utorak, 30. svibnja 2017.
četvrtak, 25. svibnja 2017.
Što nam donosi suradnja između Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) i modernističkog Rima? U francuskom distriktu smijenjena sedmorica dekana
U nedjelju 7. svibnja sedmorica „dekana“ (regionalni poglavari većih geografskih područja) iz francuskog distrikta Svećeničkog Bratstva sv. Pija X. pročitalo je s ambona izjavu upućenu vjernicima u kojoj izražavaju svoje odbijanje „ustupka“ Vatikana u vezi ženidbi FSSPX-a, za koje tvrde da je opasna i subverzivna smicalica, a također opominju protiv bilo kakvog budućeg dogovora s modernističkim Vatikanom:
Mariages dans la FSSPX : lettre de doyens de la FSSPX et des communautés religieuses amies (na francuskom)
Dostupan je i engleski prijevod na ovoj stranici:
Vjerojatno najeksplozivniji dio su zadnja dva paragrafa, koja kažu:
„Napokon, dopustite nam da izrazimo svoje veliko čuđenje u vezi reakcije na odluku Rima. Osobna prelatura, koju kao na štapu njišu pred očima Bratstva sv. Pija X., trebala nas je priznati kakvi jesmo i zadržati našu neovisnost o mjesnim ordinarijima. Međutim, prve odluke koje su donesene sastoje se u nepravednom podlaganju naših ženidbi tim istim ordinarijima, dok će sutra otvaranje bilo kojih novih kuća (crkvi) morati dobiti njihovo odobrenje. To pokazuje do koje mjere vlada dvosmislenost ne samo u domeni vjere i morala, nego čak i u kanonskim pitanjima.
Također, u ovoj stogodišnjoj obljetnici ukazanja u Fatimi, zazivamo Bezgrješno Srce Marijino, ne da bi završilo našu kanonsku situaciju, koju neki drže neregularnom, nego da bi Crkva mogla biti oslobođena okupacije modernista i da najviši autoriteti opet nađu put koji je slijedila Crkva do Drugog vatikanskog koncila. Tada će naši biskupi moći staviti svoje biskupstvo u ruke Prvosvećenika.“
Sedmorici svećenika koji su potpisali i pročitali ovu deklaraciju pridružili su se poglavari triju redovničkih zajednica. Njihova imena su:
nedjelja, 21. svibnja 2017.
13. svibnja: papa Franjo reinterpretira Fatimu
Petsto tisuća ljudi čekalo je papu Franju pred Fatimskim svetištem radi proglašenja svetima dvaju pastirčića Franje i Jacinte koji su imali 9 i 11 godina i koji su skupa s rodicom Lucijom dos Santos vidjeli i čuli Gospine riječi između 13. svibnja i 13. listopada 1917. godine. Proglašenje svetima dogodilo se i Crkva je u popis svetaca uvrstila dvoje najmlađe djece ne-mučenika u svojoj povijesti. U tijeku je proces beatifikacije njihove rodice Lucije koja je preminula 2005. godine.
Ono što su pak očekivali oni koji su odani Fatimi po cijelome svijetu nije bila samo kanonizacija vidjelaca, nego i Papino izvršenje nekih Gospinih zahtjeva koji su do dana današnjega ostali neispunjeni.
I zbilja, ove se godine obilježavaju dvije oprečne stogodišnjice: Fatimska ukazanja i boljševička revolucija Lenjina i Trockoga koja se dogodila u Rusiji u istome mjesecu kada se u Portugalu zaključivao ciklus Gospinih ukazanja. U Fatimi je Gospa nagovijestila da će Rusija proširiti svoje zablude po svijetu i da će iz tih zabluda proisteći ratovi, revolucije i progoni Crkve. Kako bi se izbjeglo te nesreće, Gospa je ponajprije zahtijevala iskreno pokajanje čovječanstva i povratak načelima kršćanskoga ćudoređa. Ovome popravljanju kršćana Gospa je dodala dva posebna zahtjeva: posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu koju treba izvršiti Papa ujedinjen sa svim biskupima svijeta i proširenje pobožnosti pet prvih subota koja se sastoji u sjedinjenju s Njom, nakon što se ispovjedimo i pričestimo, na pet prvih subota uzastopce, razmatrajući petnaest minuta i moleći svetu Krunicu.
Širenje pobožnosti prvih subota u mjesecu crkvene vlasti nikada nisu promicale, papinski čini povjeravanja i posvete Gospi bili su parcijalni i nepotpuni, a nadasve, već barem pedeset godina, crkveni ljudi ne propovijedaju većma duh žrtve i pokajanja koji je tako usko povezan s duhovnošću dvoje kanoniziranih pastirčića. Kada je 1919. godine Lucija posjetila Jacintu u bolnici uoči njezine smrti razgovor je bio posve usredotočen na patnje koje dvije rodice prikazuju kako bi grješnici izbjegli strašne muke u paklu koje im je Gospa pokazala.
Papa Franjo koji nikada prije nije bio u Fatimi, čak ni kao svećenik, nije dotaknuo nijednu od ovih tema. Dana 12. svibnja u Kapelici ukazanja, predstavivši se kao „biskup odjeven u bijelo“, Papa je rekao: „Dolazim kao prorok i glasnik kako bih oprao noge svima, za istim stolom koji nas ujedinjuje“. Potom je izrekao poziv da se slijedi Franjin i Jacintin primjer. „Proći ćemo tako svaki lom, ići ćemo kao hodočasnici svim putovima, srušit ćemo sve zidove i nadići sve granice, izlazeći prema svim periferijama, pokazujući Božju pravdu i mir.“ U svojoj propovijedi 13. svibnja na trgu pred Fatimskom crkvom Franjo je podsjetio „svu svoju braću u krštenju i u čovječnosti“, a osobito „bolesne i nepokretne, zatočene i nezaposlene, potrebite i napuštene“, pozivajući da se „otkrije mlado i lijepo lice Crkve koje zrači kada je misionarsko, gostoprimljivo, slobodno, vjerno, siromašno sredstvima i bogato ljubavlju.“
Tragična dimenzija Fatimske poruke koja kruži oko pojmova grijeha i kazne odgurnuta je. Gospa je rekla malenoj Jacinti da ratovi nisu drugo nego kazna za grijehe svijeta te da grijesi koji velik broj duša odvode u pakao jesu grijesi protiv čistoće. Ako danas živimo „treći svjetski rat u dijelovima“, kako je često ponavljao papa Franjo, kako to da ga se ne poveže sa strašnom eksplozijom suvremenog imoralizma koji je dospio do toga da legalizira obrtanje moralnih zakona? Gospa je još rekla Jacinti da ako ne dođe do popravljanja i pokajanja, čovječanstvo će biti kažnjeno, ali na koncu pobijediti će njezino Bezgrješno Srce i cijeli svijet će se obratiti.
Danas se ne samo gnušaju nad riječju kazna, jer Božje milosrđe briše svaki grijeh, nego je i sama misao obraćenja nedobrodošla i nepoželjna jer je prozelitizam prema papi Franji „najjači otrov protiv ekumenskoga puta“.
Treba priznati da Fatimska poruka reinterpretirana prema sociološkim kategorijama pape Bergoglia nema baš neke veze s proročkim nagovještajem pobjede Srca Marijina koji je prije stotinu godina Gospa uputila svijetu.
Tekst: Roberto de Mattei u „Il Tempo“, 14. svibnja 2017.
subota, 13. svibnja 2017.
Što je Nova evangelizacija?
Tyler Nethercott, bivši učitelj vjeronauka, u radijskoj emisiji „Church and state“ tradicionalnog katoličkog radija Magnificat odgovara na pitanje što je Nova evangelizacija i po čemu se razlikuje od stare evangelizacije, daje osvrt na stanje u današnjoj Crkvi i objašnjava koji su nedostaci današnjih katolika – novus ordo katolika, neokonzervativnih i tradicionalnih.
Voditelj: Termin „Nova evangelizacija“ asocira nas na papu Ivana Pavla II. No otkad je ona uvedena, u Crkvi možemo svjedočiti drastičnom padu zvanja, rjeđim odlascima na misu, smanjenju broja časnih sestara, … znate ostatak priče. Što je Nova evangelizacija, što je stara evangelizacija, kako bi katolici trebali gledati na katehizaciju i što činiti kako bismo mlade ljude zadržali u Crkvi? Kakvo je bilo vaše iskustvo s Novom evangelizacijom i podučavanjem vjeronauka u školi?
Tyler: Nakon otpada od vjere vratio sam se u Crkvu i Bogu hvala na tome. Na početku sam išao u svoju lokalnu novus ordo župu i pun revnosti i žara upoznavao sam različite ljude svojih godina, nastojeći što više saznati i nadoknaditi ono što sam izgubio u gotovo deset godina otpadništva od vjere. Posvuda sam čuo taj termin – „Nova evangelizacija“. Osobito među mlađim katolicima koje sam susretao. Čak niti nakon nekoliko mjeseci nije mi zapravo bilo jasno što ta fraza zapravo znači… Pa sam pitao jednog svog prijatelja s kojim sam bio blizak i koji je bio aktivan u našoj župi. Izravno sam ga upitao što znači „Nova evangelizacija“, kako je ona uopće nastala. Znao sam da je papa Ivan Pavao II. skovao taj termin, a taj moj prijatelj je bio veliki ljubitelj Ivana Pavla II. Upitao sam ga, no on nije znao što bi odgovorio. Pitao sam ga kako se ta Nova evangelizacija razlikuje od stare, no nisam dobio nikakav konkretan odgovor. Nastavljao sam postavljati isto pitanje, a dobivao sam prilično maglovite odgovore. Svećenik kojeg sam pitao blijedo me gledao, ne shvaćajući zašto uopće postavljam to pitanje. Zatim sam krenuo guglati i sve što sam našao bila je hrpa kontradiktornosti. Na stranici Američke biskupske konferencije pisalo je da nam treba Nova evangelizacija zbog pada broja zvanja. Mislim da je ona usmjerena prema onima koji su primili sakramente, ali nikada nisu zapravo naučili vjeru. Možda je namjera dobra, možda žele rekatehizirati ljude i obratiti one koji nisu katolici. No ono što ne uviđaju je da je sadašnja situacija rezultat ili plod Drugog vatikanskog koncila i nove Mise, kao i svih promjena koje su uvedene. Sada nastoje smisliti neki novi pristup vjeri kako bi privukli ljude.
Voditelj: Nedavno smo čuli da je papa Benedikt XVI. rekao da su misionari u 16. stoljeću bili uvjereni da je nekrštena osoba zauvijek izgubljena i da je takvo uvjerenje definitivno napušteno nakon Drugog vatikanskog koncila. Očito je da su to plodovi ekumenizma, dijaloga i „bratskih odnosa“. Očito taj dio oni ne shvaćaju, iako možda imaju plemenitu namjeru, no čini mi se da oni i nemaju snažnu želju dovesti ljude u puninu jedine prave, katoličke vjere. Sve se svodi na dijalog i gradnju mostova, dok ljudi ostaju na svojim mjestima. Kako vi kao vjeroučitelj vidite da Crkva podučava te mlade ljude?
ponedjeljak, 8. svibnja 2017.
GOSTUJUĆI AUTOR Rođendansko pismo svetom Alojziju Stepincu
"Pastir dobri život svoj polaže za ovce"
Voljeni Kardinale, Uzore presjajni,
Hrvatski narod danas Ti se obraća s osobitim poštovanjem i od srca Ti želi sretan rođendan!
Puno je toga što bismo Ti ovom prigodom htjeli reći, ali kada promislimo uviđamo da Te zapravo nemamo čime obradovati. Bilo bi zasigurno drugačije da je Katolička Crkva zadržala pastoralnu praksu, tradiciju i doktrinu kakvu je imala u Tvoje doba, a naša Hrvatska u međuvremenu postala uspješna i neovisna zemlja kakvu si priželjkivao. No istina je da na obje fronte godinama nižemo uglavnom poraze i razočarenja.
Tvoja se domovina još uvijek nalazi pod utjecajem onih koji, bježeći od odgovornosti, spas svoj traže u manipulaciji narodom, strukturnom nasilju i grčevitom stiskanju ključeva što nas dijele od tajni strogo čuvanih arhiva. Sigurno predosjećaju da se bliži kraj kolektivnom ispaštanju Hrvata zbog neodpustivih djela dobro znanih pojedinaca koje si i sam neumorno upozoravao i opominjao. Vjerojatno se prisjećaju mnogih nevinih duša koje su zbog njih postale žrtvama – kako bi Ti rekao – Utjelovljene Laži, a možda su konačno shvatili i da su s Tobom činili nezamislivo: pritvorili Te bojeći se snage Duha Svetoga, trovali Te bojeći se Vječne Istine, izvadili Ti srce bojeći se vlastite Savjesti, osuđivali Te bojeći se Tvoje Svetosti. Desetljećima su za sve svoje pronalazili opravdanja: za svaki sebični motiv, za svaku očitu obmanu i za svaki okrutni čin! Njihovi su se zakoni morali poštivati, njihova mišljenja uvažavati i njihovi prohtjevi ispunjavati.
Nije ni sada puno drugačije. Domovinski rat nas je izbavio iz jedne političke tvorevine tek da bismo bili ugurani u drugu, a zbivanja u Hrvatskom Saboru zrcale dekadenciju društva u svakom pogledu: vjerskom, moralnom, intelektualnom, kulturnom, gospodarskom, ekonomskom, političkom i građanskom. Iznova smo osiromašeni i obespravljeni, podijeljeni i raseljeni, izdani i prevareni. Posebno žalosti spoznaja da nemamo više ni duhovnih divova ni časnih pojedinaca ni istinskih domoljuba koji bi cijelim svojim bićem disali za Hrvatsku. Suvremenim društvom dominiraju bezlični politikanti i karijeristi koji ponajviše slijede vlastite interese, razmećući se floskulama na narodu uglavnom nerazumljivom birokratskom jeziku. Ne postoje među njima plemenite duše jer nitko nema ni volje ni snage oduprijeti se pošasti elitizma i korupcije kako bi djelovao za opće dobro. Voljeni naš Kardinale, nema nas tko voditi!
U godinama nakon Tvoje zemaljske smrti i Sveopća Katolička Crkva puno je izgubila od svoga identiteta: tuđinci, hereza, sinkretizam, razvrat i otpadništvo postali su stalno prisutne pojave. Mnogi su se biskupi odalećili i od Boga i od stada, nebrojeni karizmatici i nadriterapeuti sirote duše vode u propast, a liturgija je ponegdje toliko izobličena da obred Svete Mise ne bi ni prepoznao. Nerijetko se svećenici žale što narod sve manje ide u Crkvu, kao da ne znaju što je Gospodin govorio: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." (Ivan 10, 1-5)
Čini se da Katolička Crkva proživljava vrhunac Golgote koju si spominjao, što se očituje u pomno osmišljenom i upravljanom procesu njezine destrukcije pod izgovorom "crkvene reforme". Vjerojatno si se sada podsmijehnuo, jer znao si i u svoje doba, a znaš i sada što razni "reformisti" uporno pokušavaju s Tijelom Kristovim. Ni danas ne mare za svetost Kuće Božje, niti mogu razumjeti zbog čega si otvoreno osuđivao protestantizam i komunizam. U sveopćem kaosu modernizma i ekumenizma, zaboravili su i da se istinsku katoličku svetinju mora strogo poštivati. Naime, ne postoji niti jedan razlog ma koliko se činio uzvišen kojim bi bilo tko pred Trojedinim Bogom mogao opravdati i najmanje svetogrđe! Ta kako bi onda Bezgrešno Srce Marijino moglo dopustiti da o Tvojoj nebeskoj sudbini odlučuju oni koji nisu ništa doli trgovci i diktatori, oni kojima Katolička Crkva nikada nije bila Sveta, oni za koje depositum fidei nema nikakvu vrijednost, oni do kojih sensus fidei fidelium jednostavno ne dopire?!
Sveti Alojzije Stepinac, nikada ti nećemo moći dovoljno zahvaliti na osobnoj žrtvi koju si podnio za spasenje hrvatskoga naroda. Nepokolebljivo nas braneći od duhovne propasti te čvrsto vežući za Sina Božjega i našu Gospu Mariju, omogućio si nam da ostanemo u Kristovoj Istini i iščekujemo radost Vječnoga Života. Možda smo baš trebali doživjeti sadašnje društveno-političke i vjerske prilike kako bismo spoznali Tvoju veličinu i razumjeli Tvoje poruke. Rekao si, između ostaloga, da smo najjači onda kada nam preostaju tek sklopljene ruke i pogled upravljen Nebu. Stoga Ti ovom prigodom s neizmjernim pijetetom upućujemo sljedeću molitvu:
Voljeni Kardinale, Uzore presjajni,
Na poticaj Blažene Bogorodice Djevice Marije,
Majke milosrđa i Majke Crkve,
Kraljice mira i Suotkupiteljice čovječanstva;
Obraćamo Ti se kao Mučeniku i Svecu
S molbom za zagovor kod Nebeskoga Oca,
Vjerujući da će Te Svemogući uslišati,
Jer si prebivajući u milosti Duha Svetoga,
Za života bio primjer cijelom svijetu:
u pobožnosti i moljenju, u poniznosti i osluškivanju;
u blagosti i ufanju, u skromnosti i predanju;
u čistoći i poštenju, u dobroti i htijenju;
u ljubavi i odricanju, u iskrenosti i savjetovanju;
u odanosti i služenju, u zajedništvu i vođenju;
u naporu i traženju, u ustrajnosti i napredovanju;
u mudrosti i strpljenju, u budnosti i promišljanju;
u jakosti i djelovanju, u odvažnosti i stremljenju;
u poslušnosti i podnošenju, u opomeni i protivljenju;
u postojanosti i ispunjenu, u plemenitosti i življenju;
u neizvjesnosti i iščekivanju, u nepravdi i iskušenju;
u tuzi i razočarenju, u samoći i otuđenju;
u nevolji i strijepljenju, u izloženosti i poniženju;
u progonstvu i suđenju, u opasnosti i pogubljenju;
u zaštiti i hrabrenju, u pomoći i izbavljenju;
u potrebi i obraćenju, u oprostu i pomirenju;
u pokori i mrtvljenju, u boli i iscjeljenju;
u muci i trpljenju, u žrtvi i spasenju;
u vjeri i plamćenju, u svetosti i proslavljenju!
Molimo Te, Pastiru Hrvata,
Što već gledaš Božje prijestolje,
Smiluj se svojoj duhovnoj djeci
I spasi ih od prijeteće nevolje.
Pojačaj svjetlost Svete Crkve
I oživi autentičnu katoličku vjeru,
Ujedini razasuti hrvatski narod
I oplemeni opustošenu zemlju.
Umnoži brojnost naših obitelji
I zaštiti ih od svakoga zla,
Vrati domovini dostojanstvo
I oslobodi ju strukturnog nasilja.
Nagradi ustrajnost u praštanju
I utješi potrebite u trpljenju,
Ohrabri srca u pokajanju
I uputi ih ka obraćenju.
Nadahnjuj nas u radu i životu
I usmjeravaj državno vodstvo,
Probudi zanos u našem biću
I blagoslovi hrvatsko potomstvo.
Zbog Tvoje neizmjerne ljubavi i odanosti,
Preklinjemo Te, Sveti Alojzije Stepinac,
Odazovi se na zazive svoga lutajućeg stada;
Udijeli mu milost Tvoga moćnog zagovora
I povedi ga iznova putem vjere i spasenja
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.
8. svibnja 2017. godine
Pretplati se na:
Postovi (Atom)