srijeda, 1. listopada 2014.

Pridružimo se KLANJANJU PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU za širenje tradicionalne mise

Kao što vidimo ovdje, Društvo Benedictus je pokrenulo duhovnu akciju klanjanja Presvetom oltarskom Sakramentu za širenje tradicionalne mise na našim područjima. 
Molimo za naše svećenike, da im Bog da milost da vide Istinu. 
Molimo za naše svećenike da im Bog da jakost da počnu služiti tradicionalne mise u svojim župama i da mogu javno svjedočiti o vrijednosti tradicionalne mise.


Pozivam sve ljude dobre volje, da se sutra pridruže ovoj akciji.
U Zagrebu je klanjanje od 10 do 11 sati u crkvi sv. Vinka Paulskog.
Za ostale koji nisu u Zagrebu, preporučam da otiđu na klanjanje u svojoj najbližoj župi.
Neka svatko izdvoji onoliko vremena koliko mu mogućnosti dopuštaju (i 5 min je vrijedno u Božji očima).

Plodova će zasigurno biti.

Podijelite ovo na facebooku, twiteru ili google+, da što više ljudi bude upoznato sa ovom akcijom.

Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!

Broj komentara: 20:

  1. To je krasan potez vrijedan svake pohvale i podrške! :)
    Euharistijski Krist svima pritekao u pomoć kako bi se potpuno vratila u Crkvu tradicionalna Misa svih vremena.

    OdgovoriIzbriši
  2. ČESTITAM.Na ovom blogu ovo je naj normalnija stvar koju ste objavili!Sve druge,silne rasprave,dokumenti tumačenja,silna,silna želja za slavljenjem tradicionalnih obreda...sve je to postalo jako naporno gdje sotona kroz riječi,kroz ljudske želje,kroz oštru kritiku i nebiranja riječi za crkvu,za sakramente,za službenike crkve NE DOVODI NI DO BOGA NI DO PRAVE VJERE!Iz sveg srca Vama i svima ostalima želim da se povučete u samoću,šutnju i tišinu i da svi zajedno osluškujemo ponaosob što Bog želi od mene!Ja to najprije želim sebi!

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Slažem se s vama glede molitve i šutnje. No, moje mišljenje je, ona danas nije dovoljna, ne stoga što ćemo sada mi, eto, preuzeti stvar u svoje ruke, nego stoga što Sotona ne šuti! Ulijeće neprestano u slušne kanaliće uha kad kod pristanem na šutnju i razara ono Božje ako ostajem pasivan. Zato mislim da je osim molitve silno važna borba nas ljudi za Božju stvar, odatle slijedi vijenac slave, a ne prepuštanjem Bogu da rješava stvari jer mimo nas ne želi, davši nam oružje za borbu. Predugo Mu se sve prepušta, ne stoga jer se ima veeeeeelika vjera u Nj, nego jer se čuva vlastita...hm...komocija, hajdemo ljepše reći, strahuje se od progona i ubojstva tijela i rađe će se duša prodati Đavlu, nego se boriti za Krista., . I zaista ne vidim problem borbe i rasprave dokle god se poštuju crkveni autoriteti, hijerarhija i dok se vodimo načelom ljubavi. To je, mislim bit. Bila bi izdaja savjesti i Krista kada bih osobno naučavao i provodio nešto što se protivi Kristu i njegovoj Crkvi, koliko god od mene to zahtijeva crkvena vlast. Zasada mogu tako djelovati, hvala Bogu, kako će biti sutra ne zamaram se, jedino znam da se moram moliti, raditi, boriti za Crkvu i Krista, pa sva ostala nastojanja i formulacije, nazivale se one lijepo i vjerska sloboda, padaju u vodu jer su kontrarne Kristovom zakonu i misionarskom poslanju, i točka, nema se što dalje oko toga petljati jer se dalje samo pravda vlastita komocija i hoće nekako pomilovati Krista kojemu si već prethodno dao šamar.
      Nisam niti ja za puko i bespredmetno kritiziranje, i Bog "će dati" ako smo s Njime u borbi. Ako je korijen truo, plod nema perspektivu procvata. A ruku na srce, kad pogledamo današnjicu, sve pobožnosti, klanjanja, krunica.....izlaze iz tradicije i sve što je pobožno i lijepo oslanja se na tradiciju koliko god nastojali tomu prišiti nešto moderno. I svijet se okreće tomu i traži to izvorno, i ne zato što netko drugi govori da je izvorno i tako i tako bi tebalo, nego jer je od Krista koji je nepromjenji i "izvor svake svetosti". Svijet, naravno koji traži Boga u jednoj, svetoj, katoličkoj i apostolskoj Crkvi, upravo traži takvog Krista, koji umire i krvari za stado, a ne pleše u zajedništvu sa sv. Mihaelom "žikino kolo" sa Sotonom i to u svakoj krčmi, gdje stigne. Ne u tim krčmama ni za Spasitelja nije bilo konačišta da se porodi u ne tako davna vremena.

      Nikodem.

      Izbriši
  3. Gospodine Benedikt,

    Nalazimo se u vremenu analognom protestantskoj krizi, samo još gorem, u kojem oni koji se proglašavaju autoritetima sudjeluju i aktivno i pasivno u uništavanju Vjere i duša.
    Za vrijeme protestantske revolucije, dok su kler i biskupi u Njemačkoj i Engleskoj narod odvodili od Crkve u šizmu i herezu, zar se trebalo povući u sebe i šutjeti? Tko je taj tko slijedi Božju volju, a tko je taj tko pogoduje neprijatelju ljudi - onaj tko zvoni na uzbunu, upozorava na zablude i javno im se suprotstavlja, osuđujući vukove u ovčinjaku, ili onaj tko šuti pred njima i stoji po strani dok kuća gori i dok vukovi napadaju ovce?

    Kao što je mons. Lefebvre rekao u vezi posvećenja biskupa - da bi teško sagriješio da to nije učinio, jer bi iznevjerio svoju dužnost. Mi niti smo biskupi, a većina ni svećenici, a opet svatko od nas, tko god bili i što god činili u životu, ima istu osnovnu dužnost prema svojoj duši, prema Božjoj Crkvi i prema svojoj braći. Neka nam se Dobri Gospodin smiluje i pomogne nam da ih sve izvršimo (meni ponajprije, poradi mojih mnogih mana).

    OdgovoriIzbriši
  4. Neznam ali ja nekako osjećam u sebi da kroz ovo možda najteže razdoblje kroz koje kao Crkva prolazimo treba sačuvati mir i dostojanstvo!Ako je Isus rekao Petru"ni vrata paklena neće je nadvladati"zašto se onda mi ljudi brinemo i sebe stavljamo u Njegovu ulogu!Osluškujte dragi moji prijatelji i braćo,to što konstantno imate potebu vadit dokumene,pa ih čitati pa ih komentirati pa neki nonstop imaju potrebu Bogu stavljati u usta kao ,što je Njemu drago,što Mu nije drago,što On želi.....Pitaj se brate jel ti to dolazi od Boga ili...?!!Vjerujem da svi imate dobre i plemenite nakane ali bojim se da ste pre kruti,sirovo mi je to.Kažu mi neki prijatelji koji vole tradiciju da ih takav pristup smeta pa i neki svećenici kažu da ih takav pristup udaljuje.Crkva je toliko duboko ranjena kažu mi i neki stariji svećenici koji Vas podržavaju ali kažu da s ovakvim pristupom svemu stavlja se sol na ranu!Vjerujem da ljubite Crkvu i svu svoju braću ali nisam siguran da se na Vaše tekstove i na taj način,uopće netko obratio!Bojim se da ovo jedino što imamo Sv.Misu po tradicionalnom obredu da bi lako mogli se ohrabit s Onim tko danas sjedi na Petrovoj stolici pa da sve to ukinu!Niste bedasti,znate koliko je osjetljivosti u svemu pa dajte onda mjenjajte retoriku.Reci,komentiraj istu stvar ali na puno ljepši način .Približi mi ali me ne udaljuj !Jel moliš prije nego počmeš pisat,jel zazivaš Duha Svetog u Himnu da ti On kaže što ćeš pisat!I na kraju tražiš li Boga ili sebe?Bojim se da je nekima SAMO obred radi obreda pa da se ispune forme..."ako Gospodin ne gradi kuće,uzalud se nadaju graditelji"...Počinje u nedjelju Sinoda i povlačim se u tišinu!Oprostite mi svi koji osjećaju da sam ih povrijedio,nisam razumio ili ražalostio srce!"Ako duh moj i klone u meni,ti put moj poznaješ"

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Svakomu je njegovo razdoblje najteže, jer svi odani i Bogu vjerni ne mogu podići glavu od težine svojega križa i uvidjeti puninu istine o težini križeva onih Bogu vjernih iz prošlih vremenâ. Svakomu je Križ odrezan po mjeri kao što je po mjeri bio i Sinu Božjemu.

      Željezno klatno udara o stijenku zvona na dvije strane: jedna odzvanja zvonkom riječju >trpi<, a druga zvukom >čekaj<!!!

      Trpi-čekaj, trpi-čekaj, trpi-čekaj! Nestrpljivost ne čisti grijehe. Moramo trpjeti i čekati, te se uzajamno tješiti kada netko od nas klone.

      Izbriši
    2. Nema nam druge nego propovijedati istinu. Ti dokumenti koje spominjete, to su učenja Svete Crkve, hrana dušama. Ako ne njih, što bi trebalo spominjati - modernističke dokumente Lumen Gentium, Dominus Jesus i sl.?

      Njih neka modernisti spominju jer su oni izraz njihove vjere.

      Mi ćemo, s druge strane, spominjati vjekovnu crkvenu nauku i dokumente koji osuđuju te njihove zablude i dokumente - pa neka ljudi razmisle i vide da su u pravu sva ona stoljeća katoličke istine nasuprot pedeset godina modernističkih laži.

      Izbriši
    3. Pa to si brate mogao odmah u zadnjem javljanju sve tako i napisati a ne mene šibati!Samo želim pomoći zbunjenom svijetu koji se svaki dan pita što je istina,u što treba vjerovati i kome se obratiti a takvih je,svijedočim,sve više!Ali uvjek zastupam tezu da to uvjek mora biti strpljivo i blago,dosta je izranjenih duša u Crkvi...Partikularne crkve često se ponašaju kao maćehe prema vlastitoj djeci.Zamisli oca koji skrivenom šibom dočekuje izgubljenog sina!

      Izbriši
    4. Moguće je da sam krivo razumio vaše riječi. To je jedna od mana internetske komunikacije.

      Naravno da ćemo drukčije pristupiti onom tko se tek upoznaje sa situacijom, od onog tko dobro zna što se događa, htio ili ne htio priznati istinu sebi i/ili drugima. No naši principi se ne smiju mijenjati jer su utemeljeni na nepromjenjivoj vjekovnoj Tradiciji. Najveću korist ćemo učiniti početnicima ako im kažemo istinu, bez uljepšavanja ili ublažavanja sablazni modernista. Ako počnemo ublažavati njihove zablude, naše će riječi izgledati nesigurno i bez temelja, pa oni od njih onda neće imati nikakve koristi. Na kraju, ili će biti još više zbunjeni, ili će ostati isti kao i prije razgovora, jer će te polovične argumente protumačiti kao pretjerane.
      Rješenje je, dakle, biti čvrst, ali blag, biti kao Crkva - nepopustljiv u principima, ali popustljiv u praktičnim pitanjima.

      Nisam imao namjeru "šibati" vas mojim komentarom, nego odgovoriti na ono što sam razumio da je vaša poruka - da treba prestati ukazivati na dokumente koji izriču katoličku nauku i ublažiti kritiku modernističkih izopačina. Ako to nije bila vaša namjera reći, onda molim da mi oprostite pogrešku i jednostavno uzmite ono što sam napisao kao odgovor onome tko bi tako rekao.

      Izbriši
    5. Sve je ok.brate!Samo nevolim kad si oštar i ne biraš riječi kad je papa u pitanju!Tu te molim iz sveg srca prem prvom Petru budi blaži!Inače Te vrlo pozorno čitam!

      Izbriši
  5. Gospodine Benedikt,

    Teško bih sagriješio kad bih bio blaži prema modernistima, zločincima koji već godinama aktivno i pasivno uništavaju Crkvu. Oni su uistinu gori od ubojica, jer ovi ubijaju tijelo, a modernisti ubijaju dušu. Koliko su samo duša zaveli svojim lažima.

    Možda vam je poznat primjer sv. Nikole koji šakom udara heretika Arija kad ovaj huli i iznosi svoje hereze, no evo i novije svjedočanstvo - ovo je papa sveti Pio X. rekao onom tko mu je rekao da bude ljubazniji prema modernistima:

    "Ljubaznost je za budale. Oni hoće da ih se tretira s uljem, sapunom i milovanjima, a trebalo bi ih biti šakama! U dvoboju ne brojiš niti odmjeravaš udarce, udaraš kako znaš! Rat se ne vodi milosrđem, on je borba, dvoboj. Da naš Gospodin nije strašan ne bi dao primjer i u ovom također. Pogledajte kako se ponašao prema filistejcima, sijačima zabluda, vukovima u ovčjoj koži, izdajicama u hramu. Udario ih je bičevima!"

    Dok god je Francisco (i drugi kao on) neprijatelj Katoličke Vjere, dotad je i moj neprijatelj.

    Nema isprike ni što se tiče njegovih prethodnika. Evo samo neki od njihovih zločina:
    Pavao VI. je efektivno zabranio vjekovni obred i zamijenio ga protestantiziranim, koji ugrožava vjeru i vrijeđa Boga svojim propustima (za mijenjanje trad. obredâ novima Tridentski koncil izriče anatemu), te je katolike pokušao prisiliti da prihvate zablude (na Koncilu) protivne Katoličkoj Vjeri;
    Ivan Pavao II. je pokušao nametnuti katolicima kodeks kanonskog prava koji dopušta svetogrđe i smrtni grijeh (podjelu sakramenata nepokajanim raskolnicima i krivovjernicima), svjedočio je mnogo puta riječima i djelima hereze protiv Katoličke Vjere, od kojih je najpoznatije svetogrđe i sablazan međuvjerske molitve u Asizu, gdje se u katoličkoj crkvi molio s predstavnicima mnoštva raznih vjera, uključujući i vračare, te gdje su budisti postavili kip Bude na Svetohranište i kadili ga.
    Benedikt XVI. još je prije izbora napisao nekoliko izričito modernističkih knjiga, kao poglavar Kongregacije za nauk vjere izdao je krivovjerni dokument nazvan "Dominus Jesus", u kojem, među ostalim, u članku 17. piše hereza da su heretičke sekte dio Kristove Crkve, da su ujedinjene s Katoličkom Crkvom te da Duh Sveti koristi heretičke sekte kao sredstva spasenja (umjesto sredstva propasti), a nijekanje dogme da izvan Crkve nema spasenja nastavio je i svojim susretom u Asizu i molitvom s mnogim hereticima i posjetom njihovih bogomolja.
    Što se tiče Francisca, on je i prije i poslije izbora očitovao moralni i vjerski relativizam, napisao herezu o židovima u "Evangelii gaudium" (koju je izjavio i prije izbora), sličnim djelima kao prethodnici svjedočio nijekanje spomenute dogme, dva puta uvrijedio Blaženu Djevicu i sl. Sve ove stvari su itekako provjerljive na internetu (najbolje je tražiti ih na Googleu na engleskom jeziku).

    Ako je papa Honorije I. zaslužio anatemu ekumenskog koncila jer je svojim nedjelovanjem pomogao hereticima (samo pročitajte oštrinu riječi kojima ga osuđuju), onda što zaslužuju ljudi gore nabrojani?
    Što god to bilo, svakako ne zaslužuju da prema njima budemo blagi. To ne bi bilo pošteno ni prema njihovim žrtvama, onima koji su zavedeni njihovom bijelom reverendom, kapicom i pontifikalnim križem slijedili njihove pogubne riječi i djela, kao i onima koji su se poradi njihove najamničke nebrige udaljili od vjere i morala Katoličke Crkve te bili prepušteni na milost i nemilost olujama ovog svijeta.
    Neka im se Dobri Bog smiluje i neka nam pošalje dobrog pastira, jer je dobar i čovjekoljubiv, a mi smo nedostojni grešnici, ali smo ovce Njegovog stada.

    OdgovoriIzbriši
  6. Moram Te upoznat,imaš cugu od mene!Hvala Ti za ove pronicljive misli!I ja se često puta pitam treba li nekad u obrani Crkve Kristove postupiti oštro poput Njega kad se razbijesnio i sve im porušio u Hramu!Utjeha mi je Gospin trijumf iz Fatime 2017. Nažalost dok se neke(poput slovenske)partikularne crkve trodnevnicom kroz tri godine katehezama,pučkim pobožnostima pripremaju za 100.jubileum u Hrvatskoj sve mrtvo.Brate računam na Tebe!

    OdgovoriIzbriši
  7. P.S. Nešto što sam htio i zaboravio spomenuti, a relevantno je za temu - Crkva osuđuje ne samo heretike već i sve koji ih brane i pomažu (ispričavam se na nedostatku prijevoda na hrvatski):

    "We decree that those who give credence to the teachings of the heretics, as well as those who receive, defend or patronize them, are excommunicated."
    IV. lateranski (ekumenski) koncil

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Mateo,

      Tko kaže da ovdje netko brani modernizam i omekšava njegovu krivovjernu poziciju?!

      Ja znam da apsolutno ne priznajem Drugi vatikanski i njegove posljedice. No to ne znači da izvan sedevakantističkih tendencija ne postoje katolici. Tko je vas krstio i udijelio vam sakramente? Doduše, monsinjor Lefebvre je spominjao da je opasno ugrožena hermeneutika sakramenata, no još nije nevažeća u većini slučajeva, bar u našim krajevima. Ako su sakramenti postali izričito nevažeći, bar kod nas, onda Vi, ja, gospoda komentatori, bloger i mnogi oko nas, više nismo katolici. Znam da nije usko povezano na temu članka, no bar kod mene nećete pronaći nikakve neomodernističke tendencije. Ako su sedevakantisti, Williamsonovci i oni koji su od nas tradicionalni katolici (lefebvrovci), to ne znači da izvan ovih skupina ne postoje katolici od kojih su mnogi koji imaju samo temeljno znanje iz Katekizma (koji je veoma faličan). Po znanju ili spoznaji Bog također prosuđuje duše. Borba protiv svih neo-modernističkih krivovjerja počinje i završava u crkvenoj hijerarhiji koji su uzrok, motor i posljedica zabluda i hereza.

      Bog s tobom, prijatelju!

      Izbriši
    2. Većina Sedevakantista drže one obične katolike dijelom sekte kao i cijelu koncilijarnu Crkvu!

      Kada prime novus ordo svećenika u svoju skupinu priznaju mu sakramente krštenja, potvrde i svećeničkog reda. Potom pokoncilski svećenik položi Antimodernističku zakletvu odričući se svih zabluda modernizma.

      Obični katolici također klečeći pred sedevakantističkim svećenikom tijekom tradicionalne Mise pročitaju odreknuće od svih koncilijarnih zabluda, a pritom su im priznati svi novus-ordo sakramenti. A obične pokoncilske katolike drže dijelom sekte Novus Ordo Crkve.

      Sektaški 'sakramenti' su nevažeći u Katoličkoj Crkvi! Sami nesvjesno priznaju poziciju glede hermeneutike sakramenata koju je izložio časni Nadbiskup Marcel Lefebvre, a smatraju ga nadbiskupom koji bijaše žrtva mnogih zabluda i ne mogu mu oprostiti njegove pokušaje da koncilijarnu Crkvu vrati na pravi put.

      Radi se o velikoj kontradikciji nemalog broja Sedevakantista i njihovoj apsurdnoj logici koja ih može koštati gubitka vječnog života. Sličnu logiku koriste modernisti, samo sa svoje pozicije!

      Sve će hereze i zablude po pobjedi Bezgrješnog Srca preblažene Djevice uminuti, pa će Providnost poslati pravovjernog i velikog Papu po kojemu će obnoviti Vjeru i uskrsnuti iz groba modernizma mnoge katolike čineći svetu Crkvu Katoličku čudesnim Znakom Trojedinog Boga u očima raskajanog svijeta. Slijedi razdoblje velikog mira prije samog kraja vremena u grešnom univerzumu, koji uzdiše za svojim Stvoriteljem.

      Izbriši
    3. Polako, polako, prijatelju. Krivo si me shvatio. Taj citat IV. lateranskog sam dao jer je g. Benedikt govorio da treba biti blaži prema modernističkim autoritetima, pa sam ukazao da Crkva izopćuje ne samo heretike nego i one koji ih štite.

      Ja nisam sedevakantist, ali dobro mi je poznato što naučavaju. Većina njih svakako NE smatra vjernike koji podržavaju Bratstvo članovima koncilijarne sekte, nego ih smatraju braćom katolicima, kao i one u "novus ordu" koji imaju vjeru i u neznanju su oko Krize. Problem je što su oni koji su ekstremisti često najglasniji. Ako te zanima pročitati što kažu normalni sedevakantisti, možeš pregledati ovaj forum (http://strobertbellarmine.net/forums/), vodi ga John Lane, SV iz Australije koji je povezan s Bratstvom sv. Pija X., redovito ide na Misu u jednu od njihovih crkava u Australiji, čak i osobno pozna mons. Fellayja. Osobno sam otkrio da taj forum ima odličnu kolekciju predkoncilskih tekstova katoličkih teologa, o teologiji, moralu i sl.

      Ne znam gdje si to pročitao da SV priznaju svećenicima koji dođu iz "novus orda" sakrament svećeničkog reda koji su primili po novom obredu, ali to apsolutno nije točno, i lako je to provjeriti na internetu.
      Većina sedevakantista smatra novi obred ređenja svećenika barem sumnjivim (jer su iz njega uklonjeni svi spomeni da se svećenik redi za prinošenje Beskrvne Žrtve i sl.), a novi obred posvećenja biskupa nevaljanim (jer se u samoj formi posvećenja nigdje ne spominje milost sakramenta), tako da bi svećenike koji su zaređeni po novom obredu, ali od biskupa zaređenih prije 1968. svi sedevakantisti barem kondicionalno redili, a one koji su zaređeni po novom obredu od biskupa posvećenih po novom obredu bi redili apsolutno, kao da rede laike.
      Usto, veliki broj sedevakantista veoma cijeni mons. Lefebvrea poradi njegove hrabre obrane vjere. Neki čak ukazuju na to da on nije bio u načelu neprijateljski prema sedevakantizmu, jer je rekao da ćemo i mi možda morati isto zaključiti jednog dana (baš me zanima što bi rekao o Franciscu), da je moguće da će budući papa to proglasiti, i zato jer svećenike koji su privatni sedevakantisti nije isključio iz Bratstva.

      Što se tiče valjanosti koncilijarnih obreda sakramenata, ne znam je li ti poznato da u knjizi "Katekizam krize u Crkvi", koju izdaje Bratstvo, piše i tumači u poglavlju VII. ("Nova Misa") kako su Mise gdje se koristi krivi prijevod "za sve", "barem dvojbene valjanosti", što znači da je katolicima i poradi toga zabranjeno ići na njih, jer je zabranjeno primati sakramente za koje znamo da su sumnjivi. To je također relevantno i u vezi klanjanja, jer se kod klanjanja koriste Hostije posvećene u takvim sumnjivim Misama, što znači da ne smijemo sudjelovati ni na takvom klanjanju, jer se dovodimo u situaciju da se klanjamo običnom kruhu, u slučaju da je Posvećenje bilo nevaljano (a krivi prijevod "za sve" baca opravdanu sumnju). To nije vezano za temu sedevakantistâ (jer oni obično smatraju da su nove Mise ne sumnjive nego sigurno nevaljane), nego sam htio to spomenuti jer sam nedavno naišao na to, a smatram da je važno da tradicionalni katolici to znaju.

      U vezi tvog zadnjeg paragrafa, samo bih dodao citat iz Oficija Blažene Djevice:
      "Gaude Maria Virgo, cunctas haereses sola interemisti in universo mundo." (Raduj se, Djevice Marijo, sve hereze u cijelom svijetu sama si uništila.)

      +JMJ+

      Izbriši
    4. Molim neka netko objasni što je to ili tko su to SEDEVAKANTISTI? I tko ih je tako nazvao?Taj termin nikad nisam čuo i nemam pojma što to je a stalno se o njima!Ali molim,precizan odgovor i tumačenje bez izmišljanja!

      Izbriši
    5. Na latinskom izraz "sede vacante" (doslovni prijevod glasi, u padežu instrumentalu: "praznom stolicom") označava razdoblje između smrti jednog pape i izbora drugog, dakle, kad je Petrova stolica prazna.
      Sedevakantisti su oni katolici koji poradi brojnih hereza u Franciscovim riječima i djelima i prije i poslije izbora ne priznaju valjanim njegov izbor za papu, slijedeći mišljenje crkvenog naučitelja sv. Roberta kard. Bellarmina, kao i svih crkvenih otaca (što potvrđuje i sv. Robert), koje glasi:

      "Ovaj princip je potpuno siguran. Nekršćanin nikako ne može biti papa, kao što sam Cajetan [poznati teolog] priznaje. Razlog tome je da ne može biti glava onoga čega nije član; onaj tko nije kršćanin nije član Crkve, a očitovani heretik nije kršćanin, kako jasno naučavaju sv. Ciprijan (lib. 4, epist. 2), sv. Atanazije (Scr. 2 cont. Arian.), sv. Augustin (lib. de great. Christ. cap. 20), sv. Jeronim (contra Lucifer.) i drugi; dakle, očitovani heretik ne može biti papa.
      ...
      Dakle, ispravno mišljenje je peto, prema kojem papa koji je očitovani heretik prestaje sam po sebi biti papa i glava, na isti način kao što prestaje biti kršćanin i član tijela Crkve; te poradi tog razloga može biti suđen i kažnjen od Crkve. To je mišljenje svih drevnih Otaca, koji naučavaju da očitovani heretici odmah gube svu jurisdikciju [vlast]..."

      Tu je ostatak citata iz knjige sv. Roberta: http://www.sedevacantist.com/bellarm.htm

      Mnogo ljudi, i sedevakantista i ne-sedevakantista, prihvaća ovo mišljenje, pogotovo jer je to jednoglasno naučavanje Otaca i jer u Kodeksu kanonskog prava iz 1917. u kanonu 188 piše da oni koji napuste Katoličku Vjeru gube svu jurisdikciju.
      Razlike se javljaju većinom u primjeni ovog mišljenja - pitanje je zna li Francisco da su njegove nauke u suprotnosti s Katoličkom Vjerom (ako zna, to se zove tvrdoglavost ili upornost u herezi). Sedevakantisti smatraju, prema pisanju u predkoncilskim teološkim udžbenicima, da poradi njegovog obrazovanja na katoličkim teološkim fakultetima (a u to vrijeme je još bilo tradicionalno obrazovanje) on se ne može opravdati neznanjem jer su to stvari koje se tamo dobro uče i znaju.

      Ne-sedevakantisti smatraju da nije sigurno da on zna da je to što govori osuđeni modernizam, pa čekaju ili da situacija bude toliko jasna da više nijedan katolik ne može poricati da je on heretik, ili čekaju neku buduću osudu od strane budućeg pape - tako je smatrao mons. Lefebvre, koji je ostavio otvorenom mogućnost da Pavao VI. i Ivan Pavao II. nisu bili pape, ali je više volio čekati ili da stvar bude toliko jasna da više nema nikakve dvojbe, ili da budući papa to proglasi (citati o tom u sljedećem komentaru-nastavku).

      Ja osobno, bez upuštanja u to pitanje Franciscove (ne)upornosti u herezi, smatram da poradi njegovih riječi i djela protivnih Katoličkoj Vjeri, i prije i poslije izbora, postoji dobro utemeljena sumnja u njegovu osobu ili izbor, jer je po božanskom zakonu Katolička Vjera preduvjet za valjani izbor za papu. Predkoncilski teolozi kažu da u slučaju da je neki papa trajno sumnjiv, čak i ako je ustvari valjano izabran, on ne može zahtijevati niti poslušnost niti podložnost i prema njemu se treba ponašati kao da nije papa (oni koriste izraz "papa dubius, papa nullus" - "sumnjivi papa, ništavni papa").

      Izbriši
    6. Nastavak - citati:

      Ovako je mons. Tissier de Mallerais (jedan od biskupa Bratstva sv. Pija X.) izrazio mišljenje mons. Lefebvrea:

      "Rekao je više puta za ove pape - za Pavla VI. od 1976, i za Ivana Pavla II., nakon molitvenog sastanka u Asizu - da ne isključuje mogućnost da ti pape nisu bili pape, da će jednog dana Crkva morati pregledati njihovu situaciju, da će budući papa i njegovi kardinali možda trebati proglasiti da ovi ljudi nisu bili pape."
      (Intervju s mons. de Malleraisom, časopis Fideliter, br. 123, str. 25-29, svibanj-lipanj 1998.)

      Evo i citata samog mons. Lefebvrea o ovom pitanju:

      "Sad, ovi nedavni čini pape i biskupâ, s protestantima, animistima i židovima, zar to nije aktivno sudjelovanje u nekatoličkom bogoslužju, kako ga objašnjava kanonik Naz [autor službene knjige komentara na Kodeks kanonskog prava iz 1917.] o kanonu 1258-1? U tom slučaju, ne vidim kako je moguće reći da papa nije osumnjičen za herezu, a ako nastavi, on je heretik, javni heretik. To je naučavanje Crkve.
      Sad, ne znam je li došlo vrijeme za reći da je papa heretik; ne znam je li vrijeme za to reći. Znate, već neko vrijeme mnogi ljudi, sedevakantisti, kažu "nema više pape", ali ja mislim da za mene još nije bilo vrijeme za to reći, jer nije bilo sigurno, nije bilo očito, bilo je veoma teško reći da je papa heretik, da je papa otpadnik. Međutim, prepoznajem da polako, vrlo polako, po riječima i djelima pape samoga postajemo vrlo zabrinuti.


      Ja nisam izmislio ovu situaciju; ja je ne želim. Rado bih dao život da se ona svrši, ali to je situacija s kojom smo suočeni, koja se odvija pred našim očima kao film u kinu. Ne mislim da se tako nešto ikad dogodilo u povijesti Crkve, da čovjek koji sjedi u Petrovoj stolici sudjeluje u štovanju lažnih bogova.

      Koji zaključak ćemo morati donijeti za nekoliko mjeseci, ako budemo suočeni s tim ponavljanim činima sudjelovanja u krivom bogoslužju? Ne znam. Pitam se. Ali mislim da papa ne može učiniti ništa gore nego sazvati sastanak svih religija, kad znamo da je samo jedna prava vjera, a sve ostale religije pripadaju đavlu. Dakle, možda nakon ovog poznatog sastanka u Asizu, možda ćemo morati reći da je papa heretik, da je otpadnik. Sad, ne želim još to reći formalno i svečano, ali se na prvi pogled čini nemoguće da jedan papa bude javno i formalno heretičan. Naš Gospodin je obećao da će biti s njim, da će čuvati njegovu vjeru, da će ga čuvati u Vjeri - kako u isto to vrijeme on može biti javnih heretik i praktički otpasti od Vjere? Dakle, moguće je da ćemo biti obvezni vjerovati da ovaj papa nije papa.

      Već dvadeset godina mons. de Castro-Mayer i ja smo više voljeli čekati; rekli smo da je razboritije i više u skladu s Providnosti čekati jer je to tako važno, tako tragično, kad se ne radi samo o biskupu, nadbiskupu ili kardinalu nego o čovjeku na Petrovoj stolici. To je tako važno, tako ozbiljno, tako tužno, da smo više voljeli čekati dok nam Providnost ne da takav dokaz da više nije moguće odbiti reći da je papa heretik.
      "

      (mons. Marcel Lefebvre, govori od 30. ožujka i 18. travnja 1986., časopis "Angelus", vol. IX, br. 7, srpanj 1986.)

      Izbriši
  8. Dodatak - citat u vezi sumnjivog pape:

    Ugledni i poznati teolog, kardinal Billot, De Ecclesia Christi, 454. Scholion:
    "Stari autori su svugdje priznavali aksiom 'papa dubius est papa nullus' [tj. 'sumnjivi papa je ništavni papa'], i primijenjivali su ga da riješe teškoće koje su nastale iz velikog zapadnog raskola." (...)

    Ali drugi dio ovog aksioma ["ništavni papa"] može imati značenje da rimski prvosvećenik čiji je kanonski izbor nesiguran i ostaje podložan pozitivnim i solidnim sumnjama nakon temeljitog proučavanja, apsolutno nikad nije od Krista Gospodina ni primio papinsku vlast. Iz tog razloga, biskupi zajedno sakupljeni u opći koncil, u slučaju da podvrgnu pregledu sumnjivi slučaj ovakve vrste, ne proglašavaju sud nad pravim papom, budući da ta osoba nema papinsku jurisdikciju. Sad, ako se ovaj aksiom razumije u ovom potonjem slučaju, nauka koju sadrži je potpuno ispravna. Uistinu, to je ono što se uopće zaključuje iz same naravi jurisdikcije. Jer jurisdikcija je u osnovi odnos između nadređenog koji ima pravo na poslušnost i podređenog koji ima dužnost poslušnosti. Sad, kad jedna od dvije strane ovog odnosa nedostaje, druga također prestaje postojati, kao što je jasno iz naravi tog odnosa. Međutim, ako je papa uistinu i trajno sumnjiv, dužnost poslušnosti ne može postojati prema njemu od strane bilo kojeg podređenog. Jer zakon 'poslušnost je dužna legitimno izabranom nasljedniku sv. Petra' ne obavezuje ako je sumnjiv; a svakako je sumnjiv ako je zakon sumnjivo promulgiran, jer zakoni su ustanovljeni kad se promulgiraju, i bez zadovoljavajuće promulgacije nedostaje im temeljni dio iliti bitni uvjet. Ali ako se činjenica legitimnog izbora nekog partikularnog nasljednika sv. Petra može demonstrirati samo sumnjivo, onda je promulgacija sumnjiva; dakle, zakon nije dužno i objektivno ustanovljen svojim potrebnim dijelovima, i ostaje uistinu dvojben te zato dakle ne može nametnuti nikakvu obvezu. Uistinu, bilo bi naglo i nepromišljeno slušati takvog čovjeka koji nije dokazao svoju titulu u zakonu. (...)

    Jer sumnjivi papa nema pravo zapovijedati i dakle nema obaveze poslušnosti od strane vjernika. Dakle, u takvom slučaju glava bi bila potpuno odvojena od ostatka tijela Crkve [to misli, u slučaju da je taj sumnjivi papa ustvari pravi papa, tj. valjano izabran, jer ako nije pravi, onda nije glava]. Vidi Suarez, De Fide, Disp.10, sect.6, n.4, 19.")

    OdgovoriIzbriši

Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...