknu zabluda, opet s Crkvom izmireni." 

(Kanon 731)

"Vjernicima je zabranjeno djelatno prisustvovati ili sudioništvovati u nekatoličkom bogoslužju." 

(Kanon 1258)
[Komentar Kanonskog prava za ovaj kanon kaže:  "Katolik aktivno sudjeluje kad se pridruži nepravovjernom, tj. nekatoličkom bogoštovlju s namjerom da tako časti Boga, na način na koji to čine nekatolici.  Zabranjeno je moliti se, pjevati ili svirati orgulje u heretičkoj i šizmatičkoj crkvi, zajedno s ljudima koji tamo štuju, čak i ako su riječi pjesme pravovjerne."]

"Tko pomogne hotice i znatice širenje krivovjerja bilo kojim načinom, ili tko protivno propisu kan. 1258, sudjeluje u bogoslužnim činima s krivovjercima, postaje sumnjiv zbog krivovjerja." 

(Kanon 2316)

BALTIMORSKI KATEKIZAM:

"Kako katolik griješi protiv vjere? Katolik griješi protiv vjere apostazom, krivovjerjem, indiferentizmom i sudjelovanjem u nekatoličkom bogoštovlju."

SVETI OFICIJ:

"Vrhovna Kongregacija kaže da je sudjelovanje u bogoštovlju šizmatika i heretika 'univerzalno zabranjeno prirodnim i božanskim zakonom... (od kojega) nitko nema moć osloboditi... (i u vezi s takvim sudjelovanjem) ništa ne opravdava.' Oni koji tako čine moraju tražiti odrješenje u sakramentu pokore."

(Collectanea S. Congregationis de Propaganda Fidei seu Decreta Instructiones Rescripta pro Apostolicis Missionibus (Ex Typographia Polyglotta, Roma, 1907), vol. I, p. 100, n. 311 (1729.))

"Zabranjeno je za katoličkog biskupa da ide u crkvu Grko-šizmatika pjevati doksologiju."

(Collectanea ... vol. I, p. 519, n. 921 (1841.))

"Sveti Oficij dakle napominje da Koncil u Kartagi zabranjuje molitvu i pjevanje (psallendum) s krivovjernicima."

(Collectanea ... vol. I, p. 642, n. 1176 (1859.))

PIO XI., Enciklika o crkvenome jedinstvu “MORTALIUM ANIMOS” (6.1.1928.)

...

2. Neki imaju pred sobom sličnu nakanu i u onome što se odnosi na Novi zakon koji je proglasio Krist naš Gospodin. Naime, budući da smatraju sigurnim kako se vrlo rijetko mogu naći ljudi bez ikakvoga vjerskog osjećaja, čini se da na takvome vjerovanju utemeljuju nadu kako će razni narodi – premda se međusobno razlikuju u stanovitim vjerskim pitanjima – bez većih poteškoća ostvariti bratski sporazum ispovijedajući određene vjerske istine koje oblikuju nešto poput zajedničkoga temelja duhovnoga života. Zbog toga razloga te osobe često priređuju zasjedanja, sastanke i govore kojima prisustvuje velik broj slušatelja, i gdje svi bez razlike bivaju pozvani pridružiti se raspravi – kako nevjernici svake vrste, tako i kršćani, čak i oni koji su nesretno otpali od Krista ili koji tvrdokorno i uporno niječu Njegovu božansku narav i poslanje. Naravno, katolici ni na koji način ne mogu odobriti ovakve pokušaje, budući da se temelje na krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje dobrima i hvalevrijednima, jer svaka od njih na svoj način očituje i označava onaj osjećaj koji nam je svima urođen te nas dovodi k Bogu i poslušnome priznavanju Njegove vlasti. Oni koji imaju takvo mišljenje su ne samo u zabludi i obmanjeni, nego štoviše, iskrivljujući ideju istinite vjere oni je odbacuju, te malo-pomalo upadaju u naturalizam i ateizam, kako se naziva. Otuda jasno proizlazi da tkogod podržava one koji zastupaju te teorije i pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru.

...

C. JACKSON Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) nije u raskolu - 1. dio

U nastavku donosimo prijevod teksta sa ove stranice.

***

Dragi čitatelji,

Nisam izvorno imao namjeru opovrgnuti svaku točku Vorisovog filma od sat vremena pod nazivom "Katolički raskol". Taj film je dio onoga što Voris voli nazivati svojim "FBI" ili "Faith-Based Investigation" (vjerska istraga) serijama. U stvarnosti bi prikladniji akronim bio "BIV" ili "Bez ikakve vrijednosti". Jer taj film ne donosi ništa više od sustavnog predstavljanja starih argumenata protiv Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) koji su već svi dosad pobijeni.

Međutim u danima nakon puštanja filma, počeo sam primati brojne zahtjeve da bih odgovorio na njega i javno ga opovrgnuo. Izgleda da postoje mnogi katolici koje privlači Bratstvo kao potencijalna opcija zbog njihovih duhovno opustošenih neomodernističkih biskupija koje pod Franjom samo postaju gore. Pa ipak, zabrinjavaju ih stvari koje čuju o Bratstvu iz neokatoličkih izvora, poput Michael Vorisa i njegovog Church Militant TV-a. Kako sam primio više tih zahtjeva, počeo sam shvaćati da postoji veliki broj vjernih katolika u svijetu koji tek dolaze do shvaćanja da postoji kriza u Crkvi. Za te katolike Tradicija je novost i nisu dobro upoznati s prijašnjim argumentima i apologetikom iz prošlih godina vezanih uz FSSPX. Oni imaju vrlo ograničeno vrijeme i traže brze odgovore za sebe i svoje obitelji u toj važnoj temi.

Ovo može zvučati čudno, ali nakon što sam pogledao taj film, vjerujem da moramo zahvaliti g. Vorisu što je pokazao "Katolički raskol". On je skupio u lijepi paket sve dezinformacije o FSSPX-u kroz godine i stavio ih na jedno mjesto. Tako nam je pružio sjajnu priliku da iscrpno odgovorimo na svaki takav argument i razotkrijemo ga. No, trud potreban da bi se to napravilo pokazao je da to nije  lagani zadatak. Sama količina materijala koju je pokrio u sat vremena prezentacije je ogromna i potrebno je puno pisanja i istraživanja da bi se razjasnilo te točke.

Svejedno, odlučio sam prihvatiti taj teret zbog onih vjernih katoličkih obitelji koje se nalaze u nezavidnom stanju, između dvojbe sačuvati svoju vjeru i toga da nastave sudjelovati u očajničkim lakrdijama koje se predstavljaju kao "Mise" u mnogim "priznatim" župama naše zemlje. Ako je Vorisov video obeshrabrio bilo kojeg katolika od odlazaka u kapelicu Bratstva zbog straha za duše članova njihovih obitelji da bi umjesto toga nastavili podnositi neomodernizam koji proždire vjeru u župnim crkvama, nadam se  da će ovaj odgovor otvoriti njihove oči. Čvrsto vjerujem da nećemo doći ni koraka bliže pobjedi nad krizom u Crkvi ako "aktivno sudjelujemo" u našim župama ispunjenima zloupotrebama. Jedino ako dovedemo ljude iz tih župa u tradicionalne župe, bilo da su one FSSPX, FSSP, ICK ili Motu župe, pobijedit ćemo neprijatelja.

Donosim ovaj članak kao referentnu točku i kao pomoćno sredstvo za one koji su zainteresirani za FSSPX i probleme koji ih okružuju. Iako je prilično dugačak, pokušao sam ga razbiti na manje dijelove pod nekoliko naslova i pružio sam nekoliko poveznica i video isječaka kako bih osvijetlio pojedinu točku. Video isječci koje sam koristio uzeti su iz rasprave Michael Daviesa s E. Michael Jonesom iz sredine devedesetih o pitanju je li Bratstvo u raskolu. Zanimljivo je da se možemo vratiti u te godine kako bismo našli neokatoličke apologete koji zagovaraju te već davno pobijene argumente. Izvukao sam Daviesove isječke iz duže rasprave koju možete naći ovdje. 

Zaključno, molit ću za nakane onih koji čitaju ovaj članak da im Bog dade milosti da bi donijeli pravu odluku jer znam da je to banalno reći, ali ako ovaj članak pomogne barem jednoj duši, onda je bio vrijedan truda.

Chris Jackson

Voris pobija cijeli svoj video u prvoj minuti

Film "Katolički raskol" počinje riječima "1. poglavlje: Ovo su dani tame." Voris citira Biskupa Athanasiusa Schneidera koji govori "mi trenutno proživljavamo katastrofu koja se može usporediti s arijanskom krizom." Zatim Voris izjavljuje: "Postoji stvarna kriza u Crkvi. Kriza koja ju potresa do Njezine srži. Disidentski svećenici i ravnodušni biskupi dozvoljavaju da se među laicima prošire nekatolička vjerovanja. Prosječan katolik je neupućen ili mu nije stalo do svoga spasenja." Time Voris započinje uradak dugačak sat vremena o FSSPX-u lijepo ilustrirajući upravo "stanje nužnosti" pod kojim FSSPX opravdano djeluje. Ako okolnosti koje je opisao Voris i koje odjekuju od biskupa Schneidera ne predstavljaju kanonsko stanje nužnosti u Crkvi, onda ništa drugo ne predstavlja. Zato je Vorisov cijeli slučaj protiv FSSPX-a pobijen u prvoj minuti njegovog filma. Drugi su neokatolički kritičari FSSPX-a koji se drže puno bolje nego CMTV uvijek zasnivali svoju poziciju na činjenici da ne postoji prava kriza u Crkvi i da zato ne postoji nužan razlog za Bratstvo poduzimati određene radnje radi spasenja duša. Ti neokatolici su jako u krivu i obmanuti, ali barem znaju koji argument moraju dati da bi bili konzistentni. Ali kao što smo vidjeli konzistentnost i logika nisu baš visoko na CMTV-ovoj listi prioriteta:

Vatikanska izjava o FSSPX-u je vrlo obećavajuća, pa čemu ovaj film?

Film onda zbunjujuće kaže kako u vezi FSSPX-a "vatikanska izjava nije obećavajuća". I to usprkos sljedećim neviđenim događajima koji su se dogodili u posljednjih pet mjeseci:

Bula Auctorem Fidei pape Pija VI.

1794. godine papa Pio VI. (umro u zatočeništvu u revolucionarnoj Francuskoj) u buli Auctorem Fidei osudio je 85 propozicija sinode u Pistoji, poradi njezinog dvosmislenog jezika i raznih noviteta i zabluda. Donosimo nekoliko ulomaka iz uvodnog dijela bule u prijevodu (neautoriziranom) s engleskoga jezika, kao i nekoliko osuđenih propozicija s papinim komentarima i osudom.

Važnost ovog dokumenta, naročito tih ulomaka, kao i izabranih propozicija, u tome je što u njima papa razotkriva i osuđuje taktiku korištenja dvosmislenosti za uvođenje zabluda, koju su modernisti kasnije iskoristili kako bi svoje zablude uvrstili u dokumente Drugog vatikanskog koncila, a u osuđenim propozicijama se mogu naći i preteče tih raznih modernističkih zabluda.

Papa je dokument adresirao ne samo biskupima, kao što je uobičajeno, nego svim katolicima. S obzirom na tešku situaciju Crkve danas, poslušajmo njegova ohrabrenja u teškoćama, njegove opomene, te njegove osude promicatelja zabluda i njihovih opakih taktika.

Bula pape Pija VI.

AUCTOREM FIDEI

Pio, biskup,

Sluga slugu Božjih

Pozdrav i apostolski blagoslov svim kršćanskim vjernicima.

Apostol Pavao¹ zapovijeda nama, koji gledamo na Isusa kao autora i dovršitelja vjere, da temeljito razmotrimo narav i veliki opseg protivštine protiv Njega, koju je podnio od grešnika, tako da u ovom ili onom trenutku izmoreni naporima i opasnostima ne pokleknemo i gotovo beživotno ne padnemo. Od najveće je potrebe da se ojačamo i osvježimo ovom najkorisnijom misli kad plane vatra iz podivljale vrućine strahovite i neprestane urote protiv samog tijela Kristovog, koje je Crkva², tako da ojačani u Gospodinu i u snazi Njegove moći možemo zaštićeni štitom vjere oduprijeti se zlom danu i ugasiti sve vatrene strijele opakoga. Uistinu u ovim burnim vremenima, u ovom revolucionarnom prevratu, svi dobri ljudi moraju se pridružiti bremenitoj borbi protiv svakog i svih neprijatelja kršćanskog imena. Čuvanje i vođenje cijelog stada povjereno pastirskoj Nam brizi još su ozbiljnije pitanje Nama, koji smo najviše od svih dužni imati veliku revnost za kršćansku vjeru.⁴

(...)

I tako, prije svega uzimajući k srcu mudri savjet Našega prethodnika sv. Zosima: "Stvari koje su od velike važnosti zahtijevaju temeljito sagledavanje"⁶, zadužili smo četiri biskupa i njihove osobne teologe iz sekularnog klera da ispitaju Sinodu... Zatim smo stvorili kongregaciju od nekoliko kardinala Svete Rimske Crkve i drugih biskupa da marljivo prouče cjelokupnu kolekciju akata [sinode]... Osobno smo primili njihove nalaze, usmeno i pismeno, da sinoda treba biti u cijelosti osuđena i da vrlo mnogo propozicija uzeto iz sinode treba biti kažnjeno više ili manje ozbiljnim cenzurama, neke same po sebi, a druge u povezanosti s formalno iznesenim mišljenjima.

(...)

Odlučili smo (...) okoristiti se mudrim savjetom, dužno i svjesno primijenjenim, koji je ostavilo nekoliko Naših svetih prethodnika zajedno s visoko cijenjenim biskupima i čak ekumenskim koncilima, posvjedočenim i preporučenim s važnim primjerima iz prilika kad su morali obuzdati rast opasnih ili štetnih noviteta ove vrste.

Oni su znali sposobnost inovatorâ [tj. začetnikâ novitetâ, op. prev.] u umijeću prevare. Kako ne bi šokirali uši katolika, inovatori su tražili kako sakriti suptilnosti svojih krivudavih manevara korištenjem naoko bezazlenih riječi⁷ koje bi im omogućile da podmetnu zabludu u duše na veoma nježan način. Kad je jednom istina bila kompromitirana, mogli su, putem manjih izmjena ili dodataka u frazeologiji, iskriviti ispovijest vjere koja je potrebna za naše spasenje, te odvesti vjernike suptilnim zabludama u vječnu propast. Ovaj način pretvaranja i laganja je opak, bez obzira na okolnosti u kojima se koristi. Iz veoma dobrih razloga nikada ne može biti toleriran u sinodama, čija se glavna dika sastoji u naučavanju istine s jasnoćom i isključujući svaku opasnost od zablude.

Štoviše, ako je sve ovo grješno, ne može se opravdati na način na koji vidimo da čine, pod krivim izgovorom da su naizgled šokantne izjave na jednom mjestu dalje razvijane po pravovjernim crtama na drugim mjestima, te čak na trećim mjestima ispravljene; kao da se dopušta mogućnost da se ili potvrdi ili zaniječe ta izjava, ili da se to ostavi osobnoj sklonosti pojedinca - takva je uvijek bila prijevarna i bezočna metoda koju inovatori koriste za ustanoviti zabludu. Ona dopušta i mogućnost promicanja zablude, kao i njezinog opravdavanja.

Kao da su se inovatori pretvarali da su uvijek namjeravali predstaviti te alternativne odlomke, posebno onima jednostavne vjere, koji na kraju upoznaju samo jedan dio zaključaka takvih rasprava, koje su objavljene na narodnom jeziku za svačiju upotrebu. Ili opet, kao da su ti isti vjernici sposobni pregledavati takve dokumente da bi prosudili o tim stvarima sami, bez zbunjenosti i izbjegavajući sav rizik od zabluda. To je veoma sramotna tehnika za podmetanje doktrinarnih zabluda, koja je odavno osuđena od Našega prethodnika sv. Celestina⁸, koji je otkrio da je korištena u pisanjima Nestorija [začetnika hereze nestorijanizma], biskupa Carigrada, i koju je razotkrio kako bi je osudio s najvećom mogućom oštrinom. Kad su ti tekstovi bili pažljivo pregledani, varalica je bio razotkriven i ometen, jer se izražavao u mnoštvu riječi, miješajući istinite stvari s drugima koje su bile nejasne; miješajući ponekad jedne s drugima na takav način da je mogao ispovijedati ono što je nijekao, dok je u isto vrijeme imao temelj za nijekanje onih samih rečenica koje je ispovijedao.

Kako bi se razotkrile takve zamke, nešto što postaje potrebno s određenom učestalosti svakog stoljeća, nijedna druga metoda nije potrebna nego sljedeća: kad god postane potrebno razotkriti izjave za koje se sumnjiči da skrivaju neku zabludu ili opasnost pod krinkom dvosmislenosti, mora se optužiti izopačeno značenje pod kojim je ta zabluda, suprotstavljena katoličkoj istini, zamaskirana.

(...)

Nakon neprestane javne i privatne molitve, naše i pobožnih vjernika, za svjetlo Duha Svetoga, te nakon razmatranja svega temeljito i pravovremeno, odlučili smo osuditi više propozicija, nauka i mišljenja u aktima i dekretima spomenute sinode, ili izričito naučavanih ili prenesenih kroz dvosmislenosti, sa za svaku prikladnim oznakama i kaznama (kao što je rečeno gore), upravo kao što ih osuđujemo u ovoj Našoj konstituciji, koja će biti zauvijek valjana...

Bilješke:

1. Heb. 12

2. Kol. 1

3. Efež. 6

4. Papa sv. Siricije, Himeriju iz Taragone, poslanica I., u kolekciji Coustanta.

6. Papa sv. Zosim, Poslanica 2., u kolekciji Coustanta.

7. Papa sv. Leo Veliki, Poslanica 129., u izdanju Ballera.

8. Papa sv. Celestin I., Poslanica 13., br. 2 u kolekciji Coustanta.

9. Papa sv. Celestin I., Poslanica 14., kleru i puku Carigrada, br. 8 u kolekciji Coustanta.

Slijedi nekoliko osuđenih propozicija, označenih originalnim brojem iz bule, koje smo podijelili po naslovima, uočavajući njihovu vezu sa zabludama modernista i Drugog vatikanskog koncila.

[Pokušaj rušenja božanski ustanovljenog poretka u Crkvi i uvođenja demokracije u Crkvu]

2. Propozicija koja kaže "da je Bog dao vlast Crkvi da je ona poradi spasenja duša prenese pastirima koji su njezini službenici";

ako se time razumije da vlast crkvene službe i upravljanja proizlazi iz ZAJEDNICE vjernikâ prema pastirima,

--heretična.

3. Također, propozicija koja kaže "da je Rimski prvosvećenik ministerijalna glava",

ako je tako protumačena da Rimski prvosvećenik ne prima od Krista u osobi blaženog Petra, nego od Crkve, vlast službe koju kao Petrov nasljednik, pravi Kristov namjesnik i glava cijele Crkve posjeduje u univerzalnoj Crkvi,

--heretična.

[Preteča vjerske slobode]

4. Propozicija koja tvrdi "da bi to bila zloupotreba autoriteta Crkve, kad ona prenese taj autoritet izvan granica nauke i morala i proširi ga na vanjske stvari te silom zahtijeva ono što ovisi o uvjeravanju i ljubavi"; i također, "da njoj mnogo manje pripada tražiti silom vanjsku poslušnost svojim dekretima";

utoliko ako sljedećim nedefiniranim riječima: "proširi ga na vanjske stvari", propozicija osuđuje kao zloupotrebu autoriteta Crkve korištenje moći koju je primila od Boga, koju su sami apostoli koristili u ustanovljenju i sankcioniranju vanjske discipline,

--heretična.

UPOZNAJ KATOLIČKU VJERU Što je to posvetna, a što djelatna milost?

§ 2. O glavnom učinku sakramenata, tj. o milosti

■ 526. P. Što je milost?
O. Božja milost je unutrašnji i nadnaravni dar, koji nam se daje bez ikakve naše zasluge nego po zaslugama Isusa Krista radi postizanja vječnog života.

■ 527. P. Kako se milost razlikuje?
O. Milost se dijeli na posvetnu, koja se naziva stalna (habitualna) i djelatnu.

■ 528. P. Što je to posvetna milost?
O. Posvetna milost je nadnaravni dar, koji se spaja s našom dušom, i koji nas čini pravednicima, posvojenom Božjom djecom i baštinicima raja.

■ 529. P. Koliko ima vrsta posvetne milosti?
O. Dvije su vrsti posvetne milosti: - prva i druga milost.

■ 530. P. Koja je prva milost?
O. Prva milost je ona kojom čovjek prelazi iz stanja smrtnog grijeha u stanje pravednosti.

JOHN SALZA Je li Svećeničko bratstvo svetog Pija X. (FSSPX) u raskolu (šizmi)?

U nastavku donosimo prijevod teksta sa ove stranice.
Zahvaljujem osobi koja je prevela tekst.

***

Proteklih godina, bio sam nepoželjni korisnik mnogih email službenih priopćenja Dr. Boba Moynihana, osnivača i urednika časopisa Inside the Vatican. Dr. Moynihan šalje redovite mailove objašnjavajući svoje vlastite stavove o aktualnim zbivanjima u Crkvi. U svojem nedavnom Pismu 21 pod naslovom "Može li se Lefebvrovski raskol zacijeliti? I pod kojim uvjetima?", Dr. Moynihan više puta izjavljuje da je Bratstvo sv. Pija X. u šizmi. Pokušava obavještavati o razgovorima između Rima i "sljedbenika nadbiskupa Marcela Lefebvrea" (što zapravo nije obavijest jer su razgovori privatni i Moynihan priznaje da ne zna "što se događa"), te piše:

"Postoji samo jedna službena šizma u Rimskoj Katoličkoj Crkvi nakon II. Vatikanskoj koncila. Ona se dogodila 1988. kada je nadbiskup Marcel Lefebvre zaredio četiri biskupa protivno uputama pape Ivana Pavla II. To je dovelo do ekskomunikacija Lefebvrea i ta četiri biskupa, i do šizme Lefebvrea i njegovih sljedbenika sa Rimom. Otada je prošlo 23 godine...Papa Benedikt je jasno rekao da bi volio zacijeliti tu šizmu za vrijeme svog pontifikata". 

Kao što vidimo, Dr. Moynihan ne samo da ne zna što se događa u razgovorima Bratstva sa Svetom Stolicom, on također ne razumije da su biskupi i svećenici FSSPX-a članovi Katoličke Crkve. Dok je FSSPX-ov kanonski status neregularan i tako njegovi svećenici djeluju pod izvanrednoj i ne uobičajenom jurisdikcijom, FSSPX nije i niti je ikad bio u šizmi (šizmatici nemaju "neregularni" kanonski status jer nisu uopće podložni Crkvenom kanonskom zakonu). No ipak, zbog nepromišljenog načina na koji se Sveta Stolica prvobitno ponijela prema biskupskim ređenjima nadbiskupa Lefebvrea 1988., možemo shvatiti zašto neupućeni katolici mogu imati to pogrešno mišljenje. Pogledajmo nakratko u Crkveni zakon i činjenice o slučaju, što će nam pružiti jasnoću o tom pitanju.

Dan nakon što je nadbiskup Lefebvre zaredio četiri biskupa, kardinal Gantin (ne papa Ivan Pavao II.) je izjavio 1. srpnja 1988. da se nadbiskup sam ekskomunicirao zaredivši biskupe bez pontifikalnog ovlaštenja po kršenju kanona 1382, i također se odnosio prema zaređenjima kao šizmatičkom činu pod kanonom 1364. 1. Iako je Papa Ivan Pavao II. potvrdio Ganitovu odluku u svom motupropriju Ecclesia Dei Afflicta (2. srpnja 1988.), njegov motuproprij nije papinski dekret o šizmi niti čak autentična interpretacija kanonskog zakona koji se tiče šizmi. A nije niti mogao to biti jer po papinom Kanonskom zakoniku iz 1983. zaređenje biskupa bez dozvole nije šizmatički čin. Bespotrebno je govoriti da papine kaznene sankcije moraju biti bazirane na trenutno važećem kanonskom zakonu Crkve kao stvar pravde, na koji se katolici imaju pravo oslanjati; inače, kazneni kanoni ne služe svojoj svrsi. Zbog toga, po zakonima Crkve, niti nadbiskup Lefebvre niti biskupi koje je zaredio nisu krivi za šizmu. 

PONAVLJANJE JE MAJKA ZNANJA Quanta cura; Syllabus (Pio IX., 8. XII. 1864.)

Quanta cura; Syllabus (Pio IX., 8. XII. 1864.)

Naturalizam i socijalizam

Naime, gdje je iz građanskog društva bila uklonjena religija i odbačen nauk i autoritet božanske objave, tamo se dozvoljava da se zamrači i sam ispravni pojam pravednosti i ljudskog prava , a umjesto istinite pravednosti i zakonitog prava dolazi sila materijalnog prava; iz toga je jasno zašto se neki, potpuno zanemarivši i odbacivši najsigurnije principe zdravog razuma, usuđuju javno iznositi ,,da volja naroda, kako je zovu, izražena javnim mnijenjem ili na neki drugi način, postaje vrhovnim zakonom, oslobođen od svakog božanskog i ljudskog prava, i da djela učinjena na političkom području, tim samim što su učinjena, imaju snagu prava’’.

Uistinu, tko ne vidi i ne osjeća jasno, da ljudsko društvo oslobođeno spona religije i ispravne pravednosti, ne može imati nikakav drugi cilj osim sticanja i zgrtanja bogatstva, i da u svom djelovanja neće slijediti niti jedan drugi zakon, osim neobuzdane duševne želje služiti vlastitim požudama i ugodnostima? ...

I nisu zadovoljni što su religiju potisnuli iz javnog društva, nego samu religiju žele maknuti i iz privatnih obitelji. Oni naime koji naučavaju i ispovijedaju najpogubniju zabludu komunizma i socijalizma, tvrde: ,,domaćinsko društvo, ili obitelj, dobiva naime sav razlog svoga postojanja od građanskog prava; zbog toga samo iz građanskih zakona proizlaze i ovise sva prava roditelja prema djeci, u prvom redu pak pravo da se brine za obrazovanje i odgoj’’.

Tim bezbožnim mišljenjima i kombinacijama ti najlažljiviji ljudi u prvom redu žele da se spasonosna istina i snaga Katoličke crkve potpuno isključe iz obrazovanja i odgoja mladih.

Neovisnost crkvenog autoriteta od građanskog

Drugi obnavljajući zle i toliko puta osuđene misli novatora, usuđuju se velikom bahatošću podvrgnuti sudu građanskog društva vrhovni autoritet ove Apostolske Stolice, koji joj je dao Krist Gospodin, te istoj Crkvi i Stolici nijekati sva prava oko onoga što spada na vanjski poredak.

I oni se nimalo ne stide tvrditi: ,,Zakoni Crkve ne obvezuju u savjesti, ako ih ne proglasi građanska vlast; dokumenti i dekreti Rimskih prvosvećenika koji se odnose na religiju i Crkvu, trebaju (dobiti) potvrdu i odobrenje, ili najmanje pristanak građanske vlasti; Apostolske konstitucije kojima se osuđuju tajna društva, bilo da se unjima traži prisega o držanju tajne ili ne, i njihovi pristalice i sljedbenici, koji se kažnjavaju anatemom, nemaju nikakve snage u onim krajevima svijeta u kojima takva udruženja trpi grđanska vlast....’’.

I ne stide se tajno i javno iznositi krivovjerničko načelo i izreku, iz koje se rađa toliko pokvarenih mišljenja i zabluda, naime: ,,Crkvena vlast nije po božanskom pravu različita i neovisna od građanske vlasti, niti može sačuvati takvu različitost – i neovisnost, a da Crkva (tako) ne bi napadala i otimala bitna prava građanske vlasti’’.

Isto tako ne možemo šutke prijeći preko drskosti onih, koji ... nastoje da se ,,onim odlukama i dekretima Apostolske stolice, za čiji sadržaj izjavljuju da spada na opće dobro Crkve, na njezina prava i stegu, ali ako se ne dotiču dogmi vjere i morala, da im se može uskratiti pristanak i poslušnost bez grijeha i bez ikakvog nijekanja katoličke pripadnosti.’’...

I tako sva (ova) i pojedina kriva mišljenja i učenja, posebno ona spomenuta ovim pismom, našim Apostolskim autoritetom odbacujemo, zabranjujemo i osuđujemo, te želimo i zapovijedamo da ih svi sinovi Katoličke crkve u potpunosti smatraju za zabranjene i osuđene.

Tvrdnje Syllabusa

§ I. Panteizam, naturalizam i apsolutni racionalizam

1. Ne postoji nikakvo najviše, najmudrije i najprovidnosnije božansko biće, različito od ove sveukupnosti stvari, pa je Bog isto što i narav stvari i zbog toga je podložan promjenama; i zaista, Bog je u čovjeku i svijetu, i sve je Bog i (to sve) ima samo Božju supstanciju; ijedna te ista stvar je Bog sa svijetom, i dosljedno duh s materijom, nužnost sa slobodom, istinito s lažju, dobro sa zlim i pravedno s nepravednim.

2. Treba nijekati svako Božje djelovanje na čovjeka i na svijet.

3. Ljudski razum, bez ikakvog obaziranja na Boga, jedini je sudac istine i laži, dobra i zla, on je zakon samome sebi, i sa svojim naravnim snagama je dovoljan da se brine za dobro ljudi i naroda.

4. Sve vjerske istine proistječu iz pirođene snage čovjekovog razuma; tako je razum vrhovna norma prema kojoj čovjek može i mora steći spoznaju svih istina, bilo koje vrste.

5. Božja objava je nesavršena i zbog toga je podložna trajnom i neograničenom napretku koji odgovara napretku ljudskog razuma.

6. Kristova je vjera protivna ljudskom razumu; božanska objava ne samo da ništa ne koristi nego i škodi ljudskoj savršenosti.

7. Proročanstva i čudesa u Svetom pismu izložena su i ispripovijedana na pjesnički način, a otajstva kršćanske vjere su vrhunac filozofskih istraživanja; i u knjigama obaju Zavjeta nalaze se mitski sadržaji; i sam Isus Krist je mitski umišljaj.

§ II. Umjereni racionalizam

8. Budući da se ljudski razum izjednačuje sa samom religijom, zbog toga s teološkim disciplinama treba postupati jednako kao i s filozofskima.

9. Bez iznimke sve dogme kršćanske religije su predmet naravne znanosti ili filozofije; i ljudski razum, obrazovan samo povijesno, sa svojim naravnim snagama i principima, može doći do prave spoznaje svih pa i skrovitijih dogmi, samo ako su te dogme predočene samom razumu kao predmet (spoznaje).

10. Budući daje jedno filozof a drugo filozofija, on se ima pravo i dužnost podvrgnuti autoritetu, za koji sam dokaže daje pravi; a filozofija se niti može niti mora podvrgnuti bilo čijem autoritetu.

11. Ne samo da se Crkva nikada ne smije miješati u filozofiju, nego mora i podnositi zablude same filozofije, i njoj prepustiti da ispravi samu sebe.

12. Dekreti Apostolske stolice i Rimskih kongregacija priječe slobodni napredak znanosti.

13. Metoda i principi na kojima su stari skolastički učitelji izgradili teologiju, nikako ne odgovaraju potrebama napretka znanosti u naše vrijeme.

14. U razvijanju filozofije ne treba se obazirati ni na kakvu nadnaravnu objavu.

§ III. Indiferentizam, latitudinarizam

15. Svaki čovjek ima slobodu prihvatiti i ispovijedati religiju, za koju, vođen svjetlom razuma, bude smatrao daje istinita.

16. Ljudi u obdržavnju bilo koje religije mogu pronaći put vječnog spasenja i postići vječno spasenje.

17. Treba biti barem u dobroj nadi u vječno spasenje svih onih, koji nikako nisu bili u pravoj Kristovoj crkvi.

18. Protestantizam nije ništa drugo nego različit oblik iste prave kršćanske religije, u kojoj je moguće svidjeti se Bogu, jednako kao i u Katoličkoj crkvi.

ZADIVLJUJUĆI VIDEO - Svećeničko bratstvo svetog Pija X. (FSSPX) organiziralo veliku procesiju za sinodu

To se zove živjeti katoličku vjeru.

Bratstvo svetog Pija X. (FSSPX) organiziralo je prelijepu procesiju krunica sa svijećama u čast Blaženoj Djevici Mariji, da se čuje njihov poziv za molitve i žrtve tijekom Sinode o obitelji.

Za više informacija pogledajte OVDJE.

(Voris - FSSPX) Ili u prijevodu je li obred nove mise uvredljiv Bogu?

U nastavku donosimo prijevod jako dobrog teksta sa ove stranice.

Zahvaljujem osobi koja je prevela tekst.

***

Kao što sam obećao, u ovom postu ćemo malo detaljnije razmotriti Novus Ordo, povezano sa nedavnim FSSPX-ovim videom (od O. Stevena McDonalda, FSSPX) i Michael Vorisovom reakcijom na njega.

Prije nego započnemo, morate znati sljedeće:

- Prvo, ne bi bilo pravedno posvetiti se ovoj temi u nekoliko videa i pregršt postova na blogu. Oni koji zaista žele doći do potpunijeg razumijevanja morat će kopati dublje od ovoga.

Ipak, ovo će, iz nužde biti dugi post, pa si zgrabite šalicu kave (ili hladnog piva ili nečega drugoga što volite) i udobno se smjestite, jer će ovo potrajati.

- Drugo, svrha ovog mog posta je da bolje objasnim argumente koji su iznijeli FSSPX (i drugi) onako kako ga ja razumijem. Biti će na svakom čitatelju osobno da dalje uči, da procijeni što argumenti Bratstva zaista znače, i onda neka sami odluče o njihovoj vrijednosti.

- Na kraju, ovdje se raspravlja o stvarima koje se tiču liturgijske krize kakvu vjernici nikad nisu iskusili, nikad u skoro 2000 godina!

Jednostavno nije moguće bez velikog truda potpuno formirati nečiju savjest i intelekt u ovom okruženju tako da svatko može služiti kao pouzdani vodič u određivanju toga kako najbolje odgovoriti. Usput, možemo očekivati da se iskreni katolici, svi i svaki od njih žrtve iste krize, neće slagati jedan s drugim.

Za mnoge komentatore ovdje, ovaj post će biti kao "propovijedanje zboru". 

Molim vas probajte razumjeti, pak, da su komentatori samo mali dio našeg čitateljstva. Veliki dio čitatelja se nužno ne smatra "tradicionalistima", ali su dovoljno iziritirani prisutnom krizom da posjete ovo mjesto (i zasigurno i neki drugi) u svojoj potrazi za odgovorima. 

Sa tim na umu, bit ću ponešto sitničav u sricanju činjenica (barem koliko mogu); možda čak i više nego što je potrebno za neke od vas.

OK, uz sve to što sam rekao, Michael Voris je dao sve od sebe da razljuti svoje gledatelje zbog sljedećeg komentara u videu O. McDonalda: 

"Novu Misu trebaju potpuno izbjegavati oni koji razumiju da je ona uvreda protiv Boga."

Voris, u svojem pokušaju da izazove bijes, tretira to kao poziv trublji za sve katolike da potpuno izbjegavaju novu Misu, govoreći svojim gledateljima:

"Vi ste upućeni da ne idete na Misu nedjeljom ako morate ići na Novus Ordo, Novu Misu."

To nije baš tako. Mogu vam iz prve ruke reći da to nije način kako svećenici iz Bratstva savjetuju pojedince koji trenutno sudjeluju na Novus Ordo.

Iz mojeg iskustva (i onoga bliskih prijatelja), FSSPX svećenici shvaćaju da su mnogi iskreni ljudi obmanjivani od svojih svetih župnika već dugo vremena. Oni znaju da mnogi od nas jednostavno ne znaju ono što mi ne znamo, i zato pružaju nježno vodstvo bez da kompromitiraju istinu. 

Ako ste imali drugačije iskustvo i to želite iskoristiti kao ispriku da gurnete svoje prste u uši ridajući "lalalalalala" tako da ne morate niti razmotriti mogućnost da postoji neka vrijednost u poziciji Bratstva u vezi nove Mise, neka bude tako. 

Slučajno mi je jedan moj prijatelj, koji se isto zove Mike, pisao nakon zadnjeg Vorisovog pričanja u prazno da mi kaže:

"Siguran sam da bi on (Voris) bio presretan da zna da mi je jedan FSSP svećenik zabranio - zato što je opasno za vjeru - da sudjelujem na novoj Misi."

Bez sumnje moj prijatelj nije sam; nemojmo se pretvarati da su FSSPX svećenici jedini koji razumiju da Novus Ordo kao uvredu protiv Boga treba izbjegavati; čak i ako su jedinstveni u tome što su voljni izazvati progon što javno govore o svojim uvjerenjima. U svakom slučaju, postoji riječ koja čini bitnu razliku u izjavi O. McDonalda koju je Michael Voris previdjeo, a to je "oni koji razumiju..."

Kasnije u videu, priroda te bitne razlike postaje jasna kada svećenik izjavljuje (sa riječima napisanima na ekranu), "oni katolici koji su dobro informirani i imaju dobar uvid trebaju izbjegavati Novu Misu."

Jeste li to shvatili? 

Rekao je oni katolici koji su dobro informirani i imaju dobar uvid.

Nekoliko fotografija sa svečane tradicionalne latinske mise koju je služio generalni poglavar Svećeničkog bratstva svetog Pija X., mons. Bernard Fellay, u Zagrebu 2. listopada 2015. godine

Ono što je prijašnjim naraštajima bilo sveto, to i danas ostaje za nas sveto i veliko...
Lefebvrovci - Odani Bogu i Katoličkoj crkvi...