Gospo Fatimska, moli za nas!

GDJE IMA DIMA IMA I VATRE Što je zajedničko velikoj RUSKOJ vojnoj paradi i UPOZORENJU naše Gospe u Fatimi da se Rusija posveti Njezinu Bezgrješnom Srcu

Velika vojna parada u Moskvi 9.5.2016.

Blagdan Gospe Fatimske 13.5. (ove godine 99-ta godišnjica od ukazanja)

Dana 15. srpnja 1946. godine katolički povjesničar William Thomas Walsh intervjuirao je sestru Luciju u samostanu Sestara svete Doroteje u Vilaru u Portugalu. Objavio je razgovor i u svojoj poznatoj knjizi Gospa Fatimska. Ovaj intervju jasno pokazuje kako će zahtjev da se Rusija posveti biti uistinu izvršen kada papa, skupa sa svim katoličkim biskupima svijeta posveti posebice Rusiju.

Dolazimo na koncu do najvažnije teme Druge tajne iz srpnja čije su mnogobrojne različite i proturječne verzije objavljene. Lucija je jasno rekla da Gospa nije tražila posvetu svijeta Svojemu Bezgrješnom Srcu. Ono što je ona posebice tražila bila je posveta Rusije.

Ona, naravno, nije komentirala činjenicu da je papa Pio XII. posvetio svijet, a ne Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu 1942. godine. Ali je rekla više nego jednom i to spontano naglasivši: „Ono što Gospa želi jest da papa skupa sa svim biskupima svijeta posvete Rusiju Njezinom Bezgrješnom Srcu na jedan poseban dan. Ako se to učini, Ona će obratiti Rusiju i bit će mir. Ako se to ne učini, zablude Rusije proširit će se u svaku zemlju svijeta.“

'To znači, po Vašemu mišljenju da će bilo koju naciju, bez izuzetka, komunizam osvojiti?'

'Da.'

Profesor Walsh nastavlja:

Bilo je očito da sestra Lucija nije držala da su izvršene Gospine želje. Ljudi trebaju moliti Krunicu, podnositi žrtve, primati Pričest tijekom prvih pet subota, moliti se za svetoga oca.

U intervjuu s profesorom Walshom Lucija je još jedanput ponovila točne pretpostavke kako bi se posvećenje Rusije izvršilo prema Gospinom zahtjevu: papa i svi biskupi svijeta moraju posvetiti Rusiju na javan i svečan način Bezgrješnom Srcu Marijinu. Osim toga, zanimljiva je činjenica da sestra Lucija nije komentirala posvetu svijeta koju je izvršio papa Pio XII. 1942. godine: svojom šutnjom glede toga te ponavljajući još jedanput točne pretpostavke za posvećenje, ona je potvrdila da posveta svijeta ne će biti dostatna da se izvrši Gospin zahtjev.

Izvor

Također preporučujemo pročitati tekstove:

   -  Fatimska proslava u Rimu: Posvete svijeta nije bilo

   -  22. kolovoza - blagdan Bezgrješnog Srca Marijina

JAVNA SABLAZAN Banjalučki biskup Franjo Komarica prisustvovao molitvi s muslimanima u novootvorenoj džamiji u Banja Luci

Otvaranju obnovljene Ferhat-pašine džamije u subotu u Banja Luci, koja je srušena tijekom rata u Bosni i Hercegovini, prisustvovao je i banjalučki biskup Franjo Komarica koji se pridružio u molitvi muslimanskim vjernicima.

Biskup Komarica zahvalio se “dragom Bogu što mu je omogućio da dočeka povijesni dan” i da sa svojim sugrađanima podijeli radost otvorenja džamije.

“Čvrsto vjerujem da nas je sve isti Bog stvorio i da smo dužni činiti jedni drugima dobro, a ne zlo. To je obaveza svakoga, osobito onoga koji vjeruje u Boga. Kao vjernik, molim Boga da svojim blagoslovom prati sve vas vjernike muslimane koji ćete mu se u ovom domu klanjati”, istakao je Komarica, koji je potom prisustvovao klanjanju...

Izvor 

DODATAK (iz katoličkog katekizma):

■ 169. P. Može li se tko spasiti izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve?
O. Ne, izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve nitko se ne može spasiti, isto kao što se nitko nije mogao spasiti od općeg potopa ako nije bio u Noevoj korablji, koja je bila slika ove Crkve.

§ 6. O onima što se nalaze izvan Crkve
■ 224. P. Tko su oni koji ne pripadaju općinstvu svetih?
O. Općinstvu svetih ne pripadaju u drugom životu oni koji su osuđeni, a u ovom životu oni koji su izvan prave Crkve.

■ 225. P. Tko su oni koji su izvan prave Crkve?
O. Izvan prave Crkve su: nevjernici, Židovi, krivovjernici, odmetnici, raskolnici i izopćenici.

■ 226. P. Tko su nevjernici?
O. Nevjernici su oni koji nisu kršteni i ne vjeruju u Isusa Krista, bilo zato što vjeruju i štuju lažne bogove, kao idolopoklonci ili zato što doduše vjeruju u pravoga Boga, ali ne u Isusa Krista niti da je došao kao osoba, niti da će doći.

Sveti Franjo, moli za nas!

Papa Lav XIII. i Mihovil Arkanđeo – obljetnica 2017.: 100 godina Fatime umjesto 500 godina Luthera

Papa Lav XIII.

(Rim) Bio je to 13. listopada 1884., a točno na isti dan 1917. godine, 33 godine kasnije u Fatimi dogodilo se posljednje ukazanja Majke Božje Marije. Papa Lav XIII. upravo je bio završio svetu Misu. Neočekivano je deset minuta ostao nepomičan u Vatikanskoj kapelici pred Svetohraništem. Nazočni su bili posve iznenađeni i promatrali su kako je Papa posve problijedio u licu.

Najedanput je Papa bez ikakvoga objašnjenja pohitio izravno u svoj ured. Na pisaćem je stolu zapisao jednu molitvu svetom Arkanđelu Mihovilu i izdao je uredbu da se moli na kraju svake svete Mise. Tek je kasnije posvjedočio što je doživio. U blizini Svetohraništa opazio je glasove sotone i Isusa i imao je potresno viđenje pakla. Viđenje u kojemu su zlodusi zagospodarili svijetom i Crkvu Božju doveli u najgore neprilike.

„Vidio sam zemlju, utonulu u tamu i okruženu bezdanom. Vidio sam legije paklenih duhova koji odatle izlaze i koji se raspoređuju po cijeloj zemlji kako bi razorili djela Crkve i kako bi napali samu Crkvu koju vidjeh na izdisaju. Vidjeh svetog Mihovila Arkanđela koji priječe u pomoć, ne u onome trenutku, nego puno kasnije, čim ljudi pojačaju svoje revne molitve Arkanđelu.“

Uredba Lava XIII. da se molitva svetom Mihovilu Arkanđelu moli nakon svake svete Mise

Od 1886. godine po Papinoj odluci molitva je nadodana na kraju svih svetih Misa kao „molitva u posebnim nakanama“ na narodnom jeziku.

Sveti Mihovile Arhanđele,
brani nas u boju;
protiv opakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali. Amen.

Sancte Michael Archangele,
defende nos in proelio;
contra nequitiam et insidias diaboli esto praesidium.
Imperet illi Deus, supplices deprecamur:
tuque, Princeps militiae caelestis,
Satanam aliosque spiritus malignos,
qui ad perditionem animarum pervagantur in mundo,
divina virtute in infernum detrude. Amen.

Pokoncilskoj liturgijskoj reformi iz 1969./70. i ova je molitva zasmetala pa je uklonjena. Grijeh, pakao, đavao i zlodusi te naravno i anđeli kao da su dotrajali i postali suvišni.

(...)

Točno 33 godine nakon viđenja Lava XIII. ukazala se Marija 1917. u Fatimi

32 godine kasnije ukazao se u Fatimi „Anđeo mira“ koji je izvršio pripravu za ukazanja Blažene Djevice Marije sljedeće godine. Nije poznato je li to bio Mihovil Arkanđeo ili neki drugi Anđeo ili Arkanđeo. Tražio je od čovječanstva da prinosi molitve i žrtve kao „čin zadovoljštine za grijehe po kojima se ON [Trojedini Bog] vrijeđa, kao molitva za obraćenje grješnika. Izmolite tako mir za svoju domovinu.“

Centralna poruka koju će ponoviti i Presveta Djevica i Majka Božja Marija tijekom svojih ukazanja 1917. godine, kada je primjerice 13. listopada, na isti dan točno 33 godine nakon viđenja pape Lava XIII. priopćila djeci poruku:

„Neka se više ne vrijeđa Gospodina, našega Boga koji je već toliko izvrijeđan.“

Obljetnica 2017.: 100 godina Fatime umjesto 500 godina Luthera

Godina 2017. bit će velika godina Fatime kada se slavi 100. obljetnica Gospinih ukazanja u Portugalu. Dok reformacija 2017. proslavlja crkveni raskol, katolički svijet podsjeća na Fatimske događaje i tri tajne.

Izvor

Kardinal Kasper: "Teoretski je moguće da žene sudjeluju kod izbora pape"

Kardinal Kasper

(Rim) Kardinal Walter Kasper nastupa dženderistički i zahtijeva sudjelovanje žena na sljedećoj konklavi.

Zahtijeva li njemački kardinal i kardinalice, ne može se jasno iščitati iz njegove izjave. U svakom bi slučaju trebale, ako bi se njega pitalo, na sljedećoj konklavi i žene moći birati papu.

„Teoretski je moguće da žene sudjeluju kod izbora pape. Sastav skupine koja ima zadaću izabrati papu, nije predmet božanskog mandata. Ta se stvar može promijeniti.“

Ove je riječi rekao kardinal u prošli ponedjeljak u Rimu kod predstavljanja novog posebnog izdanja „Marijine kćeri – Crkva i žene“ u mjesečniku Herder Korrespondenz, kako je prenio katholisch.de, obavijesna stranica Njemačke biskupske konferencije.

Izvor

BOŽJA PROVIDNOST Prepuna dvorana na svečanoj tradicionalnoj latinskoj svetoj misi Svećeničkog bratstva svetog Pija X. (FSSPX-a) u Zagrebačkoj nadbiskupiji na blagdan sv. Josipa radnika

Deo gratias.

(Bogu hvala.)

Izvještaje možete pričitati na blogovima Toma blizanac i Christus Rex.

Stoga, Gospodine, mi Tvoji sluge kao i Tvoj sveti puk, spominjući se blažene muke istoga Krista Sina Tvoga, Gospodina našega, te uskrsnuća od mrtvih, kao i slavnoga uzašašća na nebo: prinosimo preslavnome Tvome veličanstvu od Tvojih darova i blagodati, žrtvu + čistu, žrtvu + svetu, žrtvu + neokaljanu, sveti + Kruh života vječnoga i Kalež + vječnoga spasa.

Udostoj se pogledati na njih milostivim i vedrim licem, i primiti ih kao što si se udostojao primiti darove pravednoga sluge svojega Abela, i žrtvu Praoca našega Abrahama, i onu, koju Ti prinese veliki svećenik Tvoj Melkisedek, svetu žrtvu i neokaljani prinos.

Smjerno te molimo, svemogući Bože: zapovijedi da ovo donesu ruke svetoga Anđela Tvojega na Tvoj uzvišeni žrtvenik, pred Tvoje božansko veličanstvo: da se svi koji s ovog oltara primimo presveto Tije + lo i + Krv Tvojega Sina, napunimo svake nebeske + milosti i blagoslova. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Molitve iz kanona tradicionalne mise (mise svih vjekova)

SVETA KATOLIČKA VJERA Pjevana tradicionalna latinska misa ponovno u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Ovu nedjelju 1.5., na blagdan sv. Josipa radnika, supruga Blažene Djevice Marije, Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) će služiti svečanu pjevanu tradicionalnu latinsku misu (lat. Missa solemnis) u 10 sati u Češkom narodnom domu, Šubićeva 20.

Crkva u sklopu bogoslovije FSSPX-a u Zaitzkofenu

Također je velika radost što će Hrvatsku posjetiti skupina bogoslova iz Bogoslovije Presvetog Srca Isusova koja se nalazi u Zaitzkofenu, u Njemačkoj.

Deo gratias!

PARALELE Dubrovački biskup Uzinić daje moralnu podršku izgradnji novog objekta islamske zajednice u Dubrovniku / Džihadisti digli u zrak Latinsku crkvu u Mosulu

Dubrovnik, (IKA) - Dubrovački biskup Mate Uzinić primio je u utorak 26. travnja dubrovačkog imama Salkana Herića i predsjednika Islamske zajednice Dubrovnik Fehima Vukotića u povodu proslave 100. obljetnice islamske zajednice u Hrvatskoj.

Dubrovački biskup čestitao je jubilej svim članovima Islamske zajednice, istaknuvši kako je dobar odnos između islamske zajednice i hrvatske države, kao i Islamske zajednice i Katoličke Crkve, doveo do visoke razine dobrih odnosa i međusobne suradnje, kakva postoji i u Dubrovniku.

Predstavnici Islamske zajednice u Dubrovniku upoznali su dubrovačkog biskupa s poviješću zajednice i s i projektima koje planiraju, među kojima je i izgradnja novog objekta Islamske zajednice u Gružu. Pokazali su biskupu nekoliko idejnih rješenja za izgradnju objekta koja se uklapaju u ambijent Dubrovnika i područja gdje se planira gradnja, te su se u razgovoru čak složili u preferencijama oko toga koje bi rješenje bilo najprikladnije. 

"Nadamo se da će ovaj novi centar također pomoći kako Islamskoj zajednici u Dubrovniku da može na pravi način živjeti svoju vjersku pripadnost tako i poboljšanju međusobnih odnosa i razumijevanja. Kao dubrovački biskup rado dajem moralnu podršku izgradnji tog projekta", rekao je biskup.

Glavni imam Herić rekao je kako je ideja o izgradnji objekta postojala dugi niz godina, ali se od 2013. godine počelo konkretnije razgovarati s gradonačelnikom i upravom Grada, kupljeno je zemljište i došlo se i do idejnih rješenja. "Ovaj objekt nosit će poruku zajedničkog života, mira i vjerske tolerancije jer smo svi Božja stvorenja", poručio je imam. "Danas mogu biti sretan zbog dva razloga: jer je sutra, 27. travnja, 100. obljetnica od službenog priznavanja islama kao ravnopravne vjere na području Republike Hrvatske i zbog davanje moralne podrške, bez ikakve zadrške, izgradnji novog objekta islamske zajednice u Dubrovniku od strane dubrovačkog biskupa Mate Uzinića, na čemu mu zahvaljujem", rekao je imam. Zahvalio je i biskupovim suradnicima kao i prethodnim biskupima na dobroj suradnji.

Izvor_1

_ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ _ 

(Bagdad) U nedjelju, 24. travnja eksplozivnim je sredstvima razorena Latinska crkva u povijesnoj jezgri Mosula.

Crkva o kojoj se brinuo dominikanski red, nosila je naziv „Crkva čudotvorne Majke Božje“, a zbog upečatljivoga tornja sa satom nazivali su je još i „Crkva sa satom“.

Prema neslužbenoj izjavi Kaldejskoga patrijarhata napad je izvela Islamska država (IS) koja od 9. lipnja 2014. nadzire ovaj sjevernoirački grad.

Mjesni izvori koje citira Fides, navode da su džihadisti Islamske države (IS) očistili prostor oko crkve te onda opljačkali crkvu. Kratko nakon toga crkva je dignuta u zrak.

U službenoj izjavi Kaldejskoga patrijarhata izražava se „bol“ zbog razaranja crkve. Od iračke politike zahtijeva se da „brzo djeluje“ i da se otpočne s „zbiljskom nacionalnom pomirbom“ da bi se „spriječilo daljnje širenje terorizma“.

Latinska je crkva svojim tornjem sa satom obilježavala sliku stare gradske jezgre Mosula. Toranj je bio dar carice Eugenije, supruge francuskog cara Napoleona III. Nije isključeno da je crkva zbog ove povezanosti s Francuskom postala ciljem napada.

Izvor_2

Pater Spadaro i autentično čitanje pobudnice Amoris Laetitia

Isusovci među sobom: papa Franjo, pater Antonio Spadaro (Civiltà Cattolica) i
General reda Adolfo Nicolás

(Rim) Isusovački red za pontifikata pape Franje doživljava velike uspjehe. Brojni su isusovci dospjeli do položaja od povjerenja i dobili su papinske zadatke. Među njih spada i pater Antonio Spadaro, urednik rimskog isusovačkog časopisa La Civlità Cattolica. Pater Spadaro slovi kao ovlašteni Papin tumač. Riječi patera Spadara i časopisa Civiltà Cattolica stoga jasnije izriču što Papa odista želi reći, ali koje zbog razlogā oportuniteta ne izgovara toliko jasno. To vrijedi i za Posinodsku pobudnicu Amoris Laetitia.

Proročanstvo koje se samo ispunja

Pater Spadaro spada u nauži krug osoba od povjerenja pape Franje. Kad zauzme stav, onda to čini kao Papin glasnogovornik i posve u njegovu smislu. Za tog isusovca, dakle, nije bilo teško glumiti „proroka“ kada je u studenom prošle godine izjavio da je biskupska sinoda stvorila „temelj“ da se rastavljeni ponovno vjenčani mogu pripustiti sakramentima, „otvarajući jedna vrata koja su na prošloj Sinodi ostala zatvorena“. Pater Spadaro došao je do tog zaključka, iako se u Zaključnom izvješću sinode uopće ne spominju riječi „Pričest“ ili „pripuštanje sakramentima“.

Trenutačno izdanje časopisa Civiltà Catolica izišlo je s predstavljanjem pobunice Amoris Laetitia. Termin objave svjesno je promijenjen i časopis je ranije izišao kako bi se objavio način čitanja dokumenta koji Papa želi. „Pater Spadaro ne pokazuje ni najmanje oklijevanje da ono proročanstvo proglasi ispunjenim“, rekao je Magister.

„Sva ograničenja“ dokinuta

Prema Spadaru papa Franjo uklonio je sva „ograničenja“ prošlosti za „takozvane neregularne“ parove, i to također i glede „reda sakramenata“. Formulacija „takozvane“ skupa s navodnicima ne potječe od Spadara, nego od samog Pape. Ona se u tom obliku nalazi i u pobudnici Amoris Laetitia. Drugim riječima, više ne postoje neregularne situacije. „Nered“, o kojemu govori katolička moralka i koji se spominje i u Katekizmu Katoličke Crkve, dokinut je, barem što se Pape tiče.

Samo ova formulacija, ovaj „takozvani“, vrijedi kao „cijeli dokument“, kako je već izjavio Alberto Melloni, voditelj progresivne Bolonjske škole. Već i sama formulacija jest „odrješenje“ za ove parove i čini ih „primateljima Euharistije“.

Voditelj „Bolonjske škole“ veoma zadovoljan

Pri tome se ovaj put na 264 stranice tiskane verzije i u sveukupno 325 paragrafa Apostolske pobudnice ne nalazi „ni jedna jedina riječ u korist Pričesti za rastavljene ponovno vjenčane“, kaže vatikanist Sandro Magister. Što se nalazi, jesu samo „aluzije“ u fusnotama 351 i 336. A njih je doduše Melloni označio kao „odlučujuće“.

„Pater Spadaro nije bilo koji isusovac. On je urednik časopisa Civiltà Cattolica, onog časopisa koji je povijesno uvijek bio 'Papin časopis', a to je on danas više nego ikada“. Još u ožujku prošle godine posvjedočio je Spadarov prethodnik, isusovac GianPaolo Salvini da je papa Franjo časopisu stvorio novu reputaciju jer se on osobno zanima za njegovo usmjerenje. (članak: Isusovački časopis Civiltà cattolica i njezih „super-glavni urednik“, Papa)

„Za Jorega Marija Bergoglia pater Spadaro predstavlja sve: savjetnika, tumača, osobu od povjerenja, tajnika“, kaže Magister. On spada u najuži krug uredništva pobudnice Amoris Laetitia. Budući da se svi članci koji se objavljuju u časopisu Civiltà Cattolica moraju najprije Vatikanu poslati na procjenu, a papa Franjo se o važnim temama osobno brine o tome, smije se tim više pretpostaviti da način čitanja koji Spadaro daje za Posinodsku pobudnicu vjerno prenosi osobno Papino mišljenje.

U središtu Sinode nije stajala „ljepota“ braka i obitelji

Koje su stvarne Franjine nakane s pobudnicom Amoris Laetitia, može se stoga pročitati u časopisu Civiltà Cattolica. Cijele 24 stranice pater Spadaro posvećuje Posinodskoj pobudnici. Cijelih 12 stranica od toga odnose se samo na pitanje takozvanih „neregularnih“ parova i na njihovo pripuštanje euharistijskoj Pričesti. 

Ova procjena i uvodni govor kardinala Kaspera pred kardinalskim konzistorijem u veljači 2014. potvrđuju da u stvari nikada nije bila posrijedi ljepota braka i obitelji, nego „normalizacija“ (Roberto de Mattei) rastave, drugoga braka i izvanbračnog suživota.

Pri tome isusovac Spadaro pokušava akrobatsku „konstrukciju“, kojom pokušava u sve uvući i prethodne pape Ivana Pavla II. i Benedikta XVI., koja sada Franji dopušta da dospije do Pričesti za rastavljene ponovno vjenčane, što su njegova ova prethodnika još kategorično isključivala.

Potpuni članak patera Antonija Spadara SJ „AMORIA LAETITIA, struktura i značenje posinodske apostolske pobudnice pape Franje“ u La Civiltà Cattolica, 2916. II, broj 3980 od 23.travnja 2016., str.105-128.

Tri posljednja odlomka članka glase:

Pastoralna se briga stoga ne smije tumačiti kao protuslovlje pravu. Posve suprotno: ljubav prema istini temeljna je točka susreta između prava i dušobrižništva. Istina nije apstraktna, nego se integrira u ljudski i kršćanski put svakog vjernika. Ovaj pastoral također nije samo praktična primjena teologije. Nije riječ o tome da se dušobrižništvo prilagodi nauku, nego da se nauk ne liši svog izvornog i konstitutivnog pastoralnog žiga.

Već u kontekstu Sinode nastupila je želja da ne dođe do ograničavanja na normativni ili osuđujući jezik, nego da se uporabi onaj pozitivni i otvoreni jezik koji je svojstven Koncilu i da se preispita vlastiti pastoralni pristup u svjetlu stila pape Franje. Na redovitoj Sinodi njemački je kružok u sinodskoj dvorani izjavio: „Naš je način razmišljanja statičan i premalo biografski i historijski.“ Jezik nije samo vanjština, nego prenosi srce evangelizirajuće i pastoralne Crkve koje kuca, Crkve koja nije samo kadra govoriti sama sebi i o samoj sebi. Papa je u svojem zaključnom nagovoru na Sinodi govorio o „ljepoti kršćanske novosti koju valja prenositi, a koja je katkad prekrivena hrđom arhaičnog ili jednostavno nerazumljivoga jezika.“

Jezik milosrđa utjelovljuje istinu u životu. Papina je briga u ovoj pobudnici o ljubavi obitelji da se ljubav ponovno stavi u službu pastoralne zadaće Crkve. Nauk valja čitati u odnosu na srce kršćanske kerygme i u svjetlu pastoralnog konteksta u kojemu se primjenjuje radi salus animarum.

Blaženi Alojzije Stepinac o tradicionalnoj latinskoj svetoj Misi

Molitveni i poučni dio svete Mise

Dragi naš Spasitelj, Gospodin Isus Krist, neizmjerno je ljubio ljude. Za njih je podnio strašne muke i umro konačno na drvetu križa, razapet između dva razbojnika. Ali baš uoči svoje gorke muke, kad su ljudi bili najnezahvalniji prema Njemu, On je pokazao svoju najveću ljubav prema ljudima. Za vrijeme Posljednje večere Spasitelj je ustao, skinuo svoju gornju haljinu, uzeo ubrus, opasao se njime, ulio vode u umivaonicu i počeo prati noge svojim učenicima, a onda otirati ubrusom kojim je bio opasan. Kad im je oprao noge, onda je opet sjeo k stolu. Uzeo je u svoje svete ruke kruh, pogledao očima prema nebu, blagoslovio taj kruh, prelomio ga i dao svojim dragim apostolima govoreći: „Uzmite i jedite, ovo je tijelo Moje!“ Kada su apostoli jeli tijelo Kristovo, uzeo je božanski Spasitelj u svoje svete ruke kalež s vinom, zahvalio, blagoslovio ga i dao opet svojim apostolima govoreći: „Uzmite i pijte iz njega svi, jer ovo je Moja Krv Novoga Saveza, koja se prolijeva za mnoge na oproštenje grijeha. To činite na Moj spomen!“ Nakon riječi božanskog Spasitelja kruh je postao tijelo Kristovo, a vino krv Kristova. No ipak tijelo Kristovo nije izgledalo kao ljudsko tijelo, nego je još izgledalo kao kruh. Ni krv Kristova nije izgledala kao ljudska krv, nego kao vino. Tijelo je imalo okus, boju, težinu i miris kruha. Krv je imala okus, boju, miris i težinu vina. Ostale su naime prilike kruha i vina i nakon riječi Kristovih makar to više nije bilo vino i kruh. Riječima pak – to činite na Moj spomen – dao je Isus apostolima i njihovim nasljednicima zapovijed i vlast da prinose istu žrtvu. 

     I. Što je naime učinio Isus, kad je rekao – ovo je tijelo Moje, ovo je krv Moja? Ustanovio je svetu misnu žrtvu ili, kako se obično kaže, Misu. A zašto? Zato da svi vjernici uzmognu prisustvovati na taj način žrtvi, koju je Isus prinio za sve ljude na drvetu križa. Tom žrtvom otkupio je Isus Krist sve ljude od grijeha i otvorio im put u nebo. Svi ljudi nisu mogli prisustvovati toj krvavoj žrtvi Isusovoj na križu. A da bi svi mogli prisustvovati barem obnovi te žrtve i steći iste zasluge, kao da su bili kod Njegove krvave žrtve, zato je ustanovio svetu misnu žrtvu ili svetu Misu. Na Kalvariji, na križu, bila je krvava žrtva Isusova. U svetoj Misi je nekrvna žrtva Isusova. Sveta Misa je prava žrtva Kristova, jer se u njoj na otajstveni način opet žrtvuje Krist kao na Kalvariji na križu. Samo tamo se, kako rekosmo, žrtvovao na krvavi, bolni način, a ovdje, na svetoj Misi, na nekrvni, to jest na bezbolan način pod prilikama kruha i vina, jer Isus iza slavnoga svoga Uskrsnuća više ne može trpjeti. 

Kao što znate, na križu su tijelo i krv Isusova bili silom odijeljeni jedno od drugoga, jer je sveta Krv Isusova zbog silnih rana do posljednje kapi istekla iz Njegovog svetog Tijela. Već same odijeljene prilike kruha i prilike vina u svetoj Misi označuju lijepo to dijeljenje krvi i tijela Kristova na drvetu križa za vrijeme Njegove gorke muke ili strašnu Kristovu smrt. Kao što je Njegovo sveto Tijelo bilo kao samljeveno od boli na križu, tako se i pšenična zrna, iz kojih se priprema kruh, moraju najprije samljeti pod kamenom, a vino istisnuti silom pod prešom. To mljevenje i pečenje pšeničnih zrnaca podsjeća nas živo na boli Kristovog tijela, a tiskanje grožđa pod prešom, na tečenje krvi Isusove na križu za vrijeme muke. Nadalje, kad svećenik izgovara riječi pretvorbe, Isus kao da biva posve poništen, jer postaje sličan običnom jelu. On, kojega nebesa ne mogu obuhvatiti, leži kao u kakvoj tamnici pod prilikama kruha i vina. I kad svećenik jede svetu hostiju, odnosno uzima prilike kruha i vina, pod kojima se skriva Isus Krist Gospodin, onda Krist isto tako biva kao uništen, slično kako je bio ubijen na drvetu križa. Ali nije to samo neka prazna slika Isusove smrti na križu, nego je to prava obnova Isusove smrti na križu jer je Isus Krist doista nazočan pod objema prilikama u svetoj Misi, to jest prilikama kruha i vina. Sveta Misa je dakle prava žrtva Kristova, koju je Isus ustanovio na Posljednjoj večeri kako smo vidjeli, i to zato, da nas uvijek podsjeća na Njegovu krvavu žrtvu na križu i da svi ljudi mogu postati dionici zasluga Njegovih na drvetu križa.

     II. Ali kod te svete Mise, koja se svaki dan služi na oltarima u našim crkvama, moramo razlikovati razne dijelove. Tri su glavna dijela svete Mise: prikazanje, pretvorba, pričest. O njima ćemo govoriti kasnije.

Ali da se sve to, to jest prikazanje, pretvorba, pričest što dostojnije obavi, kako se pristoji ovoj božanskoj žrtvi, mora biti dostojna priprava za tu svrhu. Svećenik koji služi svetu Misi mora se cijelim svojim životom svaki dan pripravljati na služenje svete Mise, jer nema uzvišenije stvari i ne može je ni biti na ovome svijetu. Zato svećenik ponajprije prije svete Mise obavlja svaki dan takozvano razmatranje, moli dio svojeg časoslova, koji je propisan, ako treba ispovijedi se, itd. Tek onda, obučen u sveto misno odijelo, koje je raznih boja za razne svetkovine i dane, pristupa k oltaru da služi svetu Misu. A kako je sveta Misa najdivnija molitva, koju bi morali moliti svi vjernici sa svećenikom, a u zadnjoj liniji sa samim Isusom Kristovm, zato nije čudo, da ona počinje molitvom. Svećenik, obučen u sveto misno odijelo, kao što smo rekli dolazi u podnožje oltara i počinje, kada se pobožno prekriži, moliti pristupne molitve. Te pristupne molitve podsjećaju nas na one četiri tisuće godina, kada su ljudi bili daleko od Boga, kao što je i svećenik još od oltara, dok stoji u podnožju, i kada su željno čekali na dolazak Spasitelja svijeta. Vi vidite, kako se svećenik duboko sagiblje u podnožju oltara, kad moli „Confiteor“ („Ispovijedam se Bogu Svemogućemu“). On je sav skrušen i pun kajanja, jer želi biti čist i od najmanje mrlje grijeha, prije nego uzađe k oltaru, pa se u tu svrhu preporučuje i Majci Božjoj, svetom Mihovilu Arkanđelu, svetom Ivanu Krstitelju, svetim apostolima Petru i Pavlu, svim svetima, pa i samim vjernicima, da se mole za njega kod Gospoda Boga. 

Tek onda uzlazi k oltaru, gdje poljubi pobožno moći svetaca, koje su pohranjene u žrtveniku, i opet, moli, da Gospod uzme bezakonja naša, da budemo dostojni čistih srdaca ući u svetinju nad svetinjama. Po zasluzi svetih mučenika, čije su moći pohranjene u žrtveniku, moli da se Gospodin dostoji otpustiti njegove grijehe. Onda moli na desnoj strani ili strani Poslanice takozvani Ulaz, iza čega se vraća u sredinu oltara i moli naizmjenice s ministrantima devet puta „Kirie eleison“ ili „Gospodine, smiluj se“, na koje se obično nastavlja „Slava Bogu na visinu“. To je ona sveta pjesma, koju su anđeli pjevali u svetoj Badnjoj noći na poljanama Betlehema, pa nas time podsjeća na Isusovo rođenje u štalici. Onda svećenik moli misnu molitvu, već prema raznim danima ili svetkovinama. Ta nas molitva podsjeća na mladost našeg Isusa, kad je Spasitelj živio u tišini i zabiti od svijeta i žarko se svaki dan molio za spasenje svijeta.

     III. Ali, kao što znadete, Isus naš nije samo molio. Kad je došlo vrijeme, On je išao od grada do grada u zemlji izraelskoj i propovijedao Evanđelje, i to pune tri godine, prije nego je sama Sebe žrtvovao na drvetu križa. A jer se Isus žrtvuje i u svetoj Misi, samo dakako nekrvnim načinom, zato On i ovdje propovijeda ljudima svaki dan. I kao što je Njegova žrtva u svetoj Misi sakrivena pod prilikama kruha i vina, tako je i Njegova propovijed u svetoj Misi kao sakrivena, ali opet uvijek prisutna, jer propovijeda na usta svojih poslanika: proroka, evanđelista, apostola. Čujemo ih u čitanju svetih knjiga, koje se čitaju pod Misom, a napose to biva, kad se čitaju poslanice svetih apostola i evanđelja, koja svećenik na blagdane s propovijedaonice posebno razlaže puku na materinjem jeziku. Znamo, da većina Židova nije primila Njegovog propovijedanje Evanđelja. Zato je Isus poslao apostole, da propovijedaju Evanđelje poganima i oni su to učinili. Milijuni pogana prihvatili su radosno sveto Evanđelje, pa se zato u svetoj Misi prije Prikazanja obično moli Vjerovanje. Sve te molitve priprava su za one glavne dijelove svete Mise, kao što smo već govorili. 

     IV. Ali već iz ovoga što smo do sada rekli o svetoj Misi, možemo vidjeti, da je ona nešto najdivnijega i najuzvišenijega na zemlji. Zato ju svaki pravi kršćanin mora cijeniti kao svoje najveće blago na zemlji, a tako i vi.