Božanska liturgija u crkvi Krista Kralja na Mirogoju
U ponedjeljak 2.11. biti će služena Liturgija sv. Ivana Zlatoustoga za pokojne u 17 sati u crkvi Krista Kralja na Mirogoju (pjeva muški zbor Ćirilo-Metodova kora).
Podsjetnik na potpuni oprost koji se taj dan može namijeniti samo za pokojne.
Od kada idem na grkokatoličku liturgiju umjesto na Novu Misu duboko sam doživjela mir, blagoslov. Uvidjela sam koliko me Nova Misa rastresala i koliko mi je zapravo smetala svojim novotarijama na osobnom putu prema Bogu. Dobila sam posao i moja obitelj koja je bila posve raštrkana počela se iznenada susretati i miriti, neplanirano i neočekivano. Iz knjige Kratak kritički pogled Novog reda Mise, kardinal Ottaviani koji je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere je o liturgiji napisao: "Spominjući samo bizantsku liturgiju, dovoljno se prisjetiti pokorničkih molitava, vrlo dugačkih i uporno opetovanih; svečanih obreda oblačenja slavitelja i đakona; pripreme prinosa za proskomidiju (dio prije liturgije u kojem svećenik priprema žrtvene darove, laik nije obvezan ovome dijelu prisustvovati, služi se tiho i simbolički predstavlja rođenje Isusa u Betlehemskoj štalici i smrt na križu) , koja već za sebe predstavlja zaokruženi obred , neprekidne prisutnosti Blažene Djevice Marije, svetaca i anđeoskih hijerarhija u molitvama i u prinosima (prilikom ulaska sa Evanđeljem nebeski se zborovi spominju čak kao nevidljivi suslavitelji te se s njima poistovjećuje zbor u Kerubikonu); ikonostasa koji jasno odjeljuje svetište od hrama i kler od naroda. sakrivene posvete što je očito simbol Nespoznatljivoga o kojemu govori cjelokupna liturgija; slaviteljevog položaja prema Bogu, nikada prema narodu; svete pričesti koju dijeli uvijek samo slavitelj; neprekidnih dubokih znakova klanjanja; bitno motrilačkog stava prisutnoga naroda. Činjenica da te liturgije čak i u manje svečanom obliku traju više od sat vremena , kao i izrazi koji se neprestano opetuju (strahovita, nebeska, životvorna otajstva itd) sasvim jasno kažu sve. Na kraju napominjem da i u Božanskoj liturgiji sv.Ivana Zlatoustog i u Bazilijevoj liturgiji pojam “večera” i “gozba” biva na jasan način podređen pojmu žrtve, kao što je bio slučaj i u Rimskoj Misi.” Marija
Bilo bi još bolje kad bi se u potpunosti držali tradicionalnih rubrika i dijelove koji se mole tiho tako i molili (neki od zadnjih vladika je to 'modernizirao' pa se sad mole naglas). Tad bi narod imao više vremena za tiho razmatranje, što je svakako i dobro i potrebno. S druge strane, čuo sam da ima grkokatoličkih svećenika koji sve tihe molitve mole tiho, i koji liturgiju slave na staroslavenskom.
Od kada idem na grkokatoličku liturgiju umjesto na Novu Misu duboko sam doživjela mir, blagoslov. Uvidjela sam koliko me Nova Misa rastresala i koliko mi je zapravo smetala svojim novotarijama na osobnom putu prema Bogu. Dobila sam posao i moja obitelj koja je bila posve raštrkana počela se iznenada susretati i miriti, neplanirano i neočekivano.
OdgovoriIzbrišiIz knjige Kratak kritički pogled Novog reda Mise, kardinal Ottaviani koji je bio prefekt Kongregacije za nauk vjere je o liturgiji napisao: "Spominjući samo bizantsku liturgiju, dovoljno se prisjetiti pokorničkih molitava, vrlo dugačkih i uporno opetovanih; svečanih obreda oblačenja slavitelja i đakona; pripreme prinosa za proskomidiju (dio prije liturgije u kojem svećenik priprema žrtvene darove, laik nije obvezan ovome dijelu prisustvovati, služi se tiho i simbolički predstavlja rođenje Isusa u Betlehemskoj štalici i smrt na križu) , koja već za sebe predstavlja zaokruženi obred , neprekidne prisutnosti Blažene Djevice Marije, svetaca i anđeoskih hijerarhija u molitvama i u prinosima (prilikom ulaska sa Evanđeljem nebeski se zborovi spominju čak kao nevidljivi suslavitelji te se s njima poistovjećuje zbor u Kerubikonu); ikonostasa koji jasno odjeljuje svetište od hrama i kler od naroda. sakrivene posvete što je očito simbol Nespoznatljivoga o kojemu govori cjelokupna liturgija; slaviteljevog položaja prema Bogu, nikada prema narodu; svete pričesti koju dijeli uvijek samo slavitelj; neprekidnih dubokih znakova klanjanja; bitno motrilačkog stava prisutnoga naroda. Činjenica da te liturgije čak i u manje svečanom obliku traju više od sat vremena , kao i izrazi koji se neprestano opetuju (strahovita, nebeska, životvorna otajstva itd)
sasvim jasno kažu sve. Na kraju napominjem da i u Božanskoj liturgiji sv.Ivana Zlatoustog i u Bazilijevoj liturgiji pojam “večera” i “gozba” biva na jasan način podređen pojmu žrtve, kao što je bio slučaj i u Rimskoj Misi.”
Marija
Bilo bi još bolje kad bi se u potpunosti držali tradicionalnih rubrika i dijelove koji se mole tiho tako i molili (neki od zadnjih vladika je to 'modernizirao' pa se sad mole naglas). Tad bi narod imao više vremena za tiho razmatranje, što je svakako i dobro i potrebno.
OdgovoriIzbrišiS druge strane, čuo sam da ima grkokatoličkih svećenika koji sve tihe molitve mole tiho, i koji liturgiju slave na staroslavenskom.