Velike obitelji – brojna zvanja

Činjenica je da velike katoličke obitelji daju svećenička zvanja u puno većem broju nego većina manjih katoličkih obitelji. Prošlih desetljeća većina je katolika usvojila svjetovni pojam male, „moderne“ obitelji. 

Organizacija Gallup godinama je provodila ankete među Amerikancima o idealnom broju djece. Odgovori su gotovo isti svaki put: idealno je da obitelj ima u prosjeku 2.5 djeteta.

Odgovori katolika gotovo su identični odgovorima protestanata: 54% katolika smatra da je nijedno, jedno ili dvoje djece idealno.

S obzirom da prema anketi Gallupa 82% američkih katolika smatra da je kontrola rađanja za njih moralno prihvatljiva, možda ne bismo trebali biti previše začuđeni. Ono što je još zanimljivije je sastav obitelji koje Svetoj Majci Crkvi daju sljedeću generaciju svećenika.

Svake godine Centar za primijenjena istraživanja u apostolatu iz Georgetowna provodi anketu među bogoslovima. Anketa iz 2013. godine imala je stopu odgovora približno 75% među kandidatima koji će uskoro biti zaređeni. Zanimljivo je primijetiti vezu između velikih obitelji i svećeničkih zvanja u posljednjim anketama.

Potpuno suprotno našoj kulturi i već spomenutoj anketi Gallupa, 52% bogoslova u anketi iz 2013. godine dolazi iz obitelji koja ima troje, četvero ili čak petero i više djece. 24% dolazi iz obitelji s troje djece. Još je zanimljivije da 1 od 5 bogoslova ima najmanje petero braće i sestara!

38 % bogoslova u anketi iz 2012. ima više od troje braće i sestara.

25 % bogoslova anketiranih 2011. godine dolazi ih obitelji s najmanje šestero djece.

2010. godine 55 % bogoslova bilo je iz obitelji s četvero i više djece, a 24% ih je imalo barem petero braće i sestara.

Iz ovih podataka možemo izvesti mnoge zaključke. Kao što je rečeno na početku, nepobitno je da velike katoličke obitelji daju brojna svećenička zvanja.

Je li to zato što njihovo prihvaćanje većeg broja djece također odražava i dublju ljubav prema Božjoj volji i njeno prihvaćanje?

Jesu li ovi impresivni rezultati odraz obitelji koje prakticiraju svoju vjeru na način da aktivno sudjeluju u životu svoje župe?

Ili ta zvanja jednostavno predstavljaju statističke rezultate obitelji s većim brojem djece, što povećava šanse da će jedan od njihovih sinova odabrati svećenički poziv.

Naravno, bez daljnjeg istraživanja ne možemo biti sigurni. Čini se vjerojatno da sva tri razloga utječu na to.

Osobno sam vidio mnoge župe u kojima vjernici često mole za povećanje svećeničkih zvanja. No, ipak te iste župe odražavaju našu današnju kontraceptivnu kulturu po pitanju njihovog pogleda na obitelj i djecu. Vjernici govore o potrebi za većim brojem svećenika, no često se čini da očekuju da ta zvanja dođu odnekud drugdje, a ne iz njihove vlastite obitelji.

Izvor