Feministička agenda na Drugom vatikanskom koncilu

1982. godine sestra Lucija, fatimska vidjelica, rekla je kardinalu Carlu Caffari, osnivaču i predsjedniku Instituta Ivana Pavla II. za brak i obitelj, da će se posljednja bitka između Gospodina i sotone voditi oko braka i obitelji.

Proročanstvo sestre Lucije odvija se u našem vremenu, čemu govori u prilog činjenica da je Rim aktivno podržao zahtjev stručnjaka za zaštitu okoliša da se “majka priroda” učini sigurnijim mjestom kroz kontrolu ukupnog broja stanovništva. Nije tajna da je Vatikan od 2013. g. opetovano pozivao zagovaratelje prava na pobačaj poput Jeffreyja Sachsa, Ban Ki Moona i Paula Ehrlicha kako bi Crkvi govorili o svojoj viziji sigurnijeg i boljeg svijeta kroz pobačaj i kontracepciju. 

Obrana života čini jedan od najvećih prioriteta za istinske branitelje vjere koji su istupili kako bi razotkrili ovu suradnju s kulturom smrti. Zauzimanje stava protiv pobačaja zasigurno je jedan od ključnih načina borbe za Vjeru u ovim turbulentnim vremenima. 

Obrana života znači odbacivanje feminizma 

Obrana života također podrazumijeva i odbacivanje feminizma koji je isturio svoju glavu na Drugom vatikanskom koncilu, jer feminizam čini osnovu zagovaranja prava na pobačaja. 

Također postoji hitna potreba ponovno naglasiti vjekovni crkveni nauk da je muškarac glava obitelji. “Ali muž ne treba pokrivati glave, jer je slika i slava Božja, a žena je slava muževlja. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. Jer muž nije stvoren zbog žene, nego žena zbog muža.” (1. Kor 11, 7-9) 

Poziv žene kao supruge je podložiti se svome mužu, a ne natjecati se s njim kao njemu jednaka. Pridržavanje ovog pravila učinkovito će odbaciti kulturu smrti koju je feminizam donio, a tumor pobačaja nikada neće nestati dok god se rak feminizma ne iskorijeni iz Crkve. Nažalost, Drugi vatikanski koncil pridonio je širenju današnje kulture smrti jer je sjeme feminizma posijano u samim koncilskim dokumentima. Npr., u Gaudium et Spes stoji: “Žene zahtijevaju pravnu i činjeničnu ravnopravnost s muškarcima tamo gdje je još nisu postigle.” [9] 

Tu se odražava osnovni protest ili “dogma” feminizma, a ne dogma vjere. U Božjim očima žene ne stoje “ravnopravno” s muškarcima, niti se one trebaju ponašati kao muškarci bilo u domu, društvu ili u Crkvi. Sveti Pavao naučava: “Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru.” (1. Tim 2, 12) 

Žena je muževa pomoćnica, a ne njemu jednaka. Dok se on prema njoj mora odnositi s ljubavlju i poštovanjem, ona se ne smije natjecati sa svojim mužem, jer Bog je prvo stvorio muškarca na Svoju sliku (Post 2,7), a zatim je stvorio ženu od muža, i za muža (Post 2, 21-25). 

Veći broj razvoda i razorenih obitelji danas nastaje zbog činjenice da se žene općenito više ne podlažu svojim muževima. Sveti Pavao naučava da se Crkva mora podlagati Kristu, a isto tako i žene svojim muževima. “Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava ženi, kao što je i Krist glava Crkvi.” (Ef 5, 22-23) 

U dokumentima Drugog vatikanskog po pitanju braka nema apsolutno ništa rečeno u skladu s ovim naukom. U dokumentima nema spomena ovog esencijalnog nauka; oni, naprotiv, postavljaju temelje feminizmu. Drugi vatikanski koncil osuđuje “podcjenjivanje opravdanog socijalnog promaknuća žena” (GS, č. 52), i navodi da je zadaća svih ljudi “da živo porade na tome da se donesu temeljna načela pomoću kojih bi se posvuda priznalo i ostvarilo pravo svih na kulturu i civilizaciju u skladu s dostojanstvom ljudske osobe, bez obzira na rasu, spol, narodnost, religiju ili društveni položaj.” (GS, č. 60) 

Dekret o apostolatu laika, Apostolicam Actuositatem, navodi: “Uzimajući u obzir da u današnje vrijeme žene sve više sudjeluju u cjelokupnom društvenom životu, izuzetno je važno da se na taj način razvija i njihovo sudjelovanje u raznim područjima crkvenog života.” (AA, č. 9) 

Ovdje koncil zagovara poziciju da bi Crkva trebala slijediti primjer svijeta po pitanju uloge žene. U svojoj enciklici Quadragesima Anno papa Pio XI. osuđuje rad žena izvan kuće kao “veliki nered kojega treba pod svaku cijenu eliminirati” jer “odvaja majke od obitelji” i njihovih dužnosti u domu. 

“Domaćice neka ponajviše rade kod kuće i brinu se za obavljanje kućnih poslova. A vrlo je loš nered što ga treba svim silama zatirati da majke obitelji moraju zbog niske očeve plaće raditi za plaću izvan kuće i pri tom zanemarivati svoje naročite brige i dužnosti, osobito odgajanje djece.” 

Veliki broj kardinala je na Drugom vatikanskom koncilu govorio u prilog korištenja umjetne kontracepcije, što je bio čin izdaje koji je izazvao protureakciju pape Pavla VI. Taj je sukob na koncilu oko kontracepcije rezultirao izdavanjem enciklike Humanae Vitae 25. srpnja 1968. g.  (...)

Kada s propovjedaonica ponovno bude promican Božji plan za posvećenje žena, broj pobačaja će se smanjiti i obilni plodovi života opet će biti vidljivi kao prije koncila. Taj plan ni na koji način ne oduzima ženi njezinu privilegiju napredovanja na putu uspjeha i slobode, no on mora biti ostvaren pod Božjim uvjetima. Ono čime je Bog obdario žene je pravo činiti ono što je ispravno kako bi bile oslobođene od onog što je pogrešno. Sveti Pavao kaže: “Ali će se spasiti rađanjem djece, ako ostane u vjeri, ljubavi, u svetosti i bistrosti.” (1. Tim 2, 15) 

Nitko kao Bog ne želi posvećenje i dostojanstvo žene, a ono što On traži je da se žene podrede autoritetu svojih muževa i budu u obiteljskom domu sa svojom djecom. 

Bez žena na oltaru 

Isto tako, žene ne smiju biti pri oltaru Božjem, a u Crkvi trebaju ostati u tišini, imajući na umu riječi Svetoga Pisma: “Žene neka šute na sastancima, jer se njima ne dopušta da govore, nego da budu pokorne, kao što i zakon govori.” 

To ne znači da žene ne bi trebale svjedočiti istinu. Naprotiv, potrebni su nam borci iz redova žena koji će se usprotiviti femi-nacistkinjama i prokazati ih. Božji plan za žene je njihovo posvećenje, i stoga nam je potrebno više Ivana Orleanskih koje će istupiti i zagrmjeti protiv grijeha promičući obiteljske vrijednosti. Gospodin želi da žene budu jake, a ne slabe, no one nikada ne mogu biti jake ako prihvate slabost oholosti. 

Sada je vrijeme da se kaže da je pokret za prava žena koji je započeo prije pedeset godina načinio štetu ženama, njihovoj djeci, i društvu u cijelosti. Žene bi trebale slijediti primjer Blažene Djevice Marije koja nikada nije bila viđena kako propovijeda u javnosti. Ona je to prepustila muškarcima, a upravo joj je Njena poniznost dala moć da zgazi glavu sotoni. 

Istinsko oslobođenje 

Slijedeći primjer Gospe, žene također mogu imati moć nad sotonom i biti oslobođene nastojanja da zadive muškarce svojom “jednakošću”. Kada vjera i ljubav caruju u srcu, nema potrebe nikoga impresionirati, jer tada živimo za Boga i umrli smo svijetu. 

Razmotrimo riječi svetoga Pavla koji nas je poučio o putu istinske slobode: 

“Ako dakle uskrsnuste s Kristom, tražite ono, što je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Boga! Težite za onim, što je gore, a ne što je na zemlji! Jer umrijeste, i vaš je život skriven s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, život naš, onda ćete se i vi s Njim pojaviti u slavi. Umrtvite dakle udove svoje, koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, požudu, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo, zbog kojih dolazi gnjev Božji na sinove neposluha.” (Kol 3, 1-6) 

AMDG

Izvor