„Anđeli su duhovi“, kaže sveti Augustin, „no nisu anđeli zato što su duhovi. Oni postaju anđeli kada su poslani, jer naziv anđeo označuje službu, a ne narav. Anđeo je duh po onome što jest, a anđeo po onome što čini."
(Enarratio in Psalmos, 103, 1, 15)
Riječ anđeo dolazi od grčke riječi koja znači „poslanik, vjesnik“. U Starom zavjetu najčešći naziv za anđela je mal'akh, što označava poslanika.
Generički naziv „anđeo“ ne otkriva ništa o pravoj prirodi tih duhovnih bića osim činjenice da su ponekad poslani na misije kao Božji vjesnici ljudima. Nazvani su poslanicima po najčešćoj službi koju vrše u odnosu prema Božjoj djeci na zemlji, i jer su samo u takvim prilikama i u tom svojstvu vidljivi ljudima.
Iako su anđeli bestjelesni duhovi, njihova su imena uvijek muška. Crkva je dopustila određenu slobodu u umjetničkom prikazivanju anđela, iako su se stvarni anđeli prikazivali pred svecima u muževnom obliku. Primijetit ćete da su čak i tzv. ''putti'' (anđeli prikazani kao mala djeca s krilima) prikazani kao muški anđeli, iako ih se prikazuje i u ne toliko određenom spolu.To je posebno često kod prikazivanja anđela iz viktorijanskog doba.
"Za anđele, on je imao ovu riječ: Onaj koji od svojih anđela pravi duhove i od svojih slugu jednu plamen vatre." (Heb 1,7). Ovdje sveti Pavao citira Psalam 103., isti onaj kojeg je komentirao sveti Augustin.
Služba vjesnika, anđela, nije niti najvažnija niti najčešća među dužnostima nebeskih duhova; ona sama ne daje dovoljan temelj za spekulaciju o njihovoj pravoj prirodi i svrsi.
"Anđeli njihovi na nebesima gledaju uvijek lice Oca mojega, koji je na nebesima." (Mt 18, 10) I dok su anđeli na zemlji u svojstvu čuvara, oni su i dalje blagoslovljeni gledanjem Boga, „lica Oca mojega“. Oni su, milošću Božjom, od početka sretni stanovnici Nebeskog Jeruzalema.
"Ne zaboravimo," piše sveti Bernard, "da su stanovnici Neba duhovi, moćni, slavni, blagoslovljeni, različitih osobnosti, određenog ranga kojem pripadaju od početka... obdareni besmrtnošću, ne poznaju strasti, takvima su stvoreni putem milosti; sastoje se od čistog razuma, dobrostivosti, pobožni su i vjerni, besprijekorno moralni, jedinstveni u srcu i umu, blagoslovljeni dubokim mirom, Božja stvorenja predana slavljenju Boga i služenju Njemu. Sve smo to utvrdili čitanjem i držimo vjerom.“ [De Consideratione, Lib. V, cap. 4.]
Uistinu, sve o prirodi, karakteru i blaženom stanju anđela potvrđujemo čitajući izvore, Sveto pismo i Tradiciju. Sve kvalitete anđeoskih duhova koje je nabrojao sveti Bernard su iznimno lijepe i teološki ispravne. Katolički je nauk [D. 428, 1783] da su anđeli čisti duhovi, bestjelesna bića, slobodni i neovisni od bilo kakvog materijalnog tijela.
Anđeli, bića koja su najviše poput Boga, najbolje pokazuju dobrotu, veličanstvo, i slavu Boga; oni su Njegov najsavršeniji odraz. Nebesa i zemlja uistinu su puni Njegove slave. Često se zaključuje da su anđeli nadnaravna bića jer su bestjelesni i čisti duhovi, što je netočno jer je jedino nadnaravno biće sam Bog. Anđeli su naravna bića, oni pripadaju, i, uistinu, vladaju našim svijetom. Oni su bića jednako prirodna kao i hrastovi, ptice ili ljudi.
Pretvarati se da oni ne postoje zato što ih ne vidimo je isto kao i pretvarati se da nikada ne spavamo jer se nikada nismo uhvatili na spavanju. Prava je istina da bi nas anđeli mogli istisnuti iz svijeta prirode na temelju njihove brojnosti. Mi ljudi nemamo monopol nad prirodom, čak niti nad slobodnom voljom i intelektualnim znanjem u poretku prirode; imamo stariju braću koja daleko premašuju naše slabe moći, no koja svejedno čine dio stvorenoga svijeta koji je isto tako naš.
Pater O' Sullivan u svom djelu „Sve o anđelima“ piše:
„Anđeli su čisti duhovi, moćni prinčevi nebeski koji stoje pred Bogom, diveći se njegovoj otkrivenoj prisutnosti. Oni su goruće vatre ljubavi, ispunjeni puninom sreće.
Anđeli su savršena stvorenja Boga, ogledala Njegove Božanske savršenosti, odražavaju Njegovu ljubav, Njegovu ljepotu, Njegovu svetost, Njegovu moć, sve Njegove božanske atribute i savršenosti, ali svaki anđeo na svoj način.
Nema dva slična anđela, niti dva ista. Božje savršenosti su bezgranične, i bezbrojni milijuni anđela odražavaju ove savršenosti na božanski divan način. Nema dva muškarca, ili dvije žene koji su identični, ali je razlika među njima mala, dok je razlika između dva anđela velika, potpuna. Svaki anđeo je posebno različit od drugoga, kao što se jedna vrsta razlikuje od druge. Svi milijuni muškaraca i žena koji nastanjuju svijet, svi oni koji su ikada živjeli ili koji će ikada živjeti, jedne su iste vrste, ali svaki anđeo je vrsta za sebe!
Anđeli su beskrajno divni, nemaju sjenu nesavršenstva, niti mana. Ništa na ovoj zemlji nam ne može dati ideju o njihovoj predivnoj slavi. Niti jedan slikar, pjesnik ili neki drugi umjetnik nije nikada stvorio nešto kao što su oni. Oni su žive slike Božanske ljepote.
Slike anđela fra Angelica nadmašuju one drugih umjetnika, tako da je Michelangelo uzviknuo kada ih je vidio: “Mora da je Angelico vidio ove anđele na Nebu; inače, nikada ih ne bi mogao naslikati kao što ih je naslikao.” Ali čak nam ni Angelicove slike ne daju ni približno sliku onoga što su u stvari pravi anđeli.
Sv. Brigita, koja je po Božjoj milosti imala nebeske vizije, rekla nam je da u slučaju da vidimo anđela u svoj njegovoj ljepoti, bili bismo tako zadivljeni tim prizorom, da bismo umrli od ljubavi.
Sv. Franciska Rimska imala je milost da stalno može vidjeti svog anđela. Kaže da kad bi se anđeo pojavio u svom njegovom sjaju, svjetlo sunca i mjeseca i zvijezda, ako bi ga usporedili sa sjajem anđela, bili bi tamni.
Poslije uskrsnuća Našeg Gospodina, čitamo kako je anđeo sišao s Neba i pomaknuo kamen koji je zatvarao sveti grob. Sveto Pismo kaže da je lice anđela bilo kao munja, a njegova odjeća bijela kao snijeg. Njegova pojava bila je tako puna dostojanstva, da su vojnici koje su Kristovi neprijatelji postavili da čuvaju grob, bili zapanjeni, i nisu se usudili pogledati ga, nego su pali na zemlju kao mrtvi.
Kada se anđeli ukazuju ljudima, uzimaju ljudski oblik da ne bi prestrašili ili zbunili one koji ih gledaju.
Kakva mora biti blistava ljepota Nebeskog Jeruzalema, gdje ovi bezbrojni milijuni divnih anđela nisu samo predivni, nego se svi razlikuju jedan od drugoga, tako da je savršenstvo jednoga potpuno različito od onoga drugoga.
Anđeli izražavaju Božju dobrotu i milinu. Oni odražavaju sve Njegove Božanske vrline i savršenstva, oni uživaju viziju Božje bezgranične ljubavi, uzvraćaju mu ljubav svom snagom i intenzitetom svoje prirode.
Njihova sreća je savršena, jer oni primaju iz mora Božje sreće na način na koji ni jedan ljudski um to ne može proniknuti. Sreća koju uživa anđeo u jednom trenu je tako duboka, potpuna i sveobuhvatna, da nadmašuje svu sreću koju smrtni čovjek može uživati u tisuću godina.“
