srijeda, 19. prosinca 2018.

Rođenje Djeteta Isusa


Dolazak u Betlehem

Udaljenost od gostionice do Betlehema je oko tri sata hoda. Marija i Josip krenuše
okolo, na sjever, pa su tako prišli gradu sa zapada. Malo ispred grada, na oko četvrt
sata, došli su do jedne velike građevine koja je bila okružena manjim kućama. Ispred
nje rasla su stabla, a sve vrste ljudi logorovale su u šatorima oko nje. Nekoć je ova
građevina bila Josipova roditeljska kuća, a u davnini je bila obiteljska palača kralja
Davida. Sada se koristila kao upravna zgrada - carinarnica za skupljanje rimskog
poreza.

Josip je još uvijek imao brata u gradu, koji je inače držao gostionicu. On ne bijaše
Josipov rođeni brat, nego polubrat. Josip nije išao blizu njega. Josip je inače imao
petero braće, tri rođena brata i dva polubrata. Josip je imao 45 godina. Čini mi se da
je bio stariji od Marije 30 godina i 3 mjeseca. Bio je mršav, svijetle puti, imao je
visoke jagodične kosti obojane ružičasto, visoko otvoreno čelo i smeđastu bradu.

Ovdje mala magarica nije bila s njima. Pobjegla je uokolo južne strane grada, gdje je
bila neka vrsta doline, na istoj razini kao i grad.

Josip ode ravno u upravnu zgradu, jer su se sve novopridošlice morale tamo prijaviti i
dobiti tiket za ulazak kroz gradska vrata. Grad nije ni imao pristojnih vrata, nego je
ulaz ležao između dva ruinirana zida, koji su izgledali kao ostaci nekadašnjih vrata.
Premda je Josip nekako kasnio u prijavljivanju za oporezivanje, ipak je dobro
primljen.

Marija je ostala u kućici na dvorištu, među ženama, koje su bile vrlo brižne prema
njoj, ponudivši joj nešto za jesti. Ove su žene inače kuhale za vojnike. Bile su
Rimljanke, kako mi se čini, jer su imale trake koje su visjele oko njihovih bokova.

Vrijeme je bilo lijepo, ne posve hladno, sunce je obasjavalo planine između
Jeruzalema i Betanije. Mogli ste to odavde vrlo dobro vidjeti.
Josip se pope u veliku sobu na katu, gdje je ispitivan, kako se zove, itd. Ispitivači su
pregledavali brojne duge pisarske svitke, a mnogi su svici bili povješani po zidovima.
Oni ih razviše i pročitaše mu njegove pretke, isto tako i Mariji. Josip prije toga nije ni
znao, da je preko Joakima, i Marija potomak izravne Davidove loze. Službenik ga
upita: 'Gdje ti je žena?'

Već sedam godina stanovnici ovoga kraja nisu bili regularno oporezivani, sve zbog
raznih političkih problema i nevolja. Skupljanje poreza su vršili već puno mjeseci, ali
vrijedilo je pravilo, plaća se dva puta. Ljudi su zbog toga tamo morali ostajati skoro
tri mjeseca. Oni su zaista plaćali nešto tu, nešto tamo, kroz ovih sedam godina, ali
regularnog skupljanja poreza nije bilo.
Josip nije platio tog prvog dana ništa, ali su njegove obveze uvedene. Rekao je
službeniku da nema nikakvog imanja, da živi od svoga zanata i od pomoći ženinih
roditelja. Mariji je također naređeno da se pojavi pred službenicima, ali nije se
morala penjati na kat. Nju su ispitivali u jednom hodniku u prizemlju, ali ništa nisu
zapisivali o njoj.

U kući su bili brojni službenici i zaposlenici, raštrkani po raznim prostorijama, kao i
puno Rimljana i vojnika. Bilo je i Saduceja i Farizeja, svećenika i glavešina, kao i svih
vrsti službenika i zaposlenika, i židovskih i rimskih loza. Sad za plaćanje poreza niste
više morali ići u Jeruzalem. Ali u mnogim drugim mjestima, kao na primjer u Magdali
na Galilejskom moru, porez se ipak primao. Tamo su Galilejci morali plaćati porez, a
ljudi iz Sidona samo djelomično, radi svojih trgovačkih poslova, bar mi se tako čini.
Samo oni koji nisu imali kućanstva, koji nisu imali posjeda, morali su se javljati u
svoje mjesto rođenja.

Prikupljeni porez u ova tri mjeseca dijelio se na tri dijela. Jedan dio caru Augustu,
drugi Herodu, a treći nekom drugom kralju koji je boravio u susjedstvu Egipta. Taj
kralj blizu Egipta, zadobio je neke poreze putem rata, putem osvajanja, pa su mu
tako morali plaćati danak. Drugi dio poreza je imao neke veze s izgradnjom Hrama.

Treći je bio za sirotinju i udovice, koji već dugo nisu dobili ništa. Ali, sve se to isto
događa i danas, u našim danima – pravednima se daje malo ili ništa. Dobar se razlog
zašto je to tako, može pronaći u rukama velikih. Neprekidno pisanje i kretanje gore
dolje po kući nije prestajalo.

Josip tad s Marijom ode ravno do Betlehema, u čijoj su okolici kuće bile raštrkane, ali
on ode ravno do centra. Ostavi Mariju i magare na jednom mjestu neka čekaju, a on
ode u razne dijelove grada tražiti gostinjac za konak. Marija je morala dugo čekati na
Josipa, koji se vrati zbunjen i zabrinut.
Nigdje nema mjesta, sve je zauzeto, a počelo se mračiti. Josip predloži da odu na
drugi kraj grada, gdje će zasigurno naći konačište. Pođoše dolje niz ulicu, koja bijaše
seoska cesta, jer su kuće bile razbacane po kosama brda, a na kraju bijaše niski ravni
prostor, kao neko polje.
Tu bijaše prekrasno stablo s glatkom korom, krošnja mu raširena kao krovište. Josip
ostavi Mariju i magare pod drvetom, a on ode potražiti konak. Išao je od kuće do
kuće, do svojih prijatelja, kojima je govorio o Mariji, a oni se pravili da ga ne
poznaju.
Josip se vrati Mariji koja ga je čekala pod stablom. Plakao je, a ona ga je tješila.
Ponovo krene u potragu po gradu, ali gdje god da je došao i rekao da mu žena ima
termin za roditi, još je prije bio odbijen.

U međuvremenu se smračilo. Marija je stajala pod stablom. Njena raspojasana
haljina padala je u bogatim naborima oko nje, a glava joj pokrivena bijelim velom.
Magare je bilo kraj nje, glavu je okrenulo k stablu, a na postolju koje je Josip
napravio za Mariju, bila je prtljaga. Narod je žurio tamo amo. Mnogi su znatiželjno
bacili pogled na Mariju, kao što čovjek prirodno zuri u osobu koja dugo stoji
nepomična u mraku. Mislim da su joj se mnogi i obratili, pitajući je tko je. Ah, nisu
pojma imali da pred njima stoji majka Spasitelja! Nisu ni sanjali, da je Spasitelj tako
blizu!

Marija je bila tako strpljiva, tako mirna, puna nade. Ah, stvarno je dugo morala
čekati! Napokon sjede, ruke prekriži na prsima i obori glavu. Nakon dugo vremena,

pojavi se Josip u velikom razočaranju. Vidjela sam da je gorko plakao, a, jer je opet
bio neuspješan u pokušaju pronalaženja gostinjca, oklijevao je prići Mariji. Ali
iznenada mu pade na pamet jedna spilja van Betlehema, koju su pastiri koristili kao
spremište, kada bi dovodili svoju stoku u grad. Josip se često povlačio u nju, kako bi
se skrio od braće i kako bi molio. Vjerojatno je u ovo doba godine prazna, a ako neki
pastir i dođe, lako će se s njim dogovoriti. On i Marija tamo će bar pronaći sklonište,
a nakon odmora, opet će pokušati pronaći konak u gradu.

Tad krenuše ulijevo, kao da obilaze srušene zidove, grobove i bedeme okolice grada.
Penjali su se kosinom ili brdom, a tad se put poče spuštati. Napokon stigoše do
brežuljka pred kojim su bila stabla jele, bora ili cedra i drveća s nekim malim lišćem
kao šimšir. U tom brežuljku se nalazila spilja ili podrum, o kojem je Josip mislio.
Uokolo ne bijaše niti jedne kuće.

Jedna strana spilje bijaše izgrađena grubom zidarijom, a na njoj bijaše otvoreni
prolaz, kroz koji su pastiri izlazili u dolinu. Josip otvori laganu prepreku od trstike,
koja je skrivala vrata, a kad su ulazili, iznenada se mala magarica pojavi pred njima.
Magarica ih je napustila kad su bili kraj Josipove roditeljske kuće, pobjegavši u
okolicu grada. Veselo je skakutala i trčkarala oko njih, a na to Marija reče: 'Gledaj, to
je sigurno Božja volja da smo ovdje.' Ali, Josip je bio zabrinut, a potajno i malo
posramljen, jer je prije puno puta govorio Mariji o dobrom prijemu na koji će
zasigurno naići u Betlehemu.
Nad vratima je bio neki istak, pod koji je Josip svezao magare, a onda je napravio
sjedalo za Mariju. Oko 20 sati, kad su stigli u tu spilju, bijaše već prilično mračno.
Josip zapali baklju i uđe u spilju. Ulaz je bio vrlo uzak. Zidovi su bili nabijeni svim
vrstama grube slame, kao rogoz, iznad kojih su visjele hasure od trske. Otraga u
spilji na stropu, bijahu neke rupe za provjetravanje. Sve u spilji bijaše u neredu. Josip
sve izbaci van, počisti, načinivši tako više prostora, a u stražnjem dijelu spilje pripravi
ležaj i sjedalo za Mariju, koja je već sjedila na nekoj krpi sa zavežljajem prtljage kao
potpornjem.
Tada Josip uvede magare unutra, a lampu pričvrsti na strop. Dok je Marija blagovala,
on iziđe van na polje u smjeru Spilje podojenja (Mliječna spilja). Dođe do potočića i

potopi kožnu čuturu u nj, da se napuni. Otišao je i do grada, gdje je nabavio malo
hrane, neke druge stvarčice i mislim, nešto voća. To bijaše stvarno na Šabat, ali zbog
velikog broja stranaca u gradu i njihove potrebe za raznim potrepštinama, roba je još
uvijek bila izložena na tržnici za prodaju. Cijena se plaćala odmah pri kupnji. Mislim
da su sluge ili pogani čuvali tezge, ali ne mogu se baš svega sjetiti.

Kad se Josip vratio donio je mali smotak tankih štapića, lijepo aranžiranih s trskom, i
jednu škrinju s ručkom, u kojoj je bio ugljen. Ugalj istrese na ulazu spilje, te zapali
vatru. Zatim ode po čuturu i donese vodu, pa pripremi obrok. Obrok se sastojao od
variva neke velike biljke koja je imala puno sjemenja, te nešto kruha. Nakon što su
objedovali, Marija leže da se odmori na svom grubom ležaju, preko kojega je Josip
rasprostro prekrivač. Josip je pripremao svoj ležaj na ulazu u spilju. Kad je to
zgotovio, ode ponovo u grad. Prije nego li je otišao, postavio je sve zapreke na ulazu
u spilju, kako bi zadržao toplinu unutar spilje. Tada po prvi puta, vidjeh Blaženu
Djevicu na koljenima kako moli, nakon čega leže na tepih pored sebe, ruka joj pod
glavom, a zavežljaj joj služi kao jastuk.

Ova je spilja bila na kosini brda grada Betlehema. Šumarak predivnih stabala stajaše
ispred nje, na ulazu, a otuda su se mogli vidjeti neki tornjevi i krovovi kuća grada
Betlehema. Iznad ulaza, kojeg su zatvarala vrata od trske, bijaše sjenica. Od ulaza,
prilično širok prolaz je vodio do spilje. Spilja bijaše kao neki nepravilni podrum,
poluokrugao, polu trokutast. Na jednoj strani prolaza bijaše neki uleknuti kutak-niša,
poprilično niži nego li ostala površina, a njega je Josip zatvorio zastorom i uredio za
svoj ležaj. Ostatak prolaza, od niše do ulaza, on zakloni zastorima. Tamo bijaše i kao
neka smočnica.

Prolaz nije bio tako prostran kao sama spilja, koja inače bijaše prirodno izdubljena.
Unutrašnji zidovi spilje, koje je napravila priroda, izgledahu poprilično ugodno i čisto.
Meni se stvarno činilo da je tamo ipak lijepo. Više mi se sviđalo od nekih građevina
koje su ljudi sazidali. Samo se gornji dijelovi spilje činjahu kao da ih je uređivala
ljudska ruka. U prolazu je također bilo nekoliko rupa. U sredini svoda bijaše otvor i
čini mi se, tri izdubljena okrugla upola manja otvora. Ovi su otvori bili ljepši nego li

onaj glavni, izgleda da ih je napravio čovjek. Pod spilje je padao, tj. bio je niže razine
od ulaza. Sa tri strane su ga okruživala kamena sjedala, nekako podignuta, široka na
nekim mjestima, a na drugim uska. Na jednom mjestu, na njegovoj široj strani,
stajalo je magare. Spilja na toj strani bijaše dovoljno visoka, da je magare taman
moglo stajati. Tu se spremalo i krmivo za stoku. Duž toga kuta spilje pružao se žlijeb,
koji je vodio van, a ja sam vidjela da je Josip svaki dan čistio spilju.

Tamo gdje će Marija roditi Dijete i gdje sam je vidjela stajati u trenutku kad je
rađala, bijaše isto takvo kameno sjedalo. Jasle su bile u niši zida, dolje, na kraju
spilje. Blizu jasala bijaše drugi ulaz u spilju, koji je bio u vršku kosine brda, koja se
pružala u grad. U pozadini, brdo je padalo u prekrasnu dolinu, zasađenu drvoredom.
Ova je dolina vodila do Spilje podojenja Abrahama, smještenoj u projekciji
nasuprotnog brda. Dolina je u širinu mogla imati oko desetak minuta hoda, a kroz
nju je tekao potočić, iz kojeg je Josip uzimao vodu.

Pokraj originalne Spilje rođenja, u istom brdu bijahu još i druge dvije spilje. Bile su
nekako niže smještene, a u jednoj je često Blažena Djevica ostajala skrivena.

Kada je davno poslije, sveta Paula, položila prve temelje za svoj samostan u
Betlehemu, vidjela sam malu, svijetlu kapelicu podignutu u dolini, na istočnoj strani
Spilje. Bila je tako napravljena kao da je nastavak na stražnju stranu Spilje i točno
nasuprotna mjestu gdje je Isus rođen. Ova je mala kapela bila napravljena od drveta,
a sa stropa su visjele pregrade od trske i razne tapiserije. Vani, svaka zasebno,
bijahu izgrađene četiri ćelije od laganog pruća, kao pastirski torovi, kao što je običaj
u Palestini. Svaka je ćelija imala svoju malu ogradu i mali vrt, a sve su bile povezane
natkrivenim hodnikom koji je vodio u kapelicu. Ovdje su sveta Paula i njena kći
okupile svoje prve prijateljice.
U kapelici, odvojeno od zida, stajaše oltar s malim tabernakulom. Iza njega je visjela
crveno bijela svilena zavjesa, koja je skrivala model Spilje rođenja, koji je sveta Paula
dala napraviti. Bijaše on odvojen od ostatka stvarne Spilje, od stvarnog mjesta gdje
je Isus rođen samo jednim kamenim zidom. Ova je spilja bila napravljena od bijelog
kamena, a bila je tu i vjerna kopija Isusova lika. I jasle su bile napravljene, čak je i

slama visjela po njenim zidovima. Djetešce bijaše također izrađeno od bijela kamena,
lagano prekriveno plavim velom. Lik je bio udubljen, a ne debeo i okrugao. Često
sam viđala svetu Paulu kako uzima taj lik u ruke i moli.
Iznad zidova ove spilje, visio je natpis na kojem je bilo naslikano magare s glavom
okrenutom ka spilji. Bilo je izvezeno u raznim bojama, a griva mu napravljena od
prediva, tako prirodno, da je stvarno izgledalo stvarno. Iznad spilje bijaše otvor u
kojem su pričvrstili zvijezdu. Često sam vidjela kako se Isus ovdje ukazuje svetoj
Pauli i njenoj kćeri. Ispred zastora, desno i lijevo od oltara, visjele su lampe.

Rođenje Djeteta Isusa

Sutradan sam vidjela Josipa kako uređuje ležaj i sjedalo za Mariju u tzv. Spilji
podojenja Abrahama, koja je također bila i grobnica njegove dojilje Marahe. Bila je
prostranija nego li Spilja rođenja. Marija ostade u toj spilji nekoliko sati, dok je Josip
pospremao Spilju rođenja. Iz grada je donio dosta sitnog posuđa i nešto sušenog
voća. Marija mu reče da će roditi Dijete kad padne noć. Tad je bilo točno devet
mjeseci otkad je Maria bezgrješno začela po Duhu Svetom. Njemu se Marija molila
da učini sve kako bi ona i Josip postali dostojni primiti Dijete obećanja, to Božje
dijete koje je natprirodno začeto. Zamolila Ga je da ujedini s njom u molitvi, sva ona
tvrda srca koja Mu nisu pružila sklonište.
Josip predloži da pozove neke pobožne žene koje je poznavao u Betlehemu, kako bi
pomagale Mariji, ali ona to odbi, rekavši da joj nije potrebna ničija pomoć. Kad Josip
dovede Mariju natrag u Spilju rođenja, bilo je oko pet popodne. Uokolo je objesio još
nekoliko dodatnih lampi. Pred vratima je, pod istakom, napravio mjesto za malu
magaricu, koja je s polja radosno doskakutala do njih.

Kad Marija reče Josipu da se vrijeme približilo i da bi bilo dobro da on sad počne
moliti, Josip je napusti i ode do svoje niše, poslušavši njenu molbu. Prije nego je
otišao u svoju nišu, još jednom se osvrnu i pogleda k onom dijelu spilje gdje je
Marija u molitvi već klečala na ležaju, leđima okrenuta k njemu, a licem prema
istoku. Josip ugleda da je spilja ispunjena svjetlošću koja je izbijala iz Marije, jer ona

bijaše cijela obavijena svjetlošću, kao nekim plamenovima. Bijaše to kao kad je
Mojsije gledao gorući grm. Josip se prostre po zemlji i više nije gledao unatrag.

Slava je oko Marije postajala sve svjetlija i svjetlija, tako da se lampe koje je Josip
objesio više nisu ni vidjele. Marija je klečala, a oko nje je u naborima padala njena
bijela haljina. Oko ponoći, njena molitva postade ekstatična, a ja je ugledah kako
lebdi iznad tla, da se ispod nje moglo dosta prostora vidjeti. Ruke je prekrižila na
prsima, a svjetlo oko nje postade izvanredno blještavo. Više nisam vidjela stropa
spilje. Iznad Marije se pružala staza svjetlosti, sve gore do nebesa. Svjetlosna je
staza izgledala, kao da jedna svjetlost izlazi iz druge, kao da se jedan lik stapa s
drugim, a iz tih drugih sfera svjetlosti izlazila su nova nebeska bića.
Marija je stalno molila, oči je oborila prema tlu. U taj tren ona porodi Dijete Isusa.
Vidjela sam Ga kao malo novorođenče, puno svjetlosti, sjajnije od ostale svjetlosti,
leži na ponjavi kraj njenih koljena. Dok sam ga gledala, učinilo mi se kao da raste. Ali
bljesak te briljantne svjetlosti bijaše nevjerojatan, pa ne znam jesam li to stvarno
vidjela i uopće kako sam to vidjela. Čak je i neživa priroda izgledala kao potresena.
Kameni zidovi i strop spilje su sjali i izbacivali kao neke iskre, kao da su oživjeli.

Marijina je ekstaza trajala nešto dulje. Tad je vidjeh kako prebacuje prekrivač preko
Djeteta, ali još Ga nije uzela u naručaj, čak Ga nije ni dotakla. Nakon dosta vremena,
vidjeh Dijete kako je uzbuđeno i plače, i tek tad se Marija povratila k punoj svijesti.
Zajedno s prekrivačem podiže Dijete do svojih grudi, povi i sebe i Dijete velom.
Mislim da je Dijete tad sisalo. Ugledah anđele u ljudskom obliku oko Marije, prostrte
licem ka tlu.
Može biti da je bilo oko sat nakon porođaja kad je Marija pozvala Josipa koji je još
uvijek bio prostrt u molitvi, da priđe. Kad je došao, pade na koljena, licem dotaknu
zemlju u stanju sreće, čašćenja i poniznosti. Marija mu ponovo reče neka pogleda
Sveti dar s nebesa, a tad Josip uze Dijete u naručaj. Blažena Djevica tad omota dijete
u crvenu plahtu, pa preko nje u bijelu, ovijajući dijete sve do ispod pazuha. Ramena i
glavu djeteta je omotala drugim platnom. Imala je samo četiri male plahte za
povijanje djeteta. Tad položi dijete u jasle, koje su bile ispunjene slamom i finom
mahovinom, preko čega je položila prekrivač, pa je on visio sa strana jasli. Jasle su

stajale na nekom kamenu, a na tom mjestu je tlo spilje bilo ravno i protezalo se sve
do prolaza, gdje je postajalo šire. Pod na tom dijelu spilje bijaše niži od mjesta gdje
je Dijete rođeno, a prema njemu su vodile stepenice koje su bile usječene u zemlju.
Kad je Marija položila Dijete u jasle, ona i Josip stajaše kraj jasala sa suzama
radosnicama, pjevajući hvale Bogu.
Sjedalo i ležaj Blažene Djevice bijahu blizu jasala. Prvi dan sam je vidjela sjediti
uspravno i odmarati se ležeći postrance. Na njoj nisam primijetila nikakvih posebnih
znakova slaboće ili bolesti, kako inače imaju žene koje su rodile. I prije i poslije
porođaja, bila je odjevena u bijelo. Kad bi došli posjetioci, obično bi sjedila kraj
jasala, više zamotana u veo.

U noći rođenja, u spilji koja je ležala desno od Spilje rođenja, izbio je jedan
prekrasan izvor. Voda je otjecala, a sutradan je Josip iskopao tok za vodu i uredio
izvorište.
U ovim vizijama, čak i u samim događajima, nisam vidjela toliko izvanjskih radosnih
događaja u prirodi, kao što bi ih vidjela recimo na Božić. Tada je radost bila
unutrašnjeg značenja. Ali ipak, vidjela sam izuzetnu sreću, čak i u najudaljenijim
mjestima na kugli zemaljskoj, nešto prekrasno se događalo u ponoć.

Tim događajem, dobri su bili ispunjeni divnim čežnjama, a zli stravom. Vidjela sam
također mnoge životinje, čak i najniže, ushićene srećom. Posvuda sam vidjela
izbijanja izvora vode, cvijeće se pojavilo i procvjetalo na mnogim mjestima, stabla i
biljke propupale i procvjetale novim životom, a sve je odisalo svojim mirisima. U
Betlehemu je bilo maglovito, nebo je sjajilo sumorno crvenkastim sjajem. Ali, iznad
Doline pastira, oko Spilje rođenja i u dolini Spilje podojenja, bijahu svijetli oblaci koji
nose osvježavajuću rosu.

Vidjela sam stada trojice starijih pastira, blizu brda, planduju ispod sjenica. Ali dosta
dalje, blizu pastirskog tornja (kao lovačka čeka), bijahu stada na otvorenom. Vidjela
sam tu trojicu starijih pastira, koje je probudila divota ove noći, kako stoje pred
svojim kolibama, gledaju okolicu, pokazujući predivno svjetlo koje je sjalo iznad Spilje

rođenja. I pastiri na udaljenom tornju bijahu također budni, u punom pokretu. Penjali
su se na toranj, gledali prema Spilji i pitali se kakvo je to svjetlo.

Vidjela sam nešto kao oblak slave, kako silazi na trojicu pastira. U tom sam oblaku
vidjela likove, idu tamo amo, a čula sam i predivne glasove kako nježno pjevaju.
Isprava su pastiri bili jako preplašeni. Tad se ispred njih pojavi pet ili sedam divnih
svjetlom okupanih likova, držali su duge trake kao svitke, na kojima su pisale riječi, a
slova su bila velika kao dlan. Anđeli su pjevali Gloriju.

Anđeli su se također pojavili i ispred pastira kod tornja, a i drugdje. Nisam vidjela
pastire kako odmah žure k Spilji. Prva trojica su bila oko sat i pol udaljeni od Spilje, a
oni kraj tornja još toliko. Ali, vidjela sam kako su angažirani u nastojanju, koje bi
darove ponijeli novorođenom Spasitelju. Trojica pastira tek u zoru otiđoše do Spilje
rođenja.

Vidjela sam da su tu noć, imali vizije: Ana u Nazaretu, Elizabeta u Juti, Noemi,
proročica Ana i starac Šimun u Hramu, u njima su vidjeli da se Spasitelj rodio. Dijete
Ivan je bilo neizrecivo veselo. Ali, samo je sveta Ana znala gdje se rođenje dogodilo.
Drugi, čak i Elizabeta, poznavali su Mariju i vidjeli je u vizijama, ali o Betlehemu nisu
znali ništa.

Vidjela sam također da se nešto divno dogodilo u Hramu. Svici pisama Saduceja su
se više puta zamotali nekom nevidljivom silom, što je prestravilo njihove glavešine. O
tome je bilo čak zapisano u arhivima, ali velikim mitom taj je slučaj zataškan.

Vidjela sam da su u Rimu, u četvrti s druge strane rijeke, tamo gdje su Židovi
boravili, spontano izbili izvori neke tekućine, masne kao ulje, na čuđenje sviju. Kad je
Isus rođen, veličanstvena statua rimskog boga Jupitera žestoko pade i razbi se u
komadiće. Svi se na to prestraviše. Učiniše mnoge žrtve, a upitaše i drugog idola,
mislim Veneru, što se to zbiva. Iz usta Venere đavao je bio prisiljen reći što se to
dogodilo, jer je jedna Djevica začela i rodila Sina. Rekao im je i o razlogu izbijanja
izvora ulja. Gdje se to dogodilo, danas stoji crkva u čast Majke Božje.

Vidjela sam da su poganski svećenici duboko potreseni tim događajima. Istraživali su
svoja pisma i otkrili slijedeću povijest: prije otprilike 70-ak godina, taj se idol (Jupiter)
naveliko štovao. Bio je ukrašen zlatom i dragim kamenjem, u njegovu čast su se
održavale velike svečanosti, a brojne žrtve su mu prinošene.
Ali u to doba, bijaše u Rimu jedna napose pobožna žena, koja je živjela po svojoj
savjesti. Ne znam je li bila Židovka ili ne, ali je imala vizije, izgovarala je proroštva, a
mnoge je osobe osvijestila o razlogu njihove sterilnosti. Ta žena im je rekla da ne bi
trebali štovati tako skupog idola, jer jednog ćete dana vidjeti kako će se raspasti po
sred sredine. Ovo je proroštvo bilo tako jako, da su ženu zatočili i mučili, sve dok nije
svojim molitvama od Boga isprosila informaciju kad će se to zbiti. Poganski su
svećenici tražili da im kaže što zna o tome, a ona reče, «idol će se srušiti kad
Bezgrješna Djevica rodi Sina.» Oni je ismijavaše i napokon je otpustiše, proglasivši je
ludom.
Sad su se sjetili te zgode, proglasili su svima da je ta žena govorila istinu.

Vidjela sam da je jedan rimski časnik imenom Lentulus, koji je bio prijatelj svetog
Petra i predak mučenika-svećenika Mojsija, zabilježio ovaj događaj, kao i događaj s
izbijanjem izvora ulja.

U noći Isusova rođenja, vidjela sam cara Augusta na Kapitolu. Imao je viziju duge, a
na dugi sjedi Djevica s Djetetom. Upitavši savjetnike o tome što je vidio, dobi
odgovor, »Dijete je rođeno, a pred njim svi moramo pobjeći!» Car odmah naredi da
se podigne oltar i ponude žrtve Sinu Djevičinu, kao «Prvorođenom od Boga».

Imala sam vizije i u Egiptu, daleko do iza Matareje, Heliopolisa i Memfisa. U toj regiji
bijaše jedan veliki idol, koji je davao odgovore na svako postavljeno pitanje.
Iznenada zašuti. Kralj naredi ogromne žrtve po cijelom kraljevstvu, ne bi li povratio
govor idolu. Tada Bog zapovijedi đavlu da kaže, «umuknuo sam, moram ustupiti
mjesto drugome. Sin Djevice je rođen, a na ovom mjestu će biti podignut Hram u
Njegovu čast.» Kad je to čuo, kralj zaželi podići Hram novorođenom Djetetu odmah
do ovog boga, ali ne mogu se točno sjetiti, kako je završio ovaj događaj. Samo znam da je idol uklonjen, a da je podignut Hram u čast Djevice i Djeteta o kojem je idol
govorio, ali su poslije i tamo poganski žrtvovali s poganskim ritualima.

Viđenja Anne Katarine Emmerich

3 komentara:

Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...