petak, 23. lipnja 2017.

Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!


Potpuni oprost u nekim liturgijskim danima:
- na Blagdan Srca Isusova: Pomirna molitva na čast Presvetog Srca Isusova ("Jesu dulcissime - Premili Isuse"), izmoljena javno u crkvi [v. potpunije]

Pomirna molitva Pape Pija XI.

Premili Isuse! Ti si neizmjerno ljubio ljude, a oni tu tvoju ljubav tako nezahvalno zaboravljaju, zanemaruju i preziru. Klečeći pred oltarom tvojim hoćemo evo mi, da ti iskažemo osobito poštovanje i njime popravimo toliki opaki nemar i uvrede, kojima ljudi odasvud udaraju na ljubezno Srce tvoje.

Znamo nažalost, da smo se i mi katkada tako nevrijednim pokazali, pa žalimo to s najdubljom boli i molimo milosrđe tvoje ponajprije za sebe. Spremni smo okajavati svojevoljnom pokorom ne samo grijehe, koje smo počinili sami, već i zla djela onih, koji su daleko odlutali s puta spasenja i otvrdnuli u svojoj nevjeri, pa ne će da idu za tobom, vođom i pastirom, ili su pogazili krsni zavjet i odbacili slatki jaram tvoga zakona.

Sve te žalosne opačine hoćemo da okajemo. No, napose kanimo naknađivati za nečedno i ružno življenje i odijevanje, za tolike zamke, što ih stavlja pokvarenost nevinim dušama, za oskvrnjivanje bagdana, za mrske psovke izbacivane protiv tebe i tvojih svetaca, za napadaje na tvog namjesnika i svećenstvo, za nemar i strašna svetogrđa, kojima se pogrđuje sam Sakramenat božanske ljubavi i napokon za javne prestupke naroda, koji se diže na prava Crkve, što si je ti osnovao i na njezino učiteljstvo.

O, da možemo oprati te opačine krvlju svojom! Međutim, da naknadimo za pogrđenu božansku čast, prinosimo ti onu zadovoljštinu, što si je nekad na Križu ti sam prikazao Ocu i koju obnavljaš svaki dan na oltarima. Tomu pridružujemo pokore Djevice Majke, sviju svetaca i pobožnih kršćana. - Obećajemo ti od svega srca, da ćemo grijehe, što smo ih počinili mi i drugi i nemar za toliku ljubav, koliko bude do nas s pomoću tvoje mllosti popravljati tvrdom vjerom, čestitim življenjem i točnim vršenjem evanđeoskoga zakona, osobito zakona ljubavi. Obećajemo, da ćemo svim silama sprečavati uvrede, što ti se nanose i da ćemo poticati sve, koje bude moguće, da nasljeduju tebe.

Primi, molimo te, dobrostivi Isuse, po zagovoru naše pomiriteljice blažene Djevice Marije ovu dragovoljnu naknadu i daj nam veliki onaj dar postojanosti, da te do smrti vjerno slušamo i služimo, da svi napokon stignemo u onu domovinu gdje ti s Ocem i Duhom Svetim živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. Amen.

četvrtak, 25. svibnja 2017.

Što nam donosi suradnja između Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) i modernističkog Rima? U francuskom distriktu smijenjena sedmorica dekana


U nedjelju 7. svibnja sedmorica „dekana“ (regionalni poglavari većih geografskih područja) iz francuskog distrikta Svećeničkog Bratstva sv. Pija X. pročitalo je s ambona izjavu upućenu vjernicima u kojoj izražavaju svoje odbijanje „ustupka“ Vatikana u vezi ženidbi FSSPX-a, za koje tvrde da je opasna i subverzivna smicalica, a također opominju protiv bilo kakvog budućeg dogovora s modernističkim Vatikanom: 


Dostupan je i engleski prijevod na ovoj stranici: 

Vjerojatno najeksplozivniji dio su zadnja dva paragrafa, koja kažu: 

„Napokon, dopustite nam da izrazimo svoje veliko čuđenje u vezi reakcije na odluku Rima. Osobna prelatura, koju kao na štapu njišu pred očima Bratstva sv. Pija X., trebala nas je priznati kakvi jesmo i zadržati našu neovisnost o mjesnim ordinarijima. Međutim, prve odluke koje su donesene sastoje se u nepravednom podlaganju naših ženidbi tim istim ordinarijima, dok će sutra otvaranje bilo kojih novih kuća (crkvi) morati dobiti njihovo odobrenje. To pokazuje do koje mjere vlada dvosmislenost ne samo u domeni vjere i morala, nego čak i u kanonskim pitanjima. 

Također, u ovoj stogodišnjoj obljetnici ukazanja u Fatimi, zazivamo Bezgrješno Srce Marijino, ne da bi završilo našu kanonsku situaciju, koju neki drže neregularnom, nego da bi Crkva mogla biti oslobođena okupacije modernista i da najviši autoriteti opet nađu put koji je slijedila Crkva do Drugog vatikanskog koncila. Tada će naši biskupi moći staviti svoje biskupstvo u ruke Prvosvećenika.“ 

Sedmorici svećenika koji su potpisali i pročitali ovu deklaraciju pridružili su se poglavari triju redovničkih zajednica. Njihova imena su: 

nedjelja, 21. svibnja 2017.

13. svibnja: papa Franjo reinterpretira Fatimu


Petsto tisuća ljudi čekalo je papu Franju pred Fatimskim svetištem radi proglašenja svetima dvaju pastirčića Franje i Jacinte koji su imali 9 i 11 godina i koji su skupa s rodicom Lucijom dos Santos vidjeli i čuli Gospine riječi između 13. svibnja i 13. listopada 1917. godine. Proglašenje svetima dogodilo se i Crkva je u popis svetaca uvrstila dvoje najmlađe djece ne-mučenika u svojoj povijesti. U tijeku je proces beatifikacije njihove rodice Lucije koja je preminula 2005. godine. 

Ono što su pak očekivali oni koji su odani Fatimi po cijelome svijetu nije bila samo kanonizacija vidjelaca, nego i Papino izvršenje nekih Gospinih zahtjeva koji su do dana današnjega ostali neispunjeni. 

I zbilja, ove se godine obilježavaju dvije oprečne stogodišnjice: Fatimska ukazanja i boljševička revolucija Lenjina i Trockoga koja se dogodila u Rusiji u istome mjesecu kada se u Portugalu zaključivao ciklus Gospinih ukazanja. U Fatimi je Gospa nagovijestila da će Rusija proširiti svoje zablude po svijetu i da će iz tih zabluda proisteći ratovi, revolucije i progoni Crkve. Kako bi se izbjeglo te nesreće, Gospa je ponajprije zahtijevala iskreno pokajanje čovječanstva i povratak načelima kršćanskoga ćudoređa. Ovome popravljanju kršćana Gospa je dodala dva posebna zahtjeva: posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu koju treba izvršiti Papa ujedinjen sa svim biskupima svijeta i proširenje pobožnosti pet prvih subota koja se sastoji u sjedinjenju s Njom, nakon što se ispovjedimo i pričestimo, na pet prvih subota uzastopce, razmatrajući petnaest minuta i moleći svetu Krunicu. 

Širenje pobožnosti prvih subota u mjesecu crkvene vlasti nikada nisu promicale, papinski čini povjeravanja i posvete Gospi bili su parcijalni i nepotpuni, a nadasve, već barem pedeset godina, crkveni ljudi ne propovijedaju većma duh žrtve i pokajanja koji je tako usko povezan s duhovnošću dvoje kanoniziranih pastirčića. Kada je 1919. godine Lucija posjetila Jacintu u bolnici uoči njezine smrti razgovor je bio posve usredotočen na patnje koje dvije rodice prikazuju kako bi grješnici izbjegli strašne muke u paklu koje im je Gospa pokazala. 

Papa Franjo koji nikada prije nije bio u Fatimi, čak ni kao svećenik, nije dotaknuo nijednu od ovih tema. Dana 12. svibnja u Kapelici ukazanja, predstavivši se kao „biskup odjeven u bijelo“, Papa je rekao: „Dolazim kao prorok i glasnik kako bih oprao noge svima, za istim stolom koji nas ujedinjuje“. Potom je izrekao poziv da se slijedi Franjin i Jacintin primjer. „Proći ćemo tako svaki lom, ići ćemo kao hodočasnici svim putovima, srušit ćemo sve zidove i nadići sve granice, izlazeći prema svim periferijama, pokazujući Božju pravdu i mir.“ U svojoj propovijedi 13. svibnja na trgu pred Fatimskom crkvom Franjo je podsjetio „svu svoju braću u krštenju i u čovječnosti“, a osobito „bolesne i nepokretne, zatočene i nezaposlene, potrebite i napuštene“, pozivajući da se „otkrije mlado i lijepo lice Crkve koje zrači kada je misionarsko, gostoprimljivo, slobodno, vjerno, siromašno sredstvima i bogato ljubavlju.“ 

Tragična dimenzija Fatimske poruke koja kruži oko pojmova grijeha i kazne odgurnuta je. Gospa je rekla malenoj Jacinti da ratovi nisu drugo nego kazna za grijehe svijeta te da grijesi koji velik broj duša odvode u pakao jesu grijesi protiv čistoće. Ako danas živimo „treći svjetski rat u dijelovima“, kako je često ponavljao papa Franjo, kako to da ga se ne poveže sa strašnom eksplozijom suvremenog imoralizma koji je dospio do toga da legalizira obrtanje moralnih zakona? Gospa je još rekla Jacinti da ako ne dođe do popravljanja i pokajanja, čovječanstvo će biti kažnjeno, ali na koncu pobijediti će njezino Bezgrješno Srce i cijeli svijet će se obratiti. 

Danas se ne samo gnušaju nad riječju kazna, jer Božje milosrđe briše svaki grijeh, nego je i sama misao obraćenja nedobrodošla i nepoželjna jer je prozelitizam prema papi Franji „najjači otrov protiv ekumenskoga puta“. 

Treba priznati da Fatimska poruka reinterpretirana prema sociološkim kategorijama pape Bergoglia nema baš neke veze s proročkim nagovještajem pobjede Srca Marijina koji je prije stotinu godina Gospa uputila svijetu. 

Tekst: Roberto de Mattei u „Il Tempo“, 14. svibnja 2017. 

subota, 13. svibnja 2017.

Što je Nova evangelizacija?


Tyler Nethercott, bivši učitelj vjeronauka, u radijskoj emisiji „Church and state“ tradicionalnog katoličkog radija Magnificat odgovara na pitanje što je Nova evangelizacija i po čemu se razlikuje od stare evangelizacije, daje osvrt na stanje u današnjoj Crkvi i objašnjava koji su nedostaci današnjih katolika – novus ordo katolika, neokonzervativnih i tradicionalnih. 

Voditelj: Termin „Nova evangelizacija“ asocira nas na papu Ivana Pavla II. No otkad je ona uvedena, u Crkvi možemo svjedočiti drastičnom padu zvanja, rjeđim odlascima na misu, smanjenju broja časnih sestara, … znate ostatak priče. Što je Nova evangelizacija, što je stara evangelizacija, kako bi katolici trebali gledati na katehizaciju i što činiti kako bismo mlade ljude zadržali u Crkvi? Kakvo je bilo vaše iskustvo s Novom evangelizacijom i podučavanjem vjeronauka u školi? 

Tyler: Nakon otpada od vjere vratio sam se u Crkvu i Bogu hvala na tome. Na početku sam išao u svoju lokalnu novus ordo župu i pun revnosti i žara upoznavao sam različite ljude svojih godina, nastojeći što više saznati i nadoknaditi ono što sam izgubio u gotovo deset godina otpadništva od vjere. Posvuda sam čuo taj termin – „Nova evangelizacija“. Osobito među mlađim katolicima koje sam susretao. Čak niti nakon nekoliko mjeseci nije mi zapravo bilo jasno što ta fraza zapravo znači… Pa sam pitao jednog svog prijatelja s kojim sam bio blizak i koji je bio aktivan u našoj župi. Izravno sam ga upitao što znači „Nova evangelizacija“, kako je ona uopće nastala. Znao sam da je papa Ivan Pavao II. skovao taj termin, a taj moj prijatelj je bio veliki ljubitelj Ivana Pavla II. Upitao sam ga, no on nije znao što bi odgovorio. Pitao sam ga kako se ta Nova evangelizacija razlikuje od stare, no nisam dobio nikakav konkretan odgovor. Nastavljao sam postavljati isto pitanje, a dobivao sam prilično maglovite odgovore. Svećenik kojeg sam pitao blijedo me gledao, ne shvaćajući zašto uopće postavljam to pitanje. Zatim sam krenuo guglati i sve što sam našao bila je hrpa kontradiktornosti. Na stranici Američke biskupske konferencije pisalo je da nam treba Nova evangelizacija zbog pada broja zvanja. Mislim da je ona usmjerena prema onima koji su primili sakramente, ali nikada nisu zapravo naučili vjeru. Možda je namjera dobra, možda žele rekatehizirati ljude i obratiti one koji nisu katolici. No ono što ne uviđaju je da je sadašnja situacija rezultat ili plod Drugog vatikanskog koncila i nove Mise, kao i svih promjena koje su uvedene. Sada nastoje smisliti neki novi pristup vjeri kako bi privukli ljude. 

Voditelj: Nedavno smo čuli da je papa Benedikt XVI. rekao da su misionari u 16. stoljeću bili uvjereni da je nekrštena osoba zauvijek izgubljena i da je takvo uvjerenje definitivno napušteno nakon Drugog vatikanskog koncila. Očito je da su to plodovi ekumenizma, dijaloga i „bratskih odnosa“. Očito taj dio oni ne shvaćaju, iako možda imaju plemenitu namjeru, no čini mi se da oni i nemaju snažnu želju dovesti ljude u puninu jedine prave, katoličke vjere. Sve se svodi na dijalog i gradnju mostova, dok ljudi ostaju na svojim mjestima. Kako vi kao vjeroučitelj vidite da Crkva podučava te mlade ljude? 

ponedjeljak, 8. svibnja 2017.

GOSTUJUĆI AUTOR Rođendansko pismo svetom Alojziju Stepincu

"Pastir dobri život svoj polaže za ovce"

Voljeni Kardinale, Uzore presjajni,

Hrvatski narod danas Ti se obraća s osobitim poštovanjem i od srca Ti želi sretan rođendan!

Puno je toga što bismo Ti ovom prigodom htjeli reći, ali kada promislimo uviđamo da Te zapravo nemamo čime obradovati. Bilo bi zasigurno drugačije da je Katolička Crkva zadržala pastoralnu praksu, tradiciju i doktrinu kakvu je imala u Tvoje doba, a naša Hrvatska u međuvremenu postala uspješna i neovisna zemlja kakvu si priželjkivao. No istina je da na obje fronte godinama nižemo uglavnom poraze i razočarenja.

Tvoja se domovina još uvijek nalazi pod utjecajem onih koji, bježeći od odgovornosti, spas svoj traže u manipulaciji narodom, strukturnom nasilju i grčevitom stiskanju ključeva što nas dijele od tajni strogo čuvanih arhiva. Sigurno predosjećaju da se bliži kraj kolektivnom ispaštanju Hrvata zbog neodpustivih djela dobro znanih pojedinaca koje si i sam neumorno upozoravao i opominjao. Vjerojatno se prisjećaju mnogih nevinih duša koje su zbog njih postale žrtvama – kako bi Ti rekao – Utjelovljene Laži, a možda su konačno shvatili i da su s Tobom činili nezamislivo: pritvorili Te bojeći se snage Duha Svetoga, trovali Te bojeći se Vječne Istine, izvadili Ti srce bojeći se vlastite Savjesti, osuđivali Te bojeći se Tvoje Svetosti. Desetljećima su za sve svoje pronalazili opravdanja: za svaki sebični motiv, za svaku očitu obmanu i za svaki okrutni čin! Njihovi su se zakoni morali poštivati, njihova mišljenja uvažavati i njihovi prohtjevi ispunjavati.

Nije ni sada puno drugačije. Domovinski rat nas je izbavio iz jedne političke tvorevine tek da bismo bili ugurani u drugu, a zbivanja u Hrvatskom Saboru zrcale dekadenciju društva u svakom pogledu: vjerskom, moralnom, intelektualnom, kulturnom, gospodarskom, ekonomskom, političkom i građanskom. Iznova smo osiromašeni i obespravljeni, podijeljeni i raseljeni, izdani i prevareni. Posebno žalosti spoznaja da nemamo više ni duhovnih divova ni časnih pojedinaca ni istinskih domoljuba koji bi cijelim svojim bićem disali za Hrvatsku. Suvremenim društvom dominiraju bezlični politikanti i karijeristi koji ponajviše slijede vlastite interese, razmećući se floskulama na narodu uglavnom nerazumljivom birokratskom jeziku. Ne postoje među njima plemenite duše jer nitko nema ni volje ni snage oduprijeti se pošasti elitizma i korupcije kako bi djelovao za opće dobro. Voljeni naš Kardinale, nema nas tko voditi!

U godinama nakon Tvoje zemaljske smrti i Sveopća Katolička Crkva puno je izgubila od svoga identiteta: tuđinci, hereza, sinkretizam, razvrat i otpadništvo postali su stalno prisutne pojave. Mnogi su se biskupi odalećili i od Boga i od stada, nebrojeni karizmatici i nadriterapeuti sirote duše vode u propast, a liturgija je ponegdje toliko izobličena da obred Svete Mise ne bi ni prepoznao. Nerijetko se svećenici žale što narod sve manje ide u Crkvu, kao da ne znaju što je Gospodin govorio: "Zaista, zaista, kažem vam: tko god u ovčinjak ne ulazi na vrata, nego negdje drugdje preskače, kradljivac je i razbojnik. A tko na vrata ulazi, pastir je ovaca. Tome vratar otvara i ovce slušaju njegov glas. On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi. A kad sve svoje izvede, pred njima ide i ovce idu za njim jer poznaju njegov glas. Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju." (Ivan 10, 1-5)

Čini se da Katolička Crkva proživljava vrhunac Golgote koju si spominjao, što se očituje u pomno osmišljenom i upravljanom procesu njezine destrukcije pod izgovorom "crkvene reforme". Vjerojatno si se sada podsmijehnuo, jer znao si i u svoje doba, a znaš i sada što razni "reformisti" uporno pokušavaju s Tijelom Kristovim. Ni danas ne mare za svetost Kuće Božje, niti mogu razumjeti zbog čega si otvoreno osuđivao protestantizam i komunizam. U sveopćem kaosu modernizma i ekumenizma, zaboravili su i da se istinsku katoličku svetinju mora strogo poštivati. Naime, ne postoji niti jedan razlog ma koliko se činio uzvišen kojim bi bilo tko pred Trojedinim Bogom mogao opravdati i najmanje svetogrđe! Ta kako bi onda Bezgrešno Srce Marijino moglo dopustiti da o Tvojoj nebeskoj sudbini odlučuju oni koji nisu ništa doli trgovci i diktatori, oni kojima Katolička Crkva nikada nije bila Sveta, oni za koje depositum fidei nema nikakvu vrijednost, oni do kojih sensus fidei fidelium jednostavno ne dopire?!

Sveti Alojzije Stepinac, nikada ti nećemo moći dovoljno zahvaliti na osobnoj žrtvi koju si podnio za spasenje hrvatskoga naroda. Nepokolebljivo nas braneći od duhovne propasti te čvrsto vežući za Sina Božjega i našu Gospu Mariju, omogućio si nam da ostanemo u Kristovoj Istini i iščekujemo radost Vječnoga Života. Možda smo baš trebali doživjeti sadašnje društveno-političke i vjerske prilike kako bismo spoznali Tvoju veličinu i razumjeli Tvoje poruke. Rekao si, između ostaloga, da smo najjači onda kada nam preostaju tek sklopljene ruke i pogled upravljen Nebu. Stoga Ti ovom prigodom s neizmjernim pijetetom upućujemo sljedeću molitvu:

Voljeni Kardinale, Uzore presjajni,
Na poticaj Blažene Bogorodice Djevice Marije,
Majke milosrđa i Majke Crkve,
Kraljice mira i Suotkupiteljice čovječanstva;
Obraćamo Ti se kao Mučeniku i Svecu
S molbom za zagovor kod Nebeskoga Oca,
Vjerujući da će Te Svemogući uslišati,
Jer si prebivajući u milosti Duha Svetoga,
Za života bio primjer cijelom svijetu:

u pobožnosti i moljenju, u poniznosti i osluškivanju;
u blagosti i ufanju, u skromnosti i predanju;
u čistoći i poštenju, u dobroti i htijenju;
u ljubavi i odricanju, u iskrenosti i savjetovanju;
u odanosti i služenju, u zajedništvu i vođenju;
u naporu i traženju, u ustrajnosti i napredovanju;
u mudrosti i strpljenju, u budnosti i promišljanju;
u jakosti i djelovanju, u odvažnosti i stremljenju;
u poslušnosti i podnošenju, u opomeni i protivljenju;
u postojanosti i ispunjenu, u plemenitosti i življenju;
u neizvjesnosti i iščekivanju, u nepravdi i iskušenju;
u tuzi i razočarenju, u samoći i otuđenju;
u nevolji i strijepljenju, u izloženosti i poniženju;
u progonstvu i suđenju, u opasnosti i pogubljenju;
u zaštiti i hrabrenju, u pomoći i izbavljenju;
u potrebi i obraćenju, u oprostu i pomirenju;
u pokori i mrtvljenju, u boli i iscjeljenju;
u muci i trpljenju, u žrtvi i spasenju;
u vjeri i plamćenju, u svetosti i proslavljenju!

Molimo Te, Pastiru Hrvata,
Što već gledaš Božje prijestolje,
Smiluj se svojoj duhovnoj djeci
I spasi ih od prijeteće nevolje.
Pojačaj svjetlost Svete Crkve
I oživi autentičnu katoličku vjeru,
Ujedini razasuti hrvatski narod
I oplemeni opustošenu zemlju.
Umnoži brojnost naših obitelji
I zaštiti ih od svakoga zla,
Vrati domovini dostojanstvo
I oslobodi ju strukturnog nasilja.
Nagradi ustrajnost u praštanju
I utješi potrebite u trpljenju,
Ohrabri srca u pokajanju
I uputi ih ka obraćenju.
Nadahnjuj nas u radu i životu
I usmjeravaj državno vodstvo,
Probudi zanos u našem biću
I blagoslovi hrvatsko potomstvo.

Zbog Tvoje neizmjerne ljubavi i odanosti,
Preklinjemo Te, Sveti Alojzije Stepinac,
Odazovi se na zazive svoga lutajućeg stada;
Udijeli mu milost Tvoga moćnog zagovora
I povedi ga iznova putem vjere i spasenja
Po Kristu Gospodinu našem.
Amen.

8. svibnja 2017. godine

četvrtak, 27. travnja 2017.

Dok imaš vremena, sabiri besmrtno blago!

1. Ovdje će ti brzo biti kraj. Stoga pogledaj kako je s tobom.
2. Čovjek danas živi, sutra ga već nema.
3. A kad iščezne s očiju, brzo nestane i iz sjećanja.
4. O tupoga li i krutoga ljudskog srca! Obazire se samo na sadašnje stvari, a za buduće malo mari.
5. U svakom djelu i namisli vladaj tako, kao da ćeš danas umirijeti.
6. Kad bi imao čistu savjest, ne bi se osobito bojao smrti.

7. Mnogo je bolje čuvati se grijeha, nego bježati od smrti.
8. Ako nisi pripravan danas, kako ćeš biti sutra?
9. Sutra je nesigurno i tko zna hoćeš li ga imati?
10. Što koristi dugo živjeti kad se malo popravljamo?
11. Ah, dug život često ne popravlja, već nerijetko umnožava krivicu.
12. O da smo bar jedan dan ispravno živjeli na ovome svijetu!

13. Mnogi broje godine od obraćenja, ali je često sitan plod njihova poboljšanja.
14. Ako je strašno umrijeti, možda je još pogibeljnije dugo živjeti.
15. Blažen onaj koji uvijek ima pred očima čas svoje smrti i svaki se dan pripravlja na umiranje.
16. Ako si vidio nekoga umirati, znaj da ćeš ti istim putem prolaziti.
17. Kad svane, pomisli da nećeš doživjeti večeri. Kad smrkne, ne usuđuj se nadati jutru.
18. Budi, dakle, uvijek pripravan i živi tako da te smrt nikad ne zatekne nepripravna.

19. Mnogi umiru naglo i neočekivano. "Jer u čas kad i ne mislite, Sin čovječji dolazi."
20. Kad dođe taj posljednji trenutak, počet ćeš mnogo drukčije misliti o čitavu svojem proteklom životu i vrlo ćeš žaliti što si bio tako nemaran i mlak.
21. Sretan je i pametan onaj koji sada u životu nastoji biti onakav kakav želi biti u smrti.
22. Veliku hrabrost pri umiranju, naime, ulit će ti potpuno preziranje svijeta, žarka želja za napredovanjem u krepostima, ljubav prema zaptu, trud u pokori, spremnost na poslušnost, samozataja i podnošenje svake protivštine iz ljubavi prema Kristu.
23. Mnogo dobrih djela možeš učiniti dok si zdrav, a kad se razboliš, ne znam što ćeš moći.
24. Malo ih je koji se poprave u bolesti; kao što se malokad posvećuju i oni koji mnogo putuju.

25. Ne uzdaj se u prijatelje i u rodbinu i ne odgađaj svoje spasenje za budućnost jer će te ljudi zaboraviti brže no što misliš.
26. Bolje se pobrinuti sada, dok je hora, i gdjekoje dobro djelo poslati unaprijed, nego se uzdati u tuđu pomoć.
27. Ako se sada ne brineš za sebe, tko će se za te brinuti u budućnosti?
28. Sadašnje je vrijeme predragocjeno, ali ga, na žalost, nedovoljno iskorištavaš da bi u njemu zaslužio vječni život!
29. Doći će vrijeme kad budeš zaželio dan ili sat da bi se popravio, i ne znam hoće li ti poći za rukom.
30. Ej, dragi, kakve bi se pogibelji oslobodio, kakva golema straha riješio, kad bi već sada bio bogobojazan i mislio na smrt!

31. Nastoj sada živjeti tako, da se u času smrti možeš više radovati nego bojati.
32. Uči sad umirati svijetu da bi tada počeo živjeti s Kristom.
33. Uči sada sve prezirati da bi tada mogao slobodno pristupiti Kristu.
34. Kroti sada svoje tijelo pokorom, da bi se tada mogao sa sigurošću nadati.
35. O, luđače, što misliš da ćeš živjeti dugo, kad ti nijedan dan nije siguran?
36. Koliki su se prevarili i neočekivano rastali od tijela!

37. Koliko si puta čuo govoriti: onaj je pao od mača, onaj se utopio, onaj je pavši s visoka slomio vrat, onaj se ukočio pri jelu, onomu došao kraj usred igre; jedan poginuo od vatre, drugi od oružja; jedan od kuge, drugi od razbojnika.
38. I tako je svima svršetak smrt, a ljudski život odmiče kao sjena.
39. Tko će se tebe sjetiti nakon smrti i tko će se pomoliti za te?
40. Učini, dragi, učini, sada, što god za sebe možeš učiniti, jer ne znaš kad ćeš umrijeti.
41. A ne znaš ni što te čeka nakon smrti.
42. Dok imaš vremena, sabiri besmrtno blago.

43. Ne razmišljaj ni o čemu drugom nego o svojem spasenju; brini se samo za ono što je Božje.
44. Sada sebi priskrbi prijatelje štujući svece i nasljedujući njihova djela, da bi te oni, kad ostaviš ovaj svijet, primili u vječne stanove.
45. Boravi na ovoj zemlji kao putnik i gost kojega se uopće ne tiču svjetski poslovi.
46. Sačuvaj srce slobodno i okrenuto Bogu, jer ovdje nemaš grada u kojemu ćeš ostati.
47. Onamo sa suzama upravljaj svagdanje uzdahe i prošnje da bi tvoja duša nakon smrti zaslužila sretno prijeći Gospodinu.
__________________
2. Usp. 1 Mak 2,63;17. Mt 26,20; 19. Lk12,40; Mt 24,44; 25. Usp. Sir 5,8; 32. Usp. Rim 6,8; 34. Usp. 1 Kor 9,27; 38. Usp. Ps 144,4; Job 14,2; 40. Usp. Mt 25,13; 42. Usp. Gal 6,10; 44. Usp. Lk 16,9; 45. Usp. 1 Pt 2,11; 46. Heb 13,14.


Toma Kempenac, „Nasljeduj Krista“ – 23. poglavlje: „Razmišljanje o smrti“

petak, 21. travnja 2017.

Crkveni naučitelj sveti Alfonz de Liguori o molitvi; Za svladavanje napasti bezuvjetno nam je potrebna Božja pomoć


Peto, najpotrebnije sredstvo za duhovni život i za stjecanje ljubavi Božje jest molitva. [Prva četiri su: želja za savršenošću, odlučnost, misaona molitva (razmatranje) i Euharistija tj. često primanje sv. Pričesti] Po molitvi nam Bog otkriva svoju veliku ljubav prema nama. Može li biti veće ljubavi od toga kad netko kaže svom prijatelju: „Prijatelju, traži od mene što god hoćeš i ja ću ti to dati“? A Gospodin Isus nam upravo to kaže: „Molite, i dat će vam se!“ (Lk 11, 9) Zato je molitva svemoguća jer nam može od Boga isprositi svako dobro. Tko moli, dobiva od Boga ono što traži, kako piše Teodor. Lijepe su i riječi proroka Davida: „Blagoslovljen Bog koji mi molitvu ne odbi, naklonosti ne odvrati od mene!“ (Ps 66, 20).

(…) Ponizna molitva nije samo korisna, nego i nužna za spasenje. Za svladavanje napasti bezuvjetno nam je potrebna Božja pomoć.

(…) Nju [posebnu milost] dobiva samo onaj tko moli, a tko ne moli, ne dobiva je i propada. Govoreći posebno o milosti konačne ustrajnosti: da, naime, umremo u milosti Božjoj – (ta je milost bezuvjetno potrebna za naše spasenje jer bez nje bismo zauvijek bili izgubljeni) – kaže sveti Augustin da je Bog daje samo onome tko moli. To je razlog da ih se tako malo spašava; malo ih je, naime, koji traže od Boga ovu milost ustrajnosti. Ukratko, kako uče sveti oci, molitva nam je potrebna ne samo zato što je potrebna kao zapovijed (prema ocima, smrtno griješi tko kroz mjesec dana ne preporuči Bogu svoje vječno spasenje), nego i jer nam je potrebna kao sredstvo, to jest tko ne moli, ne može se spasiti. Razlog je taj što se ne možemo spasiti bez pomoći Božjih milosti koje Bog daje samo onome tko moli. Budući da su napasti i opasnosti za pad u grijeh stalne, stalna treba biti i naša molitva da ne izgubimo Božju milost.

(…) Stari su oci u pustinji neprekidno molili Gospodina: „Bože, u pomoć mi priteci, Gospodine, pohiti da mi pomogneš“ (Ps 70,2). Tu molitvu i mi trebamo ponavljati , osobito u vrijeme napasti. Tko tako ne radi, propao je. I neka bude velika vaša vjera u molitvu jer je Bog obećao uslišati onog koji mu se moli: „Tražite, i dat će vam se“ (Iv 16, 24). (…) A kad se molimo Bogu, preporučimo se i Mariji, posrednici svih milosti. Istina je da Bog daje milosti, ali ih daje preko Marijinih ruku, kaže sv. Bernard. Ako i Marija za nas moli, budimo sigurni da ćemo uvijek biti uslišani.

Sveti Alfonz de Liguori
Iz knjige: Kako ćemo ljubiti Isusa Krista

utorak, 18. travnja 2017.

PRAVO LICE MODERNISTA - NEPRIJATELJA ŽIVOGA BOGA Progon tradicionalnog bratstva egzorcista


Tradicionalna grupa svećenika egzorcista okupljenih u Bratstvu Žalosne Gospe koje je osnovao p. Chad Ripperger zamoljena je da napusti biskupiju u Tulsi u rujnu 2016. godine nakon što je biskup David Konderla imenovan biskupom Tulse. Tradicionalno bratstvo djelovalo je u biskupiji Tulse gotovo pet godina pod biskupom Edwardom Slatteryjem, no „Bratstvo nikada nije bilo kanonski uspostavljeno“, kako stoji u dopisu biskupa Konderle.

Za veći prikaz kliknite na sliku

Konderla je vrlo brzo protjerao spomenuto Bratstvo, odnosno doloriste, kao i drugu grupu tradicionalnih sestara, Kćeri Marijinih, Majke nade Izraela, koju je vodila majka Miriam, židovka koja se obratila na katoličku vjeru. Biskup je zanijekao da ga je neprijateljstvo navelo da zabrani djelovanje ovih grupa. „Ne, nije istina da ne odobravam tradicionalnu latinsku Misu i ljude privržene njoj“, biskup je izjavio u studenom prošle godine. „Bilo bi pogrešno povezati neodobravanje s odlukama koje je biskupija donijela u vezi ove dvije vjerske zajednice.“

Autor bloga http://okietraditionalist.blogspot.hr/ Jospeh Ostermeier izjavio je: „Uzimajući u obzir cijeli vremenski okvir i dostupne činjenice, osobno mislim da su doloristi zamoljeni da odu zbog svoje odanosti katoličkoj tradiciji i tradicionalnoj latinskoj Misi. Ta se pobožnost ne uklapa u novu viziju biskupije nakon odlaska biskupa Slatteryja u mirovinu, koji je bio predan katoličkoj tradiciji i tradicionalnoj Misi.“

P. Ripperger poznat je među tradicionalnim katolicima zbog svojih propovijedi i stranice Sensus Traditionis. Doloristi izvode egzorcizme upotrebljavajući stari obred, kojeg se smatra moćnijim i efikasnijim u slučajevima demonskog opsjednuća i opresije.

Ostermeir zaključuje: "Volio bih da ih se ne iskorijeni iz Oklahome. Ipak, javne sotonske crne mise su ovdje postale tradicija. Poznajem katolike u Oklahomi na čiji su duhovni život u velikoj mjeri utjecala djela milosrđa dolorista. Npr., prijatelj je sa ženom i djecom posjetio njihov samostan zbog Svete Mise, duhovnog savjetovanja i tradicionalnih molitava za manji egzorcizam radi oslobođenja od određenih opresija."

U službenom dopisu biskup ne daje nikakvo objašnjenje zašto Bratstvo više ne smije djelovati, već aludira da se nisu uklopili u „pastoralni život biskupije“. U objašnjenju se navodi kao razlog to što nikada nisu bili kanonski uspostavljeni, iako je bivši biskup 27. ožujka prošle godine služio svečanu pontifikalnu Misu u crkvi Svete obitelji u Tulsi prilikom koje je javno utemeljeno Bratstvo Žalosne Majke .

Svećenici doloristi naporno su radili pružajući duhovno usmjeravanje, savjetovanje i molitve egzorcizma mnogim osobama koje su patile od strašnih duhovnih problema. Živjeli su mirnim, polukontemplativnim životom u samostanu kojeg su utemeljili u vrlo ruralnom području, daleko od grada. 

Biskup Konderla imenovan je biskupom Tulse prošlog ljeta, a samo dva mjeseca nakon toga protjerao je doloriste, samo nekoliko dana prije putovanja u Rim na sedmodnevnu konferenciju koja obučava novoimenovane biskupe. 

Na svojoj službenoj stranici Bratstvo Žalosne Majke navodi:

Novi biskup Tulse, Njegova Ekselencija, David Konderla, odlučio je da apostolat Bratstva Žalosne Gospe više neće biti dijelom rada biskupije. Vaše molitve su dobrodošle tijekom ovog vremena do prijelaza u drugu biskupiju. Uskoro očekujte više informacija. (http://www.dolorans.org/)

Izvor 1,2

subota, 15. travnja 2017.

Svetoj Žrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!

Sretan vam i blagoslovljen Uskrs!


Svetoj Žrtvi uskrsnici dajte slavu krštenici!
Janje ovce oslobodi, Krist nas grešne preporodi.
Sa životom smrt se sasta i čudesna borba nasta:
Vođa živih pade tada i živ živcat opet vlada.
Marijo, o reci što je? Što ti oko vidjelo je?
"Grob ja vidjeh Krista Boga, svijetlu slavu uskrsloga,
Anđele i platno bijelo u kom' bješe sveto tijelo.
Ufanje mi uskrslo je, Krist, moj Gospod i sve moje;
Pred vama će tamo gdje je cvjetna strana Galileje."
Znamo da si doistine uskrsnuo, Božji Sine;
Pobjedniče, Kralju divan, budi nama milostivan!
Amen, aleluja!


“No budući da je spomenuta kuga još uvijek harala Rimom, zapovjedio je Grgur da se na uobičajen način u uskrsno vrijeme održi procesija s litanijama oko grada. Naredio je da se u procesiji s poštovanjem nosi slika vazda blažene Djevice Marije.

I gle, sva okuženost i sav vrtlog u zraku uzmicali su pred slikom, a ostajala je čudesna vedrina i čistoća. Tada su se s visine u blizini slike, kako pričaju, čuli glasovi anđela kako pjevaju: Kraljice neba, raduj se, aleluja, jer koga si dostojna bila nositi, aleluja, uskrsnu kako reče, aleluja. A Grgur je odmah dodao ovo što slijedi: Moli za nas, molimo te (Boga), aleluja. I Grgur toga trena ugleda nad utvrdom Crescenzio anđela Gospodnjega kako otire krvav mač i vraća ga u korice: shvati da je kuga prošla, a to se i dogodi. Stoga se onaj grad otada zove Castel Sant’Angelo.”



KRALJICE NEBA
Moli se od Uskrsa do Duhova umjesto Anđeo Gospodnji

Kraljice neba, raduj se, aleluja.
Jer koga si dostojna bila nositi, aleluja.
Uskrsnu kako je rekao, aleluja.
Moli za nas Boga, aleluja.

Veseli se i raduj, djevice Marijo, aleluja.
Jer uskrsnu Gospodin uistinu, aleluja.

Pomolimo se.
Bože, koji si se dostojao razveseliti svijet uskrsnućem svoga Sina, Gospodina našega Isusa Krista, daj, molimo te, da po njegovoj majci djevici Mariji postignemo radosti vječnoga života. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

ponedjeljak, 10. travnja 2017.

Papa Franjo se našalio na račun Presvetog Trojstva


17. ožujka ove godine lista blasfemija pape Franje nadopunjena je ni više ni manje nego šalom na račun Presvetog Trojstva. 

Dr. Emilce Cuda, prva žena koja je doktorirala u području teologije na Papinskom katoličkom sveučilištu Argentine, ovih je dana imala audijenciju kod pape Franje. 


Crux je objavio izvještaj o susretu u kojem navode sljedeće:
Ona kaže da ih je Franjo naveo da se bave teološkom etikom s „hermeneutikom zajedništva u različitosti“, idejom koja je već bila prihvaćena prije njegovog izbora za papu. To je tema za koju Papa ima intelektualnu strast: stvaranje procesa u kojima Duh Sveti stvara nove sinteze u postojećim razlikama i nesuglasjima. Na sastanku je Papa u šali usporedio to s načinom na koji funkcionira Presveto Trojstvo. „Unutar Presvetog Trojstva svi se svađaju iza zatvorenih vrata.“ Cuda navodi da im je Franjo rekao: „Ali izvana odaju sliku zajedništva.“ 

Ovakvu blasfemiju uopće ne treba niti komentirati. Za one koji će ovo možda okarakterizirati kao „ništa strašno“, preporučamo čitanje i razmatranje o Beskonačnom Božjem Veličanstvu. 

Druga Božja zapovijed čak zabranjuje spominjanje Božjeg imena uzalud. „Ne uzimaj uzalud imena Gospoda, Boga svojega, jer Gospod neće pustiti bez kazne onoga, koji uzima ime Njegovo uzalud.“ (Izl 20, 7) 

Koliko je gore izravno vrijeđati Boga kao Trojstvo Osoba koje se tek pretvaraju da su u zajedništvu, a nisu!

Pored toga što je izjava blasfemična, ona je napad na Božje Beskonačno Savršenstvo, savršenu harmoniju Njegove Volje, Njegove beskonačne dobrote, itd. Ukratko, ova „šala“ implicira i hereze. 

Zaključit ćemo ovu temu svetim riječima našeg Gospodina:

Dobar čovjek iz dobra blaga srca svojega iznosi dobro; a zao čovjek iz zla blaga iznosi zlo, jer čega je srce puno, o tom govore usta.” (Lk 6:45).

subota, 8. travnja 2017.

Tradicionalni obred zaruka



PDF, doc (word)

Iz obrednika:

Rituale in usum cleri regularis et saecularis totius Bosniae et Hercegovinae jussu et auctoritate Josephi Stadler metropolitae et archiepiscopi Vrhbosnensis, Paschalis Buconjić episkopi Mandetriensis et Dumnensis, Mariani Marković episcopi Danabensis et administratoris Banjalucensis atque Matthaei Vodopić episcopi Ragusani et administratoris dioecesis Merkanensis et Tribuniensis editum, Typis Soc. Sryriae, Graecii 1887.

Izvor


Kraljice svih svetih, moli za nas!

petak, 7. travnja 2017.

Crkva je davno osudila liturgiju na narodnom jeziku - Papa Franjo: "Tridentska Misa je korak unatrag."


7. ožujka 2015. papa Franjo slavio je 50. godišnjicu uvođenja liturgije na narodnom jeziku. Iskoristio je tu priliku da da na znanje, što se njega tiče, da povratak Crkve Tridentskoj latinskoj Misi ne dolazi u obzir. Takvu je ideju nazvao "korakom unatrag".

Jedan od najupečatljivijih dijelova njegove propovijedi bio je dio u kojem je rekao: „Zahvalimo Gospodinu za ono što je učinio u Svojoj Crkvi u ovih 50 godina liturgijske reforme. Bila je to uistinu hrabra gesta Crkve kada se približila Božjem narodu tako da (vjernici) mogu bolje razumjeti što čine.

Ovo je za nas važno, da nastavimo s Misom na ovakav način. Nije moguće ići natrag. Moramo uvijek ići naprijed. Uvijek naprijed. A oni koji idu natrag griješe.

Ovdje se Papa, naravno, obraća tradicionalnim katolicima.

No, zanimljivo je pogledati što se tu zapravo događa. Papa Franjo zapravo kaže da u Crkvi ima nešto što se ne može promijeniti. Primijetit ćete da je jedini put kada "naprednjaci" tako govore onda kada žele utvrditi revoluciju. Papa Ivan Pavao II. radio je istu stvar po pitanju nove ekumenske orijentacije. Rekao je da nema natrag, da se to ne može promijeniti. U svojoj enciklici "Ut unum sint" iz 1995. napisao je: "Na Drugom vatikanskom koncilu Katolička crkva se nepovratno posvetila putu ekumenskog izazova...

Papa Ivan Pavao II. bio je jedan od najrevolucionarnijih papa u povijesti. Cijeli njegov pontifikat bio je samo "promjene, promjene, promjene", "novotarije, novotarije, novotarije", no ovdje on kaže da ima nešto u Crkvi, taj dragocjeni ekumenizam, kojeg se ne može mijenjati. 

Liturgija na narodnom jeziku – nepoštivanje crkvenog Učiteljstva

Ono što modernisti uporno ignoriraju je činjenica da liturgija na narodnom jeziku predstavlja nepoštivanje crkvenog višestoljetnog Učiteljstva. 

Izvanredni tomistički teolog p. Edward Hanahoe, koji je u 50-ima i 60-ima prošlog stoljeća dobro razumio što se događa, napisao je da je taktika ekumenista i modernista pretvarati se da Učiteljstvo o određenim temama nije progovorilo, temama koje stoje kao prepreka na putu novom programu. Oni to nužno ne moraju nijekati, već jednostavno o tome ne govore. Pretvaraju se da ne postoji. 

Ono što ovdje imamo jest da su nam ekumenisti na visokim pozicijama nametnuli liturgiju na narodnom jeziku. Prava operacija dirigirana s vrha. Oni se jednostavno pretvaraju da Učiteljstvo nije progovorilo o liturgiji na narodnom jeziku i da ju nije osudilo, i onda još slave taj čin neposluha kao pravi napredak.


Crkveni nauk po pitanju narodnog jezika

1.) Dogmatski Tridentski koncil zabranjuje liturgiju na narodnom jeziku. Kanon br. 9, 22. sesija Koncila, nezabludivo naučava:

„Tko kaže da se Mise trebaju slaviti samo na narodnom jeziku... neka bude kažnjem anatemom.“

To je prilično jasno. Ne vidim kako bi se još to moglo protumačiti.

2.) Zatim imamo papu Pija VI. koji u svom pismu "Auctorem Fidei" iz 1794. posebno odbacuje zahtjev za "izražavanjem liturgije na narodnom jeziku". Ovu ideju on odbacuje kao "lakoumnu, vrijeđa pobožne uši, uvredljiva za Crkvu, sklona prigovorima krivovjernika protiv nje." 

3.) Pio XI. je u svom apostolskom pismu iz 1922. "Officiourum Omnium" piše: „...znanje i upotreba latinskog jezika, tako blisko povezanog sa životom Crkve, je važno, ne toliko zbog kulturoloških razloga ili razloga pismenosti, već vjerskih.“

Crkva, upravo zato što obuhvaća sve narode i zato što će trajati do kraja vremena... zbog svoje same prirode zahtijeva jezik koji je univerzalan, nepromjenjiv i nenarodni.

4.) I naravno, tu je enciklika pape Pija XII. iz 1947. "Mediator Dei" u kojoj stoji: „Upotreba latinskoga jezika, kako je na snazi u velikom dijelu Crkve, jasan je i plemeniti znak jedinstva i djelotvorno sredstvo protiv bilo kojega iskrivljavanja pravog nauka.“

Vidimo da je moderna liturgija na narodnom jeziku osuđena na Tridentskom koncilu, u papinskim dokumentima, a isto tako vidimo da se ostvaruje upozorenje pape Pija XII. S uvođenjem nove Mise vidimo slom jedinstva o kojem je pričao, i opadanje liturgije, primarno s uvođenjem novus ordo Mise, koja je stvorena kako bi zadovoljila zahtjeve ekumenizma, a vidimo i mnoštvo liturgijskih zloupotreba koje su proizašle iz te nove liturgije.

Dakle, papa Franjo kaže da ne smijemo ići unatrag. No, liturgija na narodnom jeziku nije niti korak unaprijed, niti korak unatrag, ona je korak u krivom smjeru. Potpuno krivom. Ono je kršenje vjekovnog nauka i prakse Crkve kroz stoljeća. I uvođenje ove liturgije na narodnom jeziku i tvrdnja da svatko tko se želi vratiti latinskoj liturgiji - griješi, je, s dužnim poštovanjem, zloupotreba autoriteta.

John Vennari, 
Catholic Family News

četvrtak, 6. travnja 2017.

Svetogrđe u Rimu: anglikanska liturgija u Bazilici sv. Petra

Dana 13. ožujka napunilo se četiri godine otkako je Jorge Bergoglio izabran za papu (ili bolje rečeno za vođu modernista - neprijatelja živoga Boga). Koji bi bio dostojan način da se obilježi taj poseban dan? Možda da se u Bazilici sv. Petra održi anglikanska liturgija na oltaru Katedre sv. Petra?

Upravo to se i dogodilo.


Ta svetogrdna scena odigrala se u 15 sati. Anglikanska liturgija koju su celebrirali nije bila „misa“ nego anglikanski ekvivalent svečane večernje, prema anglikanskom obredniku „Book of Common Prayer“ iz 1662. Čini se da Vatikan danas jedino dopušta liturgiju prije 1962. ako obećaš da će biti nekatolička.

Tko je bio prisutan? Prema izvještaju Diane Montagne na stranici Aleteia, predsjedao je anglikanski nadlaik David Moxon, ravnatelj Anglikanskog centra u Rimu. Pjevao je zbor koledža Merton s Oxforda. S „katoličke“ strane bio je prisutan i održao je propovijed Arthur Roche, tajnik Kongregacije za bogoštovlje i disciplinu sakramenata, kojeg je na to mjesto imenovao Benedikt XVI. Franjo nije bio prisutan, no to ne znači da se protivi tom svetogrđu. Iako je službeno odobrenje dao kard. Angelo Comastri, koji je „nadsvećenik“ Bazilike sv. Petra, to svetogrđe se nikad ne bi održalo bez odobrenja sa samoga vrha, a naravno znamo što Franjo misli o zajedničkoj molitvi s hereticima i profanaciji svetinja.

Osim toga što anglikanski „kler“ ne posjeduje valjano ređenje, kao što je papa Leo XIII. nepogrješivo definirao i što Franjo potpuno ignorira – tj. oni su svi laici, ili u današnje vrijeme laikinje – činjenica da se zajedničko štovanje s protestantima dogodilo baš u Bazilici sv. Petra u Vatikanu svjedoči koliko je doista trula modernistička koncilijarna sekta, i daje nam još jedan razlog za vjerovati da u današnjem vremenu vidimo „grozotu pustoši, o kojoj je govorio Danijel prorok, kako stoji u svetom mjestu“ (Mt 24, 15).

Taj svetogrdni i bogohulni događaj celebriranja anglikanske liturgije u Bazilici sv. Petra slaže se s nedavnim vijestima iz Rima, prema kojima Vatikan navodno radi na ekumenskoj „misi“ koju bi koristili „katolici“, kao i anglikanci i drugi protestanti. To također potencijalno rasvjetljuje izjavu kard. Coccopalmeria da treba nadići rigidnost gledanja na sakramente kao valjane ili nevaljane.


Jasno je da odgovara da se takav bogohulni događaj zbio na obljetnicu dana kad je Franjo izabran, i također da se zbio ispred oltara Katedre sv. Petra, gdje se upadljivo isticala prazna stolica (sedes vacans).

Neki će reći da ovo zapravo nije vijest jer se Bazilika sv. Petra odavno već koristi za heretično štovanje, budući da koncilijarna sekta tamo celebrira svoju naopaku misu Pavla VI. Međutim, ovo je drugačije: ovaj put je jednoj otvoreno nekatoličkoj religiji bilo dopušteno da celebrira liturgiju unutar Bazilike sv. Petra, što je bez presedana.

No, da bude jasno: iako je ovo presedan za Baziliku sv. Petra, u koncilijarnoj sekti je dopušteno dati hereticima i raskolnicima da koriste katolička sveta mjesta. Tome je vrata otvorio Drugi vatikanski koncil, a formalno je u zakon stavio Ivan Pavao II. u dokumentu mamutske duljine, Direktoriju za primjenu načela i normi o ekumenizmu, br. 137.

Iako tamo piše da se katoličke crkve mogu posuditi nekatolicima u slučaju da oni nemaju mjesto za svoje štovanje, ne kaže da je to jedini slučaj u kojem se to može dopustiti, a čak i kad bi tako i pisalo, čim je priznato načelo da u određenim okolnostima nekatolici smiju svoje heretične obrede održavati u katoličkim crkvama, otvorena su vrata tom svetogrđu, pa je onda samo pitanje proširenja okolnosti u kojima se to može dogoditi. Na temelju čega bi netko mogao tvrditi da je dopušteno protestantima koristiti katoličku crkvu za njihove obrede u slučaju da nemaju drugog mjesta, ali da nije dopušteno u nekom drugom slučaju kad bi moglo biti na „duhovnu korist“, npr. (u tipičnom koncilijarnom govoru) da „promiče cilj jedinstva kršćana“?

Usput bi valjalo spomenuti da ne postoji slučaj onog što piše u Direktoriju, da protestanti „dostojno slave svoje vjerske obrede“, zato što su njihovi obredi po sebi mrski Bogu. Govoreći objektivno, nijedno heretično štovanje ne može biti „dostojno“ u Božjim očima, tako da taj izraz Ivana Pavla II. implicira herezu indiferentizma. Svako heretično štovanje je lažno štovanje i grijeh protiv Prve Božje zapovijedi:

Lažno štovanje je suprotstavljeno istini vjere (npr. sada slaviti starozavjetne obrede, koji označavaju da Krist tek ima doći), ili istini obreda (npr. Misa koju govori laik ili Misa po obredu koji nije odobren od Crkve), ili istini činjenica (npr. izmišljena otkrivenja, ekstaze, čuda, relikvije) ili istini morala (npr. žrtvovanje ljudi, štovanje popraćeno nečednim riječima ili glazbom itd.).

(Vlč. John McHugh i Charles Callan, Moralna teologija, 2. sv., br. 2274)

Budući da je heretično štovanje uvijek u najmanju ruku „suprotstavljeno istini vjere“, predstavlja lažno štovanje.

Na taj način katolici gledaju na ovakve stvari, ali katoličanstvo već mnogo desetljeća nije dopušteno u Vatikanu. Dopustiti heretičnu liturgiju u Bazilici sv. Petra je još gore od onog što je Franjo dopustio u prosincu 2015., kada je pročelje te drevne crkve pretvoreno u ekran projektora za religiju klimatskih promjena. Sjećate li se toga?

Slike i zvukovi svakakvih vrsta puzajućih, zavijajujućih i roktajućih životinja bili su prikazani na pročelju najveće katoličke crkve na svijetu, koja je, da ne zaboravimo, jednom bila posvećena za svrhu prikazivanja savršenog štovanja Presvetom Trojstvu.

Dodatna uvreda je što se ta izopačina dogodila 8. prosinca, na blagdan Bezgrješnog Začeća.

Znamo što Sveto Pismo kaže o kući Božjoj, njezinoj svetosti, i onima što je oskvrnjuju:

Kako je strašno ovo mjesto! Zaista, ovo je kuća Božja, ovo su vrata nebeska.“ (Post 28, 17)

Podigni svoje ruke protiv njihove oholosti do kraja; pogledaj što je neprijatelj naopako učinio u svetištu. (...) Zapalili su tvoje svetište, oskvrnuli su prebivalište imena tvoga na zemlji.“ (Ps 73, 3 i 7)

Kaže im: 'Pisano je: Dom će se moj zvati Dom molitve, a vi od njega činite pećinu razbojničku'“ (Mt 21,13)

Ne varajte se, Bog se ne da izrugivati.“ (Gal 6, 7)

Bit će strašan dan kad Božji sud kazni koncilijarnu sektu za sve njezine hule, svetogrđa, hereze i opačine.


utorak, 4. travnja 2017.

SRAMOTA I SABLAZAN Logo za posjet pape Franje Egiptu: križ i polumjesec


Tiskovni ured Svete Stolice službeno je potvrdio da će papa Franjo u travnju ove godine poduzeti apostolsko putovanje u Egipat. „Prihvaćajući poziv Predsjednika republike, katoličkih biskupa, koptskog patrijarha Tawardosa II i Velikog imama džamije Al Azhar, šeika Ahmeda Mohameda el-Tayyba, papa Franjo će poduzeti apostolsko putovanje u Arapsku Republiku Egipat 28. i 29. travnja 2017. posjećujući Kairo“, stoji u priopćenju. U razgovoru s novinarima Greg Burke, ravnatelj Tiskovnog ureda Svete Stolice, dodao je da je jako važno da je papa Franjo pozvan u Egipat od četiriju različitih institucija: predsjednika Abdela Fattaha al-Sisi, katoličkih biskupa, koptskog patrijarha Tawadrosa II i sveučilišta Al-Azhar koje ima najveći autoritet među sunitskim muslimanima. 

I za ovo Papino putovanje izvan Italije objavljen je službeni logo, kojeg je nedavno objavila Katolička crkva u Egiptu. Ovaj je logo službenog Papinog putovanja izazvao čuđenje, kao i mnogi ranije, koji su ili izgledali feminizirano, bizarno, ili su prenaglašavali osobu pape Franje do te mjere da logo nije uključivao čak niti križ ili bilo kakvu referencu na Isusa Krista, kao npr. logo za putovanje u SAD iz 2015. ili za ovogodišnje putovanje u Fatimu ili Kolumbiju.

Za one koji su brinuli da će na novom logu opet nedostajati križ donosimo dobre vijesti: križ je ovaj put prisutan, i to čak lijep križ. No to je došlo uz visoku cijenu: lijepi kršćanski križ prikazan je pored muslimanskog polumjeseca. Ovo vizualno stavlja istinu Isusa Krista i Njegove svete vjere na istu razinu sa sotonskom sektom muhamedanaca. Zapravo bi netko mogao iz loga iščitati da je križ podređen polumjesecu utoliko što je polumjesec stavljen prije križa, a logo čak može ostaviti dojam da polumjesec „proždire“ križ. 

Radio Vatikan je objavio službeno objašnjenje loga Franjinog puta u Egipat: 

Objavljen je službeni logo Papinog apostolskog putovanja u Egipat. Sveti će Otac biti u posjetu toj zemlji 28. i 29. travnja ove godine. Tri su temeljna elementa prisutna u logu: Egipat, papa Franjo i mir. 'Papa mira u Egiptu mira' stoji na arapskom i engleskom jeziku na dnu loga. 

Egipat je predstavljen rijekom Nil – simbolom života – te piramidom i sfingom, koji simboliziraju dugu povijest civilizacije u toj afričkoj zemlji. Križ i polumjesec u središtu loga predstavljaju suživot među različitim sastavnicama egipatskog naroda. 

Bijela golubica označava mir koji je najviši dar kojem teži svako ljudsko biće, a također je pozdrav u monoteističkim religijama. Konačno, golubica ide pred papom Franjom kako bi najavila njegov dolazak kao Pape mira u zemlju mira.“ 

Iako se papu Franju prikazuje kao Papu mira, istina je da dok god on ne propovijeda Kristov mir, nikada neće uspjeti donijeti istinski i dugotrajni mir jer je „Kristov mir jedini pravi mir“ (papa Pio XI., enciklika Ubi Arcano, br. 37); „Mir vam ostavljam, mir svoj dajem vam. Ne dajem vam ga, kao što svijet daje.“ (Iv 14:27). 

Papa Franjo ne naviješta obraćenje na katoličku vjeru, obraćenje Kristu, koji je jedini Knez mira (Iz 9:6), već želi da svatko bude sretan u onoj vjeri u kojoj se trenutno nalazi. Nedavno je čak ideju pokušaja obraćenja na katoličku vjeru nazvao „grijehom protiv ekumenizma“. Papa Franjo je naturalist – on vjeruje da istinski mir dolazi kroz dijalog i zajedničku molitvu, koezgistenciju i igranje nogometa. Istina je, naime, da naša pala ljudska priroda (ukorijenjena u istočnom grijehu) i njene posljedice mogu biti nadvladane samo kroz nadnaravni dar posvećujuće milosti, kojeg je Isus Krist zaslužio za nas i nudi nam ga prvenstveno kroz sakramente: 

Dok god pojedinačne osobe i države odbijaju prihvatiti vlast našeg Spasitelja, neće biti izgleda za dugotrajni mir među narodima. Ljudi moraju tražiti Kristov mir u Kristovom kraljevstvu…“ 
(papa Pio XI., enciklika Quas Primas, br. 1.) 

Primjenjivo na ovu situaciju je naricanje proroka Jeremije: “Lom naroda mojega hoće da liječe govoreći mu olako mir, mir, a mira nema.” (Jer 6,14); “Nadasmo se miru, ali dobra nema, čekasmo vrijeme ozdravljenja, al` evo užasa!” (Jer 8,15). 

Bez obzira koje je na koncu pravo značenje ovog blasfemičnog loga, jedna je stvar sigurna: Franjo neće propovijedati spasiteljsko Evanđelje Isusa Krista muslimanima u Egiptu, nego će ih utvrditi u njihovoj nevjeri, kao što je to učinio već puno puta.

Gospo od Pobjede, moli za nas!

Izvor

subota, 1. travnja 2017.

Sveti mučenik Gordije Cezarejski

Sveti Gordije živio je u 3. stoljeću u Cezareji Kapadocijskoj gdje je služio kao centurion u rimskoj vojsci.


Sveti Bazilije Veliki, koji je napisao propovijed u hvalu ovoga sveca, navodi da je u vrijeme njegova mučeništva bio veliki progon kršćana u Cezareji. Na javnim su trgovima bili izloženi drveni i kameni idoli, a svi koji su odbijali prinositi im žrtve bili su mučeni i ubijani. Zaprepaštenje vjernika bilo je veliko jer su idolopoklonici nekažnjeno pljačkali njihove kuće, zatvori su bili puni kršćana, a dok su crkve bile ispražnjene, šume i planine bile su napučene bjeguncima. 

U to vrijeme sveti Gordije se odrekao svoje profesije, stavio je u stranu vojničko znakovlje i povukao se u pustinju kako bi se približio Bogu u svetoj molitvi i pokorničkim vježbama. 

Usput je čuo da će se u Cezareji organizirati javne igre u čast poganskom bogu Marsu. Zaputio se u grad gdje je vidio veliko mnoštvo ne samo pogana, već i kršćana koji se, slabi u vjeri, nisu stidjeli sudjelovati u ovim đavoljim svetkovinama. Svetac, nadahnut Duhom Svetim, slavio je kršćansku vjeru i osuđivao vjeru pogana koji su obožavali i štovali lažne bogove. 

Pogani su zbog ovakvog drskog prekida igara tražili pogubljenje sveca. Ulovili su ga i doveli pred upravitelja, optužujući ga za sve što je rekao. Upravitelj, koji je znao da se sveti Gordije povukao u osamu, pitao ga je zašto se povukao, a zatim opet vratio. Sveti Gordije mu je odgovorio: „Vratio sam se jer žarko želim umrijeti za Isusa Krista; i znajući da si ti najokrutniji, pomislio sam da će mi ovo pružiti najbolju priliku da ostvarim svoju želju.“

Tiranin, čuvši ove riječi, naredi pogubiteljima da se pripreme za mučenje. Svetac se nije pokolebao. Žarko je ponudio svoj život Isusu Kristu i molio je za snagu da može patiti za Njega. Koristili su bič, sprave za mučenje i vatru kako bi pokolebali svetog mučenika, no on je rekao:

„Mučite me koliko želite; što je moja agonija bolnija, veća će mi biti nagrada u Nebu; za rane koje sada prekrivaju moje tijelo bit ću prekriven plaštom slave i za boli koje sada trpim zaradit ću vječnu sreću.“

Nakon što je upravitelj shvatio da ga ne može pokolebati mučenjima, nastojao ga je pridobiti obećanjima o bogatstvu i častima, no svetac je odgovorio:

“Varate se ako mislite da ću mijenjati radosti raja za bijedna dobra koja svijet nudi.”

Napokon, shvativši da su obećanja jednako neučinkovita kao i prijetnje, sudac ga je osudio na smrt.

Dok je svetac koračao prema mjestu pogubljenja, prijatelji su ga nagovarali da popusti željama upravitelja i ne pogine tako bijedno u svojoj mladosti.

Svetac je odvratio: “Ne tugujte za mnom, već za onima koji progone vjerne, jer njih čeka vječni oganj; ja sam spreman umrijeti, ne jednom, već tisuću puta, za Isusa Krista.”

Rečeno mu je da može izbjeći smrt ako zaniječe Isusa Krista samo riječju, iako Ga nastavlja štovati u srcu.

Na to je sveti Gordije odgovorio: “Daleko neka je od mene zanijekati svoga Boga onim jezikom kojeg mi je On sam dao!”

Zatim se naoružao znakom križa i hrabro kročio u smrt, koja je, prema svetom Baziliju i grčkim menologijima (popis mučenika, martirologij) bila smrt od ognja. S imenom Isusovim na usnama svetac je predao svoje mlado tijelo ognju, a pravednu dušu Bogu 320. godine. 

Iz zapisa sv. Alfonza de Liguorija 

ponedjeljak, 27. ožujka 2017.

Biste li postali mučenik za ovu vjeru?

Zašto tako velik broj svećenika u "postkoncilskoj Crkvi" misli da mora usvojiti postojeće kulturne norme kako bi mogao doprijeti do katolika? Crkva je bila vrlo uspješna u tome i bez aparata za karaoke, „misa za mlade“ i selfie štapova.



Biskup O'Connell
Pitam se koga bi točno ovo trebalo privući? Bi li odrasli muškarci koji rade do 10 sati na dan kako bi prehranili svoje obitelji trebali biti ponukani da se vrate Crkvi nakon gledanja ovog videa? Hoće li osoba koja je u svijetu desetljećima živjela životom prepunim tjelesnih užitaka pomisliti: „Nakon što sam ovo vidio, mislim da želim uzeti svoj križ. Spreman sam služiti Gospodinu. Ovaj biskup se čini baš cool!“ Što ovi feminizirani "prinčevi Crkve" žele postići objavljivanjem ovog sramotnog videa na internetu? Tzv. nova evangelizacija mora nestati. Ne samo da nije djelotvorna, već pretvara katolike u protestante sa svojim bendovima, „slavljenjima“, itd., a plodovi koje je dala govore sami za sebe: pad svećeničkih i redovničkih zvanja, rjeđi odlazak na misu, prazne crkve, nekatehizirani vjernici, ...

http://www.magnificatmedia.com/new-jersey-bishops-sing-long-perfectly-captures-crisis-church/


...

subota, 25. ožujka 2017.

Blagovijest (Navještenje Gospodinovo)


O navještenju Djevice Marije

■ 135. P. Što se slavi na dan Marijina navještenja? 
O. Na blagdan Marijina navještenja slavi se najava anđela Gabrijela Mariji, da je izabrana za majku Sina Božjega.

■ 136. P. Gdje se je nalazila blažena Djevica, kad joj se ukazao anđeo Gabrijel?
O. Prigodom ukazanja anđela Gabrijela Marija se nalazila u galilejskom gradu Nazaretu.

■ 137. P. Na koji je način anđeo Gabrijel pozdravio Mariju kad joj se ukazao?
O. Kad se je anđeo Gabrijel ukazao Djevici Mariji obratio joj se riječima, kojima je i mi pozdravljamo svaki dan: "Zdravo Marijo, milosti puna, Gospodin s tobom, blagoslovljena ti među ženama."

■ 138. P. Kako se je ponašala presveta Djevica kad je čula riječi anđela Gabrijela?
O. Na riječi anđela Gabrijela presveta Djevica se smela, jer je čula da je netko pozdravlja novim i izvrsnim naslovima, za koje je ona sebe držala nedostojnom.

■ 139. P. Koje je kreposti blažena Djevica pokazala prigodom navještenja anđela Gabrijela?
O. Prigodom navještenja anđela Gabrijela blažena Djevica je pokazala osobito: divnu čistoću, duboku poniznost, vjeru i savršenu poslušnost.

■ 140. P. Kako je prigodom navještenja anđela Gabrijela Djevica Marija pokazala svoju veliku ljubav prema čistoći?
O. Prigodom navještenja anđela Gabrijela Djevica je Marija pokazala svoju veliku ljubav prema čistoći nastojanjem da sačuva svoje djevičanstvo, nastojanjem koje je pokazala upravo u času, kad je čula da je određena za dostojanstvo majke Božje.

■ 141. P. Kako je Djevica Marija pokazala svoju duboku poniznost u času navještenja anđela Gabrijela? 
O. U času navještenja anđela Gabrijela Djevica je Marija pokazala svoju duboku poniznost riječima: "Evo službenice Gospodnje", što je izgovorila kad je postala majkom Božjom.

■ 142. P. Kako je Djevica Marija pokazala svoju vjeru i poslušnost prigodom navještenja anđela Gabrijela?
O. Prigodom navještenja anđela Gabrijela Djevica je Marija pokazala svoju vjeru i poslušnost rekavši: "Neka mi bude po riječi tvojoj."

■ 143. P. Što se dogodilo u času, kad je Djevica Marija pristala biti majkom Božjom?
O. U času, kad je Marija pristala da bude majkom Božjom, druga božanska osoba Presvetog Trojstva utjelovila se u njezinoj utrobi uzevši dušu i tijelo, kako imamo i mi, po djelovanju Duha Svetoga.

■ 144. P. Što nas uči presveta Djevica u svom navještenju?
O. U svom navještenju presveta Djevica Marija uči: 1. djevice visoko cijeniti blago svoga djevičanstva, 2. sve nas čisto se i ponizno pripraviti za primanje Isusa Krista u svetoj pričesti i spremno se pokoravati volji Božjoj.

■ 145. P. Što moramo učiniti na blagdan Navještenja Marijina?
Na blagdan Navještenja Djevice Marije moramo učiniti tri stvari: 1. duboko se klanjati Riječi utjelovljenoj radi našeg spasenja i zahvaliti joj na tom velikom dobru, 2. čestitati blaženoj Djevici na dostojanstvu Majke Božje, koje je zadobila, i častiti je kao našu gospodaricu i odvjetnicu, 3. odlučiti da uvijek s velikim štovanjem i pobožnošću molimo anđeoski pozdrav, koji se obično naziva Zdravomarijom.


Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!
Slatko Srce Marijino, budi naše spasenje!

srijeda, 22. ožujka 2017.

KANONSKI STATUS? Što je zajedničko modernističkom Rimu i Svećeničkom bratstvu sv. Pija X.?

Važno razmatranje po pitanju reguliranja statusa FSSPX-a

p. Patrick de la Rocque, FSSPX

Bilješka o autoru članka: p. Patrick de la Rocque, FSSPX, svećenik je u crkvi sv. Nicolasa du Chardonne, najvećoj crkvi Bratstva sv. Pija X. u Parizu. On je također bio jedan od četvorice teologa na strani Bratstva sv. Pija X. tijekom doktrinarnih diskusija za vrijeme pontifikata pape Benedikta XVI. Dok traju rasprave o dobrim i lošim stranama mogućeg reguliranja statusa FSSPX-a, p. de la Rocque daje zanimljiv argument u prilog pristupanju toj mogućnosti s velikom dozom opreza.


4. veljače na području oko Vatikana osvanuli su plakati upućeni papi Franji na kojima je pisalo: „Hej, Franjo! Uveo si prisilnu upravu u Kongregacije, uklonio svećenike, obezglavio Malteški red i Franjevce od Bezgrešne, ignorirao kardinale… gdje je tvoje milosrđe?” Javio se, dakle, otpor protiv pape Franje; razlog tome je što je pod njegovim diktatorskim ultra-progresivizmom palo više žrtava. Od nekada cvatućeg mladog reda Franjevaca od Bezgrešne ne ostaje ništa, po osobnoj volji Pape. Razlog tome je što su dovodili u pitanje Drugi vatikanski koncil. Što se dogodilo kada je filipinski biskup primio neke od njih u svoju biskupiju? Papa Franjo ga je odmah smijenio. 

Još je jedan primjer kardinal Burke. Nakon što je smijenjen s mjesta pročelnika Apostolske signature i imenovan kardinalom patronom Suverenog malteškog reda, ponovno je de facto smijenjen s pozicije, zbog suprotstavljanja pobudnici Amoris Laetitia koja otvara mogućnost pristupa Svetoj Pričesti rastavljenima i ponovno vjenčanima. Što se tiče Malteškog reda, nakon što ga se ocijenilo prekonzervativnim, Papa je imenovao vrlo progresivnog mons. Becciua kako bi se pobrinuo za njegovo „duhovno obnavljanje“.

Uklanjajući svaku opoziciju svojim disciplinskim odlukama, papa Franjo nastavlja svoju doktrinarnu revoluciju. Nakon promoviranja pričesti za rastavljene i ponovno vjenčane, subverzivni isusovački časopis Civilta Cattolica sada promiče ideju ređenja žena, s odobravanjem Pape.

Taj isti Papa, kako kažu, očigledno ima dobre namjere prema Tradiciji (tj. prema Bratstvu sv. Pija X. i zajednicama bliskima Bratstvu). Njegova ljubav prema periferijama ga navodno čini sklonim dodijeliti osobnu prelaturu Bratstvu. Neki se, u želji za priznanjem, raduju ovom Božjem daru, dok su drugi zabrinuti jer smatraju da se ovom Papi ne može previše vjerovati. Ali što ako postavljamo krivo pitanje?

Kao što nas podsjeća Aristotel, ako se ljudi udružuju, oni to čine kako bi ujedinili svoje napore radi dostizanja zajedničkog cilja. Iz nadnaravne perspektive, prvo pitanje na koje trebamo odgovoriti je težimo li mi istom cilju kao današnji Rim, imamo li mi istu vjeru u našeg Gospodina Isusa Krista, jedinog Otkupitelja, i imamo li istu vjeru u Katoličku crkvu, izvan koje nema spasenja? Imamo razloga bojati se da to nije slučaj.

Bez želje da se upuštamo u satiru, bilo bi neophodno upitati papu Franju o sadržaju njegove vjere, prije razmatranja je li kanonska regulacija oportuna ili razborita. Zato što Božja Volja ne može od nas zahtijevati da svoje vječno spasenje stavimo u ruke nekoga tko ne ispovijeda katoličku vjeru. Usput, uspostavljanje pravnog zajedništva bez pravog zajedništva bilo bi kontradiktorno. 

To je nedvojbeno ono što je nadbiskup Lefebvre imao u vidu kad je nakon biskupskih ređenja 1988. za časopis Fideliter izjavio: 

“Ako poživim još neko vrijeme i, ako me u dogledno vrijeme pozovu iz Rima, [..] podigao bih pitanje na doktrinarnu razinu: 'Prihvaćate li velike enciklike svih prethodnih papa? Prihvaćate li encikliku Quanta Cura pape Pija IX., Immortale Dei i Libertas pape Lava XIII., Pascendi pape Pija X., Quas Primas pape Pija XI., Humani Generis pape Pija XII.? Jeste li u punom zajedništvu s tim papama i s njihovim izjavama?' [...] Pozicije bi tada bile jasnije.”

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...