U nastavku donosimo prijevod jako dobrog teksta sa ove stranice.
Zahvaljujem osobi koja je prevela tekst.
***
Kao što sam obećao, u ovom postu ćemo malo detaljnije razmotriti Novus Ordo, povezano sa nedavnim FSSPX-ovim videom (od O. Stevena McDonalda, FSSPX) i Michael Vorisovom reakcijom na njega.
Prije nego započnemo, morate znati sljedeće:
- Prvo, ne bi bilo pravedno posvetiti se ovoj temi u nekoliko videa i pregršt postova na blogu. Oni koji zaista žele doći do potpunijeg razumijevanja morat će kopati dublje od ovoga.
Ipak, ovo će, iz nužde biti dugi post, pa si zgrabite šalicu kave (ili hladnog piva ili nečega drugoga što volite) i udobno se smjestite, jer će ovo potrajati.
- Drugo, svrha ovog mog posta je da bolje objasnim argumente koji su iznijeli FSSPX (i drugi) onako kako ga ja razumijem. Biti će na svakom čitatelju osobno da dalje uči, da procijeni što argumenti Bratstva zaista znače, i onda neka sami odluče o njihovoj vrijednosti.
- Na kraju, ovdje se raspravlja o stvarima koje se tiču liturgijske krize kakvu vjernici nikad nisu iskusili, nikad u skoro 2000 godina!
Jednostavno nije moguće bez velikog truda potpuno formirati nečiju savjest i intelekt u ovom okruženju tako da svatko može služiti kao pouzdani vodič u određivanju toga kako najbolje odgovoriti. Usput, možemo očekivati da se iskreni katolici, svi i svaki od njih žrtve iste krize, neće slagati jedan s drugim.
Za mnoge komentatore ovdje, ovaj post će biti kao "propovijedanje zboru".
Molim vas probajte razumjeti, pak, da su komentatori samo mali dio našeg čitateljstva. Veliki dio čitatelja se nužno ne smatra "tradicionalistima", ali su dovoljno iziritirani prisutnom krizom da posjete ovo mjesto (i zasigurno i neki drugi) u svojoj potrazi za odgovorima.
Sa tim na umu, bit ću ponešto sitničav u sricanju činjenica (barem koliko mogu); možda čak i više nego što je potrebno za neke od vas.
OK, uz sve to što sam rekao, Michael Voris je dao sve od sebe da razljuti svoje gledatelje zbog sljedećeg komentara u videu O. McDonalda:
OK, uz sve to što sam rekao, Michael Voris je dao sve od sebe da razljuti svoje gledatelje zbog sljedećeg komentara u videu O. McDonalda:
"Novu Misu trebaju potpuno izbjegavati oni koji razumiju da je ona uvreda protiv Boga."Voris, u svojem pokušaju da izazove bijes, tretira to kao poziv trublji za sve katolike da potpuno izbjegavaju novu Misu, govoreći svojim gledateljima:
"Vi ste upućeni da ne idete na Misu nedjeljom ako morate ići na Novus Ordo, Novu Misu."To nije baš tako. Mogu vam iz prve ruke reći da to nije način kako svećenici iz Bratstva savjetuju pojedince koji trenutno sudjeluju na Novus Ordo.
Iz mojeg iskustva (i onoga bliskih prijatelja), FSSPX svećenici shvaćaju da su mnogi iskreni ljudi obmanjivani od svojih svetih župnika već dugo vremena. Oni znaju da mnogi od nas jednostavno ne znaju ono što mi ne znamo, i zato pružaju nježno vodstvo bez da kompromitiraju istinu.
Ako ste imali drugačije iskustvo i to želite iskoristiti kao ispriku da gurnete svoje prste u uši ridajući "lalalalalala" tako da ne morate niti razmotriti mogućnost da postoji neka vrijednost u poziciji Bratstva u vezi nove Mise, neka bude tako.
Slučajno mi je jedan moj prijatelj, koji se isto zove Mike, pisao nakon zadnjeg Vorisovog pričanja u prazno da mi kaže:
Kasnije u videu, priroda te bitne razlike postaje jasna kada svećenik izjavljuje (sa riječima napisanima na ekranu), "oni katolici koji su dobro informirani i imaju dobar uvid trebaju izbjegavati Novu Misu."
"Siguran sam da bi on (Voris) bio presretan da zna da mi je jedan FSSP svećenik zabranio - zato što je opasno za vjeru - da sudjelujem na novoj Misi."Bez sumnje moj prijatelj nije sam; nemojmo se pretvarati da su FSSPX svećenici jedini koji razumiju da Novus Ordo kao uvredu protiv Boga treba izbjegavati; čak i ako su jedinstveni u tome što su voljni izazvati progon što javno govore o svojim uvjerenjima. U svakom slučaju, postoji riječ koja čini bitnu razliku u izjavi O. McDonalda koju je Michael Voris previdjeo, a to je "oni koji razumiju..."
Kasnije u videu, priroda te bitne razlike postaje jasna kada svećenik izjavljuje (sa riječima napisanima na ekranu), "oni katolici koji su dobro informirani i imaju dobar uvid trebaju izbjegavati Novu Misu."
Jeste li to shvatili?
Rekao je oni katolici koji su dobro informirani i imaju dobar uvid.
Dozvolite mi da to još više pojednostavim za one koji nisu potpuno dosegnuli što O. McDonald tu govori i zašto.
To je, slučajno, usluga koju su ljudi poput mene primorani pružiti budući da je Voris izgleda prestrašen do smrti da bi dozvolio Bratstvu da ponude svoje vlastito detaljno objašnjenje o toj kompleksnoj temi iz prve ruke.
Dozvolite mi da to još više pojednostavim za one koji nisu potpuno dosegnuli što O. McDonald tu govori i zašto.
To je, slučajno, usluga koju su ljudi poput mene primorani pružiti budući da je Voris izgleda prestrašen do smrti da bi dozvolio Bratstvu da ponude svoje vlastito detaljno objašnjenje o toj kompleksnoj temi iz prve ruke.
Možda će se to promijeniti. Vidjet ćemo...
Vidite, svi uključeni (pa i Njegova Vorexelencija) shvaćaju važnost izbjegavanja, za dobro naših duša, bilo kakve aktivnosti za koju razumijemo da je uvreda protiv Boga. To je jednostavno katolički zdravi razum.
Vidite, svi uključeni (pa i Njegova Vorexelencija) shvaćaju važnost izbjegavanja, za dobro naših duša, bilo kakve aktivnosti za koju razumijemo da je uvreda protiv Boga. To je jednostavno katolički zdravi razum.
Ako netko razumije da je Novus Ordo uvredljiv za Boga, zašto bi u tome onda sudjelovali? (Začas ćemo pregledati izgovore)
Važno je primijetiti da iskreni ljudi često, iz neznanja, sudjeluju u aktivnostima koje su, objektivno govoreći, uvreda protiv Boga; nesvjesni da sudjeluju u nečemu što trebaju izbjegavati.
Što se tada događa?
Mnogi ako ne većina nas zna iz prve ruke da Bog, u svojoj dobrohotnosti, ne prestaje izlijevati Svoju milost na takve ljude; naprotiv, On ih nastavlja blagoslivljati i zvati ih što bliže Sebi, čak i onda kada sudjeluju u aktivnosti koju bi oni zapravo trebali izbjegavati.
Kada vidimo dokaz za to bilo u svojem životu ili u tuđem, mi moramo biti pažljivi ne zamijeniti Božju velikodušnost prema pojedinačnoj duši sa Njegovim odobravanjem njezinih aktivnosti. Jedno nužno ne prati drugo.
Na primjer, mladić razaznaje Božji poziv u svećenstvo dok služi kao glavni gitarist na župnoj rock-n-roll Misi.
Bilo bi pogrešno zaključiti da su blagoslovi dodijeljeni ovoj pojedinačnoj duši pokazatelj da Gospodin smatra da rock-n-roll Misa nije uvredljiva, i nadalje, da bi mi činili dobro da je češće slavimo.
Ta vrsta pogrešne logike se često primjenjuje da bi se podržali svi oblici liturgijskih devijacija koje su, objektivno govoreći, uvredljive Bogu.
Ta ista vrsta argumentacije se često pojavljuje u razgovorima o Novus Ordo općenito, jer oni koji je pohađaju (ili u slučaju svećenika, koji je služe) brzo postaju defenzivni, kao da je vrlo stvaran blagoslov koji su tamo primili (ili podjeljen tamo po svećeniku koji djeluje in persona Christi) tako diskreditirani. Ne, nisu.
Važno je biti jasan u vezi toga:
Reći da je nova Misa uvreda protiv Boga (jedna, priznajem, nevjerojatna tvrdnja) nije ekvivalentno izjavi da oni koji tamo sudjeluju nisu blagoslovljeni u tome, a još manje, subjektivno govoreći, da su osobno krivi za vrijeđanje Boga.
Drugim riječima, ako pohađate Novus Ordo, nije riječ samo o vama, dragi, ostanite fokusirani; trenutna rasprava se primarno bavi samim obredom.
Nastavljajući sa našom analogijom, zamislite da taj mladić koji svi gitaru na kraju dođe do shvaćanja da je Rock-n-Roll Misa zaista uvreda protiv Gospodina, čak iako prepoznaje dobro koje je došlo njemu i drugima dok je tamo sudjelovao.
On tada mora odlučiti:
Da li će nastaviti sudjelovati u tim Misama usprkos njihovoj uvredljivosti da bi osigurao za sebe još koji blagoslov, ili da li da ih izbjegava?
Odgovor je prilično jasan; on mora potpuno izbjegavati tu Misu.
To je ilustracija onoga što je O. McDonald izjavio, "Novu Misu trebaju potpuno izbjegavati oni koji razumiju da je ona uvreda protiv Boga... oni katolici koji su dobro informirani i imaju dobar uvid trebaju izbjegavati novu Misu."
Naravno, mi svi znamo da O. McDonald nije pričao konkretno o Rock-n-Roll Misi (koja, slučajno, može biti potpuno valjana) već šire o samom Novus Ordo.
Pitanje za milijun dolara onda glasi: Da li je Novus Ordo misa, objektivno govoreći, uvreda protiv Boga?
Ja shvaćam da je samo ovo pitanje dovoljno da netko ostane bez daha. To je strašna stvar za razmatrati, ali nemojte dozvoliti da vaše emocije uguše vaš razum; držite se još mene.
Često, sama sugestija da bi nova Misa mogla možda biti uvreda protiv Boga povlači sljedeće pitanje: Kako ova Misa može biti uvreda Bogu kada je valjana, što znači da se Tijelo, Krv, Duša i Božanstvo prinose Njemu u zadovoljštinu za naše grijehe ovdje, i nadalje Sveta Euharistija je zaista formirana (eng. confected, op.a. tj. dogodi se pretvorba) i primljena je od Njegovih ljudi u ovoj Misi.
Mi možemo sumirati argumente ovdje izražene (koje su u bitnome iste koje je Michael Voris iznio u svom Boretexu) a to su - nova Misa ne može biti uvreda protiv Boga, jer:
A) Valjana je.
B) To je prava Kristova Žrtva prinesena Našem Nebeskom Ocu
C) Sveta Euharistija je zaista formirana (eng. confected, op.a. tj. dogodi se pretvorba) i tamo primana.
D) Odobrena je od papa; dana je vjernicima od Crkve.
Idemo sad započeti referirajući se na jedno drugo pitanje koje leži u srcu mnogih ovakvih diskusija:
Da li moguće da nešto (u ovom slučaju, nova Misa) sadrži nešto što je neizmjerno dobro (pravu Žrtvu, dostupnu Pričest, i stoga je ugodno Bogu) pa opet i nešto što je zaista loše (uvredu protiv Boga i tako nije ugodno Njemu) u jedno te isto vrijeme?
Odgovor je DA, neka stvar može sadržavati i ono što je ugodno i ono što je uvredljivo Bogu; najbolji i najprikladniji primjer koji možemo zamisliti je proljevanje Predragocijene Krvi Našeg Gospodina na Kalvariji - ista Žrtva koja se prinosi na nekrvni način na Svetoj Misi.
Očito je da je Kristovo Raspeće najgora uvreda protiv Boga ikad učinjena pa opet ona je bila najugodnija od svih prinosa ikad danih Bogu - ona koja je proizvela najveće blagoslove ikad dane čovječanstvu.
Drugi primjer je smrt. Zamislite pobožnu i svetu ženu kako umire i ostavlja iza sebe malu djecu. Njena smrt je u isto vrijeme dobro (jer prelazi u vječno blaženstvo) i loše (jer ostavlja djecu bez majke).
Sa tim na umu, mora se primijetiti, barem teoretski da bi mogli nastaviti, da nova Misa ne mora biti potpuno ugodna ili potpuno uvredljiva Bogu; može biti oboje.
Da bi došli do konkretnijeg odgovora prigovorima koje smo gore spomenuli o tome da je nova Misa možda uvreda Bogu, nužno je podsjetiti se da je Novus Ordo potpuno jedinstven u životu Crkve.
Naši konzervativni prijatelji su već davno prepoznali tu istinu koju je Kardinal Ratzinger tako jasno sažeo kad je rekao:
Tako da će u svakoj raspravi o Novus Ordo koja ne uključuje barem osnovno razumijevanje onoga što je istisnula i zamijenila nedostajati potrebna perspektiva za otkrivanje istine.
No, ja shvaćam da mnogi čitatelji imaju samo ograničeno shvaćanje (možda čak i nemaju iskustvo iz prve ruke) o TLM. To, ipak, ne mora učiniti njihovo čitanje besplodnim.
Svakako, dođite na Misu svih vremena (kako je se naziva) krečući dublje prema naprijed, ali za sada će biti dovoljno da prepoznajete TLM, Rimski obred koji je kodificirao papa Sv. Pio V. godine 1570. nakon što je postojala u istoj suštinskoj formi preko 1000 godina; obred koji je mnogo puta hvaljen zbog svog Nebeskog savršenstva od svetaca, doktora Crkve i papa kroz stoljeća, djelomično zbog svoje efikasnosti da prenosi Katoličku vjeru u svojoj cjelovitosti preko veličanstvenih svetih znakova, i kolektivno i individualno, formirajući vjernike na takav način da se dokaže princip lex orandi, lex credendi...
Ovaj obred ne sadrži apsolutno ništa što bi se na ikoji način moglo smatrati uvredom protiv Boga.
Ako postoji netko tko se ne slaže sa ovom izjavom, možda bi bilo najbolje da nas ta osoba sad napusti; da posti i moli i preklinje Gospodina za sensus Catholicus - autentični katolički osjećaj.
Za one koji ostanu, sa ovom najprihvatljivijom premisom kao početnom točkom oko koje se možemo složiti, razmotrimo jedan od Vorisovih ljutitih odgovora:
Da to jednostavno nije istinito izjava kardinala Ratzingera - koju svi osim ultra ljevice prihvaćaju kao istinitu - čini posve jasnim.
Govoriti drugačije bi značilo da Bog nije uvrijeđen "banalnim, instant liturgijskim proizvodom" koji ne samo da je "proizveden....kao u procesu proizvodnje," već je također i prisilno nametnut vjernicima umjesto obreda koji je vjerno predan kroz stoljeća i itekako s pravom primio žarke pohvale tolikih svetaca.
Sama ta ideja je očigledno smiješna!
Pitajte se, konkretno o sadržaju Novus Ordo Mise:
Da li je razumno razmišljati o "uvredi protiv Boga", o obredu, o sadržajima koji (misleći na tekst misala) otkrivaju vrlo jasno da je stvoren tako što su namjerno uklonili iz najdostojanstvenijeg obreda , na silu, sve one svete znakove za koje se znalo da uzrokuju protestantima nemir (što je često i iskra koja vodi njihovom obraćenju) prema sakramentalnom svećenstvu, Misi kao pravoj Žrtvi, i pomirdbenoj prirodi spomenute Žrtve?
Osoba sa pravim katoličkim osjećajem teško da može zanijekati da je takav obred zaista uvreda protiv Boga.
Ovaj obred bi bio uvreda protiv Boga i kada bi samo u stvarnosti uvjeravao protestante u njihovim zabludama, ali Novus Ordo tu ne staje; on vodi tome da i katolici prihvate te zablude!
Očigledno je da je takav obred, koji ima učinak da odvodi duše od punine vjere i od jedne prave Crkve, teška uvreda protiv Gospodina.
Samo zaista neupućeni (čija sveprisutnost se može razumjeti kad se shvati stupanj do kojeg su nas naši klerici pogrešno vodili) ili namjerno zli (što je nešto sasvim drugo) će zanijekati da se upravo o tome radi kod Novus Ordo; ne zbog odstupanja od misala (što se inače naziva liturgijska zloupotreba), već zato što je sam obred načinjen na takav način da ima točno takav učinak kakav sam naveo gore.
Rezultati Novus Ordo Mise su tu, ljudi. To nije neriješena zagonetka. Dokazi su svugdje oko nas; većina katolika naših dana, uključujući mnoge koji se svakodnevno pričešćuju, imaju protestantsko razumijevanje, ne samo Mise, već i mnogih osnovnih doktrina vjere.
Lex orandi, lex credendi nije samo slogan; to je realnost.
Razmislite o još jednom aspektu Novus Ordo Mise gdje je uvredljivost Bogu vrlo jasna; Misa kršćanske sahrane (slijedite link za detalje)
Zapitajte se:
Da li bi se obred koji kada ga se slijedi strogo "po uputama" i koji uvjerava preživjele da će vidjeti svojeg voljenog pokojnika na Nebu (nešto što nitko od nas ne može znati) i na taj ih način obreshrabruje da daju služiti Mise za njih i da čine žrtve za dobro duše pokojnika, mogao ispravno smatrati uvredom prema Bogu?
Naravno da da.
No, i to je dio Novus Ordo Mise; ne zahvaljujući zloupotrebi, već zahvaljujući samom misalu.
Kad smo kod toga, razmotrite (ili ukratko ponovite) svaku točku od A-D gore navedene u obranu Novus Ordo Mise.
A) Valjana je.
Taj argument odaje i nesposobnost i licemjerje kada ga daju oni koji, poput Michael Vorisa, spremno priznaju da su Mise koje služi FSSPX valjane pa opet nemaju problem reći da ih se ipak treba izbjegavati.
Ili je "valjanost" sama po sebi dostatna, ili nije. Istina je da to nije dostatno.
Valjanost je, zapravo, vrlo nisko mjerilo, koje ne čini da obred nije uvredljiv Bogu (kao što smo već demonstrirali) i to usprkos njegovim vrijednostima.
B) To je prava Kristova Žrtva prinesena Našem Nebeskom Ocu
Naravno, ali kao što smo već spomenuli, raspeće je također prava Žrtva, pa opet je najveća uvreda Bogu ikad počinjena. Pretpostavka da prisutnost prave Žrtve nužno znači izostanak uvrede protiv Boga je, zbog toga, jasno kriva.
C) Sveta Euharistija je zaista formirana (eng. confected, op.a. tj. dogodi se pretvorba) i tamo primana.
Zaista, pa opet, kao što smo ustvrdili, osoba nije slobodna sudjelovati u nečemu što je uvredljivo Bogu samo da bi imala korist od nečega dobroga (Kao da cilj opravdava sredstvo).
Moralna obaveza je da izbjegavamo ono što je uvredljivo Bogu, unatoč dostupnosti onoga što je dobro, također se može demonstrirati ako razmotrimo primjer Katoličkog sudjelovanja u Protestantskom proučavanju Biblije.
Dok osoba može izvući pravi blagoslov iz takve okoline, program poput toga - onaj koji nužno odvlači duše dalje od jedne prave Crkve - je nesumnjivo uvreda protiv Boga. Zato to trebaju izbjegavati oni koji to prepoznaju kao takvo, ako ne iz drugog razloga onda zbog toga što postoji rizik da će navesti druge da čine to isto, i tako staviti u opasnost njihov odnos sa Crkvom i njihovo razumijevanje prave vjere.
Nova Misa je poput toga.
Kad smo kod toga, hajdemo posvetiti malo više vremena na temu Euharistije, jer mnogi iskreni katolici izgleda vjeruju da njihova mogućnost da prime Svetu Euharistiju adutira (pobija) sve druge probleme.
Ako uzmemo sada skoro ekskluzivan fokus na Euharistiju do svog logičnog zaključka, stižemo na točku gdje sam obred gubi svu svoju važnost, u čijem je slučaju osoba u kušnji vidjeti Pričesnu službu ili poziv bolesnika jednakom Svetoj Misi. Mi ipak znamo da to nije istina.
Sada, hajdemo razmotriti propise u vezi Svete Pričesti. Novi Katekizam kaže:
Za većinu nas, zasigurno je; bilo tako što ćemo pronaći TLM, ili možda Božansku Liturgiju Katoličkih Crkvi Istočnog Obreda.
Ako to nije moguće, pitanje ostaje, da li onda trebamo sudjelovati u nečemu što je uvredljivo Bogu samo da bi se držali tog propisa?
Istražit ćemo to pitanje u detalje kasnije kada ćemo diskutirati dolje o nedjeljnoj i blagdanskoj obavezi.
D) Odobrena je od papa; dana je vjernicima od Crkve.
To je vrlo važna tema; ona koja odražava neka nerazumijevanja karaktera Novus Ordo Mise.
Prvo, to što ima papino odobrenje ne znači nužno da uvreda protiv Boga nije prisutna. Ako ništa drugo, to je posve postalo jasno u ovom periodu nakon koncila.
Razmotrite, na primjer, događaje u Assisiu. Ne postoji katolik dostojan tog imena (uključujući Vorisa, pretpostavljam) koji jasno ne prepoznaje da su ti događaji bili uvredljivi Bogu, usprkos tome što su to pape odobravali i slavili (Ivan Pavao II. i Benedikt XVI. – prvi čak predstavljen svijetu kao "svetac").
To nam daje sugestiju da Crkva ne bi svojoj djeci dala obred - Novus Ordo - koji je uvredljiv Bogu.
Ta tema zaslužuje veću obradu nego što joj ovdje mogu dati, ali znajte ovo:
"Crkva", znači, Sveta Majka Crkva koja podiže svoju djecu u vjeri čuvajući i predajući, u svojoj cjelokupnosti, što je ona primila od svog Utemeljitelja i Glave, nije dala Novus Ordo vjernicima; uvjerljivo, to je dao Pavao VI.
Tu postoji ogromna razlika.
Vratimo se, ako želite, sada na karakterizaciju nove Mise Kardinala Ratzingera. U njoj, on uspoređuje novi obred sa TLM - nazivajući TLM kao rezultat "organskog, živog procesa rasta i razvoja kroz stoljeća."
Taj pedigre sugerira da je tradicionalna Misa - dugo postojeći, dobro utvrđeni vrhovni lex orandi Crkve - ima dogmatsku kvalitetu, sličnu onim doktrinama koje su uvijek čuvali vjernici, podržavali pape, i podučavali biskupi u jedinstvu s njim kroz stoljeća.
Novus Ordo Misa ne uživa takav pedigre, niti ima "dogmatsku" kvalitetu koja ide uz njega; isti koji osigurava odsustvo svake uvredljivosti Bogu.
Napokon, kao što je rekao kardinal Ratzinger, proizvod prostih ljudi; i kao takvom, osoba griješi u pretpostavci da pripisuje novom obredu one kvalitete za koje s pravom očekujemo kod onoga što nam je dala "Crkva" kao Sveta Majka.
Hajdemo se sada pozabaviti našom nedjeljnom obvezom.
U skoro svakom većem gradu u Sjedinjenim Državama, nije teško naći katoličku župu koja nudi ono što je po svuda poznato i što se reklamira kao "gay friendly" Novus Ordo Misa.
Te liturgije, čak bez onoga što bi se uredno moglo smatrati zloupotrebom, učinkovito služe da potvrđuje one koji pogrešno vjeruju da je homoseksualna aktivnost prihvatljiva, čak i pohvalna, u očima Crkve i Gospodina.
Te Mise su potpuno valjane i Sveta Euharistija je zaista formirana (eng. confected, op.a. tj. dogodi se pretvorba) i dostupna. Pa opet, siguran sam da bi Michael Voris spremno potvrdio da je takva Misa uvreda protiv Boga koju svatko treba izbjegavati.
No što ako je ta "gay friendly" Misa jedina koja vam je dostupna da bi ispunili svoju nedjeljnu obvezu, što onda?
Vjerujem da se mnogi katolici, ne znajući bolje, drže za nos i sudjeluju u obredu, premda s gađenjem, usprkos tome što znaju da se tu vrijeđa našeg Gospodina, samo da bi ispunili svoju obvezu.
To se može lako prepoznati kao klasični slučaj pridržavanja slova zakona dok se propušta držati nečega puno važnijega, zakona ljubavi koji nas nužno sprječava da sudjelujemo u ičemu što vrijeđa našeg Blaženog Gospodina.
Dobro formirani katolik koji primjenjuje svoj razum na ovu groznu situaciju bi bio primoran razmisliti da li je u skladu sa duhom zakona (ili zakonom ljubavi) vjerovati da bi nas Bog, koji želi da Ga slavimo svim svojim životom, iz ljubavi prema nama i za naše vlastito dobro, obvezao da sudjelujemo u nečemu što Ga očito vrijeđa?
Odgovor je, naravno, ne. Ne bi.
Nedjeljna obveza nije stavak na listi stvari koje trebamo napraviti. Ona nam je dana kao dar. To je poziv da uđemo u ono što daje Bogu klanjanje koje smo mu dužni iskazati, koje je naravno lišeno svake uvrede protiv Njega - nešto što ne možemo reći za Novus Ordo.
Sa svim tim uzetim u obzir, čak i oni koji još nisu sposobni donijeti zaključke koje smo mi tu donijeli, iste za koje ja razumijem da reflektiraju stav FSSPX-a, možemo barem razumijeti zašto svećenik, motiviran iskrenom ljubavi prema Našem Blaženom Gospodinu i za duše pod svojom skrbi, može reći da oni koji razumiju da Novus Ordo kao uvredu protiv Boga treba izbjegavati, čak i nedjeljom i blagdanom.
Kao zaključak, pozivam vas da pročitate ako već niste, obradu nove Mise od O. Daniela Themann, FSSPX, objavljenu na Catholic Family News.
Mi možemo sumirati argumente ovdje izražene (koje su u bitnome iste koje je Michael Voris iznio u svom Boretexu) a to su - nova Misa ne može biti uvreda protiv Boga, jer:
A) Valjana je.
B) To je prava Kristova Žrtva prinesena Našem Nebeskom Ocu
C) Sveta Euharistija je zaista formirana (eng. confected, op.a. tj. dogodi se pretvorba) i tamo primana.
D) Odobrena je od papa; dana je vjernicima od Crkve.
Idemo sad započeti referirajući se na jedno drugo pitanje koje leži u srcu mnogih ovakvih diskusija:
Da li moguće da nešto (u ovom slučaju, nova Misa) sadrži nešto što je neizmjerno dobro (pravu Žrtvu, dostupnu Pričest, i stoga je ugodno Bogu) pa opet i nešto što je zaista loše (uvredu protiv Boga i tako nije ugodno Njemu) u jedno te isto vrijeme?
Očito je da je Kristovo Raspeće najgora uvreda protiv Boga ikad učinjena pa opet ona je bila najugodnija od svih prinosa ikad danih Bogu - ona koja je proizvela najveće blagoslove ikad dane čovječanstvu.
Drugi primjer je smrt. Zamislite pobožnu i svetu ženu kako umire i ostavlja iza sebe malu djecu. Njena smrt je u isto vrijeme dobro (jer prelazi u vječno blaženstvo) i loše (jer ostavlja djecu bez majke).
Sa tim na umu, mora se primijetiti, barem teoretski da bi mogli nastaviti, da nova Misa ne mora biti potpuno ugodna ili potpuno uvredljiva Bogu; može biti oboje.
Da bi došli do konkretnijeg odgovora prigovorima koje smo gore spomenuli o tome da je nova Misa možda uvreda Bogu, nužno je podsjetiti se da je Novus Ordo potpuno jedinstven u životu Crkve.
Naši konzervativni prijatelji su već davno prepoznali tu istinu koju je Kardinal Ratzinger tako jasno sažeo kad je rekao:
"Ne može se proizvesti liturgijski pokret... ali može se pridonijeti njegovom razvoju težeći tome da se ponovno asimilira duh liturgije i javno braneći ono što smo tako primili... Ono što se dogodilo nakon Koncila je nešto potpuno drugo: umjesto liturgije koja je plod usavršavanja došla je proizvedena liturgija. Napustili smo organski, živi proces rasta i usavršavanja kroz stoljeća, i zamijenili je - kao u procesu proizvodnje - sa fabrikacijom, banalnim instant proizvodom."Kako je to bio slučaj, oni koji žele dokučiti stvarnost nove Mise moraju je vidjeti kao ono što ona zaista jest - "fabrikacija" koju se najbolje može razumjeti kao napuštanje od onoga što je normalno u životu Crkve; poglavito "organski, živi proces rasta i razvoja kroz stoljeća" iz čega je nastala tzv. tradicionalna latinska Misa (na koju ćemo se zbog brzine referirati kao na TLM).
Tako da će u svakoj raspravi o Novus Ordo koja ne uključuje barem osnovno razumijevanje onoga što je istisnula i zamijenila nedostajati potrebna perspektiva za otkrivanje istine.
No, ja shvaćam da mnogi čitatelji imaju samo ograničeno shvaćanje (možda čak i nemaju iskustvo iz prve ruke) o TLM. To, ipak, ne mora učiniti njihovo čitanje besplodnim.
Svakako, dođite na Misu svih vremena (kako je se naziva) krečući dublje prema naprijed, ali za sada će biti dovoljno da prepoznajete TLM, Rimski obred koji je kodificirao papa Sv. Pio V. godine 1570. nakon što je postojala u istoj suštinskoj formi preko 1000 godina; obred koji je mnogo puta hvaljen zbog svog Nebeskog savršenstva od svetaca, doktora Crkve i papa kroz stoljeća, djelomično zbog svoje efikasnosti da prenosi Katoličku vjeru u svojoj cjelovitosti preko veličanstvenih svetih znakova, i kolektivno i individualno, formirajući vjernike na takav način da se dokaže princip lex orandi, lex credendi...
Ovaj obred ne sadrži apsolutno ništa što bi se na ikoji način moglo smatrati uvredom protiv Boga.
Ako postoji netko tko se ne slaže sa ovom izjavom, možda bi bilo najbolje da nas ta osoba sad napusti; da posti i moli i preklinje Gospodina za sensus Catholicus - autentični katolički osjećaj.
Za one koji ostanu, sa ovom najprihvatljivijom premisom kao početnom točkom oko koje se možemo složiti, razmotrimo jedan od Vorisovih ljutitih odgovora:
"Zasigurno, postoje zloupotrebe koje se događaju na novoj Misi zbog različitih problema na koje mi stalno ukazujemo ovdje na Vortexu. Ali te zloupotrebe su samo to - zloupotrebe."Ovdje se sugerira da je Novus Ordo - znači, sami obred - kada se služi po pravilima, lišen svake uvrede protiv Boga.
Da to jednostavno nije istinito izjava kardinala Ratzingera - koju svi osim ultra ljevice prihvaćaju kao istinitu - čini posve jasnim.
Govoriti drugačije bi značilo da Bog nije uvrijeđen "banalnim, instant liturgijskim proizvodom" koji ne samo da je "proizveden....kao u procesu proizvodnje," već je također i prisilno nametnut vjernicima umjesto obreda koji je vjerno predan kroz stoljeća i itekako s pravom primio žarke pohvale tolikih svetaca.
Sama ta ideja je očigledno smiješna!
Pitajte se, konkretno o sadržaju Novus Ordo Mise:
Da li je razumno razmišljati o "uvredi protiv Boga", o obredu, o sadržajima koji (misleći na tekst misala) otkrivaju vrlo jasno da je stvoren tako što su namjerno uklonili iz najdostojanstvenijeg obreda , na silu, sve one svete znakove za koje se znalo da uzrokuju protestantima nemir (što je često i iskra koja vodi njihovom obraćenju) prema sakramentalnom svećenstvu, Misi kao pravoj Žrtvi, i pomirdbenoj prirodi spomenute Žrtve?
Osoba sa pravim katoličkim osjećajem teško da može zanijekati da je takav obred zaista uvreda protiv Boga.
Ovaj obred bi bio uvreda protiv Boga i kada bi samo u stvarnosti uvjeravao protestante u njihovim zabludama, ali Novus Ordo tu ne staje; on vodi tome da i katolici prihvate te zablude!
Očigledno je da je takav obred, koji ima učinak da odvodi duše od punine vjere i od jedne prave Crkve, teška uvreda protiv Gospodina.
Samo zaista neupućeni (čija sveprisutnost se može razumjeti kad se shvati stupanj do kojeg su nas naši klerici pogrešno vodili) ili namjerno zli (što je nešto sasvim drugo) će zanijekati da se upravo o tome radi kod Novus Ordo; ne zbog odstupanja od misala (što se inače naziva liturgijska zloupotreba), već zato što je sam obred načinjen na takav način da ima točno takav učinak kakav sam naveo gore.
Rezultati Novus Ordo Mise su tu, ljudi. To nije neriješena zagonetka. Dokazi su svugdje oko nas; većina katolika naših dana, uključujući mnoge koji se svakodnevno pričešćuju, imaju protestantsko razumijevanje, ne samo Mise, već i mnogih osnovnih doktrina vjere.
Lex orandi, lex credendi nije samo slogan; to je realnost.
Razmislite o još jednom aspektu Novus Ordo Mise gdje je uvredljivost Bogu vrlo jasna; Misa kršćanske sahrane (slijedite link za detalje)
Zapitajte se:
Da li bi se obred koji kada ga se slijedi strogo "po uputama" i koji uvjerava preživjele da će vidjeti svojeg voljenog pokojnika na Nebu (nešto što nitko od nas ne može znati) i na taj ih način obreshrabruje da daju služiti Mise za njih i da čine žrtve za dobro duše pokojnika, mogao ispravno smatrati uvredom prema Bogu?
Naravno da da.
No, i to je dio Novus Ordo Mise; ne zahvaljujući zloupotrebi, već zahvaljujući samom misalu.
Kad smo kod toga, razmotrite (ili ukratko ponovite) svaku točku od A-D gore navedene u obranu Novus Ordo Mise.
A) Valjana je.
Taj argument odaje i nesposobnost i licemjerje kada ga daju oni koji, poput Michael Vorisa, spremno priznaju da su Mise koje služi FSSPX valjane pa opet nemaju problem reći da ih se ipak treba izbjegavati.
Ili je "valjanost" sama po sebi dostatna, ili nije. Istina je da to nije dostatno.
Valjanost je, zapravo, vrlo nisko mjerilo, koje ne čini da obred nije uvredljiv Bogu (kao što smo već demonstrirali) i to usprkos njegovim vrijednostima.
B) To je prava Kristova Žrtva prinesena Našem Nebeskom Ocu
Naravno, ali kao što smo već spomenuli, raspeće je također prava Žrtva, pa opet je najveća uvreda Bogu ikad počinjena. Pretpostavka da prisutnost prave Žrtve nužno znači izostanak uvrede protiv Boga je, zbog toga, jasno kriva.
C) Sveta Euharistija je zaista formirana (eng. confected, op.a. tj. dogodi se pretvorba) i tamo primana.
Zaista, pa opet, kao što smo ustvrdili, osoba nije slobodna sudjelovati u nečemu što je uvredljivo Bogu samo da bi imala korist od nečega dobroga (Kao da cilj opravdava sredstvo).
Moralna obaveza je da izbjegavamo ono što je uvredljivo Bogu, unatoč dostupnosti onoga što je dobro, također se može demonstrirati ako razmotrimo primjer Katoličkog sudjelovanja u Protestantskom proučavanju Biblije.
Dok osoba može izvući pravi blagoslov iz takve okoline, program poput toga - onaj koji nužno odvlači duše dalje od jedne prave Crkve - je nesumnjivo uvreda protiv Boga. Zato to trebaju izbjegavati oni koji to prepoznaju kao takvo, ako ne iz drugog razloga onda zbog toga što postoji rizik da će navesti druge da čine to isto, i tako staviti u opasnost njihov odnos sa Crkvom i njihovo razumijevanje prave vjere.
Nova Misa je poput toga.
Kad smo kod toga, hajdemo posvetiti malo više vremena na temu Euharistije, jer mnogi iskreni katolici izgleda vjeruju da njihova mogućnost da prime Svetu Euharistiju adutira (pobija) sve druge probleme.
Ako uzmemo sada skoro ekskluzivan fokus na Euharistiju do svog logičnog zaključka, stižemo na točku gdje sam obred gubi svu svoju važnost, u čijem je slučaju osoba u kušnji vidjeti Pričesnu službu ili poziv bolesnika jednakom Svetoj Misi. Mi ipak znamo da to nije istina.
Sada, hajdemo razmotriti propise u vezi Svete Pričesti. Novi Katekizam kaže:
"Vi trebate ponizno primiti vašeg Stvoritelja u Svetoj Pričesti barem u Uskrsno vrijeme."Je li moguće držati se tog propisa dok izbjegavaš Novus Ordo?
Za većinu nas, zasigurno je; bilo tako što ćemo pronaći TLM, ili možda Božansku Liturgiju Katoličkih Crkvi Istočnog Obreda.
Ako to nije moguće, pitanje ostaje, da li onda trebamo sudjelovati u nečemu što je uvredljivo Bogu samo da bi se držali tog propisa?
Istražit ćemo to pitanje u detalje kasnije kada ćemo diskutirati dolje o nedjeljnoj i blagdanskoj obavezi.
D) Odobrena je od papa; dana je vjernicima od Crkve.
To je vrlo važna tema; ona koja odražava neka nerazumijevanja karaktera Novus Ordo Mise.
Prvo, to što ima papino odobrenje ne znači nužno da uvreda protiv Boga nije prisutna. Ako ništa drugo, to je posve postalo jasno u ovom periodu nakon koncila.
To nam daje sugestiju da Crkva ne bi svojoj djeci dala obred - Novus Ordo - koji je uvredljiv Bogu.
Ta tema zaslužuje veću obradu nego što joj ovdje mogu dati, ali znajte ovo:
"Crkva", znači, Sveta Majka Crkva koja podiže svoju djecu u vjeri čuvajući i predajući, u svojoj cjelokupnosti, što je ona primila od svog Utemeljitelja i Glave, nije dala Novus Ordo vjernicima; uvjerljivo, to je dao Pavao VI.
Tu postoji ogromna razlika.
Vratimo se, ako želite, sada na karakterizaciju nove Mise Kardinala Ratzingera. U njoj, on uspoređuje novi obred sa TLM - nazivajući TLM kao rezultat "organskog, živog procesa rasta i razvoja kroz stoljeća."
Taj pedigre sugerira da je tradicionalna Misa - dugo postojeći, dobro utvrđeni vrhovni lex orandi Crkve - ima dogmatsku kvalitetu, sličnu onim doktrinama koje su uvijek čuvali vjernici, podržavali pape, i podučavali biskupi u jedinstvu s njim kroz stoljeća.
Novus Ordo Misa ne uživa takav pedigre, niti ima "dogmatsku" kvalitetu koja ide uz njega; isti koji osigurava odsustvo svake uvredljivosti Bogu.
Napokon, kao što je rekao kardinal Ratzinger, proizvod prostih ljudi; i kao takvom, osoba griješi u pretpostavci da pripisuje novom obredu one kvalitete za koje s pravom očekujemo kod onoga što nam je dala "Crkva" kao Sveta Majka.
Hajdemo se sada pozabaviti našom nedjeljnom obvezom.
Te liturgije, čak bez onoga što bi se uredno moglo smatrati zloupotrebom, učinkovito služe da potvrđuje one koji pogrešno vjeruju da je homoseksualna aktivnost prihvatljiva, čak i pohvalna, u očima Crkve i Gospodina.
Te Mise su potpuno valjane i Sveta Euharistija je zaista formirana (eng. confected, op.a. tj. dogodi se pretvorba) i dostupna. Pa opet, siguran sam da bi Michael Voris spremno potvrdio da je takva Misa uvreda protiv Boga koju svatko treba izbjegavati.
No što ako je ta "gay friendly" Misa jedina koja vam je dostupna da bi ispunili svoju nedjeljnu obvezu, što onda?
Vjerujem da se mnogi katolici, ne znajući bolje, drže za nos i sudjeluju u obredu, premda s gađenjem, usprkos tome što znaju da se tu vrijeđa našeg Gospodina, samo da bi ispunili svoju obvezu.
To se može lako prepoznati kao klasični slučaj pridržavanja slova zakona dok se propušta držati nečega puno važnijega, zakona ljubavi koji nas nužno sprječava da sudjelujemo u ičemu što vrijeđa našeg Blaženog Gospodina.
Dobro formirani katolik koji primjenjuje svoj razum na ovu groznu situaciju bi bio primoran razmisliti da li je u skladu sa duhom zakona (ili zakonom ljubavi) vjerovati da bi nas Bog, koji želi da Ga slavimo svim svojim životom, iz ljubavi prema nama i za naše vlastito dobro, obvezao da sudjelujemo u nečemu što Ga očito vrijeđa?
Odgovor je, naravno, ne. Ne bi.
Nedjeljna obveza nije stavak na listi stvari koje trebamo napraviti. Ona nam je dana kao dar. To je poziv da uđemo u ono što daje Bogu klanjanje koje smo mu dužni iskazati, koje je naravno lišeno svake uvrede protiv Njega - nešto što ne možemo reći za Novus Ordo.
Sa svim tim uzetim u obzir, čak i oni koji još nisu sposobni donijeti zaključke koje smo mi tu donijeli, iste za koje ja razumijem da reflektiraju stav FSSPX-a, možemo barem razumijeti zašto svećenik, motiviran iskrenom ljubavi prema Našem Blaženom Gospodinu i za duše pod svojom skrbi, može reći da oni koji razumiju da Novus Ordo kao uvredu protiv Boga treba izbjegavati, čak i nedjeljom i blagdanom.
Kao zaključak, pozivam vas da pročitate ako već niste, obradu nove Mise od O. Daniela Themann, FSSPX, objavljenu na Catholic Family News.
"Sveta Majka Crkva koja podiže svoju djecu u vjeri čuvajući i predajući, u svojoj cjelokupnosti, što je ona primila od svog Utemeljitelja i Glave, nije dala Novus Ordo vjernicima; uvjerljivo, to je dao Pavao VI."
OdgovoriIzbrišiOvo je vrlo pojednostavljena rečenica, i u tom pojednostavljenom obliku potiče na zabludu - da vjernik pomisli da papa može mimo Crkve odobriti neki obred.
Postoje samo dvije mogućnosti: ili Pavao VI. nije pravilno (tj. uistinu) promulgirao novi obred, ili Pavao VI. nije bio papa. No nemoguće je da pravi papa, poglavar Crkve, uistinu promulgira obred koji je manjkav, štetan, koji potiče na herezu, koji je uvredljiv Bogu. Nažalost mnogi tradicionalni katolici nisu svjesni te nauke. Zato u sljedećem komentaru slijedi preveden ulomak o toj nauci iz predkoncilskog udžbenika dogmatske teologije mons. dr. Van Noorta:
Van Noort, Dogmatska teologija, II. sv., "Kristova Crkva" (italic kao u originalu):
OdgovoriIzbriši"Tvrdnja 3: Nepogrješivost Crkve proteže se na opću disciplinu Crkve. Ova propozicija je teološki sigurna [lista teoloških nota i kazni za njihovo nijekanje].
Pod terminom "opća disciplina Crkve" misli se na one crkvene zakone koji su proglašeni za sveopću Crkvu za usmjeravanje kršćanskog bogoštovlja i kršćanskog življenja. Obratite pozornost na ukoso napisane riječi: crkveni zakoni, proglašeni za sveopću (univerzalnu) Crkvu.
Davanje naredbi pripada ne izravno učiteljskoj vlasti nego upravljačkoj vlasti [Crkve]; disciplinski zakoni su samo neizravno objekt nepogrješivosti, tj. samo poradi doktrinarne odluke koja je u njima implicitno sadržana. Kad crkveni poglavari odobre zakon, implicitno čine dvostruki sud: 1. "Ovaj zakon je u skladu s crkvenom naukom vjere i morala"; tj. ne nameće ništa što je suprotno pravilnom vjerovanju i dobrom moralu". To je ekvivalent doktrinarnog dekreta. 2. "Ovaj je zakon, uzimajući u obzir sve okolnosti, najprikladniji". To je dekret praktičnog suda.
Iako bi bilo naglo i nepromišljeno napadati pravovremenost nekog zakona, pogotovo u samom trenutku kad ga Crkva nameće ili izričito ponovo potvrđuje, ipak Crkva ne tvrdi da je nepogrješiva kad izdaje dekret praktičnog suda, jer crkvenim poglavarima nikad nije bilo obećano da će imati najveću moguću razboritost u vršenju dužnosti. Međutim, Crkva je nepogrješiva u izdavanju doktrinarnog dekreta kao što je gore spomenuto - i to do te mjere da Crkva ne može nikad odobriti univerzalni zakon koji bi bio u suprotnosti s vjerom ili moralnosti, ili bi po svojoj naravi pogodovao šteti duša.
Kad se nepogrješivost Crkve u pitanjima discipline shvati na ovaj način, to se prekrasno usklađuje s promjenjivosti čak i univerzalnih zakona, jer neki zakon, iako je potpuno u skladu s objavljenom istinom, može, ako se promijene okolnosti, postati manje prikladan ili čak beskoristan, tako da onda razboritost naloži njegovo ukidanje ili promjenu.
Dokaz:
1. Iz svrhe nepogrješivosti. Crkvi je dana nepogrješivost kako bi mogla čuvati cjelovitost Kristove nauke i svim ljudima biti vjerodostojan učitelj kršćanskog načina života. No ako bi Crkva mogla pogriješiti u navedenom kad donosi zakone za opću disciplinu, ne bi više bila ni vjeran čuvar objavljene nauke niti vjerodostojan učitelj kršćanskog načina života. Ne bi bila čuvar objavljene nauke, jer bi nametanje naopakog zakona bilo u svakom praktičnom smislu jednako pogrešnoj definiciji nauke; svatko bi naravno zaključio da je ono što je Crkva zapovijedila u skladu s pravilnom naukom. Ne bi bila učitelj kršćanskog načina života, jer bi svojim zakonima uvela pokvarenost u prakticiranje vjerskog života.
2. Iz službene izjave Crkve, koja je osudila riječima "barem zabluda" hipotezu "da bi Crkva mogla ustanoviti disciplinu koja bi bila opasna, štetna, i pogodovala praznovjerju i materijalizmu".
Korolar:
Poznati princip, Lex orandi est lex credendi (zakon molitve je zakon vjerovanja), je posebna primjena nauke o nepogrješivosti Crkve u pitanjima discipline. Ovaj princip u osnovi kaže da molitvene formule odobrene za javnu upotrebu u univerzalnoj Crkvi ne mogu sadržavati zablude protiv vjere ili morala. Međutim, bilo bi itekako pogrešno zaključiti iz toga da se za sve povijesne činjenice koje su tu i tamo zabilježene u čitanjima u Brevijaru, ili za sva objašnjenja svetopisamskih odlomaka korištena u propovijedima u Brevijaru, mora zaključiti da su nepogrješivo točna. Što se tiče prvih, te konkretne činjenice nisu objekt nepogrješivosti jer nemaju nužno vezu s objavom. Što se tiče potonjih [tj. propovijedi], Crkva naređuje da se čitaju ne zato što su sigurno točne, nego jer su poučne."
(prošireni izvor na engleskom)
Pročitajte opet sljedeći dio i usporedite ga s onim što revolucionar Francisco želi učiniti na sinodi:
OdgovoriIzbriši"Ne bi bila čuvar objavljene nauke, jer bi nametanje naopakog zakona bilo u svakom praktičnom smislu jednako pogrešnoj definiciji nauke; svatko bi naravno zaključio da je ono što je Crkva zapovijedila u skladu s pravilnom naukom. Ne bi bila učitelj kršćanskog načina života, jer bi svojim zakonima uvela pokvarenost u prakticiranje vjerskog života."
Kao što i Van Noort ukazuje, nemoguće je da Crkva, Kristova Prečista Zaručnica, iznevjeri svoje poslanje (papa Grgur XVI., Quo graviora: "Crkva je stup i temelj istine - svu tu istinu uči Duh Sveti. Može li Crkva biti sposobna zapovjediti, popustiti im, ili dopustiti one stvari koje ciljaju k uništenju duša i sramoti i šteti sakramentu kojeg je ustanovio Krist?"). Ako se, dakle, na sinodi ili iza sinode Francisco i njegovi sljedbenici usude dati prava sodomitima i/ili dopustiti pričest ljudima u preljubu, to će biti nepogrješivi znak da Francisco ne može biti papa, da nije poglavar Katoličke Crkve, jer u suprotnom bi se dogodila ona nemogućnost koju je Van Noort gore opisao.
Isto vrijedi i za sve univerzalne zakone prijašnjih koncilijarnih papa, uklj. novi obred. Ili nisu pravilno promulgirani, ili oni koji su ih promulgirali nisu bili pape.
Tertium non datur.
Naravno da novi obred nije propisno promulgiran jer mu nedostaje pravna narav zakona. To je razlog zašto stari obred nije ukinut, što je i papa Benedikt priznao i dokaz da Duh Sveti sprječava da Crkva službeno nametne krivovjerje ili nešto što će voditi duše u propast. NO doduše jest uveden, ali samo kao opcija, eksperiment, ne kao službeni obred Crkve. Evo odličnog objašnjenja (od 9. min. nadalje): https://www.youtube.com/watch?v=Mghxuwo-Gec
OdgovoriIzbrišiRuki
Nakon pontifikalne svete Mise s biskupom Fellayem u Zagrebu 2. listopada, priđoše mi dvije žene i počmu s pitanjma o statusu Bratstva, o slijednosti biskupskih ređenja itd. Na kraju dođemo na temu nedjeljne obveze. Ja im kažem da ako smatraju potrebnim zbog savjesti da idu na novu misu nedjeljom, da im to nije grijeh. Pitaju one mene da li ja idem na nedjeljnu novu misu. Ja odgovaram da ne, jer bi to meni bio grijeh.
OdgovoriIzbrišiKad sam to rekao malo me štrecnulo da nisam upao u grijeh oholosti.
Zahvaljujem autoru na objavi gornjeg članka. Objašnjava sve potanko i u slijedu. Dodatno me je utvrdio u mojim razmišljanjima.
Parafrazirat će jednu jednostavnu ali istinitu misao iz članka: Kad bi autori nove mise izbacujući bitne dijelove njenog žrtvenog karaktera primirili protestante i pustili ih u zabludi bilo bi na neki načuin manje zlo. Puno je teže zlo što su i katolike doveli u zabludu.
Za kraj, kako riješiti ispunjenje nedjeljne obveze: angažirajmo se, molitvama, milodarima, pjavačkim i ministrantskim doprinosima, organizacijskim sposobnostima, dajmo dio sebe, pomognimo da se apostolat FSSPX-a nastani što prije u našoj hrabroj vjerničkoj domovini i imat ćemo svetu nedjeljnu Misu i ispuniti nedjeljnu obvezu. Vrlo jednostavno.
Mladić koji, po Božjem promislu, žudi za ženom, oženi se, jednostavno rješenje.
Stipan, Split
Bože pomogni da nam što prije dođe TLM u Hrvatsku, da možemo u miru i dostojanstveno slaviti Gospodina..
OdgovoriIzbrišiAko nam je nova Misa valjana znači nije grijeh i možemo ići slobodno jer Isus je jednako prisutan kao i u TLM samo osobno jedva čekam TLM svakodnevno i uživo. Božja ljubav je ogromna prema nama, zar bi on dopustio da stradamo i po Novoj Misi? Ne vjerujem u to. Istina je da je TLM daleko dostojanstvenija već nova Misa.
Gospodin je dopustio puno toga kroz povijest..Dopustio je da cijeli vjernički narodi otpadnu od vjere (uklj. čak i ogromnu većinu Njegovog odabranog naroda), u vrijeme arijanske krize da većina biskupa zabludi, danas da Njegovi neprijatelji steknu kontrolu nad Njegovom Crkvom i osiromaše je, da većina otpadne od vjere i da ostane vrlo malo pravih katolika. Razlog je kušnja i kazna. Ali Gospodin neće dopustiti da Njegova Crkva bude potpuno uništena, niti će napustiti onu dušu koja prvo ne napusti Njega.
IzbrišiMeđutim, Bog ne potvrđuje niti blagoslivlje ono što je naopako. Upravo zato tradicionalna bratstva žive, dok lažna koncilijarna crkva umire. Tako je i s novim obredom. Bog može dati milosti onima koji u neznanju sudjeluju na njemu s namjerom čašćenja Boga, ali neće to učiniti onom koji zna da novi obred ne dolazi od Boga, tj. od Njegove Crkve, i koji zna da je nedostojan, da šteti vjeri, da pogoduje herezama (npr. herezi univerzalnog spasenja), da promjenom u "za sve" čini Posvećenje sumnjivim itd. - ukratko, da Gospodinu nije ugodan. Ne možemo slaviti Boga vrijeđajući Ga.
Da se izrazim kroz priču s vjeronauka, mi smo ti koji moramo vezati devu.
Svećenik koji slavi TLM me je poučio Isus ne ovisi o liturgijskim obredima... Valja nam ići za Njim već za obredima iako je potrebno priznati dostojanstvo TLM.
OdgovoriIzbrišiTaj isti svećenik može reći da je primanje pričesti na ruku u redu, pa ga u tome sigurno nećemo poslušati, jer primanjem pričesti na ruku vrijeđamo Boga.
Izbriši