srijeda, 25. svibnja 2016.

BORBA KATOLIČKE CRKVE PROTIV MODERNIZMA Pisma papi Piju X., od modernista

Ono što ćete pročitati je uistinu zastrašujuće. 1911. godine jedan svećenik iz SAD-a napisao je niz pisama papi Piju X. Na kraju ih je poslao izdavaču koji ih je izdao anonimno jer se taj svećenik vrlo vjerojatno bojao posljedica. Knjiga je izdana pod naslovom: “Pisma papi Piju X., od modernista.”

U tim pismima svećenik obavještava papu Pija X. da su njegova djela i djela Crkve kroz stoljeća stvorila takvu uznemirujuću krizu koja će uskoro voditi direktno u njezino uništenje. Potom ocrtava korake koje Crkva mora poduzeti da bi ju suvremeni svijet prihvatio i da bi se spriječila kriza.

Sredstva koja predlaže trebala bi biti poznata svakom suvremenom katoličkom čitatelju. Zašto? Jer svako sredstvo koje je zahtijevao ovaj modernistički svećenik 1911. godine provedeno je nakon Drugog vatikanskog koncila. Otkada je 1958. papa Ivan XXIII. odbacio anateme do 2014. kada je papa Franjo rekao: „Tko sam ja da sudim?“, izgleda da je Vatikan doslovno slijedio prijedloge ovog svećenika. 

No svećenik ne staje na prijedlozima. Na kraju knjige, u iskrenom epilogu čitatelju, svećenik otkriva prave namjere modernizma. Namjere idu puno dalje od samih površnih promjena na koje poziva u pismu. Jer modernisti su znali, i još uvijek znaju, da promjena discipline na kraju vodi do promjene nauka. U tom su smjeru krenuli 1911., i kako vidimo na Sinodi o obitelji više od stoljeća kasnije, još i danas idu u tom istom smjeru. 

Dok se čitaju ovi odlomci ispod, ne može se ne primijetiti odjek demonskog nadahnuća. Kao zmija u vrtu, autor proizvodi lažnu krizu i zatim prodaje lažno rješenje. Lažno rješenje na koje je koncilijarna crkva nažalost nasjela i progutala udicu.

Bez daljnje priče, predstavljam vam odlomke iz „Pisma papi Piju X., od modernista“ (Bilješka: podebljani naslovi su moji. Ostatak teksta je direktni cirat.)... Chris Jackson 

Modernisti su razumjeli da je budućnost Crkve stavljena na kocku

Prije nego zađemo u bit stvari, mora se nešto reći u vezi veličine i značaja pitanja samog modernizma... kriza koju je modernizam donio može se nazvati krizom života ili smrti najmoćnije vjerske organizacije koja je ikad postojala. Ono cilja na novo formuliranje vjerovanja, na revolucionarnu promjenu u vanjskom političkom poretku i regeneraciju unutarnjeg duha majke – crkve kršćanstva. O tom pitanju ovisi, do mjere do koje su oni koji najbolje poznaju taj pokret spremni ići, buduće mjesto katolicizma u povijesti civilizacije. 

Hoće li Crkva, koja je jednom bila izabrani sudac Europe, skrenuti drugim putem osim tradicije, putem sekularne ambicije i autoriteta? Hoće li veliki tribunal koji zadržava svoj Indeks, koji još ima moć, i svoju inkviziciju, koja je sada sjena, reći znanstveniku: „Ja se neću miješati u tvoje stvari; budi slobodan!“ i krivovjerniku: „Ja te neću prokleti; budi iskren!“? Hoće li institucija koja je, polažući pravo na apsolutnu nezabludivost, oblikovala umove svojih odanih pristalica na potpunu pokornost, modificirati svoju tvrdnju, i olabaviti poslušnost u kojoj drži pola civiliziranog svijeta? To su pitanja koja postavlja modernizam. To je kriza koja je iscjedila vapaj užasa kod sadašnjeg Pape. A kriza je toliko velika da se raširila i izvan same Katoličke Crkve. 

Toliko je mnogo mogućnosti za smjer vjerske povijesti u budućnosti da interes ne treba privlačiti samo rimokatolike, već svakog čovjeka koji je sposoban vidjeti povijesno važne događaje koji se odigravaju pred njegovim očima. 


Predložen dogovor s đavlom

Vaša Svetosti, moja je svrha da Vam kažem zašto moderni svijet odbacuje i ne vjeruje rimokatolicima. Dok mi dođemo do odgovora na to pitanje, katolici su u blaženom neznanju, nesposobni za apologetiku, njihovi snovi o obraćenju samo halucinacije, njihove šire vjerske aktivnosti gotovo apsurdne. Svjestan sam da u glavi strogog rimskog teologa na to pitanje postoji odgovor: najprosvjetljenije nacije svijeta odbacile su rimokatoličku vjeru jer su pod vladavinom Sotone, i njegovih glavnih instrumenata - masona. Voila! Problem riješen! Nemam namjeru pobijati to rješenje; ponizilo bi intelekt odraslog muškarca da o tome raspravlja. Dozvolite mi samo da kažem, Vaša Svetosti, da učeni umovi Njemačke, Francuske, Engleske i Sjedinjenih Država, nisu postavili oca laži na oltar Boga Istine; i kad se oni uvjere da je katolička vjera samo duhovno društvo, koje ne postoji niti zbog jedne druge svrhe nego da nasljeduje Kristov život na zemlji, okrenut će joj se s prepunim srcem, svi njihovi sporovi nestat će u svjetskom duhovnom bratstvu i s novom će vatrenošću prepoznati vrhovno vodstvo Isusa Krista. 

Crkva mora napredovati!

Katolička se Crkva suočava s krizom u usporedbi s kojom se svaka opasnost iz njezine prošlosti čini beznačajnom. Ona je sada u sukobu s idejama, i teži sebe opravdati pred znanošću. Nju se sada poziva na red pred neumoljivim tribunalom ljudi koji su intelektualno i etički sazrijeli. Katolička se Crkva sada hrva s problemima te slobode koja navaljuje, te goleme nezavisnosti, te militantne demokracije, te suverene individualnosti do koje je suvremeni svijet stigao. Da prisvojim Vašu vlastitu riječ, rimski poglavaru, ona je u oluji i konfliktu s modernizmom. Nikad se svijet nije vratio, dozvolite mi da ponovnim, preko prijeđenog puta napretka. Nikada povijest nije trajno okrenula svoj smjer. Naprijed, naprijed, nezaustavljivo maše marširajuće mnoštvo ljudi. Tako oni ispunjavaju svoju sudbinu. Tako je Bog providio za njihovo obrazovanje. Tako moraju klice višeg života izrasti u bogatiji plod. Prošlost mora podučavati sadašnjost, ali podučavati tako da ona može izrasti daleko od prošlosti u plemenitiju budućnost. To je život; to je napredak; i samo u životu i napretku je ispravnost i istina. 


Papa se mora ispričati svijetu

Vaša svetosti, bilo bi nezahvalno prisjećati se prošlih stavova papinstva prema slobodi savjesti, ako bi se papinstvo pokajalo za taj stav, odreklo ga se i radikalno ga promijenilo. Svijet bi zaista teško priznao pokajanje Rima osim ako ne objavi nekom službenom i izričitom izjavom da se srami krvi na svom pontifikalnom ruhu te da će od sada priznavati i poštivati vjersku slobodu, ne samo kao lukavštinu, već kao princip i istinu. Ako je ikad bio potreban opoziv i isprika od neke institucije, zasigurno je to potrebno od ove, čiji su koraci do prijestolja svjetske moći sagrađeni na kostima ubijenih ljudi. Krivnja za krv zove na priznanje tuge i izričitog pokajanja, i dok Rim ne progovori o svojoj inkviziciji, naglašavajući pokajanje, svijet neće zaboraviti prošlost. 


Liturgija mora biti reformirana

…Nastojanja prema jednostavnosti i udaljavanje od nerealnosti Crkvenog pobožnog života bila su pokušana od strane mnogih modernista u zadnja dva stoljeća, ali i njihov trud i autori otišli su istim putem svih prijašnjih reformi i reformatora. Sinoda u Pistoji (1786. godine) preklinjala je za bogoštovlje na narodnom jeziku i bila je osuđena. Radije nego da dozvole vjernicima izravnu suradnju u božanskom bogoštovlju koje su rani kršćani uživali, što daje protestantskoj službi takvu privlačnost i iskrenost, papinstvo ih prisiljava da budu puki gledatelji na predstavi. Svećenik je toliko udaljen od katoličke zajednice dok vrši svoju službu kao što su i poganski svećenici od svoje. 

Instinktivna potreba istinskog bogoštovlja za izražavanjem riječima strogo je kontrolirana; samo razumijevanje molitava i molbi kod oltara je ili zamračeno ili uništeno korištenjem drevnog jezika. I ako je funkcija „svečana“, osjećaj bogoštovlja je sam poništen kađenjem, marširanjem i zbunjujućom složenošću manevriranja.

Kod određenih ceremonija, pontifikalne mise, posvete crkve, „krštenja“ zvona, posvećenja ulja i nekih drugih, što zbog grotesknih odora, besmislenog škropljenja, nerazumljivog pjevanja, stavljanja i skidanja pokrivala za glavu, ljubljenja prstena i kadionica i bočica, nemoguće je biti pobožan i zasigurno je nemoguće razabrati išta od Novog zavjeta. No ipak na svaku molbu za iskrenošću, stvarnošću i istinom u važnoj stvari zajedničkog bogoštovalja, Rim okreće prijekorno i ljuto lice. 


Papinstvo se mora radikalno promijeniti

Vaša Svetosti, u ovom mom nastojanju da vas obavijestim zašto danas prosvijetljene nacije odbacuju papinstvo, i kakve duboke promjene papinstvo mora proći prije nego što će mu ljudi našeg vremena dati naklonost i pažnju, istaknuo sam da je prvi princip naše civilizacije, sloboda savjesti, povrijeđena i prezrena od strane službenog nauka Svete Stolice. 

Sada dolazim do drugog velikog principa civiliziranog društva, a taj je da su autokracije bez predstavnika tiranske, a da su samo predstavničke vlade dobre i pravedne. 

...Zato ne samo, Vaša Svetosti, samim osuđivanjem nekog određenog prijestupa... već obnavljajući cijeli duh Vašeg papinskog sustava, moći ćete se nadati osvajanju modernog svijeta za katoličku vjeru. 

Prije nego slobodna osobnost zauzme svoje mjesto u katoličkom umu, dok karakter ne postane cijenjen u katoličkoj praksi i bogoštovlju, dok se mehanizam ne zamijeni individualnošću, automatska poslušnost poduzetništvom, papinska vojnička disciplina Kristovim unutarnjim kraljevstvom, neće biti ničega osim poraza i raspada u budućnosti papinstva. 

Crkva treba modernizaciju (predviđanje Drugog vatikanskog koncila)

... Ako želite katoličanstvo učiniti uglednim, i od njega otkloniti propast i smrt koji sad izgledaju neizbježni, zar je moguće da ne vidite da nema niti jednog drugog načina da se to spriječi do produhovljivanja? Nemojmo se povući iz svijeta, od moderniziranja Crkve...

Da su promjene koje duhovnost i znanost zahtijevaju od rimokatolika duboke i čak opasne, ne možemo poreći. Zbrka je zaista strašna. Ostati kao prije značilo bi sigurnu smrt; poslušati pozive na reformu značilo bi nevolju i skandal mnogima, i veliku štetu nekima. Ali zasigurno ne možemo ublažiti ozbiljnost situacije tako što nećemo o njoj razmišljati. Razmišljati o njoj moramo razborito; dati rješenje moramo savjesno. Napokon, promjene na koje se poziva ne moraju biti učinjene u jednom danu. Treba samo dopustiti da Rimska Crkva počne pokazivati makar malo susretljivosti prema našoj civilizaciji, i u tome, koliko god da je maleno, mi ćemo prepoznati početak boljih dana, znak života usred smrti. Neka katolicima bude dozvoljeno smatrati da je sloboda savjesti neotuđivo ljudsko pravo. Neka neki papa govori hrabre riječi gađenja prema inkviziciji. Neka katolički profesori budu slobodni podučavati da se jedinstvo Crkve i države ne zahtijeva od kršćanske vjere kao ideal.

Neka oprosti i svi drugi poganizmi budu ukinuti. Neka predstavnička vlada, autonomna lokalna vijeća i općenito samoupravljanje zamijene sadašnji talijanski i papinski despotizam. Neka znanstvenici imaju modernističko shvaćanje prirode dogme i funkcije autoriteta. Povrh svega – ovo je uvjet koji će spriječiti da ovi ustupci rezultiraju štetom ­– neka svi napori Crkve i hijerarhije imaju svrhu promicanja Kristovih ideala na Zemlji. 

Rimski prvosvećeniče, suviše rijetko ste Vi i Vaši prethodnici podizali iscjeljujuću ruku, a prečesto brutalnu šaku tiranije. Spustite se među siromahe. Odbacite te otpadničke ambicije o Papinskom kraljevstvu. Svucite Crkvenu mrtvačku odjeću formalizma, intrige, pompe i praznovjerja. Usmjerite ogromne snage službenog katoličanstva prema jednostavnosti, bratstvu, suosjećanju... Reforma rimske zajednice uvijek dolazi od naroda; nikada, dok pritisak javnog mnijenja ne postane presnažan, ne dolazi iz kurije i od rimskih papa. 

Maske moraju pasti – prvo promjena discipine, onda promjena nauka

Neki bi mogli uočiti da postoji primjetna nedosljednost u ovim pismima. Dok njihov prvi dio potiče na reforme koje se tiču samo discipline i administracije, ja kasnije izlažem poglede koji se otvoreno suprotstavljaju teološkim standardima vjere. Koji mogući interes mogu imati u sporednim reformama, pitanje se postavlja, kada sam učinio takav brodolom od samog pravovjerja? Pretpostavimo da je Crkva učinila sve promjene u nebitnim točkama koje su ovdje sugerirane, to je ne bi dovelo ništa bliže vitalnom preoblikovanju nauka o kojem sam maločas raspravljao. 
Tu posljednju izjavu ja apsolutno odbacujem - i u tom odbacivanju želim izbjeći nedosljedno stajalište koje se može pokazati na površini. Zauzimajući se za milosrđe, pravdu i jednostavnost u službenom rimskom katoličanstvu, ja dubinski vjerujem da time potičem prvi korak procesa koji mora završiti urušavanjem postojeće rigidnosti dogmi...

...Pozivajući na disciplinarne i administrativne reforme rimokatoličkog ogranka kršćanstva, ja cijelo vrijeme ciljam na više i svetije ciljeve rušenja intelektualnih barijera koje, na golemu štetu same religije, drže kršćane odvojenima. Neka ljubav vlada u predjelu religije, neka praznovjerje bude odbačeno, ovozemnost ukinuta i uvjeren sam da će ih s vremenom slijediti i dogmatske formule. Čišćenje duhovnog osjećaja do one mjere gdje će se moći vidjeti da se prava religija mora riješiti praznovjerja i brutalnosti također će pročistiti taj duhovni osjećaj dok ne shvatimo da je naš odnos s Božanstvom previše unutarnji i preuzvišen da bude sputavan teologijama prošlih vremena koje su daleko manje prosvijetljene nego naša vlastita...

...Taj posljednji korak u dugoj evoluciji religije bit će ubrzan svakom molbom za bratstvom, svakim protestom protiv tiranije, svakim odbacivanjem praznovjerja. Gdje god postoji dobro prijateljstvo između katolika i protestanata, iz toga neizbježno proizlazi, iako to može biti nesvjesno za one kojih se tiče, umanjenje važnosti njihovih poštovanih teologija, i prepoznavanje da su s Bogom, iskrenost i ispravna savjest od neusporedivo veće važnosti nego službene formule Vjerovanja. Logičan rezultat toga bit će postavljanje religije na ispravne temelje osobnosti i karaktera, i promatranje dogmatske metafizike kao sporedne i nebitne stvari. 

Pozivajući pape, kuriju i hijerarhiju da odbace svoju drevnu tiraniju, da napuste sekularne ambicije, da unište praznovjerje, i koriste svoju veliku moć za promoviranje filantropije, bratstva, odgajanja karaktera, društvenu i intelektualnu slobodu, uvjeren sam da preporučam veliki i nužan napredak prema onom danu kada će transcendentalne spekulacije o Nedostižnom dominirati i neće nas više razdvajati; već će nas vječni principi neokaljane religije i Kristovog blaženog duha ujediniti u federaciju zajedničkog srodstva, i sinovstva Božjeg, oslobođeni zauvijek od nesloge rođene iz vjerovanja, i tako često okončane na lomači, i ići ćemo naprijed zajedno u slozi i miru, ususret božanskom događaju prema kojem se kreće sve stvoreno. 

utorak, 24. svibnja 2016.

Treća tajna u cijelosti objavljena? – Dollinger potvrđuje svoju izjavu


(Rim) Prošli je tjedan članak od Maike Hickson na OnePeterFive izazvao veliko zanimanje u cijelome svijetu. Njemačko-američka katolkinja objavila je izvješće o njemačkom moralnom teologu i svećeniku biskupije Augsburg, Ingu Dollingeru. On je potvrdio da mu je nekadašnji pročelnik Kongregacije za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger, povjerio da Treća fatimska tajna 2000. godine po želji pape Ivana Pavla II. nije u cijelosti objavljena. Budući da je Dollinger osobni prijatelj pape Benedikta XVI., njegova izjava ima posebnu težinu.

Članak od Maike Hickson izazvao je u Vatikanu takav nemir da je se Tiskovna agencija Svete Stolice o tome očitovala u prošlu subotu u dnevnome biltenu.

Vatikanska izjava tiskana je u nedjeljnom posebnom izdanju dnevnika Osservatore Romano. U njoj stoji:

Treća fatimska tajna
Neki članci koji su objavljeni posljednjih dana donijeli su izjave koje se pripisuju profesoru Ingu Dollingeru, prema kojima mu je u lipnju 2000. godine tadašnji kardinal Ratzinger nakon objavljivanja Treće fatimske tajne povjerio da Tajna nije u cijelosti objavljena. 

S time u svezi, Papa emeritus Benedikt XVI. obznanjuje – preko Tiskovnoga ureda Svete Stolice – „da nikada nije razgovarao s Dollingerom o Fatimi“ i jasno tvrdi da izjave koje se pripisuju prof.Dollingeru o ovoj temi „jesu čiste izmišljotine, posvema neistinite“ i odlučno potvrđuje: „Treća fatimska tajna u cijelosti je objavljena“.

Posrijedi je prva javna izjava Pape emeritusa koju je od ožujka 2013. službeno proširio Tiskovni ured Svete Stolice. To naglašava važnost koju joj pridaje Vatikan koji uporno ponavlja da je Treća tajna u cijelosti objavljena. Diskrepancija između objavljenog sadržaja i ranijih izjava visokih crkvenih predstavnika o sadržaju Tajne, kao ni izjava Ivana Pavla II. i sestre Lucije o tome, nisu bile tema izjave.

Dollinger potvrđuje istinitost svoje izjave
Hicksonova je odlučno odbila prikrivenu kritiku da je riječ o „iskonstruiranoj“ tvrdnji. Rekla je da izjava nije „pripisana“ profesoru Dollinger, nego da zbilja potječe od njega i ispravno je citirana sa svom nužnom pomnosti.

Hicksonova je kontaktirala Dollingera nakon što je Vatikan objavio „protu-izjavu“. Moralni je teolog bio začuđen rimskom reakcijom i iznova je potvrdio svoju izjavu.

Dana 13. svibnja 2010 papa je Benedikt XVI. rekao u Fatimi: „Zavaravaju se oni što misle da je završena proročka misija Fatime“.

Na povratku iz Portugala u Rim zrakoplovom izjavo je u intervjuu o Trećoj tajni:

„Tako bih rekao da se i ovdje, onkraj velikog viđenja Papine patnje koju u prvom redu možemo dovesti u vezu s Ivanom Pavlom II., pokazuju stvarnosti u budućnosti koje se malo po malo razvijaju i pokazuju. Stoga je ispravno da se onkraj trenutka pokazanoga u viđenju vidi i nužnost patnje Crkve koja se, naravno, odražava u osobi pape, ali papa stoji umjesto Crkve i stoga se nagovješćuju patnje Crkve.“

Izjava koju je Dollinger potvrdio pred Maike Hickson da mu je kardinal Ratzinger povjerio da Treća fatimska tajna nije u cijelosti objavljena, već je 2004. godine postala poznata u javnosti. Tu vijest tada nije demantirao ni kardinal Ratzinger ni Sveta Stolica.

subota, 21. svibnja 2016.

"LOŠ KONCIL I LOŠA MISA" Fatima: zapanjujući razgovor Benedikta XVI. s ocem Ingom Dollingerom; DODATAK Odgovor Benedikta XVI.


„Ne slušati Presvetu Djevicu koja je poslana od Boga“, tvrdila je sestra Lucija dos Santos u jednom intervjuu od 26. prosinca 1957. koji je dala ocu Augustinu Fuentesu uz dopuštenje Pija XII. u samostanu Bosonogih karmelićanki u Coimbri, na znanje pomoćnom biskupu Leirije, dvojici biskupa Coimbre te apostolskom nunciju u Portugalu, „to je grijeh protiv Duha Svetoga“.

I to baš na blagdan Duhova ove godine njemački teolog otac Indo Dollinger, zaređen za svećenika 25. lipnja 1954., nekoć tajnik augsburškog biskupa Josefa Stimpflea, te osobni prijatelj Benedikta XVI. dao je odobrenje Maiki Hickson da na stranicama OnePeterFive objavi ovu zapanjujuću izjavu: „Nedugo pošto je Kongregacija za nauk vjere objavila Treću fatimsku tajnu u lipnju 2000. godine, kardinal Joseph Ratzinger rekao je ocu Dollingeru tijekom jednog osobnog razgovora da postoji jedan dio Treće tajne koji još nisu objavili! 'Postoji još i više od ovoga što smo objavili', rekao je Ratzinger. Osim toga, rekao je Dollingeru da je objavljeni dio autentičan i da neobjavljeni dio govori o 'lošem Koncilu i lošoj Misi' koji će doći u bliskoj budućnosti“. „Otac Dollinger“ – zaključuje Hicksonova – „dao mi je dopuštenje da objavim ove činjenice na blagdan Duha Svetoga i dao mi je svoj blagoslov“.

Dosje Fatima koji se otvorio prije 99 godina, nastavlja svoj hod obogaćenja dokumentacije po nadnaravnoj i naravnoj povijesti koji će se nastaviti, bilo dok se Treća tajna ne objavi svijetu u cijelosti; bilo dok se ne ostvari posljednje Gospino proroštvo, iliti pobjeda Srca Marijina.

Sestra Lucija dos Santos napisala je Treću tajnu u Tuyu 3. siječnja 1944. godine i predala ju je monsinjoru José Alvesu Correia da Silvi, biskupu Leirije – Fatime u lipnju iste godine. Njega su pozvali u Rim u ožujku ili travnju 1957. Tekst je trebalo objaviti u vrijeme pontifikata Ivana XXIII. 1960. godine, prema točnim Gospinim uputama. Međutim, to se nije dogodilo po želji pape Roncallija i njegovih nasljednika.

Fatimski su vidioci uvijek govorili o Tajni podijeljenoj u tri dijela. „Tajna se sastoji od tri različite stvari“, napiala je sestra Lucija u svojem Trećem sjećanju (A.M. Martins SJ, Documenost, Fátima, L.E.Rua Nossa Senhora de Fátima, Porto 1976., str.219). U četiri Sjećanja ona je izjavila da je pisala uz pomoć Duha Svetoga. (usp. Četvrto sjećanje Lucije dos Santos u isto, str.215). Samo treći dio Tajne napisan je posebno da se preda isključivo Kristovu namjesniku: njemu samome odgovornost da zna, njemu samome odgovornost da  djeluje sukladno tome.

U Četvrtom sjećanju sestra je Lucije napisala da je Gospa izjavila: „U Portugalu će se uvijek sačuvati dogma vjere, itd…To nemojte nikomu reći“. I upravo u ovome „itd.“ obuhvaćen je treći dio Tajne i ova krnja rečenica nije navedena u Fatimskoj poruci koja je objavljena 26. lipnja 2000. I zbilja, Kongregacija za nauk vjere koju je u to vrijeme vodio pročelnik kardinal Ratzinger, izvukla je dva dijela Tajne, i to ne iz Četvrtog, nego iz Trećeg sjećanja gdje nema objave da će se u Portugalu sačuvati dogma vjere, držeći sigurnim da na drugim mjestima ne će biti tako…otpadništvo se uistinu posvuda proširilo i ima ga i izvan Crkve i unutar nje.

Svaki papa, od Pija XII. naovamo, upoznat je s Trećom tajnom, ali su se samo dvojica dosada potrudila nešto od toga proširiti i nešto učiniti. A Fatima ostaje još uvijek nedovršena: Skepticizam? Razboritost? Strah? Granice koje dijele ova držanja koja su papa imali, tanke su. Stvarna činjenica je da su Fatimska ukazanja najuže povezana s crkvenom stvarnošću, danas toliko izmučenom, toliko neosjetljivom za nadnaravno, toliko zbrkanom, toliko moralno i duhovno iskvarenom, toliko krcatom teoloških i doktrinarnih zabluda, toliko lišenom katehetskih učenja

Fatima je isprepletena s trenutačnom mukom crkve koju su uzrokovale ponajprije dvije revolucije, pastoralna i liturgijska: Drugi vatikanski sabor i sveta Misa. Ne zaboravimo da se Anđeo Portugala ukazivao vidiocima (1915.-1916.) za pripravu Gospinu dolasku i dao je svetu Hostiju Luciji, a Krv Kristovu koja je bila u kaležu podijelio je Jacinti i Franji, govoreći:


„Primite Tijelo i pijte Krv Isusa Krista koje nezahvalni ljudi strahovito vrijeđaju! Prinosite zadovoljštinu za njihove grijehe i tješite svoga Boga (…) Obnavljajući žrtvu Isusove muke i smrti, sveta je Misa toliko velika stvar da je dostatna zadržati Božju pravdu“. 
(Fatima i Muka Crkve, Sugarco, Milano 2012, str.80).

Sveta je Misa izmijenjena, ona je teško povrijeđena s ciljem da se u središte pažnje ne stavlja više naš Gospodin i njegova Žrtva, nego okupljeni zbor vjernika, a učinivši to, vjera je i u kleru i među vjernicima izgubila čvrstoću i značaj, a milosti su se smanjile dok su se crkve praznile, skupa s bogoslovijama.

Snagom objave oca Dollingera (čiji je ispovjednik bio sveti Pio iz Pietrelcine s kojim je bilo vrlo povezan; predavao je moralnu teologiju u bogosloviji Order of Canons Regular of the Holy Cross u Brazilu, u kojoj je studirao i budući biskup Athanaisus Schneider; Dollinger je 1970. godine sudjelovao u diskusijama Njemačke biskupske konferencije o masoneriji na kraju kojih se ustvrdila nepomirljivost između masonerije i Katoličke Crkve) možemo razmišljati o nekim vidicima.

Marijanski papa, Ivan Pavao II, spašen je 13. svibnja 1981. od napada profesionalnog ubojice Mehmeta Ali Agce, rekao je da mu je život spašen zahvaljujući Gospi Fatimskoj i htio je objaviti svijetu viđenje koje su imala portugalska djeca pastiri. To je bilo 13. srpnja 1917. u Cova d'Iria: Gospa se ukazuje treći put i objavljuje Tajnu: viđenje pakla (prvi dio); posvetu Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu (drugi dio) te treći dio koji je i danas još nepotpun.

Sestra Lucija piše na komad papira: „Anđeo s plamtećim mačem u lijevoj ruci; bljeskajući je ispuštao plamenove za koje se činilo da će zapaliti svijet; ali su se gasili u doticaju sa sjajem koji je isijavala Gospa iz svoje desne ruke prema njemu: Anđeo, pokazujući zemlju desnom rukom, reče snažnim glasom: 'Pokora! Pokora! Pokora!' I vidjeli smo (…) Biskupa odjevenog u bijelo, 'imali smo dojam da je to bio Sveti Otac'. Razni drugi biskupi, svećenici, redovnici i redovnice uspinjali su se na strmo brdo na čijem je vrhu bio Križ od grubo obrađenih trupaca kao da je od hrasta plutnjaka s korom; Sveti Otac, prije nego što je onamo dospio, prošao je kroz veliki grad napola u ruševinama i tresući se, isprekidanim korakom, pogođen boli i žalošću, molio se za duše leševa koje je susretao na putu; došavši na vrh brda, klečeći u podnožju velikoga Križa, ubila ga je skupina vojnika koja je ispalila više metaka iz vatrenog oružja te strijela, a na isti su način umrli jedan za drugim i ostali biskupi, svećenici, redovnici i redovnice i razni laici, muževi i žene različitih staleža i položaja. Ispod dviju poprečnih greda Križa bila su dva anđela, svaki s kristalnom posudom u ruci u koje su sakupljali krv mučenika i njome škropili duše koje su se približavale Bogu.“

A koje je objašnjenje ovoga viđenja i koja je tajna koju implicira? Gospa je pokazala svaku stvar u dvama prvim dijelovima, ništa takvo ne postoji o trećemu, osim teološkog komentara kardinala Josepha Ratzingera, a tekst i komentar predstavljeni su na tiskovnoj konferenciji koju je pratio cijeli svijet. Međutim, kada je postao papa, izjavio je u Fatimi 13. svibnja 2010.: „Zavaravaju se oni što misle da je završena proročka misija Fatime“. Je li slučajnost da je Benedikt XVI. upravo na početku svojega pontifikata otvorio poznatu raspravu o hermeneutici Drugog vatikanskog sabora, otvorivši tako zdravo razdoblje promišljanja o ovome saboru? Je li slučajnost da je objavio Summorum Pontificum 2007. godine, olakšavši celebraciju svete Mise po tradicionalnom obredu koja je bila pokopana i progonjena od 1969. godine? Je li slučajnost da je dokinuo dekret o izopćenju četvorice biskupa FSSPX-a koji su se uvijek ustrajno oslanjali na dva stuba: tridentsku svetu Misu i konstruktivnu kritiku Drugo vatikanskog sabora? Je li slučajnost da najprije Benedikt XVI., a onda i Franjo žele ponovno izmirenje sa Svećeničkim bratstvom koje je utemeljio nadbiskup Marcel Lefebvre? Slučajnost ili sve to ulazi u njihovo znanje o onome što je Gospa rekla u Fatimi? 

Odgovori na ta pitanja u međuvremenu, s obzirom na ovu strašnu uočnicu stogodišnjice ukazanjā, jesu u Trećoj fatimskoj tajni: ključu za otvaranje ponovnog oživljavanja Crkve.

Cristina Siccardi




DODATAK:

Zapanjujuće brz odgovor – prenosimo sa stranica Vatikanskog tiskovnog ureda

Neki članci koji su objavljeni posljednjih dana donijeli su izjave koje se pripisuju profesoru Ingu Dollingeru, prema kojima mu je u lipnju 2000. godine tadašnji kardinal Ratzinger nakon objavljivanja Treće fatimske tajne povjerio da Tajna nije u cijelosti objavljena. S time u svezi, Papa emeritus Benedikt XVI. obznanjuje – preko Tiskovnoga ureda Svete Stolice – „da nikada nije razgovarao s Dollingerom o Fatimi“ i jasno tvrdi da izjave koje se pripisuju prof.Dollingeru o ovoj temi „jesu čiste izmišljotine, posvema neistinite“ i odlučno potvrđuje: „Treća fatimska tajna u cijelosti je objavljena“.

Izvor_2

četvrtak, 19. svibnja 2016.

Treća Fatimska tajna nije u cijelosti objavljena


(Rim) Veliki prijatelj pape emeritusa Benedikta XVI., katolički svećenik Ingo Dollinger, potvrdio je poznatoj njemačko-američkoj katolkinji Maike Hickson da 2000. godine Sveta Stolica nije objavila u cijelosti Treću fatimsku tajnu. 

Hicksonova je izvijestila o Dollingerovoj potvrdi na One Peter Five. Njemu je nekadašnji Pročelnik za nauk vjere, kardinal Joseph Ratzinger osobno rekao da je doduše 26. lipnja 2000. po želji Ivana Pavla II. objavljena Treća fatimska tajna, ali da nije objavljena u cijelosti.

Pater Paul Kramer već je 2004. godine govorio o Dollingerovoj izjavi koju je on sada potvrdio i pred Maike Hickson. Dollinger je bio tajnik biskupa Josefa Stimpflea iz Augsburga. Dugi niz godina njegov je ispovjednik bio otac Pio iz Pietrelcine. Kasnije je predavao moralnu teologiju na bogosloviji Regularnih kanonika Svetoga Križa u Brazilu kojima pripada i biskup Atanazije Schneider.

Odmah nakon 2000. godine izricale su s različitih strana sumnje o cjelovitosti objavljene poruke. Usuprot mnogobrojnim prethodnim izjavama i istraživanjima različitih autora, katoličkih svećenika, biskupa i kardinala, ali i sestre Lucije, u tekstu iz 2000. godine nedostaju upute o nedostatku vjere u svijetu, o crkvenoj krizi u samoj Crkvi, o velikom otpadništvu i na koncu o odnosu prema poglavljima 12 i 13 Otkrivenja. Sumnje u cjelovitost izrekao je tada i austrijski biskup Kurt Krenn iz Sankt Pöltena, pozivajući se na kardinala Ratzingera.


Čak je i sam Ivan Pavao II. koji je tijekom svojeg prvog posjeta Njemačkoj bio u studenome 1980. godine u Fuldi, na pitanje vjernika o Trećoj tajni naveo drukčiji sadržaj:

„Zbog teškog sadržaja, kako se komunistička velesila ne bi animirala na neka djela, moji su prethodnici na Petrovoj stolici više voljeli diplomatski pristup. Osim toga, trebalo bi svakom kršćaninu biti dovoljno ako zna sljedeće: Ako stoji napisano da će oceani preplaviti cijele kontinente, da će ljudi u jednom trenutku izginuti, i to milijuni ljudi, onda zbilja ne bismo više trebali čeznuti za objavom ove tajne. Mnogi bi to željeli saznati samo zbog znatiželje i senzacionalizma, ali oni zaboravljaju da znanje ujedno znači i odgovornost. Tako se oni samo trude zadovoljiti svoju znatiželju. To je opasno ako se istodobno ništa ne želi učiniti protiv zla. To je lijek za ovo zlo. Molite, molite i ne pitajte dalje! Sve drugo povjerite Majci Božjoj!“.


Molimo se da Sveti Otac konačno objavi u cijelosti Treću Fatimsku tajnu i da u zajedništvu sa svim biskupima svijeta posveti Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu čime će započeti jedan od najdivnijih događaja moderne povijesti: pobjeda Srca Marijina!


Preporučujemo i sljedeće tekstove:







utorak, 17. svibnja 2016.

Koncilska crkva i priznanje Svećeničkog bratstva sv. Pija X. iz medijske perspektive

Torpedo protiv mogućnosti da papa Franjo prizna Bratstvo sv. Pija X.

(Rim) Njemački dnevnik Frankfurter Allgemeine Zeitung (FAZ) objavio je danas veliki članak protiv mogućeg priznanja Svećeničkog bratstva sv.Pija X. koje je utemeljio nadbiskup Marcel Lefebvre.

„Vladara ne treba ljutiti!“ glasi naslov članka Christiana Geyera-Hindemitha. Urednik feljtona tumači priznanje Bratstva sv.Pija X. od Rima kao ugrozu.

„Kakav to 'novi humanizam' treba biti, molim lijepo?“ pita se Geyer samovoljno aludirajući na papin zahvalni govor u prošli petak kada mu je u Rimu dodijeljena nagrada Karla Velikoga.

Članak u FAZ-u ponajprije potvrđuje da bi papa Franjo zbilja uskoro mogao crkveno-pravno priznati Bratstva sv.Pija X., i to uz vrlo povoljne uvjete za Bratstvo sv.Pija X. Bratstvo je utemeljio nadbiskup Lefebvre 1970. godine kao reakciju na Drugi vatikanski sabor i njegove posljedice, sa željom da sačuva cjelovitim katoličko naslijeđe u nauku i stezi.

Protiv takvoga priznanja javlja se otpor i on dolazi uglavnom iz Njemačke. Nakana članka u FAZ-u jest stvaranje pritiska protiv takvog priznanja. Pri tome se u „borbi protiv desnice“ rabe uvježbani mehanizmi i krilatice. 

Stoga se u sljedećim danima vjerojatno može računati s drugim tendencioznim člancima njemačkih „vodećih medija“ koje žele spriječiti crkveno-pravno ujedinjenju između Rima i Bratstva sv. Pija X.

Izvor

nedjelja, 15. svibnja 2016.

NEZAUSTAVLJIV RAST TRADICIONALIZMA U HRVATSKOJ Prepuna crkva sv. Martina na tradicionalnoj latinskoj misi u Zagrebu. Uskoro očekujemo dolazak Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) u Zagrebačku nadbiskupiju

Slika sa današnje svete Mise

Hvala monsinjore!
Istina se mora naviještati.
Hvala dragome Bogu i Blaženoj Djevici Mariji na današnjemu danu.
Izvještaj sa katoličke mise možete pročitati na blogu Toma blizanac.

Zbog velikog broja ljudi nadajmo se da će Zagrebačka nadbiskupija imati razumijevanja da tradicionalne latinske mise uskoro budu služene u bazilici Srca Isusova u Palmotićevoj.



"Kao suradnici opominjemo vas da ne primite uzalud milosti Božje. 
Jer on veli: U vrijeme milosti usliših te i u dan spasa pomogoh ti. 
Evo sad je vrijeme milosno, evo sad je vrijeme spasa."

AMDG!

subota, 14. svibnja 2016.

ZAHVALJUJUĆI NADBISKUPU LEFEBVREU Nakon tradicionalnih latinskih misa Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) sljedeća tradicionalna misa ove nedjelje u crkvi sv. Martina u Zagrebačkoj nadbiskupiji

Nadbiskup Lefebvre služi tradicionalnu latinsku misu
Božjom milošću, nakon tradicionalnih latinskih misa Svećeničkog bratstva sv. Pija X., sljedeća tradicionalna misa u Zagrebu će biti služena ove nedjelje (na blagdan Duhova) u crkvi sv. Martina u 11.30 sati. 
Misu će služiti svećenik iz reda regularnih kanonika sv. Augustina p. Johannes Kindler.

Tradicionalna misa u crkvi sv. Martina
Nažalost u crkvi sv. Martina se redovito služi protestantizirani obred (novus ordo), ali nadajmo se da će se i to uz Božju pomoć promijeniti, tako da se u našim crkvama Bogu mogu prinositi čiste i neokaljane Žrtve Gospodina Našega Isusa Krista.

Bogu hvala Svećeničko Bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) od ovog ljeta počinje redovito (svake nedjelje) služiti tradicionalne latinske mise u Zagrebačkoj nadbiskupiji.

Pozivam čitatelje da jednom Zdravo Marijom zahvale Gospodinu što je preko nadbiskupa Lefebvrea sačuvao katoličku misu.

utorak, 10. svibnja 2016.

GDJE IMA DIMA IMA I VATRE Što je zajedničko velikoj RUSKOJ vojnoj paradi i UPOZORENJU naše Gospe u Fatimi da se Rusija posveti Njezinu Bezgrješnom Srcu

Velika vojna parada u Moskvi 9.5.2016.


Blagdan Gospe Fatimske 13.5. (ove godine 99-ta godišnjica od ukazanja)

Dana 15. srpnja 1946. godine katolički povjesničar William Thomas Walsh intervjuirao je sestru Luciju u samostanu Sestara svete Doroteje u Vilaru u Portugalu. Objavio je razgovor i u svojoj poznatoj knjizi Gospa Fatimska. Ovaj intervju jasno pokazuje kako će zahtjev da se Rusija posveti biti uistinu izvršen kada papa, skupa sa svim katoličkim biskupima svijeta posveti posebice Rusiju.

Dolazimo na koncu do najvažnije teme Druge tajne iz srpnja čije su mnogobrojne različite i proturječne verzije objavljene. Lucija je jasno rekla da Gospa nije tražila posvetu svijeta Svojemu Bezgrješnom Srcu. Ono što je ona posebice tražila bila je posveta Rusije.

Ona, naravno, nije komentirala činjenicu da je papa Pio XII. posvetio svijet, a ne Rusiju Bezgrješnom Srcu Marijinu 1942. godine. Ali je rekla više nego jednom i to spontano naglasivši: „Ono što Gospa želi jest da papa skupa sa svim biskupima svijeta posvete Rusiju Njezinom Bezgrješnom Srcu na jedan poseban dan. Ako se to učini, Ona će obratiti Rusiju i bit će mir. Ako se to ne učini, zablude Rusije proširit će se u svaku zemlju svijeta.“

'To znači, po Vašemu mišljenju da će bilo koju naciju, bez izuzetka, komunizam osvojiti?'
'Da.'

Profesor Walsh nastavlja:
Bilo je očito da sestra Lucija nije držala da su izvršene Gospine želje. Ljudi trebaju moliti Krunicu, podnositi žrtve, primati Pričest tijekom prvih pet subota, moliti se za svetoga oca.

U intervjuu s profesorom Walshom Lucija je još jedanput ponovila točne pretpostavke kako bi se posvećenje Rusije izvršilo prema Gospinom zahtjevu: papa i svi biskupi svijeta moraju posvetiti Rusiju na javan i svečan način Bezgrješnom Srcu Marijinu. Osim toga, zanimljiva je činjenica da sestra Lucija nije komentirala posvetu svijeta koju je izvršio papa Pio XII. 1942. godine: svojom šutnjom glede toga te ponavljajući još jedanput točne pretpostavke za posvećenje, ona je potvrdila da posveta svijeta ne će biti dostatna da se izvrši Gospin zahtjev.


Također preporučujemo pročitati tekstove:

nedjelja, 8. svibnja 2016.

JAVNA SABLAZAN Banjalučki biskup Franjo Komarica prisustvovao molitvi s muslimanima u novootvorenoj džamiji u Banja Luci



Otvaranju obnovljene Ferhat-pašine džamije u subotu u Banja Luci, koja je srušena tijekom rata u Bosni i Hercegovini, prisustvovao je i banjalučki biskup Franjo Komarica koji se pridružio u molitvi muslimanskim vjernicima.

Biskup Komarica zahvalio se “dragom Bogu što mu je omogućio da dočeka povijesni dan” i da sa svojim sugrađanima podijeli radost otvorenja džamije.

Čvrsto vjerujem da nas je sve isti Bog stvorio i da smo dužni činiti jedni drugima dobro, a ne zlo. To je obaveza svakoga, osobito onoga koji vjeruje u Boga. Kao vjernik, molim Boga da svojim blagoslovom prati sve vas vjernike muslimane koji ćete mu se u ovom domu klanjati”, istakao je Komarica, koji je potom prisustvovao klanjanju...



DODATAK (iz katoličkog katekizma):
■ 169. P. Može li se tko spasiti izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve?
O. Ne, izvan katoličke, apostolske i rimske Crkve nitko se ne može spasiti, isto kao što se nitko nije mogao spasiti od općeg potopa ako nije bio u Noevoj korablji, koja je bila slika ove Crkve.

§ 6. O onima što se nalaze izvan Crkve
■ 224. P. Tko su oni koji ne pripadaju općinstvu svetih?
O. Općinstvu svetih ne pripadaju u drugom životu oni koji su osuđeni, a u ovom životu oni koji su izvan prave Crkve.


■ 225. P. Tko su oni koji su izvan prave Crkve?
O. Izvan prave Crkve su: nevjernici, Židovi, krivovjernici, odmetnici, raskolnici i izopćenici.

■ 226. P. Tko su nevjernici?
O. Nevjernici su oni koji nisu kršteni i ne vjeruju u Isusa Krista, bilo zato što vjeruju i štuju lažne bogove, kao idolopoklonci ili zato što doduše vjeruju u pravoga Boga, ali ne u Isusa Krista niti da je došao kao osoba, niti da će doći.


Sveti Franjo, moli za nas!

srijeda, 4. svibnja 2016.

Papa Lav XIII. i Mihovil Arkanđeo – obljetnica 2017.: 100 godina Fatime umjesto 500 godina Luthera

Papa Lav XIII.

(Rim) Bio je to 13. listopada 1884., a točno na isti dan 1917. godine, 33 godine kasnije u Fatimi dogodilo se posljednje ukazanja Majke Božje Marije. Papa Lav XIII. upravo je bio završio svetu Misu. Neočekivano je deset minuta ostao nepomičan u Vatikanskoj kapelici pred Svetohraništem. Nazočni su bili posve iznenađeni i promatrali su kako je Papa posve problijedio u licu.

Najedanput je Papa bez ikakvoga objašnjenja pohitio izravno u svoj ured. Na pisaćem je stolu zapisao jednu molitvu svetom Arkanđelu Mihovilu i izdao je uredbu da se moli na kraju svake svete Mise. Tek je kasnije posvjedočio što je doživio. U blizini Svetohraništa opazio je glasove sotone i Isusa i imao je potresno viđenje pakla. Viđenje u kojemu su zlodusi zagospodarili svijetom i Crkvu Božju doveli u najgore neprilike.

„Vidio sam zemlju, utonulu u tamu i okruženu bezdanom. Vidio sam legije paklenih duhova koji odatle izlaze i koji se raspoređuju po cijeloj zemlji kako bi razorili djela Crkve i kako bi napali samu Crkvu koju vidjeh na izdisaju. Vidjeh svetog Mihovila Arkanđela koji priječe u pomoć, ne u onome trenutku, nego puno kasnije, čim ljudi pojačaju svoje revne molitve Arkanđelu.“

Uredba Lava XIII. da se molitva svetom Mihovilu Arkanđelu moli nakon svake svete Mise




Od 1886. godine po Papinoj odluci molitva je nadodana na kraju svih svetih Misa kao „molitva u posebnim nakanama“ na narodnom jeziku.

Sveti Mihovile Arhanđele,
brani nas u boju;
protiv opakosti i zasjedama đavolskih budi nam zaklon.
Neka mu zapovjedi Bog, ponizno molimo:
Ti, vojvodo vojske nebeske,
Sotonu i druge duhove zlobne,
koji svijetom obilaze na propast duša,
Božanskom krepošću i jakošću u pakao strovali. Amen.


Sancte Michael Archangele,
defende nos in proelio;
contra nequitiam et insidias diaboli esto praesidium.
Imperet illi Deus, supplices deprecamur:
tuque, Princeps militiae caelestis,
Satanam aliosque spiritus malignos,
qui ad perditionem animarum pervagantur in mundo,
divina virtute in infernum detrude. Amen.


Pokoncilskoj liturgijskoj reformi iz 1969./70. i ova je molitva zasmetala pa je uklonjena. Grijeh, pakao, đavao i zlodusi te naravno i anđeli kao da su dotrajali i postali suvišni.

(...)

Točno 33 godine nakon viđenja Lava XIII. ukazala se Marija 1917. u Fatimi


32 godine kasnije ukazao se u Fatimi „Anđeo mira“ koji je izvršio pripravu za ukazanja Blažene Djevice Marije sljedeće godine. Nije poznato je li to bio Mihovil Arkanđeo ili neki drugi Anđeo ili Arkanđeo. Tražio je od čovječanstva da prinosi molitve i žrtve kao „čin zadovoljštine za grijehe po kojima se ON [Trojedini Bog] vrijeđa, kao molitva za obraćenje grješnika. Izmolite tako mir za svoju domovinu.“

Centralna poruka koju će ponoviti i Presveta Djevica i Majka Božja Marija tijekom svojih ukazanja 1917. godine, kada je primjerice 13. listopada, na isti dan točno 33 godine nakon viđenja pape Lava XIII. priopćila djeci poruku:

„Neka se više ne vrijeđa Gospodina, našega Boga koji je već toliko izvrijeđan.“

Obljetnica 2017.: 100 godina Fatime umjesto 500 godina Luthera


Godina 2017. bit će velika godina Fatime kada se slavi 100. obljetnica Gospinih ukazanja u Portugalu. Dok reformacija 2017. proslavlja crkveni raskol, katolički svijet podsjeća na Fatimske događaje i tri tajne.

utorak, 3. svibnja 2016.

Kardinal Kasper: "Teoretski je moguće da žene sudjeluju kod izbora pape"

Kardinal Kasper
(Rim) Kardinal Walter Kasper nastupa dženderistički i zahtijeva sudjelovanje žena na sljedećoj konklavi.
Zahtijeva li njemački kardinal i kardinalice, ne može se jasno iščitati iz njegove izjave. U svakom bi slučaju trebale, ako bi se njega pitalo, na sljedećoj konklavi i žene moći birati papu.

„Teoretski je moguće da žene sudjeluju kod izbora pape. Sastav skupine koja ima zadaću izabrati papu, nije predmet božanskog mandata. Ta se stvar može promijeniti.“

Ove je riječi rekao kardinal u prošli ponedjeljak u Rimu kod predstavljanja novog posebnog izdanja „Marijine kćeri – Crkva i žene“ u mjesečniku Herder Korrespondenz, kako je prenio katholisch.de, obavijesna stranica Njemačke biskupske konferencije.

Izvor

nedjelja, 1. svibnja 2016.

BOŽJA PROVIDNOST Prepuna dvorana na svečanoj tradicionalnoj latinskoj svetoj misi Svećeničkog bratstva svetog Pija X. (FSSPX-a) u Zagrebačkoj nadbiskupiji na blagdan sv. Josipa radnika


Deo gratias.
(Bogu hvala.)

Izvještaje možete pričitati na blogovima Toma blizanac i Christus Rex.


Stoga, Gospodine, mi Tvoji sluge kao i Tvoj sveti puk, spominjući se blažene muke istoga Krista Sina Tvoga, Gospodina našega, te uskrsnuća od mrtvih, kao i slavnoga uzašašća na nebo: prinosimo preslavnome Tvome veličanstvu od Tvojih darova i blagodati, žrtvu + čistu, žrtvu + svetu, žrtvu + neokaljanu, sveti + Kruh života vječnoga i Kalež + vječnoga spasa.

Udostoj se pogledati na njih milostivim i vedrim licem, i primiti ih kao što si se udostojao primiti darove pravednoga sluge svojega Abela, i žrtvu Praoca našega Abrahama, i onu, koju Ti prinese veliki svećenik Tvoj Melkisedek, svetu žrtvu i neokaljani prinos.

Smjerno te molimo, svemogući Bože: zapovijedi da ovo donesu ruke svetoga Anđela Tvojega na Tvoj uzvišeni žrtvenik, pred Tvoje božansko veličanstvo: da se svi koji s ovog oltara primimo presveto Tije + lo i + Krv Tvojega Sina, napunimo svake nebeske + milosti i blagoslova. Po istom Kristu Gospodinu našemu. Amen.

Molitve iz kanona tradicionalne mise (mise svih vjekova)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...