srijeda, 15. srpnja 2020.

Pobožnost prema Mariji je potrebna osobito u posljednjim vremenima


1. Marija i posljednja vremena

49. Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovršiti. Marija se skoro nije ni pokazala za prvog dolaska Isusa Krista, da se ljudi, koji su bili još slabo poučeni o osobi njezina Sina, ne bi udaljili od istine zanoseći se Presvetom Djevicom suviše osjetno i suviše neprosvijetljeno. To bi se po svoj prilici bilo dogodilo da je bila poznata, zbog divne miline, kojom je Svevišnji bio uresio i samu njezinu vanjštinu. Da je to istina, uvjerava nas jedan spis Dionizija Areopagite.19 On tu kaže da bi je, kad ju je vidio, sigurno bio uzeo za neko božanstvo, zbog njezine tajanstvene miline i neusporedive ljepote, da ga nije protivnome učila vjera, u kojoj bijaše dobro utvrđen. Ali za drugoga dolaska Isusa Krista, Marija treba biti poznata i otkrivena po Duhu Svetome, da po ojoj privede ljude na spoznanje, ljubav i na službu Isusa Krista. Jer sada više ne postoje razlozi, koji su vodili Duha Svetoga da sakrije svoju Zaručnicu za njezina života i da je samo malo objavi i nakon što je naviješteno Evanđelje.

50. Bog, dakle, hoće objaviti i očitovati Mariju, remek-djelo svojih ruku, u ovim posljednjim vremenima:

a) zato što se je ona na ovome svijetu sakrila i ponizila ispod praha svojom dubokom poniznošću, postigavši od Boga i od njegovih apostola i evanđelista da je ne razglasuju;
b) budući da je ona remek-djelo Božjih ruku, na zemlji po milosti i na nebu po slavi, Bog hoće da ga ljudi na zemlji hvale i slave zbog toga remek-djela;
c) kako je ona zora što prethodi i otkriva nam Sunce pravde, Isusa Krista, to je trebamo bolje upoznati i otkriti da bismo tako upoznali i otkrili Isusa Krista;
d) budući da je ona put kojim je Isus Krist prvi put došao k nama, ona će to biti i kad on dođe drugi put, iako na drukčiji način;
e) budući da je ona sigurno sredstvo i put ravan i bez ljage, kojim stižemo Isusu Kristu i savršeno ga nalazimo, to treba da ga po njoj nađu one svete duše koje imaju sjati u svetosti. Tko nađe Mariju, naći će život (usp. Izr 8, 35), to jest Isusa Krista koji je put, istina i život (Iv 14, 6). Ali Mariju ne može naći tko je ne traži. A ne može je tražiti onaj tko je ne pozna. Jer nitko ne traži i ne želi nepoznat predmet. Treba, dakle, da Marija bude poznatija niegoli ikada, da se tako više pozna i slavi Presveto Trojstvo;
f) Marija treba zasjati u ovim posljednjim vremenima više nego ikada i to svojim milosrđem, svojom moći i svojom milosti. Svojim milosrđem, da natrag dovede i ljubazno primi bijedne grješnike i zalutale, koji će se obratiti i povratiti u katoličku Crkvu. Svojom moći protiv neprijatelja, idolopoklonika, raskolnika, muhamedanaca, Židova i okorjelih bezbožnika, koji će se strahovito buniti, nastojeći svojim obećanjima i prijetnjama zavesti i upropastiti sve one, koji im budu protivni. I napokon, ona treba zasjati svojom milosti, da ohrabri i podupre sve junačke vojnike i vjerne sluge Isusa Krista, koji će se boriti za njegove interese;
g) napokon, Marija treba biti strašna đavlu i njegovim ortacima kao vojska spremna na boj, osobito u ovim posljednjim vremenima. Jer đavao dobro zna da ima malo vremena, mnogo manje nego ikada prije, da upropasti duše pa zato svaki dan podvostručuje svoje napore i svoje navale. On će, zaista, brzo podignuti krvava progonstva i stavljat će strašne zasjede vjernim Marijinim slugama i pravoj njezinoj djeci, koju on teže svladava negoli ostale ljude.


2. Marija i posljednja borba

51. Poglavito na ta posljednja i strašna đavolska progonstva, koja će rasti svakoga dana sve do antikristova kraljevstva, treba primijeniti ono prvo i glasovito proroštvo i prokletstvo što ga je Bog izrekao u raju zemaljskom protiv zmije. Upravo je zgodan čas rastumačiti ga ovdje na slavu Presvete Djevice, na spas njezine djece i đavlu na sramotu: Neprijateljstvo ja zamećem između tebe i žene, između roda tvojeg i roda njezina: ona će ti glavu satirati, a ti ćeš joj vrebati petu (Post 3, 15).

52. Bog je zametnuo i podigao samo jedno, ali nepomirljivo neprijateljstvo, koje će trajati do konca i bivati sve žešće: neprijateljstvo između Marije, svoje dostojne Majke, i Lucifera; između djece i slugu Presvete Djevice s jedne strane, i sinova i šegrta Luciferovih s druge. Prema tome, najljuća neprijateljica, koju je Bog podigao protiv đavla jest Marija, njegova sveta Majka. Bog joj je, dapače, dao već od raja zemaljskoga, premda je tada bila još samo u Božjoj zamisli, taktu mržnju prema onom prokletom Božjem neprijatelju, toliku vještinu da otkrije zloću one stare zmije i toliku snagu da pobijedi, zgnječi i satre toga ohologa bezbošca da je se on boji više nego svih anđela i ljudi, pače, u nekom smislu, više nego i samoga Boga. To ne znači da sveta srdžba, mržnja i moć Božja protiv sotone nisu neizmjerno veće od srdžbe, mržnje i moći Presvete Djevice, jer su Marijine savršenosti omeđene, ali se Sotona nje više boji iz dva razloga. Prvo, jer je ohol, pa neizmjerno više trpi što ga pobjeđuje i kažnjava mala i ponizna službenica Gospodnja te ga njezina poniznost ponizuje više nego Božja svemoć. Drugo, jer je Bog dao Mariji veliku moć protiv đavola da se – kako su na usta opsjednutih često morali i protiv svoje volje priznati – više boje jednog njezina uzdaha za koju dušu, negoli molitava svih svetih i samo jedne njezine prijetnje protiv njih, negoli svih ostalih muka.

53. Što je Lucifer izgubio ohološću, to je Marija dobila poniznošću. Što je Eva upropastila i izgubila neposluhom, to je Marija spasila posluhom. Eva, slušajući zmiju, upropastila je sa sobom svu svoju djecu i podvrgla ih pod zmijinu vlast, a Marija, pokazavši se savršeno vjerna Bogu, spasila je sa sobom svu svoju Decu i sluge i posvetila ih Božjem Veličanstvu.

54. Bog je zametnuo ne samo jedno neprijateljstvo, nego neprijateljstva i to ne samo između Marije i sotone, već i između potomstva Presvete Djevice i potomstva sotonina. Drugim riječima, Bog je zametnuo neprijateljstva, nesklonosti i tajne mržnje između prave djece i slugu Presvete Djevice s jedne strane, i djece i slugu đavolskih s druge. Djeca Belialova, robovi Sotone, ljubitelji svijeta (jer to je sve isto) uvijek su do sada progonili i progonit će od sada više nego ikada prije one koji pripadaju Presvetoj Djevici, kao što je nekada Kain progonio svoga brata Abela (usp. Post 4, 8) i Ezav svoga brata Jakova, koji su praslika odbačenika i predodređenika. Ali ponizna Marija, uvijek će iznijeti pobjedu nad onom oholicom. I to tako veliku da će joj uspjeti satrti mu glavu, to sjedište njegove oholosti. Ona će uvijek otkrivati njegovu zmijsku zloću, razotkrivati mu paklene spletke, mrsiti mu đavolske osnove i štitit će do konca vijeka svoje vjerne sluge od njegove okrutne šape. No moć Marijina nad svim đavlima, sinut će osobito u posljednjim vremenima kada će Sotona stavljati zasjede njezinoj peti, to jest njezinim poniznim sužnjevima i njezinoj siromašnoj djeci, što će ih ona podignuti da ratuju protiv Sotone. Oni će biti maleni i siromašni u očima svijeta, niski pred svima poput pete. Svatko će ih gaziti i gnječiti kao što se događa peti s obzirom na ostale tjelesne udove. Ali zato će biti bogati Božjim milostima, koje će im Marija dijeliti obilno. Bit će veliki i uzvišeni u svetosti pred Bogom i nadvisit će svaki stvor svojom vatrenom revnošću. Božja će ih pomoć tako jako podupirati da će svojom petom – svojom poniznošću – u jedinstvu s Marijom, satrti glavu đavlu, a Isusu pribaviti slavnu pobjedu.


3. Marija i apostoli posljednjih vremena

55. Da, Bog hoće da njegova sveta Majka bude sada poznatija, ljubljena i čašćena više negoli je ikada bila. A to će se bez sumnje i dogoditi ako predodređenici, po milosti i prosvijetljenju Duha Svetoga, shvate kako treba vršiti unutarnju i savršenu pobožnost, koju ću im kasnije otkriti. Tada će jasno gledati, koliko to dopušta vjera, ovu krasnu Zvijezdu mora te će pod njezinim vodstvom stići u sigurnu luku, uza sve oluje i gusare. Upoznat će veličinu ove Vladarice i potpuno će se posvetiti njezinoj službi kao njezini podložnici i sužnjevi ljubavi. Tada će kušati njezine slasti i njezinu materinsku dobrotu i ljubit će je nježno kao njezina mila djeca. Tada će upoznati njezino milosrđe, kojega je puna, i potrebu njezine pomoći te će joj se utjecati u svim prilikama kao svojoj dragoj odvjetnici i posrednici kod Isusa Krista. Tada će uvidjeti da je ona najsigurnije, najlakše, najkraće i najsavršenije sredstvo da uzmognemo doći k Isusu Kristu, pa će joj se predati dušom i tijelom, bez ograničenja, da na taj način budu i Isusovi.
56. Ali kakvi će biti ovi sluge, robovi i djeca Marijina? Bit će to vatra živa, sluge Gospodnje, koji će sve raspaljivati vatrom božanske ljubavi. Bit će to oštre strijele u ruci jakoga (Ps 127, 4), u snažnoj Marijinoj ruci, kojima će ona strijeljati svoje neprijatelje. To će biti sinovi Levijevi, sasvim očišćeni (usp. Mal 3, 3) u vatri velikih nevolja i sasvim priljubljeni uz Gospodina (usp. 1 Kor 6, 17). Oni će nositi zlato ljubavi u srcu, tamjan molitve u duhu i smirnu mrtvljenja u tijelu te će svuda prosipati miomiris Isusa Krista za siromahe i malene, dok će biti kao smrtni zadah velikašima, bogatašima i svjetskim oholicama.
57. To će biti gromovni oblaci, koji će letjeti zrakom kamo ih pogna svaki i najmanji dah Duha Svetoga. Ni uza što ne će prianjati, niti će se čemu čuditi, niti će i za što mariti, nego će lijevati kišu riječi Božje i vječnoga života. Grmjet će protiv grijeha, obarat će se na svijet, tući će đavla i njegove pomagače te će dvosjeklim mačem riječi Božje, probost na život ili smrt, sve ka kojima ih pošalje Svevišnji.
58. To će biti pravi apostoli posljednjih vremena, kojima će Gospodin dati rječitost i moć činiti čudesa i otimati slavan plijen njegovim neprijateljima. Spavat će bez zlata i srebra i, što je važnije, bez tjeskobne skrbi posred ostalih svećenika, crkvenih ljudi i klerika, intermedios cleros, a ipak će imati posrebrena krila golubice da polete, čistom nakanom slave Božje i spasenja duša, kamo ih zovne Duh Sveti. I zato će u mjestima, gdje budu propovijedali, ostaviti za sobom samo zlato ljubavi, koja je ispunjenje svega zakona.
59. Napokon znademo da će to biti pravi Kristovi učenici, koji će nasljedovati njegovo siromaštvo, poniznost, prezir svijeta i ljubav. Naučavat će uski Božji put u čistoj istini, prema Evanđelju, a ne prema načelima svijeta i pri tom se ne će uznemirivati, niti će gledati ikome u lice, niti će štedjeti, slušati ili se bojati ikojega smrtnika, ma ne znam koliko on bio moćan. U ustima će svojim imati dvosjekli mač riječi Božje. Na svojim će leđima nositi krvavu zastavu Križa, raspelo u desnoj ruci, a krunicu u lijevoj, sveta imena Isusa i Marije u svome srcu, a čednost i umrtvljenost Isusovu u svemu svome vladanju. Eto, takvi će biti oni veliki ljudi, koji će doći, koje će Marija podignuti po naredbi Svevišnjega, da rašire njegovu vlast nad oblašću bezbožnika, idolopoklonika i muhamedanaca. Ali, kad će to biti i kako? Sam Bog to zna! Naše je moliti, uzdisati i u šutnji čekajući čekati (usp. Ps 40, 2).

Sveti Ljudevit Montfortski, "Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji"

petak, 27. prosinca 2019.

40 DANA RADOSNOG BOŽIĆNOG VREMENA Traje od Božića pa sve do blagdana Očišćenja BDM (Svijećnice)

Sretan vam i blagoslovljen Božić, rođenje Gospodina Našega Isusa Krista!


O Božiću
* 4. P. Koja je svetkovina Božić? 
O. Božić je svetkovina koja je ustanovljena da bi se proslavila uspomena vremenitog rođenja Isusa Krista.
■ 5. P. Po čemu je svetkovina Božića osobita i različita od svih ostalih svetkovina?
O. Božić ima dvije osobitosti po kojima se razlikuje od svih ostalih svetkovina: 1. po drevnom crkvenom običaju o predvečerjima služba se Božja slavi po noći uoči svetkovine, 2. svaki svećenik na taj dan služi po tri mise.
■ 6. P. Zašto je Crkva željela sačuvati običaj obavljati službu Božju u noći Božića?
O. Crkva je željela sačuvati običaj služenja mise u božićnoj noći, da bi sa živom zahvalnošću obnovila uspomenu na onu noć u kojoj se božanski Spasitelj rodio, pa je time započelo djelo našega spasenja.
■ 7. P. Što nam Crkva predlaže razmišljati na tri božićne mise?
O. U Evanđelju prve božićne mise Crkva nam predlaže razmišljati da je presveta Djevica krenula sa svetim Josipom iz Nazareta u Betlehem prijaviti se po carskoj zapovijedi. S obzirom da nije imala drugoga stana ona je rodila Isusa Krista u štali i položila ga na slamu, to jest u životinjske jaslice. U Evanđelju druge mise predlaže nam razmišljati kako su Isusa posjetili neki siromašni pastiri kojima je anđeo objavio da se Isus rodio. U Evanđelju treće mise predlaže nam razmišljati da je to dijete rođeno u vremenu od Marije Djevice, oduvijek bio Božji Sin.
■ 8. P. Što hoće Crkva time što predlaže da razmišljamo o vjerskim tajnama triju božićnih misa?
O. Predlažući nam razmatrati o otajstvima triju božićnih misa, Crkva nastoji zahvaliti božanskom Spasitelju, što je zbog našeg spasenja postao čovjekom, priznati ga zajedno s pastirima i klanjati mu se kao pravom Sinu Božjem slušajući pouke koje on šutljivo daje preko svih okolnosti svoga rođenja.
■ 9. P. Što nas Isus uči o okolnostima svoga rođenja?
O. O okolnostima svog rođenja Isus nas uči odricati se svjetskih taština, a cijeniti siromaštvo i patnje.
■ 10. P. Jesmo li dužni slušati tri mise na Božić?
O. Dužni smo slušati samo jednu misu na Božić, ali je dobro slušati sve tri, da bismo bolje slijedili nakane sv. Crkve.
■ 11. P. Što moramo činiti na Božić da bismo u potpunosti slijedili nakane sv. Crkve?
O. Da bismo bolje slijedili nakane sv. Crkve, na Božić moramo učiniti sljedeće četiri stvari: 1. pripremiti predvečerje Božića postom i sabranošću, koja će biti veća od obične, 2. očistiti dušu dobrom ispovijedi i željom primiti Gospodina, 3. sudjelovati, ako je to moguće, na noćnim svetim službama i svim trima božićnim misama razmišljajući mnogo o otajstvu koje se slavi, 4. učiniti na taj dan djela kršćanskog milosrđa prema svojim mogućnostima.


četvrtak, 25. srpnja 2019.

Blažena Djevica Marija - nužna za spasenje




Prema učenju mnogih svetaca i crkvenih otaca, pobožnost prema Presvetoj Djevici nužna je za spasenje. Očiti je znak da je netko odbačen, ako nema štovanja ni ljubavi prema njoj i naprotiv, neprevarljiv znak da je predodređen onaj, koji je potpuno i istinski njoj odan i pobožan.

Osobito na koncu svijeta će se najveći sveci i duše najbogatije u milosti i u krepostima najustrajnije moliti Presvetoj Djevici i imat će je uvijek pred očima kao svoj savršeni uzor da je nasljeduju te kao svoju jaku pomoćnicu koja će ih pomagati.

Budući da je ona sigurno sredstvo i put ravan i bez ljage, kojim stižemo Isusu Kristu i savršeno Ga nalazimo, treba da ga po njoj nađu one svete duše koje imaju sjati u svetosti. 

Tko nađe Mariju, naći će život, to jest Isusa Krista koji je put, istina i život. Ali Mariju ne može naći tko je ne traži. A ne može je tražiti onaj tko je ne pozna. Jer nitko ne traži i ne želi nepoznat predmet. Treba, dakle, da Marija bude poznatija negoli ikada, da se tako više pozna i slavi Presveto Trojstvo.


sv. Ljudevit Montfortski, "Rasprava o pravoj pobožnosti prema Djevici Mariji"

utorak, 16. srpnja 2019.

Put kršćanskog savršenstva


Sve kršćansko savršenstvo se sastoji:


U želji i odluci da se postane svet: Ako tko hoće ići za mnom;
U obraćenju i mrtvljenju: neka se odrekne samoga sebe;
U trpljenju: neka uzme križ svoj;
U nasljedovanju i djelovanju: i neka me slijedi!

Ako tko hoće ići za mnom

Isus kaže: Ako tko, a ne “ako neki”, da bi označio malen broj izabranih, koji će se htjeti suobličiti Isusu Kristu raspetom u nošenju svoga križa. Taj broj je malen, tako malen, da bismo od boli svisnuli, kad bi nam bilo dano da ga upoznamo. Toliko malen, da se jedva nađe jedan između deset tisuća, kako je to bilo objavljeno većem broju svetaca, na primjer sv. Šimunu Stiliti, kako nam to prenose sv. opat Nil, sv. Efrem, sv. Basilije i drugi. Toliko ih je malo, da, kad bi Bog htio sabrati prave nosioce Križa, morao bi im doviknuti, kako je nekoć po proroku viknuo: Bit ćete probrani jedan po jedan! (Iz 27, 12), sabrani jedan iz ove pokrajine, drugi iz onog kraljevstva.

Ako tko hoće, to jest ako ima istinsku, potpunu i odlučnu volju, koju ne pokreće narav, običaj, samoljublje, interes ili ljudski obzir, nego posebna pobjednička milost Duha Svetoga, koja se ne daje svakome: Nije dano svakome, da razumije ova otajstva (usp. Mt 13,11). Istinska iskustvena spoznaja otajstva Križa je dana samo malom broju prijatelja.
Čovjek, koji se hoće popeti na Kalvariju i usred svoje zemlje dati se sa Isusom razapeti na Križ, mora biti hrabar, odlučan junak, visoko uzdignut k Bogu, koji prkosi svijetu i paklu, svojemu tijelu i svojoj vlastitoj volji, što više pripravan sve ostaviti, sve poduzeti i sve trpjeti za Isusa Krista. 

Znajte, dragi prijatelji Križa, da oni među vama koji nisu tako odlučni, idu samo na jednoj nozi, lete samo jednim krilom i nisu dostojni biti u vašoj sredini, jer nisu vrijedni, da se zovu prijateljima Križa, kojega moramo sa Isusom ljubiti, velikodušno i s velikom srčanošću. Nečija polovična volja mogla bi, poput šugave ovce, pokvariti cijelo stado. Ima li među vama koja takva, koja je ušla u vaš ovčinjak kroz opaka vrata svijeta, istjerajte je u ime Isusa Krista razapetoga, kao vučicu, koja je prodrla među ovce.

Ako tko hoće ići za mnom, koji sam se tako ponizio, poništio, da sam postao sličniji crvu nego čovjeku; a ja crv sam, a ne čovjek (Ps 22,7); koji sam došao na svijet samo zato, da zagrlim Križ, da ga usadim usred svoga srca, zavolim od svoje rane mladosti, (usp. Mudr 8,2) da cijeli svoj život žeđam za njim, kako sam tjeskoban dok se sve to ne izvrši (Lk 12,50), da ga radosno nosim i da mi je miliji nego li sve radosti nebeske i zemaljske, namjesto određene mu radosti podnese Križ (Heb 12,2); i koji napokon, nisam bio zadovoljan prije, nego što sam umro u njegovom božanskom zagrljaju.

Neka se odrekne samoga sebe

Ako tko dakle hoće za mnom koji sam raspet i tako sam se poništio, neka se kao i ja hvali samo siromaštvom, poniženjima i trpljenjima moga Križa; neka se odrekne samoga sebe!
Neka su isključeni iz društva pravih prijatelja križa oni oholi nosioci križa, mudraci svijeta, veliki geniji i jake duše, koje su poradi svoga znanja tvrdoglave i znanjem se nadimlju! 

Daleko neka budu oni silni brbljavci, koji mnogo viču, a ne donose nikakvih plodova osim onih svoje taštine! Daleko neka budu one pobožne oholice, koje svugdje donose sotonski ja i uvijek u ustima imaju onu oholu riječ: Zahvaljujem ti što nisam kao ostali ljudi (Lk 18,11) koji ne mogu trpjeti prekoravanja, a da se ne ispričavaju, poniženja, a da se ne uzvisuju.

Brižno pazite da ne primite u svoje društvo takove delikatne i osjetljive duše, koje se boje svakoga i najmanjega uboda igle; koje u najmanjoj boli viču i tuže se, a nisu nikada okusile pokorničke haljine ni biča ni drugih pokorničkih muka, i u svojim pomodarskim pobožnostima tražeći ugodu miješaju finoću i najistančaniju neumtrvljenost.

Neka uzme križ svoj

Neka uzme križ svoj! - Svoj. Neka takav čovjek ili takova žena – rijetka žena koja više vrijedi nego biserje (Iz 31, 10) i koju cijela zemlja ne bi mogla isplatiti - radosno uzme, s ljubavlju zagrli i nosi hrabro na vlastitim ramenima svoj križ, ne tuđi.

Svoj križ, što mu ga je pripravila moja mudrost po težini, mjeri i broju (usp. Ps 11,20): svoj križ, koji sam ja vlastitom rukom i najvećom točnošću četverostruko izmjerio: naime njegovu debljinu, duljinu, širinu i dubinu; svoj križ, koji sam mu ja u jednom činu beskrajne ljubavi i dobrote prema njemu, izrezao tek kao mali dio onoga Križa, koji sam nosio na Kalvariju; svoj križ, koji je najveći dar uopće, što ga mogu na zemlji darovati svojim odabranicima; svoj križ, kojemu je debljina gubitak zemaljskih dobara, poniženja, preziranja, boli, bolest i duhovne patnje, što ih mora iz ruke moje providnosti, primati svaki dan do svoje smrti ; svoj križ, kojemu je duljina određeni broj mjeseci i dana, u kojima je potišten radi klevete, satrt bolešću u krevetu, spao na prosjački štap, prisiljen da bude izvrgnut mnogim napastima, suhoći, osamljenosti i drugim duhovnim patnjama; svoj križ, čiju širinu čine teške situacije pune gorčine bilo sa strane rodbine, prijatelja i suradnika; napokon svoj križ, kojemu je dubina najskrovitija patnja, kojom ću ga ožalostiti, a da ga neće moći utješiti stvorovi, pače će ga ostaviti i sa mnom se složiti, da mu otežaju boli.

Neka uzme križ, nipošto vuče ili strese; neka ne odreže ništa od njega i neka ga ne skriva, već neka ga nosi visoko uzdignuta. Neka drži Križ visoko u ruci, neka ne bude nestrpljiv; neka se ne tuži; neka ne plače i neka se ne tuži; neka ne mrmlja svojevoljno; bez razdioba i naravi prirođenih izgovora, neka se ne srami, neka se ne obazire na ljude.

Neka ga stavi na svoje čelo i govori sa sv. Pavlom: Neka je daleko od mene da se čime ponosim osim Križem Gospodina našega Isusa Krista (Gal 6,14). Bogu neka se svidi, da ja nemam druge slave osim u Križu Isusa Krista, moga Učitelja. Neka ga nosi na svojim ramenima poput Isusa Krista, da mu Križ bude oružje pobjede i žezlo njegova kraljevstva (usp. Iz 9, 6).

Napokon neka ga iz ljubavi usadi u svoje srce, da ga pretvori u gorući trnov grm, koji će danju i noću gorjeti najčišćom ljubavi prema Bogu i neće nikada izgorjeti (usp. Izl 3,2).

Sv. Ljudevit Montfortski, "Pismo prijateljima Križa"

petak, 21. lipnja 2019.

Feministička agenda na Drugom vatikanskom koncilu


1982. godine sestra Lucija, fatimska vidjelica, rekla je kardinalu Carlu Caffari, osnivaču i predsjedniku Instituta Ivana Pavla II. za brak i obitelj, da će se posljednja bitka između Gospodina i sotone voditi oko braka i obitelji.

Proročanstvo sestre Lucije odvija se u našem vremenu, čemu govori u prilog činjenica da je Rim aktivno podržao zahtjev stručnjaka za zaštitu okoliša da se “majka priroda” učini sigurnijim mjestom kroz kontrolu ukupnog broja stanovništva. Nije tajna da je Vatikan od 2013. g. opetovano pozivao zagovaratelje prava na pobačaj poput Jeffreyja Sachsa, Ban Ki Moona i Paula Ehrlicha kako bi Crkvi govorili o svojoj viziji sigurnijeg i boljeg svijeta kroz pobačaj i kontracepciju. 

Obrana života čini jedan od najvećih prioriteta za istinske branitelje vjere koji su istupili kako bi razotkrili ovu suradnju s kulturom smrti. Zauzimanje stava protiv pobačaja zasigurno je jedan od ključnih načina borbe za Vjeru u ovim turbulentnim vremenima. 

Obrana života znači odbacivanje feminizma 

Obrana života također podrazumijeva i odbacivanje feminizma koji je isturio svoju glavu na Drugom vatikanskom koncilu, jer feminizam čini osnovu zagovaranja prava na pobačaja. 

Također postoji hitna potreba ponovno naglasiti vjekovni crkveni nauk da je muškarac glava obitelji. “Ali muž ne treba pokrivati glave, jer je slika i slava Božja, a žena je slava muževlja. Jer nije muž od žene, nego žena od muža. Jer muž nije stvoren zbog žene, nego žena zbog muža.” (1. Kor 11, 7-9) 

Poziv žene kao supruge je podložiti se svome mužu, a ne natjecati se s njim kao njemu jednaka. Pridržavanje ovog pravila učinkovito će odbaciti kulturu smrti koju je feminizam donio, a tumor pobačaja nikada neće nestati dok god se rak feminizma ne iskorijeni iz Crkve. Nažalost, Drugi vatikanski koncil pridonio je širenju današnje kulture smrti jer je sjeme feminizma posijano u samim koncilskim dokumentima. Npr., u Gaudium et Spes stoji: “Žene zahtijevaju pravnu i činjeničnu ravnopravnost s muškarcima tamo gdje je još nisu postigle.” [9] 

Tu se odražava osnovni protest ili “dogma” feminizma, a ne dogma vjere. U Božjim očima žene ne stoje “ravnopravno” s muškarcima, niti se one trebaju ponašati kao muškarci bilo u domu, društvu ili u Crkvi. Sveti Pavao naučava: “Poučavati pak ženi ne dopuštam, ni vladati nad mužem, nego - neka bude na miru.” (1. Tim 2, 12) 

Žena je muževa pomoćnica, a ne njemu jednaka. Dok se on prema njoj mora odnositi s ljubavlju i poštovanjem, ona se ne smije natjecati sa svojim mužem, jer Bog je prvo stvorio muškarca na Svoju sliku (Post 2,7), a zatim je stvorio ženu od muža, i za muža (Post 2, 21-25). 

Veći broj razvoda i razorenih obitelji danas nastaje zbog činjenice da se žene općenito više ne podlažu svojim muževima. Sveti Pavao naučava da se Crkva mora podlagati Kristu, a isto tako i žene svojim muževima. “Žene neka se pokoravaju svojim muževima kao Gospodinu, jer je muž glava ženi, kao što je i Krist glava Crkvi.” (Ef 5, 22-23) 


U dokumentima Drugog vatikanskog po pitanju braka nema apsolutno ništa rečeno u skladu s ovim naukom. U dokumentima nema spomena ovog esencijalnog nauka; oni, naprotiv, postavljaju temelje feminizmu. Drugi vatikanski koncil osuđuje “podcjenjivanje opravdanog socijalnog promaknuća žena” (GS, č. 52), i navodi da je zadaća svih ljudi “da živo porade na tome da se donesu temeljna načela pomoću kojih bi se posvuda priznalo i ostvarilo pravo svih na kulturu i civilizaciju u skladu s dostojanstvom ljudske osobe, bez obzira na rasu, spol, narodnost, religiju ili društveni položaj.” (GS, č. 60) 

Dekret o apostolatu laika, Apostolicam Actuositatem, navodi: “Uzimajući u obzir da u današnje vrijeme žene sve više sudjeluju u cjelokupnom društvenom životu, izuzetno je važno da se na taj način razvija i njihovo sudjelovanje u raznim područjima crkvenog života.” (AA, č. 9) 

Ovdje koncil zagovara poziciju da bi Crkva trebala slijediti primjer svijeta po pitanju uloge žene. U svojoj enciklici Quadragesima Anno papa Pio XI. osuđuje rad žena izvan kuće kao “veliki nered kojega treba pod svaku cijenu eliminirati” jer “odvaja majke od obitelji” i njihovih dužnosti u domu. 


“Domaćice neka ponajviše rade kod kuće i brinu se za obavljanje kućnih poslova. A vrlo je loš nered što ga treba svim silama zatirati da majke obitelji moraju zbog niske očeve plaće raditi za plaću izvan kuće i pri tom zanemarivati svoje naročite brige i dužnosti, osobito odgajanje djece.” 


Veliki broj kardinala je na Drugom vatikanskom koncilu govorio u prilog korištenja umjetne kontracepcije, što je bio čin izdaje koji je izazvao protureakciju pape Pavla VI. Taj je sukob na koncilu oko kontracepcije rezultirao izdavanjem enciklike Humanae Vitae 25. srpnja 1968. g.  (...)

Kada s propovjedaonica ponovno bude promican Božji plan za posvećenje žena, broj pobačaja će se smanjiti i obilni plodovi života opet će biti vidljivi kao prije koncila. Taj plan ni na koji način ne oduzima ženi njezinu privilegiju napredovanja na putu uspjeha i slobode, no on mora biti ostvaren pod Božjim uvjetima. Ono čime je Bog obdario žene je pravo činiti ono što je ispravno kako bi bile oslobođene od onog što je pogrešno. Sveti Pavao kaže: “Ali će se spasiti rađanjem djece, ako ostane u vjeri, ljubavi, u svetosti i bistrosti.” (1. Tim 2, 15) 

Nitko kao Bog ne želi posvećenje i dostojanstvo žene, a ono što On traži je da se žene podrede autoritetu svojih muževa i budu u obiteljskom domu sa svojom djecom. 

Bez žena na oltaru 

Isto tako, žene ne smiju biti pri oltaru Božjem, a u Crkvi trebaju ostati u tišini, imajući na umu riječi Svetoga Pisma: “Žene neka šute na sastancima, jer se njima ne dopušta da govore, nego da budu pokorne, kao što i zakon govori.” 

To ne znači da žene ne bi trebale svjedočiti istinu. Naprotiv, potrebni su nam borci iz redova žena koji će se usprotiviti femi-nacistkinjama i prokazati ih. Božji plan za žene je njihovo posvećenje, i stoga nam je potrebno više Ivana Orleanskih koje će istupiti i zagrmjeti protiv grijeha promičući obiteljske vrijednosti. Gospodin želi da žene budu jake, a ne slabe, no one nikada ne mogu biti jake ako prihvate slabost oholosti. 


Sada je vrijeme da se kaže da je pokret za prava žena koji je započeo prije pedeset godina načinio štetu ženama, njihovoj djeci, i društvu u cijelosti. Žene bi trebale slijediti primjer Blažene Djevice Marije koja nikada nije bila viđena kako propovijeda u javnosti. Ona je to prepustila muškarcima, a upravo joj je Njena poniznost dala moć da zgazi glavu sotoni. 

Istinsko oslobođenje 

Slijedeći primjer Gospe, žene također mogu imati moć nad sotonom i biti oslobođene nastojanja da zadive muškarce svojom “jednakošću”. Kada vjera i ljubav caruju u srcu, nema potrebe nikoga impresionirati, jer tada živimo za Boga i umrli smo svijetu. 

Razmotrimo riječi svetoga Pavla koji nas je poučio o putu istinske slobode: 

“Ako dakle uskrsnuste s Kristom, tražite ono, što je gore, gdje Krist sjedi s desne strane Boga! Težite za onim, što je gore, a ne što je na zemlji! Jer umrijeste, i vaš je život skriven s Kristom u Bogu. Kad se pojavi Krist, život naš, onda ćete se i vi s Njim pojaviti u slavi. Umrtvite dakle udove svoje, koji su na zemlji: bludnost, nečistoću, požudu, zlu želju i lakomstvo, koje je idolopoklonstvo, zbog kojih dolazi gnjev Božji na sinove neposluha.” (Kol 3, 1-6) 

AMDG

petak, 5. travnja 2019.

Posveta obitelji Presvetom Srcu Isusovu


Ljudska slabost i udarci života kadri su i najsretniju bračnu i obiteljsku sreću u kratko vrijeme opustošiti i uništiti. A iskustvo pokazuje da se to nažalost prečesto i događa. Proti toj pogibli daje Bog bračnim drugovima posebne milosti već time da su primili sakramenat kršćanskog braka, ako se oni priprave, da ih prime. No božanski Spasitelj zajamčio je u ljubavi Svog Presvetog Srca još posebnu svoju zaštitu obiteljima, koje ga na poseban način štuju. On je obećao svojoj učenici sv. Margareti Mariji Alacoque da će obiteljima koje štuju njegovo Presveto Srce povratiti slogu, ako bi bile razdvojene, a pomagati će one, koje budu dospjele u nevolju; nadalje da će obilno blagosloviti svako mjesto, gdje se izloži štuje slika njegova Srca; zatim da će onima, koji štuju njegovo Srce, dati svaku milost potrebnu njihovu staležu i da neće dopustiti, da se izgubi tko se posveti njegovu Srcu. Milijuni katoličkih obitelji povjerovali su tom božanskom obećanju Srca Isusova,, te mu se potpuno posvetili i njega izabrali gospodarom svoje obitelji. A iskustvo ih je poučilo, da ih nade nisu prevarile, već da je Isus vjeran svom obećanju.

Posvetu obitelji obavi najbolje na dan vjenčanja ili, ako za to onda nisi znao, na koji blagdan Spasitelja ili na prvi petak ili napokon na koji obiteljski spomendan. Pripravi se na tu svečanost i ti i čitava obitelj, ako je moguće, obiteljskom devetnicom, a za sam dan ispovjedi se i pričesti skupa sa svim članovima obitelji. A onda kod kuće klekni sa čitavom obitelji pred sliku Srca Isusova te skupa izmolite slijedeću posvetnu molitvu. Lijepo je, ako posveti može prisustvovati i svećenik, no po sebi nije to potrebno.


Presveto Srce Isusovo, Ti si očitovalo svetoj Margareti svoju želju, da zavladaš kršćanskim obiteljima. Stoga evo dolazimo danas da priznamo otvoreno Tvoje neograničeno gospodstvo nad svojom obitelji. Hoćemo, da u nama procvatu kreposti, kojima si Ti obećalo mir već ovdje na zemlji. Hoćemo, da duh ovoga svijeta, koji si Ti osudilo, što dalje od sebe otjeramo.

Zavladaj dakle našim razumom, da tvrdo vjerujemo u Tebe. Zavladaj našim srcem, da usplamtimo gorućom ljubavi prema Tebi. Žar ove ljubavi podržavat ćemo čestim primanjem svete Pričesti.

Udostoj se, božansko Srce Isusovo, biti uz nas, kad se okupimo; udostoj se blagosloviti naša duhovna i vremenita poduzeća; udostoj se raspršiti naše radosti, ublažiti naše nevolje. Ako bi tko od nas bio tako nesretan, da bi te ražalostio, onda se sjeti, o presveto Srce Isusovo, da si prema raskajanim grješnicima dobrostivo i milosrdno. I kad kucne posljednji čas, kada dođe smrt, i svoju tugu unese među nas, onda ćemo se mi svi: i oni, kojima je poći u vječnost, i oni, koji još ostaju ovdje, podvrći Tvojim vječnim odlukama. Tješit će nas pomisao, da će osvanuti dan, kad će se sva naša obitelj naći zajedno u nebo, da ondje po sve vijeke hvali Tvoje Veličanstvo i slavi Tvoja dobročinstva.

Bezgrješno Srce Marijino i slavni patrijarh sveti Josip neka Ti prinesu ovu našu posvetu i neka nas sjećaju na nju u sve dane našega života.

Neka živi Srce našega Kralja i Oca našega!


Zatim se izmoli jedan Oče naš i jedanput Zdravo Marijo za pokojne članove obitelji, da i oni osjete kap utjehe, kad evo Spasitelj preuzima gospodstvo u kući, u kojoj su i oni prebivali.
U zahvalu, što se Božansko Srce udostojalo uzeti obitelj pod svoju osobitu zaštitu, izmolit će svi članovi obitelji skupa sljedeću molitvu:


Slava i čast božanskomu Srcu Isusovu, koje nam se tako milostivim ukazalo, te je obitelj našu učinilo malim kraljevstvom svojim i pod našim krovom podiglo prijestolje svoje, da dijeli s nama radost i žalost, te nas vodi neiskazanom ljubavlju svojom. O Božansko Srce, udijeli milost slaboj djeci svojoj, da zahvalno i vjerno slijedimo vodstvo Tvoje. Upali Srca naša plamom ljubavi svoje i učini Ti, koji si blaga i ponizna Srca, da svim srcem svojim zamrzimo na grijeh i taštinu ovoga svijeta. Neka Ti bude naša kuća milo prebivalište, kako Ti je nekoć bila ona u Betaniji, a obitelj našu učini sličnom svetoj Obitelji u Nazaretu.

Hvaljeno, čašćeno i ljubljeno neka bude vazda u našoj kući preljubezno Srce Isusovo! Neka se ostvari među nama Njegovo kraljevstvo! Amen.

Presveto Srce Isusovo, štiti naše obitelji!
Prečisto Srce Marijino, moli za nas!
Sveti Josipe, moli za nas!


Sada se može zapjevati koja pjesma u čast Presvetomu Srcu. Ako je prisutan svećenik, podijelit će blagoslov.


O Srce Sina Božjega

1. O srce Sina Božjega,
O slava ti i čast.
Dobrote ti si izvor čist
I rajska naša slast.

Pripjev (iza svake kitice):

U tebi nam je radost sva,
U tebi nam je nada sva,
U tebi žića kras,
U tebi vječni spas.

2. U tebi ljubav gori, sja,
Ko sjajnog sunca žar.
O kako divan taj je sjaj
I kakav li mu čar!

3. I nas učini, Isuse,
Po svetom srcu svom,
Da srce naše misli vijek
Što godi srcu Tvom!


Na dan posvete obitelji Srcu Isusovu dobiva svaki član obitelji koji gornju posvetu učini pred slikom Srca Isusova oprost od 7 godina, a potpuni oprost ako se ispovijedi i na taj dan pričesti. Na godišnjicu posvete dobije svaki član obitelji, koji gornju posvetu obnovi pred slikom Srca Isusova oprost od 3 godine, a potpuni oprost ako se ispovijedi i taj dan pričesti. 

Iz molitvenika "Srce Isusovo spasenje naše" - Zagreb 1946. god.

nedjelja, 24. ožujka 2019.

Raspored tradicionalnih latinskih Misa Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) u svijetu


Raspored tradicionalnih latinskih Misa Svećeničkog bratstva sv. Pija X., po zemljama u kojima djeluju, možete pronaći na ovoj stranici:

Bogu hvala.

Ako putujete u neku zemlju uvijek je dobro prije provjeriti raspored misa slanjem e-maila u slučaju da je došlo do nekih promjena.

Mons. Lefebvre služi Misu svih vjekova tijekom svećeničkih ređenja 1985. god.
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...