Tužan primjer moderne svećeničke [de]formacije

U sljedećem članku kojeg je napisao za The Dallas Morning News američki katolički svećenik Joshua J. Whitfield objašnjava zašto je novoizabrani biskup Dallasa, Edward J. Burns, od velike važnosti za sve, a ne samo za katolike:

Htio bih vam nekoga predstaviti.

Njegovo ime je Edward J. Burns. Ovaj tjedan postat će osmi biskup Dallasa. Imenovao ga je papa Franjo, a dolazi nam iz Pittsburgha, odnosno iz Juneaua gdje je bio biskup od 2009. godine. Najgore što o njemu mogu reći je da je fan Steelersa, no bez obzira na to jednostavno sam zahvalan što nije iz Philadelphije. Mislim da ne bismo mogli izaći na kraj s nekim tko navija za Eaglese. 

Biskup Edward J. Burns

Iskreno, on je dobar čovjek. Upoznao sam ga, proveo sam neko vrijeme s njim. Mislim da će vam se svidjeti. On je stvarno prijateljski nastrojen i ljubazan na onaj zapadni pennsylvenijski način. 

Ali zašto bi vas to bilo briga, pogotovo ako niste katolik? Zato što je kao biskup Dallasa automatski važan igrač u ovom gradu i izvan njega. Na čelu biskupije koja broji više od milijun katolika u 9 okruga, kao i 36 škola koje podučavaju oko 15 000 različitih studenata, kao i organizacije poput Catholic Charities of Dallas, jedne od najvećih socijalnih ustanova u gradu, biskup Burns zauzet će jednu od najvažnijih i najizazovnijih pozicija u Dallasu. 

Stoga je važno da se radi o dobrom i sposobnom čovjeku. A ja vjerujem da on to jest. Kardinal Kevin Farrell, bivši biskup Dallasa, transformirao je katolički i vjerski život u ovom gradu nabolje. Katolička je crkva pod njegovim vodstvom u Dallasu i izvan njega učvrstila svoju ulogu kao sluge naroda – svim ljudima svih vjera ili nikakve vjere, služeći onima u potrebi, ne zato što su katolici, on je uvijek govorio, već zato što smo mi katolici. 

Ta je ostavština još živa među katolicima u ovom gradu. I na njoj ovaj novi biskup može graditi, donoseći svoje vlastite nove darove i osobnost.

Naravno da sam pristran. Ja sam katolik i svećenik, i nipošto nisam neutralan u svojoj procjeni i nadi. Ipak, mislim da je to važno za sve nas, a ne samo za ljude poput mene. A to je zato što vjerujem u dobro uistinu raznolikog pluralizma. Vjerujem da je takav pluralizam potreban za veće demokratsko dobro svih nas. 

Drugim riječima, vjerujem u ono što je bivši glavni rabin Velike Britanije, Lord Jonathan Sacks, nazvao "dostojanstvom različitosti". Vjerujem, kao što je on rekao, iako smo društvo "velikih razlika, moramo sudjelovati u zajedničkom građanstvu, doprinoseći dobrobiti drugih zajednica kao i našoj." Vjerujem, poput njega, da je test svakog društva u tome koliko tolerira drugačije. Možemo to postaviti kao religijsko pitanje, citirajući rabina Sacksa, "Mogu li prepoznati Božju sliku u onome tko nije na moju sliku?"

To je grad u kakav vjerujem. Grad prave raznolikosti izražava i sekularno i duhovno. To je grad u kojem mogu rasti pod mudrošću Tore kao i uvidima iz hadisa, posvećen u nauku Krista, kao i prosvijetljen preciznom ljepotom znanosti. Grad u kojem svi ti glasovi dolaze zajedno kao u zboru, ne u nekakvom zamagljenom sinkretizmu, već uistinu simfonijski. Grad u kojem svaka osoba čuva svoju autentičnu vjeru i autentičan glas, svjedočeći ju miroljubivo; svatko dijeli mudrost i shvaćanje svojih tradicija za dobrobit sviju. Uistinu raznolik grad: to je moja vizija, moja nada i moja molitva. 

Vjerujem da će se novi biskup lijepo uklopiti u taj zbor. Dallas je grad izvanrednih muškaraca i žena, izvanrednih vjerskih vođa. To je grad građanskih i političkih vođa dobre volje, grad koji ne skriva svoje različitosti, već ih slavi nastojeći živjeti dostojanstvo i pravednost za sve. To je velik grad, velik zbog svoje raznolikosti. To je grad kojega volimo. 

A ovaj tjedan nam se pridružuje biskup Burns; on stupa na pozornicu. I vjerujem da će biti uspješan. Bit će nasmiješen; on se puno smije. I puno će govoriti o Isusu. U isto vrijeme će vas tješiti i iritirati Evanđeljem svoga Gospodina. On je katolik i biskup Crkve, pa nemojte ostati šokirani kada kaže neke katoličke stvari. No to tako treba biti u ovom prekrasnom raznolikom gradu Dallasu. To nas čini lijepima, bili vjernici ili ne.

U nastavku slijedi dio komentara tog članka tradicionalnog katoličkog blogera s bloga Vigilate et orate:

Kaže da želi da "svaka osoba čuva svoju autentičnu vjeru i autentičan glas, svjedočeći ju miroljubivo; svatko dijeli mudrost i shvaćanje svojih tradicija za dobrobit sviju."

Izgleda da su tijekom njegove svećeničke [de]formacije nekako preskočili Božansku naredbu: „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“ (Mk 16, 15)

Umjesto toga, ovaj jadni pokoncilski kler misli da je nauk našega Gospodina bio manjkav i nedostatan, i da u drugim religijama i kulturama možemo pronaći nešto što će dodati vrijednost kroz njihovu različitost. 

Ovaj jadni svećenik samo ponavlja ono što su pokoncilski pape sami izjavili:

„Ako, u želji da poštujemo čovjekovu slobodu i dostojanstvo, njegovo obraćenje na pravu vjeru nije najvažniji predmet našeg dijaloga s njim...“ (Pavao VI., Ecclesiam Suam #79). [1]

„U naše vrijeme, kad se ljudski rod iz dana u dan sve uže sjedinjuje i kada rastu međusobne veze između različitih naroda, i Crkva pažljivo promatra u kakvom odnosu stoji prema nekršćanskim religijama. Na osnovi svoje zadaće da promiče jedinstvo i ljubav među ljudima, a također i među narodima, ona prije svega svraća svoju pozornost na ono što je ljudima zajedničko i što ih vodi do međusobnog zajedništva.“ (Pavao VI., Nostra Aetate, #1)

Nije on kriv zato što vjeruje u to što vjeruje. On samo slijedi ono što su pape rekli.

Pa opet, dostupno je mnoštvo citata papa prije Drugog vatikanskog koncila koji tvrde nešto praktički potpuno suprotno.

Ovaj svećenik se pita možemo li vidjeti Božju sliku u onima koji nisu poput nas.

Pisano je da će nas Bog kušati kao zlato koje se kuša u vatri: 

„Zato se radujte čak i ako bude potrebno da vas ovdje nakratko i ražaloste različite kušnje. One samo kušaju vašu vjeru, dragocjeniju od propadljivog zlata - a i ono se u vatri kuša - da se njezina prokušanost pokaže na hvalu, slavu i čast na dan kad se objavi Isus Krist. Njega vi ljubite iako ga ne vidjeste; u njega, iako ga još ne gledate, vjerujete te klikćete od radosti neizrecive i proslavljene što postigoste svrhu svoje vjere: spasenje duša.“ (1 Pet 1,6-9)

To znači da nitko od nas nije istinski Božja slika zbog naše pale prirode. Zbog nje smo skloni raznim neredima. Čovjek je stvoren na sliku Boga, no svi mi imamo mnoge mane. Posvećujuća milost čini da Bog može vidjeti Sebe u nama, a ona dolazi samo kroz Katoličku crkvu i pravu vjeru Isusa Krista. 

Gledanje bilo kojeg čovjeka je, u najboljem slučaju, poput gledanja Boga kroz zamagljeni prozor. Istina je da bismo trebali težiti tome da gledamo prije ono dobro u drugima nego loše, no istinsko bratsko milosrđe traži od nas da tražimo ultimativno dobro – ništa drugo do li spasa njihove besmrtne duše koji jedino može biti ostvaren kroz pravu vjeru i život prema Božjim zapovijedima. 

Molim vas, molite za ovog svećenika. Molite za novog biskupa Dallasa. Molite da se svi svećenici, biskupi, kardinali i posebno Papa vrate svetoj i nepromjenjivoj tradiciji Katoličke crkve prije nego Božji pravedni gnjev preostane jedino sredstvo pročišćenja. 

[1] Napomena: citat u slobodnom prijevodu. Citat na engleskom glasi: If, in our desire to respect a man's freedom and dignity, his conversion to the true faith is not the immediate object of our dialogue with him...