srijeda, 19. prosinca 2018.

Rođenje Djeteta Isusa


Dolazak u Betlehem

Udaljenost od gostionice do Betlehema je oko tri sata hoda. Marija i Josip krenuše
okolo, na sjever, pa su tako prišli gradu sa zapada. Malo ispred grada, na oko četvrt
sata, došli su do jedne velike građevine koja je bila okružena manjim kućama. Ispred
nje rasla su stabla, a sve vrste ljudi logorovale su u šatorima oko nje. Nekoć je ova
građevina bila Josipova roditeljska kuća, a u davnini je bila obiteljska palača kralja
Davida. Sada se koristila kao upravna zgrada - carinarnica za skupljanje rimskog
poreza.

Josip je još uvijek imao brata u gradu, koji je inače držao gostionicu. On ne bijaše
Josipov rođeni brat, nego polubrat. Josip nije išao blizu njega. Josip je inače imao
petero braće, tri rođena brata i dva polubrata. Josip je imao 45 godina. Čini mi se da
je bio stariji od Marije 30 godina i 3 mjeseca. Bio je mršav, svijetle puti, imao je
visoke jagodične kosti obojane ružičasto, visoko otvoreno čelo i smeđastu bradu.

Ovdje mala magarica nije bila s njima. Pobjegla je uokolo južne strane grada, gdje je
bila neka vrsta doline, na istoj razini kao i grad.

Josip ode ravno u upravnu zgradu, jer su se sve novopridošlice morale tamo prijaviti i
dobiti tiket za ulazak kroz gradska vrata. Grad nije ni imao pristojnih vrata, nego je
ulaz ležao između dva ruinirana zida, koji su izgledali kao ostaci nekadašnjih vrata.
Premda je Josip nekako kasnio u prijavljivanju za oporezivanje, ipak je dobro
primljen.

četvrtak, 22. studenoga 2018.

Papa Pio XI. o zabrani sudjelovanja u okupljanjima nekatolika

“Jasno je, stoga, časna braćo, zašto ova Apostolska Stolica nikada nije dopustila svojim vjernicima sudjelovanje u okupljanjima nekatolika: budući da se jedinstvo kršćana može promicati jedino promicanjem povratka u jedinu istinitu Kristovu Crkvu onih koji su od nje odijeljeni, jer su je u prošlosti nesretno napustili. 


Jedinoj istinitoj Kristovoj Crkvi, kažemo, onoj koja je svima vidljiva i koja treba ostati, u skladu s voljom svojega Utemeljitelja, točno jednakom kako ju je On utemeljio. Tijekom stoljećâ otajstvena Zaručnica Kristova nikada nije bila iskvarena, a niti u budućnosti može ikada biti iskvarena, kao što svjedoči sv. Ciprijan: “Kristova Zaručnica ne može se iznevjeriti svojemu Zaručniku: ona je nepokvarljiva i čedna. 

Njoj je poznata samo jedna postojbina, ona čuva svetost bračne ložnice u čistoći i čednosti” (De Catholicae Ecclesiae unitate, 6). Isti je sveti Mučenik s potpunim pravom odlučno otklanjao mogućnost da netko pomisli kako “ovo jedinstvo Crkve koje potječe od njezinoga božanskog utemeljenja, i koje je isprepleteno nebeskim sakramentima, može biti rastrgano i rascjepljeno snagom protivnih volja”. 
Naime, budući da Kristovo otajstveno tijelo, na jednak način kao i njegovo fizičko tijelo, jest jedno (1 Kor 12, 12), skladno povezano i sraslo (Ef 4, 16), bilo bi ludo i neumjesno reći da je otajstveno tijelo sastavljeno od udova koji su razjedinjeni i raspršeni; stoga, tkogod nije sjedinjen s tijelom, nije njegov ud, niti je u jedinstvu s Kristom, njegovom glavom (usp. Ef 5, 30; 1, 22).” 
Papa Pio XI., enciklika "Mortalium animos", 1928. g.

srijeda, 17. listopada 2018.

Sestra Cristina i kriza autoriteta u Katoličkoj Crkvi

Talijanska redovnica Cristina Scuccia pobjednica je talijanskog izdanja televizijskog talent showa "The Voice". Prilikom prvog nastupa koji je uključivao najnepristojnije plesne pokrete koje je izvodila Kristova nevjesta, zajedno s njenom upotrebom svjetovnih i čak okultnih gesti rukama kako bi pozdravila suce, s. Cristina započela je svoj put prema svjetskoj slavi.



Nedostatak poniznosti i grijeh nečistoće među članovima Crkve

Ako pogledamo sve te strašne skandale povezane s članovima Crkve, mnoge redovnike koji krše svoje zavjete potpune čistoće, svjesno oskvrnjuju ono posvećeno u njima, krše celibat postajući močvare nečistoće, kvare mlade i ranjive kroz grijeh pederastije, dolazimo do zaključka da je veliki dio problema napuštanje poštovanja prema svetoj čistoći i posvećenom djevičanstvu.

Nadalje, nedostatak pristojnosti, dostojanstva, umjerenosti i poniznosti kod posvećenih osoba vrlo je izražen. 

Neki smatraju da svećenici u celibatu, posvećeni redovnici i bogoslovi potiskuju svoje strasti u tolikoj mjeri da su primorani postati predatori. 

No istina je upravo suprotna. Takvi perverznjaci među svećenicima i redovnicima daju slobodu svojim strastima, i svojim neurednim strastima. 

Problem nikada nije u celibatu, već je problem što svećenici ne žive u celibatu. 

Posvećeno djevičanstvo zbog Kraljevstva Božjeg nikada nije uzrokovalo skandal niti će ga ikada u budućnosti uzrokovati.

subota, 30. lipnja 2018.

BOŽJA PROVIDNOST Zahvala dragome Bogu na Svećeničkom bratstvu sv. Pija X.

Danas je održan obred svećeničkih ređenja šestorice kandidata u bogosloviji Presvetoga Srca Isusova u Zaitzkofenu kojeg je predvodio biskup Svećeničkoga bratstva sv. Pija X. mons. Alfonso de Galarreta.


Također, danas je velika 30. obljetnica biskupskih posvećenja mons. Lefebvrea.
Deo gratias.


utorak, 19. lipnja 2018.

O nasljedovanju Krista i preziranju svih taština


Tko ide za mnom ne hoda u tmini (Iv 8, 12), govori Gospodin. To su riječi Kristove koje nas opominju da nasljedujemo Njegov život i djelovanje, ako hoćemo da budemo zaista prosvijetljeni i oslobođeni od svake sljepoće srca. Neka dakle naše najveće nastojanje ide za tim da razmišljamo o životu Isusa Krista.

Nauk Kristov nadvisuje sve nauke svetaca, i tko bi imao duha Njegova, našao bi ondje sakrivenu manu. Ali događa se da mnogi, makar često čuju Evanđelje, osjećaju neznatnu želju za njim, jer nemaju duha Kristova. Tko pak hoće potpuno i od srca razumjeti riječi Kristove, taj mora nastojati da cijeli svoj život prilagodi Njegovu životu.

Što ti koristi raspravljati učeno o Presvetom Trojstvu, ako ti manjka poniznost zbog čega se ne dopadaš Trojstvu? Zaista, učene riječi ne čine čovjeka svetim i pravednim, nego krepostan život čini ga Bogu dragim. Volim osjetiti skrušenje, nego li znati izraziti njegov pojam. Kad bi znao napamet čitavo Sveto Pismo i izreke svih filozofa, što bi sve to koristilo bez ljubavi Božje i milosti? Ispraznost nad ispraznošću, sve je ispraznost (Prop 1, 2), osim Boga ljubiti i Njemu jedinomu služiti. Najveća je mudrost: preziranjem svijeta težiti za kraljevstvom nebeskim.

Ispraznost je dakle tražiti raspadljivo blago i u njega se pouzdavati.

Ispraznost je također težiti za častima i htjeti se visoko uzdići.

Ispraznost je slijediti požude tijela i za onim čeznuti radi čega moramo biti kasnije strogo kažnjeni.

Ispraznost je željeti dug život, a malo se brinuti za čestit život.

Ispraznost je paziti samo na sadašnji život, a ne pobrinuti se za ono što će doći.

Ispraznost je ljubiti što tako brzo prolazi, a ne žuriti se onamo gdje nas čeka vječna radost.

Sjeti se često izreke: Oko se ne može nagledati, uho ne može naslušati (Prop 1, 8).

Nastoj dakle otrgnuti svoje srce od ljubavi vidljivih stvari i teži za nevidljivima. Jer oni koji idu za svojom sjetilnošću, kaljaju savjest i gube milost Božju.

Toma Kempenac, "Nasljeduj Krista"

subota, 2. lipnja 2018.

"Lažna je ljupkost, tašta je ljepota: žena sa strahom Gospodnjim zaslužuje hvalu." (Mudr 31, 30)

"Čitamo kod patera Nieremberga da je jedna plemenita dama, koja je bila iznimno pobožna, upitala Boga da joj pokaže što se najmanje sviđa Njegovom Božanskom Veličanstvu kod pripadnica ženskog spola. Gospod se udostojao uslišati ju na čudesan način. Pred njenim je očima pokazao vječni ponor. Tamo je vidjela ženu koja je bila žrtva okrutnih mučenja. U njoj je prepoznala jednu od svojih prijateljica, nedugo prije njezina preminuća. Taj je prizor u njoj izazvao jednako iznenađenje kao i žalost. Osoba koju je vidjela osuđenom na vječno prokletstvo nije joj se činila da je živjela lošim životom. Zatim joj je nesretna duša rekla: 'Istina je da sam prakticirala vjeru, no bila sam rob taštine. Vođena željom da se svidim drugima, nisam prezala pred prihvaćanjem nedolične mode kako bih plijenila pozornost zbog čega sam zapalila vatru nečistoće u mnogim srcima. 

Ah! Kad bi kršćanske žene znale koliko nečednost u odjeći vrijeđa Boga!' 

Ljudevit iz Granade govori o mladoj ženi čiji je gubitak vječnoga života imao svoj glavni uzrok u taštini i želji da se svidi drugima. Vodila je običan život, no njezina želja da privlači pažnju pomoću draži njene ljepote određivala je njezino ponašanje. Nakon što se razbolila, umrla je, primivši sve sakramente. Dok se njezin ispovjednik molio za njezinu dušu, ona mu se ukazala, govoreći da je prokleta, a uzrok njezina prokletstva bila je taština. 'Željela sam samo zadovoljiti oči muškaraca', rekla mu je tada. 'Ova želja bila je uzrok mnogim grijesima; spriječila me da dobro primim sakramente i odvela me u vječne muke.'"

Izvadak iz knjige "Dogma o paklu", F. X. Schouppe 


nedjelja, 27. svibnja 2018.

"Pravo" na pobačaj


Da život započinje začećem biološka je činjenica koju se ne može zanijekati. Bilo koji medicinski udžbenik će posvjedočiti toliko...

(...)

No, zamislite da vam netko odgovori: "To je moje tijelo i imam pravo činiti s njim što hoću." Ustinu, ovo se na prvi pogled čini opravdanim prigovorom – kako netko može nekome zanijekati manipulaciju nekim dijelom tuđeg tjelesnog tkiva? Nitko nikome ne zabranjuje ošišati se, odrezati nokte ili čak izvaditi bubreg, ukoliko to želi. Kako se onda usuđujemo govoriti ženama što smiju i ne smiju raditi sa svojim tijelom?

No, fraza "To je moje tijelo"  je netočna. Od trenutka oplodnje, embrij posjeduje specifičan, jedinstven genetički kod koji se razlikuje od onoga njegove majke. Set kromosoma koji embrij posjeduje je različit od majčinog. Sve tjelesne (somatske) stanice majke posjeduju istu jedinstvenu genetičku garnituru – od moždanih stanica do stanica kože, sve imaju isti osnovni genetički kod. Genetički je kod embrija, od prvog trenutka njegova postojanja, jedinstven i različit od svih majčinih stanica. To znači da je embrij zasebno tijelo unutar majčinog tijela.

Stoga, na to odgovaramo: "Ne, to nije tvoje tijelo. To je tijelo tvoga djeteta."


"Pobačaj je moj izbor i ti nemaš prava miješati se u moje osobne stvari!"

Prvo: pobačaj je, dakako, izbor, ali je također i ubojstvo, krađa, palež i svaki drugi zločin. To što je sposobnost biranja nečega prisutna ne znači da su sve opcije koje se mogu izabrati jednako vrijedne ili da su sve dobre. 

Ako ljudski život počinje začećem, kao što je argumentirano, onda je pobačaj izbor jednak izboru nekoga smaknuti.

Drugo: pobačaj nije osobna stvar pojedinca koji ga želi ako ljudski život započinje začećem, jer se život tog nerođenog djeteta tiče njega samog, te njegovo pravo na život ne leži u proizvoljnoj odluci roditelja.

Što ako je žena silovana? Zar biste ju vi prisilili da nosi, rodi i odgaja dijete svoga silovatelja? Kako možete zabraniti pobačaj kada se to tako često događa? Kako možete biti tako okrutni?

Ovo je vjerojatno najčešći prigovor osobi koja pokuša pristupiti pobačaju sa strane zastupanja života nerođenog djeteta. Budući da je to vrlo osjetljivo pitanje, bitno je odmah reći da je silovanje strašan zločin, u kome je žrtva vrlo intimno i duboko povrijeđena, te da je takav čin jedan od vrhunaca nasilja čovjeka nad čovjekom.

Pitanje koje slučaj začeća pod silovanjem podiže je u osnovi: treba li žena imati pravo pobaciti dijete koje nije začeto u slobodnom odnosu muškarca i žene?

Predlažem vam misaoni eksperiment: recimo da žena zaista odluči roditi dijete koje je začeto u tim okolnostima. Nakon sedam godina borbe sa životom i osjećajima, odluči da se jednostavno ne može skrbiti za dijete koje ju podsjeća na tako bolno iskustvo. Ima li u tom slučaju majka pravo ubiti svoje sedmogodišnje dijete?

Ne, naravno da ne. Nitko nema pravo oduzeti drugome život, bez obzira na okolnosti u kojima je osoba začeta. Abortus nije rješenje za silovanje. Pobačaj neće ukloniti taj čin nasilja, već će ga produžiti na nerođeno dijete, koje je potpuno nevino od postupaka svoga oca.

Ako je nerođeno dijete zaista ljudska osoba, kako smo utvrdili, onda je abortus jednako nedopušten kao i ubojstvo sedmogodišnjeg djeteta koje je začeto pri silovanju.

Uz to, jednostavno nije istina da je začeće pod silovanjem čest događaj. Znanstvene procjene otkrivaju da se začeće događa u jednom ili dva slučaja silovanja od tisuću, dok manje od 1% od svih žena koje su imale abortus, su pobacile zbog silovanja. Ovakvi slučajevi su jednostavno statistički rijetki.

Naravno, osobi koja je doživjela takvo iskustvo se zasigurno ne čini tako, i važno je pristupiti ovom pitanju sa suosjećanjem za žrtvu i istinskim nastojanjem pomoći toj osobi.

Stoga, koje je rješenje za ovakve slučajeve? Ukoliko se majka ne može nositi s emocionalnom boli odgajanja djeteta (premda mnoge majke, nakon što se odluče roditi to dijete, otkriju neizmjernu ljubav za njega te ga odluče zadržati), onda ga uvijek može dati na posvajanje. Postoje stotine supružnika u Hrvatskoj koji bi s radošću posvojili dijete. Jedina prepreka tome je beskrajna birokracija i zastarjeli zakoni koji reguliraju posvajanje djece. Potrebno je reformirati pravni postupak posvajanja, a ne eliminirati nevinu djecu.

Uvijek pamtimo riječi: "Što god učinite jednom od ovih najmanjih, meni ste učinili."

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...