C. JACKSON Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) nije u raskolu - 1. dio

U nastavku donosimo prijevod teksta sa ove stranice.

***

Dragi čitatelji,

Nisam izvorno imao namjeru opovrgnuti svaku točku Vorisovog filma od sat vremena pod nazivom "Katolički raskol". Taj film je dio onoga što Voris voli nazivati svojim "FBI" ili "Faith-Based Investigation" (vjerska istraga) serijama. U stvarnosti bi prikladniji akronim bio "BIV" ili "Bez ikakve vrijednosti". Jer taj film ne donosi ništa više od sustavnog predstavljanja starih argumenata protiv Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) koji su već svi dosad pobijeni.

Međutim u danima nakon puštanja filma, počeo sam primati brojne zahtjeve da bih odgovorio na njega i javno ga opovrgnuo. Izgleda da postoje mnogi katolici koje privlači Bratstvo kao potencijalna opcija zbog njihovih duhovno opustošenih neomodernističkih biskupija koje pod Franjom samo postaju gore. Pa ipak, zabrinjavaju ih stvari koje čuju o Bratstvu iz neokatoličkih izvora, poput Michael Vorisa i njegovog Church Militant TV-a. Kako sam primio više tih zahtjeva, počeo sam shvaćati da postoji veliki broj vjernih katolika u svijetu koji tek dolaze do shvaćanja da postoji kriza u Crkvi. Za te katolike Tradicija je novost i nisu dobro upoznati s prijašnjim argumentima i apologetikom iz prošlih godina vezanih uz FSSPX. Oni imaju vrlo ograničeno vrijeme i traže brze odgovore za sebe i svoje obitelji u toj važnoj temi.

Ovo može zvučati čudno, ali nakon što sam pogledao taj film, vjerujem da moramo zahvaliti g. Vorisu što je pokazao "Katolički raskol". On je skupio u lijepi paket sve dezinformacije o FSSPX-u kroz godine i stavio ih na jedno mjesto. Tako nam je pružio sjajnu priliku da iscrpno odgovorimo na svaki takav argument i razotkrijemo ga. No, trud potreban da bi se to napravilo pokazao je da to nije  lagani zadatak. Sama količina materijala koju je pokrio u sat vremena prezentacije je ogromna i potrebno je puno pisanja i istraživanja da bi se razjasnilo te točke.

Svejedno, odlučio sam prihvatiti taj teret zbog onih vjernih katoličkih obitelji koje se nalaze u nezavidnom stanju, između dvojbe sačuvati svoju vjeru i toga da nastave sudjelovati u očajničkim lakrdijama koje se predstavljaju kao "Mise" u mnogim "priznatim" župama naše zemlje. Ako je Vorisov video obeshrabrio bilo kojeg katolika od odlazaka u kapelicu Bratstva zbog straha za duše članova njihovih obitelji da bi umjesto toga nastavili podnositi neomodernizam koji proždire vjeru u župnim crkvama, nadam se  da će ovaj odgovor otvoriti njihove oči. Čvrsto vjerujem da nećemo doći ni koraka bliže pobjedi nad krizom u Crkvi ako "aktivno sudjelujemo" u našim župama ispunjenima zloupotrebama. Jedino ako dovedemo ljude iz tih župa u tradicionalne župe, bilo da su one FSSPX, FSSP, ICK ili Motu župe, pobijedit ćemo neprijatelja.

Donosim ovaj članak kao referentnu točku i kao pomoćno sredstvo za one koji su zainteresirani za FSSPX i probleme koji ih okružuju. Iako je prilično dugačak, pokušao sam ga razbiti na manje dijelove pod nekoliko naslova i pružio sam nekoliko poveznica i video isječaka kako bih osvijetlio pojedinu točku. Video isječci koje sam koristio uzeti su iz rasprave Michael Daviesa s E. Michael Jonesom iz sredine devedesetih o pitanju je li Bratstvo u raskolu. Zanimljivo je da se možemo vratiti u te godine kako bismo našli neokatoličke apologete koji zagovaraju te već davno pobijene argumente. Izvukao sam Daviesove isječke iz duže rasprave koju možete naći ovdje. 

Zaključno, molit ću za nakane onih koji čitaju ovaj članak da im Bog dade milosti da bi donijeli pravu odluku jer znam da je to banalno reći, ali ako ovaj članak pomogne barem jednoj duši, onda je bio vrijedan truda.

Chris Jackson

Voris pobija cijeli svoj video u prvoj minuti

Film "Katolički raskol" počinje riječima "1. poglavlje: Ovo su dani tame." Voris citira Biskupa Athanasiusa Schneidera koji govori "mi trenutno proživljavamo katastrofu koja se može usporediti s arijanskom krizom." Zatim Voris izjavljuje: "Postoji stvarna kriza u Crkvi. Kriza koja ju potresa do Njezine srži. Disidentski svećenici i ravnodušni biskupi dozvoljavaju da se među laicima prošire nekatolička vjerovanja. Prosječan katolik je neupućen ili mu nije stalo do svoga spasenja." Time Voris započinje uradak dugačak sat vremena o FSSPX-u lijepo ilustrirajući upravo "stanje nužnosti" pod kojim FSSPX opravdano djeluje. Ako okolnosti koje je opisao Voris i koje odjekuju od biskupa Schneidera ne predstavljaju kanonsko stanje nužnosti u Crkvi, onda ništa drugo ne predstavlja. Zato je Vorisov cijeli slučaj protiv FSSPX-a pobijen u prvoj minuti njegovog filma. Drugi su neokatolički kritičari FSSPX-a koji se drže puno bolje nego CMTV uvijek zasnivali svoju poziciju na činjenici da ne postoji prava kriza u Crkvi i da zato ne postoji nužan razlog za Bratstvo poduzimati određene radnje radi spasenja duša. Ti neokatolici su jako u krivu i obmanuti, ali barem znaju koji argument moraju dati da bi bili konzistentni. Ali kao što smo vidjeli konzistentnost i logika nisu baš visoko na CMTV-ovoj listi prioriteta:

Vatikanska izjava o FSSPX-u je vrlo obećavajuća, pa čemu ovaj film?

Film onda zbunjujuće kaže kako u vezi FSSPX-a "vatikanska izjava nije obećavajuća". I to usprkos sljedećim neviđenim događajima koji su se dogodili u posljednjih pet mjeseci:

12. travnja 2015. Argentina je priznala FSSPX zbog odobrenja papinog nasljednika kao nadbiskupa Buenos Airesa:

...kao „pravne osobe“ upisane u „Registar ustanova posvećenog života“ Katoličke Crkve koje su prisutne u Argentini. Upis je bio moguć zahvaljujući pismu nadbiskupa Buenos Airesa, kardinala Marija Aurelija Polija koji je pratio sve ono što su poglavari poduzeli s Tajnikom počevši od 2011. U pismu nadbiskup Buenos Airesa „traži da se 'Bratstvo apostola Isusa i Marije'(Bratstvo svetog Pija X.) drži, dok se ne definira konačni pravni okvir unutar sveopće Crkve, družbom biskupijskoga prava“... Činjenica da je kardinal Poli nasljednik nekadašnjeg kardinala Bergoglia na stolici u Buenos Airesu navodi da opravdano mislimo da ova odluka nije donesena bez određenog dogovora s papom Franjom.

U kolovozu je biskup Athanasius Schneider izjavio da Bratstvo treba "prihvatiti kakvo ono jest" nakon što je posjetio dva sjemeništa Bratstva po nalogu Svete Stolice:

Stekao sam dobar dojam tijekom mojih posjeta.Mogao sam u objema [bogoslovijama] konstatirati dobro teološko, duhovno i ljudsko ozračje... Koliko ja znam, ne postoje bitni razlozi da se kleru i vjernicima Svećeničkog bratstva svetog Pija X. ne da službeno kanonsko priznanje. Sada ih valja prihvatiti onakvima kakvi jesu.  ... Ako FSSPX ima vjeru, ako ima bogoslužje i vodi moralan život kako se zahtijeva i kako to vrhovno Učiteljstvo priznaje i kako ga se tijekom stoljeća općenito u Crkvi pridržavalo, i ako FSSPX priznaje zakonitost pape i dijecezanskih biskupa i za njih se javno moli i ako također priznaje valjanost sakramenata prema Editio Typica novih liturgijskih knjiga,to bi trebalo biti dostatno za kanonsko priznanje Bratstva sv. Pija X. od Svete Stolice.

Kao što je nedavno 1. rujna i sam papa potvrdio, svećenici FSSPX-a valjano i dopušteno mogu ispovijedati tijekom Godine milosrđa:

Zaključno promišljanje posvećujemo vjernicima koji iz različnih razloga posjećuju crkve o kojima skrbe svećenici Bratstva sv. Pija X. Ova jubilejska godina milosrđa nikoga ne isključuje. S različnih strana su me određena subraća u biskupstvu izvijestila o dobroj vjeri i dobroj sakramentalnoj praksi ovih vjernika, doduše povezanom s nelagodom da žive u pastoralno teškoj situaciji. Nadam se da će se u bliskoj budućnosti pronaći rješenja kako bi se ponovno uspostavilo potpuno jedinstvo sa svećenicima i poglavarima Bratstva. Određujem, svojom osobnom odlukom, da u međuvremenu oni koji tijekom Svete godine milosrđa pristupe sakramentu Pokore kod svećenika Bratstva sv. Pija X. valjano i dopušteno primaju odrješenje od svojih grijeha.

Voris iskrivljuje citat pape Benedikta iz 2009. i koristi ga kao pogrešan dokaz za raskol

Voris opet govori  da "rimska izjava" u vezi situacije FSSPX-a nije "baš obećavajuća". Na čemu bi, molim vas, mogao temeljiti svoje pogrešno mišljenje? Na ničemu drugome do citata izvađenog iz konteksta iz pisma starog šest godina koje je Benedikt XVI. napisao 2009.; pismo koje je papa napisao nakon što je baš ukinuo izopćenje četvorice biskupa FSSPX-a (što je još jedan korak približavanja FSSPX-a regularnom statusu u Crkvi). Pa koji je to iznenađujući "dokaz" koji CMTV i drugi neokatolici stalno koriste da bi iznosili nečuvene tvrdnje o Bratstvu koje je u raskolu i krivovjerju? Radi se o sljedećoj rečenici koju je Voris citirao barem pet puta za vrijeme emisije:

Da bismo to još jednom razjasnili: dok se ne razriješe doktrinalna pitanja, Bratstvo nema kanonski status u Crkvi i iako su njegovi službenici oslobođeni crkvene kazne, ne vrše zakonito nijednu službu u Crkvi.

"Da bismo to razjasnili?" Što točno razjasnili? Papa Benedikt nam o tome govori prije u pismu:

Ukidanje izopćenja četiri biskupa koje je nadbiskup Lefebvre posvetio 1988. bez mandata Svete Stolice je iz mnogih razloga uzrokovalo, i unutar i izvan Katoličke Crkve, žestoku raspravu kakvu već dugo nismo vidjeli. Mnogi biskupi su zapanjeni takvim događajem koji je došao neočekivano i bilo ga je teško pozitivno sagledati u svijetlu problema i zadataka s kojima se Crkva danas suočava... Neke skupine... otvoreno su optužile papu da želi vratiti sat u vrijeme prije Koncila: kao rezultat toga srušila se cijela lavina prosvjeda čija je gorčina otvorene rane učinile dubljim nego što su bile. Zato se osjećam dužnim da vam ponudim, draga braćo, riječ objašnjenja... doseg i granice te odredbe iz 21.siječnja 2009. nisu jasno i prikladno objašnjene u trenutku njezine objave.

Kako se većina ljudi koji su u to vrijeme pratili događaje u Crkvi mogu sjetiti, nakon ukidanja izopćenja odmah je slijedilo puštanje u javnost senzacionalnog intervjua u kojemu sada bivši biskup FSSPX-a preispituje brojke i metode Židova koje su Nijemci ubili za vrijeme II. svjetskog rata. Papa se čak osvrnuo na te eksplozivne događaje u svojem pismu. Mediji su se u ono vrijeme zapalili za tu priču. Da ne bi propustili dobru priliku, liberalni biskupi i skupine u Crkvi, kao i oni izvan Crkve, iskoristili su podudarnost tih događaja da javno ukore papu Benedikta što je ukinuo izopćenja. Kao što papa odgovara u svojem pismu, oni su ga neiskreno napali da želi vratiti sat i napravili su scenu dovodeći u pitanje njegovu predanost II. vatikanskom saboru.

Uz to, kao što može reći svaki informirani katolik koji je proživio ove događaje, vladala je opća zbunjenost u vezi toga što ukidanje tih izopćenja znači. Znači li to da je papa učinio Bratstvo regularnim? Je li se dogodilo ponovno ujedinjenje bez savjetovanja s biskupima i kurijom? To je bilo vrijeme potpune zbrke. U tom kontekstu je papa Benedikt htio ponoviti svoje razloge zbog kojih je htio pomirbu s Bratstvom i razjasniti paraliziranim i mahnitim liberalnim biskupima da ukidanje izopćenja ne znači da je Bratstvo potpuno regularizirano i da to ne znači da je papa prihvatio i složio se sa njihovim viđenjima II. vatikanskog sabora.

U stvarnosti, ti su neiskreni liberalni biskupi dobro znali da Bratstvo nije bilo regularizirano i također su znali da papa nije postao nadbiskup Lefebvre preko noći. Oni su jednostavno glumili bijes, kao što to ljevičari vole, da bi osramotili "konzervativnog" papu što je više moguće u medijima, i proširili strah i neprijateljstvo prema njemu među vjernicima. Možda su čak vidjeli zlatnu priliku da ga natjeraju odstupiti sa službe.

Slično tome, neokatolički apologeti su bili jednako neiskreni u odabiru te jedne rečenice iz pisma koju koriste kao neki dokaz, taktiku koja se još nalazi u nekima od njih iz njihove protestantske prošlosti i paradiraju uokolo s njome kao da je nepogrješiva, de fide, samostojeća, ex cathedra papinska definicija izdana u papinskoj Buli. U njihovim očima, sve što je nedostajalo je "anathema sit".

Umjesto toga, papa je samo razjašnjavao ono što je bilo bolno očito svim razboritim katolicima u to vrijeme. Da osim što su ukinuta izopćenja četiri biskupa, da se ništa drugo nije promijenilo u vezi kanonskog statusa Bratstva ili njihovog statusa u Crkvi. Zasigurno nije postalo ništa gore, kao što neokatolici tvrde. To bi bilo smiješno, budući da je papa upravo ukinuo izopćenja i time stavio biskupe Bratstva u puno bolju situaciju nego prije.

                       

"Nezakonito vršenje službe" je stara vijest

Izraz "nezakonito vršenje službe" u tom se dokaznom tekstu neokatolika  jasno odnose na zakonitost ili dopuštenost. To je dokazano u samom pismu gdje Benedikt izjavljuje, " Diskretna gesta milosrđa prema četvorici Biskupa koji su zaređeni valjano, ali ne zakonito....", odnosno bez dozvole. Neokatolici se ponašaju kao da je to neko otkrivenje i ponavljaju to ad nauseam. Volio bi ih pitati gdje je ikoji tradicionalist izjavio da svećenici i biskupi Bratstva prema Vatikanu djeluju dopušteno (s izričitom dozvolom crkvenih vlasti). Čak  i samo Bratstvo bi vam prvo reklo da ne čine. Rim i biskupi im nisu dali, općenito govoreći, određenu dozvolu za to što rade.

Kao što je Biskup Fellay rekao u ožujku 2009. vrlo brzo nakon što je pismo objavljeno:

Mi znamo da je naša situacija, pred zakonom Crkve, nesavršena. To nije novo, i blisko je povezano s krizom koja pogađa Crkvu i iz koje proizlazi stanje nužde. Zato je beskorisno pozivati se na zakon da bi se ugušio život našeg Svećeničkog bratstva... Zaista, ljubazan čin Svete Stolice ne treba tumačiti kao odluku da se uguši Svećeničko bratstvo sv. Pija X.

Tako djelovanje FSSPX-a nije opravdano određenom dozvolom crkvenih vlasti, već zbog prestrašnog stanja Crkve, zbog krize. Krizu nam je ironično Voris protumačio do u detalje u prvoj minuti svojeg kampanjskog napada.

Ukratko, kler ne može stvoriti krizu do razmjera koji nikad nisu prije bili viđeni u Crkvi i onda zabraniti svećenicima pokušaje da razriješe krizu i spase duše koje su zbog nje u opasnosti. Zakon Crkve nam je dan zato da bi se Crkva razvijala. On se ne može koristiti da bi je se razorilo, ili inače slovo zakona ide protiv same svrhe zbog koje i postoji.

Kao što je Nadbiskup Lefebvre opisao 1986, to bi bilo "ono što autori o upravnom pravu nazivaju „zlouporabom ovlasti“, tj.uporaba autoriteta protivno svrsi za koju ga valja upotrebljavati."

To načelo se može primijeniti i na papu. Voris priča koješta o papinom autoritetu, ali papin autoritet nije apsolutan i proizvoljan. Papa je uvijek obavezan pravedno vladati: 

Papa Benedikt priznaje da ređenje biskupa bez dozvole nije jednako raskolu

Najveća ironija u tome što neokatolici koriste citat iz tog pisma je što papa Benedikt priznaje u tom istom pismu očitu činjenicu da FSSPX nije u raskolu i suprotno riječima Ivana Pavla II. i u skladu s kanonskim pravom ređenje biskupa bez papinskog mandata nije,  u sebi i po sebi, raskolnički čin. Papa Benedikt je izjavio:

Biskupska ređenja kojima nedostaje papinski mandat povećavaju opasnost od raskola jer dovode u opasnost jedinstvo Biskupskog kolegija sa papom.

Primijetite: "povećavaju opasnost od raskola". Da, povećavaju, ali nisu jednako raskolu, što upravo Voris tvrdi (iako su razumniji neokatolici već odavno odustali od tog argumenta). Ako je papa ikada htio izjaviti da je Nadbiskup Lefebvre uzrokovao raskol svojim ređenjima, to je bila ta prilika. Umjesto toga, ne samo da papa to nije učinio, već je ponovio ono što FSSPX cijelo vrijeme govori. Poglavito to da ređenje biskupa bez papinskog mandata ne stvara u sebi i samo po sebi raskol. Davies ispod objašnjava zašto: 

Papa Benedikt primjenjuje definiciju raskola na FSSPX 2009. i utvrđuje da nije primjenjiva

Nadalje, papa objašnjava da Bratstvo nije u raskolu primjenjujući samu definiciju raskola na slučaj Bratstva i prepoznaje da ju oni ne ispunjavaju:

Ta gesta (ukidanja izopćenja) je bila moguća jednom kada su zainteresirane strane izrazile svoje priznavanje papinskog primata i njegovog autoriteta kao (vrhovnog) pastira, iako s nekim zadrškama u području poslušnosti njegovom doktrinalnom autoritetu i autoritetu koncila.

Te papine riječi su apsolutno poražavajuće za tvrdnje neokatolika o bilo kakvom raskolu, bilo formalnom ili materijalnom. Prvo, ne postoji nijedan službeni vatikanski dokument koji izjavljuje da je FSSPX bio u raskolu (čak i Voris to priznaje), tako da nema formalnog raskola. Drugo, nakon tog pisma pape Benedikta više se ne može držati čak ni mišljenje da postoji "materijalni raskol". Jer je Vrhovni Poglavar upravo primijenio definiciju raskola na Bratstvo, baš pred našim očima, i vidio da su optužbe manjkave. Kao što je to Bratstvo cijelo vrijeme govorilo, zajedno s prijašnjim svecima i kanonistima: da bi netko bio raskolnik, on mora odbaciti autoritet pape u načelu. Sam neposluh, čak i u dugotrajnim razdobljima, ne čini nekog raskolnikom. "Zadrške u području poslušnosti" nisu jednake raskolu.

Kao što je to  p. Heribert Jone, OFM Cap.,napisao u svojoj Moralnoj teologiji, br. 432.1 (The Newman Bookshop,Westminster, MD, 1945): Raskolnik je onaj koji, kao stvar načela, ne želi biti podložan papi....ali netko tko jednostavno odbije poslušati papu nije raskolnik, čak i ako to traje dulje vrijeme.

Nastavit će se...