četvrtak, 25. srpnja 2019.

Blažena Djevica Marija - nužna za spasenje




Prema učenju mnogih svetaca i crkvenih otaca, pobožnost prema Presvetoj Djevici nužna je za spasenje. Očiti je znak da je netko odbačen, ako nema štovanja ni ljubavi prema njoj i naprotiv, neprevarljiv znak da je predodređen onaj, koji je potpuno i istinski njoj odan i pobožan.

Osobito na koncu svijeta će se najveći sveci i duše najbogatije u milosti i u krepostima najustrajnije moliti Presvetoj Djevici i imat će je uvijek pred očima kao svoj savršeni uzor da je nasljeduju te kao svoju jaku pomoćnicu koja će ih pomagati.

Budući da je ona sigurno sredstvo i put ravan i bez ljage, kojim stižemo Isusu Kristu i savršeno Ga nalazimo, treba da ga po njoj nađu one svete duše koje imaju sjati u svetosti. 

Tko nađe Mariju, naći će život, to jest Isusa Krista koji je put, istina i život. Ali Mariju ne može naći tko je ne traži. A ne može je tražiti onaj tko je ne pozna. Jer nitko ne traži i ne želi nepoznat predmet. Treba, dakle, da Marija bude poznatija negoli ikada, da se tako više pozna i slavi Presveto Trojstvo.


sv. Ljudevit Montfortski, "Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji"

utorak, 16. srpnja 2019.

Put kršćanskog savršenstva


Sve kršćansko savršenstvo se sastoji:


U želji i odluci da se postane svet: Ako tko hoće ići za mnom;
U obraćenju i mrtvljenju: neka se odrekne samoga sebe;
U trpljenju: neka uzme križ svoj;
U nasljedovanju i djelovanju: i neka me slijedi!

Ako tko hoće ići za mnom

Isus kaže: Ako tko, a ne “ako neki”, da bi označio malen broj izabranih, koji će se htjeti suobličiti Isusu Kristu raspetom u nošenju svoga križa. Taj broj je malen, tako malen, da bismo od boli svisnuli, kad bi nam bilo dano da ga upoznamo. Toliko malen, da se jedva nađe jedan između deset tisuća, kako je to bilo objavljeno većem broju svetaca, na primjer sv. Šimunu Stiliti, kako nam to prenose sv. opat Nil, sv. Efrem, sv. Basilije i drugi. Toliko ih je malo, da, kad bi Bog htio sabrati prave nosioce Križa, morao bi im doviknuti, kako je nekoć po proroku viknuo: Bit ćete probrani jedan po jedan! (Iz 27, 12), sabrani jedan iz ove pokrajine, drugi iz onog kraljevstva.

Ako tko hoće, to jest ako ima istinsku, potpunu i odlučnu volju, koju ne pokreće narav, običaj, samoljublje, interes ili ljudski obzir, nego posebna pobjednička milost Duha Svetoga, koja se ne daje svakome: Nije dano svakome, da razumije ova otajstva (usp. Mt 13,11). Istinska iskustvena spoznaja otajstva Križa je dana samo malom broju prijatelja.
Čovjek, koji se hoće popeti na Kalvariju i usred svoje zemlje dati se sa Isusom razapeti na Križ, mora biti hrabar, odlučan junak, visoko uzdignut k Bogu, koji prkosi svijetu i paklu, svojemu tijelu i svojoj vlastitoj volji, što više pripravan sve ostaviti, sve poduzeti i sve trpjeti za Isusa Krista. 

Znajte, dragi prijatelji Križa, da oni među vama koji nisu tako odlučni, idu samo na jednoj nozi, lete samo jednim krilom i nisu dostojni biti u vašoj sredini, jer nisu vrijedni, da se zovu prijateljima Križa, kojega moramo sa Isusom ljubiti, velikodušno i s velikom srčanošću. Nečija polovična volja mogla bi, poput šugave ovce, pokvariti cijelo stado. Ima li među vama koja takva, koja je ušla u vaš ovčinjak kroz opaka vrata svijeta, istjerajte je u ime Isusa Krista razapetoga, kao vučicu, koja je prodrla među ovce.

Ako tko hoće ići za mnom, koji sam se tako ponizio, poništio, da sam postao sličniji crvu nego čovjeku; a ja crv sam, a ne čovjek (Ps 22,7); koji sam došao na svijet samo zato, da zagrlim Križ, da ga usadim usred svoga srca, zavolim od svoje rane mladosti, (usp. Mudr 8,2) da cijeli svoj život žeđam za njim, kako sam tjeskoban dok se sve to ne izvrši (Lk 12,50), da ga radosno nosim i da mi je miliji nego li sve radosti nebeske i zemaljske, namjesto određene mu radosti podnese Križ (Heb 12,2); i koji napokon, nisam bio zadovoljan prije, nego što sam umro u njegovom božanskom zagrljaju.

Neka se odrekne samoga sebe

Ako tko dakle hoće za mnom koji sam raspet i tako sam se poništio, neka se kao i ja hvali samo siromaštvom, poniženjima i trpljenjima moga Križa; neka se odrekne samoga sebe!
Neka su isključeni iz društva pravih prijatelja križa oni oholi nosioci križa, mudraci svijeta, veliki geniji i jake duše, koje su poradi svoga znanja tvrdoglave i znanjem se nadimlju! 

Daleko neka budu oni silni brbljavci, koji mnogo viču, a ne donose nikakvih plodova osim onih svoje taštine! Daleko neka budu one pobožne oholice, koje svugdje donose sotonski ja i uvijek u ustima imaju onu oholu riječ: Zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi (Lk 18,11) koji ne mogu trpjeti prekoravanja, a da se ne ispričavaju, poniženja, a da se ne uzvisuju.

Brižno pazite da ne primite u svoje društvo takove delikatne i osjetljive duše, koje se boje svakoga i najmanjega uboda igle; koje u najmanjoj boli viču i tuže se, a nisu nikada okusile pokorničke haljine ni biča ni drugih pokorničkih muka, i u svojim pomodarskim pobožnostima tražeći ugodu miješaju finoću i najistančaniju neumtrvljenost.

Neka uzme križ svoj

Neka uzme križ svoj! - Svoj. Neka takav čovjek ili takova žena – rijetka žena koja više vrijedi nego biserje (Iz 31, 10) i koju cijela zemlja ne bi mogla isplatiti - radosno uzme, s ljubavlju zagrli i nosi hrabro na vlastitim ramenima svoj križ, ne tuđi.

Svoj križ, što mu ga je pripravila moja mudrost po težini, mjeri i broju (usp. Ps 11,20): svoj križ, koji sam ja vlastitom rukom i najvećom točnošću četverostruko izmjerio: naime njegovu debljinu, duljinu, širinu i dubinu; svoj križ, koji sam mu ja u jednom činu beskrajne ljubavi i dobrote prema njemu, izrezao tek kao mali dio onoga Križa, koji sam nosio na Kalvariju; svoj križ, koji je najveći dar uopće, što ga mogu na zemlji darovati svojim odabranicima; svoj križ, kojemu je debljina gubitak zemaljskih dobara, poniženja, preziranja, boli, bolest i duhovne patnje, što ih mora iz ruke moje providnosti, primati svaki dan do svoje smrti ; svoj križ, kojemu je duljina određeni broj mjeseci i dana, u kojima je potišten radi klevete, satrt bolešću u krevetu, spao na prosjački štap, prisiljen da bude izvrgnut mnogim napastima, suhoći, osamljenosti i drugim duhovnim patnjama; svoj križ, čiju širinu čine teške situacije pune gorčine bilo sa strane rodbine, prijatelja i suradnika; napokon svoj križ, kojemu je dubina najskrovitija patnja, kojom ću ga ožalostiti, a da ga neće moći utješiti stvorovi, pače će ga ostaviti i sa mnom se složiti, da mu otežaju boli.

Neka uzme križ, nipošto vuče ili strese; neka ne odreže ništa od njega i neka ga ne skriva, već neka ga nosi visoko uzdignuta. Neka drži Križ visoko u ruci, neka ne bude nestrpljiv; neka se ne tuži; neka ne plače i neka se ne tuži; neka ne mrmlja svojevoljno; bez razdioba i naravi prirođenih izgovora, neka se ne srami, neka se ne obazire na ljude.

Neka ga stavi na svoje čelo i govori sa sv. Pavlom: Neka je daleko od mene da se čime ponosim osim Križem Gospodina našega Isusa Krista (Gal 6,14). Bogu neka se svidi, da ja nemam druge slave osim u Križu Isusa Krista, moga Učitelja. Neka ga nosi na svojim ramenima poput Isusa Krista, da mu Križ bude oružje pobjede i žezlo njegova kraljevstva (usp. Iz 9, 6).

Napokon neka ga iz ljubavi usadi u svoje srce, da ga pretvori u gorući trnov grm, koji će danju i noću gorjeti najčišćom ljubavi prema Bogu i neće nikada izgorjeti (usp. Izl 3,2).

Sv. Ljudevit Montfortski, "Pismo prijateljima Križa"

petak, 21. lipnja 2019.

Feministička agenda na Drugom vatikanskom koncilu


1982. godine sestra Lucija, fatimska vidjelica, rekla je kardinalu Carlu Caffari, osnivaču i predsjedniku Instituta Ivana Pavla II. za brak i obitelj, da će se posljednja bitka između Gospodina i sotone voditi oko braka i obitelji.

Proročanstvo sestre Lucije odvija se u našem vremenu, čemu govori u prilog činjenica da je Rim aktivno podržao zahtjev stručnjaka za zaštitu okoliša da se “majka priroda” učini sigurnijim mjestom kroz kontrolu ukupnog broja stanovništva. Nije tajna da je Vatikan od 2013. g. opetovano pozivao zagovaratelje prava na pobačaj poput Jeffreyja Sachsa, Ban Ki Moona i Paula Ehrlicha kako bi Crkvi govorili o svojoj viziji sigurnijeg i boljeg svijeta kroz pobačaj i kontracepciju. 

Obrana života čini jedan od najvećih prioriteta za istinske branitelje vjere koji su istupili kako bi razotkrili ovu suradnju s kulturom smrti. Zauzimanje stava protiv pobačaja zasigurno je jedan od ključnih načina borbe za Vjeru u ovim turbulentnim vremenima. 

Obrana života znači odbacivanje feminizma 

Obrana života također podrazumijeva i odbacivanje feminizma koji je isturio svoju glavu na Drugom vatikanskom koncilu, jer feminizam čini osnovu zagovaranja prava na pobačaja. 

Također postoji hitna potreba ponovno naglasiti vjekovni crkveni nauk da je muškarac glava obitelji. “Ali muž ne treba pokrivati glave, jer je slika i slava Božja, a žena je slava muževlja. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. Jer muž nije stvoren zbog žene, nego žena zbog muža.” (1. Kor 11, 7-9) 

Poziv žene kao supruge je podložiti se svome mužu, a ne natjecati se s njim kao njemu jednaka. Pridržavanje ovog pravila učinkovito će odbaciti kulturu smrti koju je feminizam donio, a tumor pobačaja nikada neće nestati dok god se rak feminizma ne iskorijeni iz Crkve. Nažalost, Drugi vatikanski koncil pridonio je širenju današnje kulture smrti jer je sjeme feminizma posijano u samim koncilskim dokumentima. Npr., u Gaudium et Spes stoji: “Žene zahtijevaju pravnu i činjeničnu ravnopravnost s muškarcima tamo gdje je još nisu postigle.” [9] 

Tu se odražava osnovni protest ili “dogma” feminizma, a ne dogma vjere. U Božjim očima žene ne stoje “ravnopravno” s muškarcima, niti se one trebaju ponašati kao muškarci bilo u domu, društvu ili u Crkvi. Sveti Pavao naučava: “Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru.” (1. Tim 2, 12) 

Žena je muževa pomoćnica, a ne njemu jednaka. Dok se on prema njoj mora odnositi s ljubavlju i poštovanjem, ona se ne smije natjecati sa svojim mužem, jer Bog je prvo stvorio muškarca na Svoju sliku (Post 2,7), a zatim je stvorio ženu od muža, i za muža (Post 2, 21-25). 

Veći broj razvoda i razorenih obitelji danas nastaje zbog činjenice da se žene općenito više ne podlažu svojim muževima. Sveti Pavao naučava da se Crkva mora podlagati Kristu, a isto tako i žene svojim muževima. “Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava ženi, kao što je i Krist glava Crkvi.” (Ef 5, 22-23) 


U dokumentima Drugog vatikanskog po pitanju braka nema apsolutno ništa rečeno u skladu s ovim naukom. U dokumentima nema spomena ovog esencijalnog nauka; oni, naprotiv, postavljaju temelje feminizmu. Drugi vatikanski koncil osuđuje “podcjenjivanje opravdanog socijalnog promaknuća žena” (GS, č. 52), i navodi da je zadaća svih ljudi “da živo porade na tome da se donesu temeljna načela pomoću kojih bi se posvuda priznalo i ostvarilo pravo svih na kulturu i civilizaciju u skladu s dostojanstvom ljudske osobe, bez obzira na rasu, spol, narodnost, religiju ili društveni položaj.” (GS, č. 60) 

Dekret o apostolatu laika, Apostolicam Actuositatem, navodi: “Uzimajući u obzir da u današnje vrijeme žene sve više sudjeluju u cjelokupnom društvenom životu, izuzetno je važno da se na taj način razvija i njihovo sudjelovanje u raznim područjima crkvenog života.” (AA, č. 9) 

Ovdje koncil zagovara poziciju da bi Crkva trebala slijediti primjer svijeta po pitanju uloge žene. U svojoj enciklici Quadragesima Anno papa Pio XI. osuđuje rad žena izvan kuće kao “veliki nered kojega treba pod svaku cijenu eliminirati” jer “odvaja majke od obitelji” i njihovih dužnosti u domu. 


“Domaćice neka ponajviše rade kod kuće i brinu se za obavljanje kućnih poslova. A vrlo je loš nered što ga treba svim silama zatirati da majke obitelji moraju zbog niske očeve plaće raditi za plaću izvan kuće i pri tom zanemarivati svoje naročite brige i dužnosti, osobito odgajanje djece.” 


Veliki broj kardinala je na Drugom vatikanskom koncilu govorio u prilog korištenja umjetne kontracepcije, što je bio čin izdaje koji je izazvao protureakciju pape Pavla VI. Taj je sukob na koncilu oko kontracepcije rezultirao izdavanjem enciklike Humanae Vitae 25. srpnja 1968. g.  (...)

Kada s propovjedaonica ponovno bude promican Božji plan za posvećenje žena, broj pobačaja će se smanjiti i obilni plodovi života opet će biti vidljivi kao prije koncila. Taj plan ni na koji način ne oduzima ženi njezinu privilegiju napredovanja na putu uspjeha i slobode, no on mora biti ostvaren pod Božjim uvjetima. Ono čime je Bog obdario žene je pravo činiti ono što je ispravno kako bi bile oslobođene od onog što je pogrešno. Sveti Pavao kaže: “Ali će se spasiti rađanjem djece, ako ostane u vjeri, ljubavi, u svetosti i bistrosti.” (1. Tim 2, 15) 

Nitko kao Bog ne želi posvećenje i dostojanstvo žene, a ono što On traži je da se žene podrede autoritetu svojih muževa i budu u obiteljskom domu sa svojom djecom. 

Bez žena na oltaru 

Isto tako, žene ne smiju biti pri oltaru Božjem, a u Crkvi trebaju ostati u tišini, imajući na umu riječi Svetoga Pisma: “Žene neka šute na sastancima, jer se njima ne dopušta da govore, nego da budu pokorne, kao što i zakon govori.” 

To ne znači da žene ne bi trebale svjedočiti istinu. Naprotiv, potrebni su nam borci iz redova žena koji će se usprotiviti femi-nacistkinjama i prokazati ih. Božji plan za žene je njihovo posvećenje, i stoga nam je potrebno više Ivana Orleanskih koje će istupiti i zagrmjeti protiv grijeha promičući obiteljske vrijednosti. Gospodin želi da žene budu jake, a ne slabe, no one nikada ne mogu biti jake ako prihvate slabost oholosti. 


Sada je vrijeme da se kaže da je pokret za prava žena koji je započeo prije pedeset godina načinio štetu ženama, njihovoj djeci, i društvu u cijelosti. Žene bi trebale slijediti primjer Blažene Djevice Marije koja nikada nije bila viđena kako propovijeda u javnosti. Ona je to prepustila muškarcima, a upravo joj je Njena poniznost dala moć da zgazi glavu sotoni. 

Istinsko oslobođenje 

Slijedeći primjer Gospe, žene također mogu imati moć nad sotonom i biti oslobođene nastojanja da zadive muškarce svojom “jednakošću”. Kada vjera i ljubav caruju u srcu, nema potrebe nikoga impresionirati, jer tada živimo za Boga i umrli smo svijetu. 

Razmotrimo riječi svetoga Pavla koji nas je poučio o putu istinske slobode: 

“Ako dakle uskrsnuste s Kristom, tražite ono, što je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Boga! Težite za onim, što je gore, a ne što je na zemlji! Jer umrijeste, i vaš je život skriven s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, život naš, onda ćete se i vi s Njim pojaviti u slavi. Umrtvite dakle udove svoje, koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, požudu, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo, zbog kojih dolazi gnjev Božji na sinove neposluha.” (Kol 3, 1-6) 

AMDG

petak, 5. travnja 2019.

Posveta obitelji Presvetom Srcu Isusovu


Ljudska slabost i udarci života kadri su i najsretniju bračnu i obiteljsku sreću u kratko vrijeme opustošiti i uništiti. A iskustvo pokazuje da se to nažalost prečesto i događa. Proti toj pogibli daje Bog bračnim drugovima posebne milosti već time da su primili sakramenat kršćanskog braka, ako se oni priprave, da ih prime. No božanski Spasitelj zajamčio je u ljubavi Svog Presvetog Srca još posebnu svoju zaštitu obiteljima, koje ga na poseban način štuju. On je obećao svojoj učenici sv. Margareti Mariji Alacoque da će obiteljima koje štuju njegovo Presveto Srce povratiti slogu, ako bi bile razdvojene, a pomagati će one, koje budu dospjele u nevolju; nadalje da će obilno blagosloviti svako mjesto, gdje se izloži štuje slika njegova Srca; zatim da će onima, koji štuju njegovo Srce, dati svaku milost potrebnu njihovu staležu i da neće dopustiti, da se izgubi tko se posveti njegovu Srcu. Milijuni katoličkih obitelji povjerovali su tom božanskom obećanju Srca Isusova,, te mu se potpuno posvetili i njega izabrali gospodarom svoje obitelji. A iskustvo ih je poučilo, da ih nade nisu prevarile, već da je Isus vjeran svom obećanju.

Posvetu obitelji obavi najbolje na dan vjenčanja ili, ako za to onda nisi znao, na koji blagdan Spasitelja ili na prvi petak ili napokon na koji obiteljski spomendan. Pripravi se na tu svečanost i ti i čitava obitelj, ako je moguće, obiteljskom devetnicom, a za sam dan ispovjedi se i pričesti skupa sa svim članovima obitelji. A onda kod kuće klekni sa čitavom obitelji pred sliku Srca Isusova te skupa izmolite slijedeću posvetnu molitvu. Lijepo je, ako posveti može prisustvovati i svećenik, no po sebi nije to potrebno.


Presveto Srce Isusovo, Ti si očitovalo svetoj Margareti svoju želju, da zavladaš kršćanskim obiteljima. Stoga evo dolazimo danas da priznamo otvoreno Tvoje neograničeno gospodstvo nad svojom obitelji. Hoćemo, da u nama procvatu kreposti, kojima si Ti obećalo mir već ovdje na zemlji. Hoćemo, da duh ovoga svijeta, koji si Ti osudilo, što dalje od sebe otjeramo.

Zavladaj dakle našim razumom, da tvrdo vjerujemo u Tebe. Zavladaj našim srcem, da usplamtimo gorućom ljubavi prema Tebi. Žar ove ljubavi podržavat ćemo čestim primanjem svete Pričesti.

Udostoj se, božansko Srce Isusovo, biti uz nas, kad se okupimo; udostoj se blagosloviti naša duhovna i vremenita poduzeća; udostoj se raspršiti naše radosti, ublažiti naše nevolje. Ako bi tko od nas bio tako nesretan, da bi te ražalostio, onda se sjeti, o presveto Srce Isusovo, da si prema raskajanim grješnicima dobrostivo i milosrdno. I kad kucne posljednji čas, kada dođe smrt, i svoju tugu unese među nas, onda ćemo se mi svi: i oni, kojima je poći u vječnost, i oni, koji još ostaju ovdje, podvrći Tvojim vječnim odlukama. Tješit će nas pomisao, da će osvanuti dan, kad će se sva naša obitelj naći zajedno u nebo, da ondje po sve vijeke hvali Tvoje Veličanstvo i slavi Tvoja dobročinstva.

Bezgrješno Srce Marijino i slavni patrijarh sveti Josip neka Ti prinesu ovu našu posvetu i neka nas sjećaju na nju u sve dane našega života.

Neka živi Srce našega Kralja i Oca našega!


Zatim se izmoli jedan Oče naš i jedanput Zdravo Marijo za pokojne članove obitelji, da i oni osjete kap utjehe, kad evo Spasitelj preuzima gospodstvo u kući, u kojoj su i oni prebivali.
U zahvalu, što se Božansko Srce udostojalo uzeti obitelj pod svoju osobitu zaštitu, izmolit će svi članovi obitelji skupa sljedeću molitvu:


Slava i čast božanskomu Srcu Isusovu, koje nam se tako milostivim ukazalo, te je obitelj našu učinilo malim kraljevstvom svojim i pod našim krovom podiglo prijestolje svoje, da dijeli s nama radost i žalost, te nas vodi neiskazanom ljubavlju svojom. O Božansko Srce, udijeli milost slaboj djeci svojoj, da zahvalno i vjerno slijedimo vodstvo Tvoje. Upali Srca naša plamom ljubavi svoje i učini Ti, koji si blaga i ponizna Srca, da svim srcem svojim zamrzimo na grijeh i taštinu ovoga svijeta. Neka Ti bude naša kuća milo prebivalište, kako Ti je nekoć bila ona u Betaniji, a obitelj našu učini sličnom svetoj Obitelji u Nazaretu.

Hvaljeno, čašćeno i ljubljeno neka bude vazda u našoj kući preljubezno Srce Isusovo! Neka se ostvari među nama Njegovo kraljevstvo! Amen.

Presveto Srce Isusovo, štiti naše obitelji!
Prečisto Srce Marijino, moli za nas!
Sveti Josipe, moli za nas!


Sada se može zapjevati koja pjesma u čast Presvetomu Srcu. Ako je prisutan svećenik, podijelit će blagoslov.


O Srce Sina Božjega

1. O srce Sina Božjega,
O slava ti i čast.
Dobrote ti si izvor čist
I rajska naša slast.

Pripjev (iza svake kitice):

U tebi nam je radost sva,
U tebi nam je nada sva,
U tebi žića kras,
U tebi vječni spas.

2. U tebi ljubav gori, sja,
Ko sjajnog sunca žar.
O kako divan taj je sjaj
I kakav li mu čar!

3. I nas učini, Isuse,
Po svetom srcu svom,
Da srce naše misli vijek
Što godi srcu Tvom!


Na dan posvete obitelji Srcu Isusovu dobiva svaki član obitelji koji gornju posvetu učini pred slikom Srca Isusova oprost od 7 godina, a potpuni oprost ako se ispovijedi i na taj dan pričesti. Na godišnjicu posvete dobije svaki član obitelji, koji gornju posvetu obnovi pred slikom Srca Isusova oprost od 3 godine, a potpuni oprost ako se ispovijedi i taj dan pričesti. 

Iz molitvenika "Srce Isusovo spasenje naše" - Zagreb 1946. god.

nedjelja, 24. ožujka 2019.

Raspored tradicionalnih latinskih Misa Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) u svijetu


Raspored tradicionalnih latinskih Misa Svećeničkog bratstva sv. Pija X., po zemljama u kojima djeluju, možete pronaći na ovoj stranici:

Bogu hvala.

Ako putujete u neku zemlju uvijek je dobro prije provjeriti raspored misa slanjem e-maila u slučaju da je došlo do nekih promjena.

Mons. Lefebvre služi Misu svih vjekova tijekom svećeničkih ređenja 1985. god.

srijeda, 19. prosinca 2018.

Rođenje Djeteta Isusa


Dolazak u Betlehem

Udaljenost od gostionice do Betlehema je oko tri sata hoda. Marija i Josip krenuše
okolo, na sjever, pa su tako prišli gradu sa zapada. Malo ispred grada, na oko četvrt
sata, došli su do jedne velike građevine koja je bila okružena manjim kućama. Ispred
nje rasla su stabla, a sve vrste ljudi logorovale su u šatorima oko nje. Nekoć je ova
građevina bila Josipova roditeljska kuća, a u davnini je bila obiteljska palača kralja
Davida. Sada se koristila kao upravna zgrada - carinarnica za skupljanje rimskog
poreza.

Josip je još uvijek imao brata u gradu, koji je inače držao gostionicu. On ne bijaše
Josipov rođeni brat, nego polubrat. Josip nije išao blizu njega. Josip je inače imao
petero braće, tri rođena brata i dva polubrata. Josip je imao 45 godina. Čini mi se da
je bio stariji od Marije 30 godina i 3 mjeseca. Bio je mršav, svijetle puti, imao je
visoke jagodične kosti obojane ružičasto, visoko otvoreno čelo i smeđastu bradu.

Ovdje mala magarica nije bila s njima. Pobjegla je uokolo južne strane grada, gdje je
bila neka vrsta doline, na istoj razini kao i grad.

Josip ode ravno u upravnu zgradu, jer su se sve novopridošlice morale tamo prijaviti i
dobiti tiket za ulazak kroz gradska vrata. Grad nije ni imao pristojnih vrata, nego je
ulaz ležao između dva ruinirana zida, koji su izgledali kao ostaci nekadašnjih vrata.
Premda je Josip nekako kasnio u prijavljivanju za oporezivanje, ipak je dobro
primljen.

četvrtak, 22. studenoga 2018.

Papa Pio XI. o zabrani sudjelovanja u okupljanjima nekatolika

“Jasno je, stoga, časna braćo, zašto ova Apostolska Stolica nikada nije dopustila svojim vjernicima sudjelovanje u okupljanjima nekatolika: budući da se jedinstvo kršćana može promicati jedino promicanjem povratka u jedinu istinitu Kristovu Crkvu onih koji su od nje odijeljeni, jer su je u prošlosti nesretno napustili. 


Jedinoj istinitoj Kristovoj Crkvi, kažemo, onoj koja je svima vidljiva i koja treba ostati, u skladu s voljom svojega Utemeljitelja, točno jednakom kako ju je On utemeljio. Tijekom stoljećâ otajstvena Zaručnica Kristova nikada nije bila iskvarena, a niti u budućnosti može ikada biti iskvarena, kao što svjedoči sv. Ciprijan: “Kristova Zaručnica ne može se iznevjeriti svojemu Zaručniku: ona je nepokvarljiva i čedna. 

Njoj je poznata samo jedna postojbina, ona čuva svetost bračne ložnice u čistoći i čednosti” (De Catholicae Ecclesiae unitate, 6). Isti je sveti Mučenik s potpunim pravom odlučno otklanjao mogućnost da netko pomisli kako “ovo jedinstvo Crkve koje potječe od njezinoga božanskog utemeljenja, i koje je isprepleteno nebeskim sakramentima, može biti rastrgano i rascjepljeno snagom protivnih volja”. 
Naime, budući da Kristovo otajstveno tijelo, na jednak način kao i njegovo fizičko tijelo, jest jedno (1 Kor 12, 12), skladno povezano i sraslo (Ef 4, 16), bilo bi ludo i neumjesno reći da je otajstveno tijelo sastavljeno od udova koji su razjedinjeni i raspršeni; stoga, tkogod nije sjedinjen s tijelom, nije njegov ud, niti je u jedinstvu s Kristom, njegovom glavom (usp. Ef 5, 30; 1, 22).” 
Papa Pio XI., enciklika "Mortalium animos", 1928. g.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...