srijeda, 9. prosinca 2015.

C. JACKSON Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) nije u raskolu - 2. dio

Prvi dio članka možete pročitati OVDJE.

***

Je li Papa Benedikt ukinuo svećenicima Bratstva 2009. sve suspenzije? 


Čak još problematičnije za neokatolike je da ovo pismo može biti pročitano tako da se dade naslutiti da su za svećenike Bratstva ukinute sve suspenzije a divinis! Neokatolici, pročitajte ponovno dokazni tekst, pažljivo: 



Primijetimo: "njegovi službenici". Koji službenici? Svi svećenici i biskupi Bratstva, "su oslobođeni od crkvene kazne". Koje kazne? Svećenici bratstva nisu nikada bili izopćeni, zato jedina crkvena kazna pod kojom su oni bili je automatska obustava (suspenzija) a divinis nametnuta u sedamdesetima. Zato se to može shvatiti tako da su svećenici Bratstva oslobođeni svojih suspenzija. Ako je tako, Bratstvo može reći da je čak u boljoj situaciji nego prije ovog pisma jer njegovi svećenici više nisu suspendirani. 

Bi li to moglo biti u pozadini sljedeće priče, čiji su se događaji odigrali vrlo brzo nakon pisma? 





S druge strane, neokatolici mogu kazati: "Ne, ne, ne. Papa se pozivao samo na izopćenja i tako se riječ "službenici" odnosi samo na četiri biskupa". Onda oni imaju još veći problem jer Papa kaže da su "službenici (Bratstva)" oni koji "ne vrše zakonito nijednu službu u Crkvi". Tako da ako ograničimo izraz "službenici" na četiri biskupa i isključimo svećenike Bratstva, onda Papa kaže da samo četiri biskupa Bratstva ne vrše legitimno službu u Crkvi. Što je sa svećenicima? Kaže li Papa da oni vrše zakonito svoju službu u Crkvi? Koja zagonetka! 


Djelotvornija taktika? FSSPX ili CMTV? 

subota, 28. studenoga 2015.

Tradicionalna latinska misa (misa kardinala Stepinca) ponovno u Zagrebu. Kardinal Bozanić i biskup Šaško dobrodošli.

"Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. 
A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima." 


Kako već i sami znamo koliku je vrijednost imala tradicionalna latinska misa (Misa kardinala Stepinca) koja je služena u Vlaškoj, dok je prečasni bio živ, jer je upravo ona bila vjetar u leđa za dolazak Svećeničkog Bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) u Zagrebačku nadbiskupiju.
Također je preko te Mise utvrđena ekipa za daljni napredak apostolata u Hrvatskoj za tradicionalnu misu.

Prvi put je Svećeničko Bratstvo došlo u Zagreb 2012. godine kada smo sudjelovati u organizaciji pri dolasku Bratstva u Hrvatsku.

Nadalje, veliki događaj za Katoličku Crkvu je bio kada je velečasni Marko služio svoju mladu tradicionalnu Misu, također u Vlaškoj i eto Bogu hvala sada je velečasni služebeno u Bratstvu.
Više o tome možete pročitati na blogu Toma blizanac (i brat Marko) i na blogu Christus Rex.


Božji plan se ne može zaustaviti.

Također nam je iznimno drago što smo prošli tjedan, nas nekoliko iz Hrvatske, sudjelovali u ministriranju na pontifikalnoj tradicionalnoj latinskoj misi biskupa Schneidera. Za više informacija i slika možete pogledati na blogu Ad Dominum ili na stranici Tradicionalna Misa.


I eto Bogu hvala, kako je i najavljeno na blogu Christus Rex, ovaj utorak će pater Pfluger služiti tradicionalnu Misu u Češkom narodnom domu u 18 sati.

Naravno, ovim putem pozivamo i kardinala Bozanića i biskupa Šaška da dođu vidjeti misu kakvu je služio blaženi kardinal Stepinac.

A vjerujemo da i sami znate tko je najzaslužniji za očuvanje tradicionalne latinske Mise, mons. Marcel Lefebvre (posebna stranica o njegovu životu i djelovanju - http://www.marcellefebvre.info).


Sve u svemu, zahvalimo Gospodinu jednom Zdravo Marijom za velike i obilne milosti koje nam je udijelio posljednjih godina.

"Samo Bog je velik i njegova Crkva!... Što duže živim, to te više ljubim, Crkvo sveta Božja... Bijedni ovaj život rado dajem. Kad bih mogao, dao bih i sto života, samo da živi Crkva Božja." 

utorak, 24. studenoga 2015.

Snimka pontifikalne tradicionalne latinske mise mons. Lefebvrea na blagdan Krista Kralja 1990. godine

Snimka pontifikalne tradicionalne latinske mise koju je služio mons. Lefebvre na blagdan Krista Kralja, 28.10.1990. godine, 5 mjeseci prije svoje smrti (25.3.1991., blagdan Blagovijesti).

Hvala monsinjore.
Ad maiorem Dei gloriam.

srijeda, 18. studenoga 2015.

GOSTUJUĆI AUTOR Žalosna markica

“Kada ljudu počnu upoznavati jedni druge, bit će manje straha” 


Nedavno je na portalu bitno.net objavljen ovaj članak.

Zanimljivo je kako modernizam želi pod krinkom prikazivanja straha ili sa druge strane ljubavi ukinuti dogme i nauku svete katoličke crkve. Čovjeku koji ne pozna problematiku može se učiniti kao da pristup problematici međureligijskog odnosa ovisi o ljudskim ili bolje rečeno psihološkim faktorima straha, ljubavi, milosrđa, tolerancije ili sličnih poimanja. Je li to uistinu tako pokazat ću kroz jedan dokument, odnosno encikliku "Mortalium animos" pape Pija XI. Pročitajte i izvucite sami zaključak.

Tako papa u enciklici iznosi sljedeće: "Možda nikada u prošlosti nismo vidjeli, kao u ovim našim vremenima, da je ljudski duh toliko zaokupljen željom jačanja bratskih odnosa koji nas povezuju i sjedinjuju, a koji proizlaze iz našega zajedničkoga podrijetla i naravi, te njihova širenja prema općemu dobru ljudskoga društva..." " Zbog toga razloga te osobe često priređuju zasjedanja, sastanke i govore kojima prisustvuje velik broj slušatelja, i gdje svi bez razlike bivaju pozvani pridružiti se raspravi – kako nevjernici svake vrste, tako i kršćani, čak i oni koji su nesretno otpali od Krista ili koji tvrdokorno i uporno niječu Njegovu božansku narav i poslanje. Naravno, katolici ni na koji način ne mogu odobriti ovakve pokušaje, budući da se temelje na krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje dobrima i hvalevrijednima, jer svaka od njih na svoj način očituje i označava onaj osjećaj koji nam je svima urođen te nas dovodi k Bogu i poslušnome priznavanju Njegove vlasti. Oni koji imaju takvo mišljenje su ne samo u zabludi i obmanjeni, nego štoviše, iskrivljujući ideju istinite vjere oni je odbacuju, te malo-pomalo upadaju u naturalizam i ateizam, kako se naziva. Otuda jasno proizlazi da tkogod podržava one koji zastupaju te teorije i pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru."

"Neki bivaju još lakše zavedeni izvanjskim izgledom dobra kad je riječ o promicanju jedinstva među svim kršćanima."

"Nije li pravo – često ponavljaju – dapače, nije li u skladu s dužnošću da se svi koji zazivaju Kristovo ime uzdrže od uzajamnih predbacivanja, te da se na koncu sjedine u međusobnoj ljubavi? Tko bi se mogao usuditi reći da ljubi Krista ako svim silama ne radi na ostvarenju želje Njega koji je molio Oca da njegovi učenici budu “jedno”? (Iv 17, 21). I nije li sâm Krist želio da se Njegovi učenici odlikuju i raspoznavaju ovom osobinom – da ljube jedni druge: “Po ovome će svi znati da ste moji učenici, ako jedni druge ljubite”? (Iv 13, 35). Svi kršćani – dodaju oni – trebaju biti “jedno”: jer tada bi bili daleko snažniji u iskorjenjivanju kuge bezvjerstva koje svednevice gmiže poput zmije te se sve više širi, spremajući se obeskrijepiti Evanđelje. Ove i druge stvari neprestano ponavlja i proširuje taj sloj ljudi koji su poznati kao svekršćani; i ti ljudi, daleko od toga da su malobrojni i raštrkani, uzrasli su do razmjera čitavoga sloja, te su se grupirali u nadaleko raširena društva, kojima većinom ravnaju nekatolici, premda su nadahnuta različitim naukama koje se tiču vjere. Ovaj pothvat se tako zauzeto promiče na mnogo mjesta da dobiva pristanak priličnoga broja građana, te čak osvaja umove vrlo mnogo katolika te ih primamljuje nadom da bi ostvarivanje takvoga jedinstva bilo u skladu sa željama Svete Majke Crkve, kojoj zapravo ništa tako ne leži na srcu kao pozvati natrag svoje zalutale sinove i privinuti ih nazad svome krilu. No ustvari, iza ovih zamamnih riječi i laskanja krije se najteža zabluda koja posve uništava temelje katoličke vjere."

Papa se osvrće u enciklici na sve kršćane: "Čini se kako ovi svekršćani, koji usmjeravaju svoja razmišljanja prema ujedinjenju Crkava, doista teže prema najplemenitijoj zamisli u promicanju ljubavi među svim kršćanima; pa ipak, kako se može dogoditi da ova ljubav teži za povredom vjere? Svatko znade da je sâm Ivan, Apostol ljubavi – koji u svome Evanđelju otkriva otajstva Presvetoga Srca Isusova, i koji nikada nije prestao utiskivati u pameti svojih sljedbenika novu zapovijed “Ljubite jedni druge” – uza sve to zabranio bilo kakav doticaj s onima koji ispovijedaju okrnjenu i iskrivljenu inačicu Kristova nauka: “Ako vam itko dođe i ne donosi ovoga nauka, ne primajte ga u kuću i ne pozdravljajte ga” (2 Iv 10). Zbog toga, budući da se ljubav temelji na potpunoj i iskrenoj vjeri, Kristovi učenici moraju prvenstveno biti ujedinjeni vezom jedne vjere...." , a što vrijedi za njih vrijedi i za sve druge vjere..

Kako onda do jedinstva vjere?

"Kako tako velika raznolikost mišljenja može osloboditi put k ostvarenju jedinstva Crkve, nije nam poznato; to jedinstvo može nastati jedino iz jedne učiteljske vlasti, jednoga zakona vjerovanja i jedne vjere kršćanâ. Ali poznato nam je da je odatle malen korak do zanemarivanja vjere ili do indiferentizma i modernizma, kao što ga nazivaju. Oni koji su nesretno zaraženi ovim zabludama smatraju da dogmatska istina nije apsolutna nego relativna, to jest, podudara se s raznolikim potrebama vremena i mjesta te s različitim misaonim usmjerenjima, budući da nije sadržana u nepromjenjivoj objavi, nego se može prilagođavati ljudskome životu..."

Pojedini su napustili Katoličku crkvu i potreban je povratak: "Jasno je, stoga, časna braćo, zašto ova Apostolska Stolica nikada nije dopustila svojim vjernicima sudjelovanje u okupljanjima nekatolika: budući da se jedinstvo kršćana može promicati jedino promicanjem povratka u jedinu istinitu Kristovu Crkvu onih koji su od nje odijeljeni, jer su je u prošlosti nesretno napustili.", a pojedini ju trebaju priznati kao i vjeru u Isusa Krista (nedavno je jedan katolički afrički biskup koji je bio musliman krstio svoga oca koji je spoznao da je Krist pravi utjelovljeni Bog) dok se to ne dogodi i dok raskraljujemo Kralja pretvarajući sve religije u jednako dobre, mira na svijetu ne može biti.

Cijeli dokument možete naći i pročitati ovdje ili ovdje.

ponedjeljak, 16. studenoga 2015.

Apokalipsa sada? Još jedan veliki znak se uzdiže na nebesima

U nastavku donosimo prijevod vrlo zanimljivog teksta sa ove stranice.
Zahvaljujem osobi koja je prevela tekst.



23. rujna 2017. vidjet ćemo konstelaciju Djevica sa suncem direktno iza nje (žena odjevena suncem) . Ti događaji će se odvijati za vrijeme 100. obljetnice ukazanja "žene odjevene suncem", Naše Gospe Fatimske iz 1917. Što to znači? 

(Opaska urednika: U sljedećem članku, namjeravam prezentirati niz činjenica i opažanja iz kojih ne izvlačim nikakve definitivne zaključke. Pa opet, te činjenice i zapažanja su takve prirode da su, zbog nikakvog drugog razloga do njihovog opažanja i izvještavanja, pogodne za krivu interpretaciju. Zato želim biti jasan da u sljedećem članku, ja ništa ne predviđam. Nudim samo zapažanja o nekim nadolazećim fenomenima, i nebeskim i ljudskim, potencijalno od velike važnosti, koji ljudima mogu biti zanimljivi i za koje bi bilo dobro da su ih ljudi svjesni.)

Veliki znak na nebesima

Da nam Bog da znak, bi li ga mi uopće primijetili? Što ako nam Bog, kao što je to činio prije, da nebeski znak, predskazanje velikih i strašnih događaja? Bi li mi to uopće primijetili? Jesmo li poput mnogih koji su bili prije nas, tako zauzeti našim svakodnevnim životima da se nikad niti ne potrudimo pogledati gore? Da nam danas Bog da nebeski znak, bi li ga primijetili? Ako bi ga primijetili, bi li nam bilo stalo ili bi ga ignorirali kao neku praznovjernu glupost?

A što da vam kažem da predstojeći astronomski događaji blisko odražavaju znak iz Knjige Otkrivenja, koji su nevjerojatni u svojoj preciznosti, kontekstu i izboru trenutka? Bi li se time pozabavili?

Otkrivenje 12:1-5

I znak veliki pokaza se na nebu: Žena, odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.

Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja.

I pokaza se drugi znak na nebu: gle, velik, crven zmaj, sa sedam glava i deset rogova; na glavama mu sedam kruna, a rep mu povlači trećinu zvijezda nebeskih - i obori ih na zemlju. Zmaj stade pred Ženu, koja je imala da rodi, da joj proždere Dijete čim rodi.

I rodi muško, sina, koji će vladati svim narodima štapom gvozdenim; i Dijete njezino bi uzeto k Bogu i prijestolju njegovu.

Betlehemska zvijezda

Prije nego započnemo, mislim da je važno ustanoviti neki kontekst. Mi uzimamo kao utemeljeni i siguran dio naše vjere, da je prije 2000 godina, Bog koristio astronomski događaj- Betlehemsku zvijezdu da komunicira s ljudima. Mnogi, kada zamišljaju Betlehemsku zvijezdu, ako je uopće zamišljaju, misle o ogromnoj sjajnoj zvijezdi iznad Betlehema koja je bila tako očita svima da je potaknula mudrace da krenu na dugi put da bi pronašli obećanog kralja.

Mi znamo da je ta verzija događaja pogrešna jer kada su mudraci stigli u Jeruzalem, samo 8 km od Betlehema, morali su objasniti što su vidjeli i zašto su to tako interpretirali. Kralj Herod, njegov dvor i ostali u Jeruzalemu su bili uglavnom neupućeni u događaje Betlehemske zvijezde. Ljudi Jeruzalema su poput nas danas bili zauzeti brigom za svoje obitelji i bavili su se svojim svakodnevnim obavezama. Iako je taj veliki znak koji je najavljivao Spasiteljevo rođenje, samog Sina Božjega, bio iznad njihovih glava oni ga niti nisu primijetili niti ih je bilo briga.

Da bi razumjeli pravilan kontekst znaka iz Otkrivenja 12, korisno je dalje istražiti Betlehemsku zvijezdu. Što je bila ta Betlehemska zvijezda i kako su je mudraci vidjeli kada su svi drugi to propustili? Kratak odgovor je da su oni tome posvetili pažnju.

Mislim da postoji uvjerljiv dokaz da je Betlehemska zvijezda označavala niz regularnih astronomskih događaja u koje su uključene rijetke prilike koje su simbolično označavale rođenje kralja. Važno je naglasiti da ovo izričito nije astrologija. Enciklopedija Britannica definira astrologiju kao:


„vrstu proricanja koja uključuje predviđanje zemaljskih i ljudskih događaja kroz proučavanje i interpretaciju nepromjenjivih zvijezda, sunca, mjeseca i planeta. Sljedbenici vjeruju da im razumijevanje utjecaja planeta i zvijezda na zemaljske stvari dozvoljava da predviđaju i utječu na sudbine pojedinaca, grupa i naroda.“

Katolička Crkva izričito osuđuje astrologiju, kao i sve druge vrste proricanja (KKC 2116). Znakovi poput Betlehemske zvijezde nisu predviđanje sudbina prema zvijezdama već regularna astronomija i simbolizam s idejom da Bog svemira katkada koristi Svoje stvorenje da komunicira s čovjekom. Biblija je puna primjera koji to pokazuju.

Psalam 19:1-4 kaže:

Nebesa pripovijedaju slavu Božju,
naviješta svod nebeski djelo ruku njegovih.Dan danu to objavljuje,a noć noći glas predaje.Nije to riječ, a ni govor nije,nije ni glas što se može čuti,ali po zemlji razliježe se jeka ,riječi sve do na kraj svijeta sežu.

Pavao direktno citira taj Psalam u Rimljanima kada želi reći da su židovi znali da je došao Mesija (Rimljanima 10:17-18):

"Dakle vjera je od propovijedanja, a propovijedanje riječju Kristovom.Nego velim: "Zar nisu (židovi) čuli?" Dapače po svoj zemlji razliježe se glas njihov, i do granica čitavoga svijeta riječi njihove."

Pavao očito želi reći da su židovi znali za Mesiju jer su im nebesa to rekla. Jasno je da Pavao ne odobrava astrologiju, već ukazuje da Bog može ponekad koristiti i nebesa da najavi Svoje planove. Postoji puno toga što se još može reći o razlikama između astrologije i razumijevanja nebeskih znakova, ali za sad će biti dovoljno reći da je gledanje u nebo za potvrdu i najavu Božjih planova dozvoljeno u ispravnom kontekstu i primjeni.

Pa što je onda Betlehemska zvijezda? Kao što sam spomenuo, postoji uvjerljiv dokaz da je Betlehemska zvijezda bila niz astronomskih događaja sa značajnom simbolikom. Više detalja možete naći na BetlehemStar.net, a ja ću to pokušati sažeti.

Dvije-tri godine prije Krista, dogodila se trostruka konjunkcija Jupitera (kraljevskog planeta, njegovim kretanjem unazad) i Regulusa (kraljevske zvijezde). Mudraci su vrlo vjerojatno interpretirali tu rijetku trostruku konjunkciju kao veliki neonski znak na nebu koji trepće KRALJ-KRALJ-KRALJ. To je sve započelo sa židovskom Novom godinom i unutar konstelacije Lava (lav-simbol Judinog plemena). Tako da je to vrlo jasno simboliziralo židovskog Kralja iz Judinog plemena, jasan nagovještaj za one koji su bili upoznati s Mesijom. Nadalje, odmah iza Lava dizala se konstelacija Djevice, sa suncem i mjesecom pod njenim nogama.

Nakon te nevjerojatne trostruke konjunkcije, Jupiter se počeo na nebu micati prema zapadu, dok na kraju nije došao u konjunkciju s Venerom, planetom koji je već dugo simbolički povezan s majčinstvom. Konjunkcija kraljevskog planeta i majčinog planeta je bila tako blizu, da niti jedan čovjek još nije nešto tako vidio i oni su zajedno tvorili najsjajniji predmet na nebu.

Sva ta simbolika židovskog kralja iz Judinog plemena i Djevice je bila dovoljna da znalci mudraci krenu prema Jeruzalemu, ali možete razumjeti zašto su prosječni građani to mogli propustiti.

Jupiter je nastavio svoje kretanje na nebu prema zapadu dok na kraju nije stao. Kada je stao (što se vidjelo iz Jeruzalema), stao je točno na jugu, direktno iznad malog mjesta Betlehem, 25. prosinca 2. godine prije Krista.

To se lako može vidjeti s modernim zvjezdanim programima koji vam mogu pokazati noćno nebo na bilo koji dan u povijesti iz bilo koje perspektive. Izum takvih kompjuterskih programa nam omogućuje ne samo pogled u prošlost, već i pogled na neba budućnosti.

U tom kontekstu koji sam opisao, kada okrenemo svoj pogled prema nebesima budućnosti još jednom nas dočekuju nebeski znakovi velike simbolike.

Pogledajmo prve retke Otkrivenja 12:

"I znak veliki pokaza se na nebu: Žena, odjevena suncem, mjesec joj pod nogama, a na glavi vijenac od dvanaest zvijezda.Trudna viče u porođajnim bolima i mukama rađanja,..."

Autor Otkrivenja očito naznačuje da je ta vizija jedan od velikih znakova na nebesima ili na nebu.

A što ćemo vidjeti na nebu u skoroj budućnosti?

20. studenog 2016. započeti će astronomski događaj koji će trajati devet i pol mjeseci, i kulminirat će nevjerojatnom podudarnošću s vizijom iz Otkrivenja 12. Iako ja nisam astronom, cjelokupno moje istraživanje pokazuje da je taj astronomski događaj, u svim svojim detaljima, jedinstven u povijesti čovječanstva.

20. studenog 2016. Jupiter (kraljevski planet) ulazi u tijelo (utrobu) konstelacije Djevica. Jupiter će u svom kretanju unazad provesti sljedećih devet i pol mjeseci u utrobi Djevice. Ta dužina vremena odgovara gestacijskom periodu normalno razvijene bebe.

Nakon tih 9 i pol mjeseci, Jupiter će izaći iz utrobe Djevice. Nakon Jupiterovog izlaska (rođenja), 23. rujna 2017; vidjet ćemo konstelaciju Djevice kako se sunce diže točno iza nje (Žena odjevena suncem). Pod nogama Djevice naći ćemo mjesec. Iznad njezine glave naći ćemo krunu od dvanaest zvijezda koju tvore uobičajenih devet zvijezda konstelacije Lav uz planete Merkura, Venere i Marsa.
To je zaista nevjerojatan i, koliko ja mogu ustvrditi, jedinstven niz događaja s iznenađujućim stupnjem slaganja s vizijom iz Otkrivenja 12.

No, što to znači, ako išta znači? Očit i istinit odgovor je da mi to jednostavno ne znamo. Sad kad smo to rekli, mi nismo posve bez mogućeg konteksta.

Slučajno (ako slučajnost postoji) će se ti događaji odvijati za vrijeme 100. godišnjice ukazanja „Žene odjevene suncem“, Naše Gospe Fatimske iz 1917. Kulminacija tih astronomskih događaja će se zbiti upravo 3 tjedna prije te 100. godišnjice velikog čuda u Fatimi, u kojem je sunce „plesalo“ (još jedan nebeski znak), događaj kojem je svjedočilo mnogo tisuća ljudi.

U skoro sto godina koje su slijedile nakon tog događaja, vidjeli smo da su se upozorenja Naše Gospe obistinila s nevjerojatnom preciznošću. Ljudi nisu prestali vrijeđati Boga i vidjeli smo strašne ratove i istrijebljena čitavih naroda i Rusija je raširila svoje pogreške po svijetu i da budemo iskreni, čak i u samoj Crkvi. Pa opet, mi još čekamo na ispunjenje njezinih obećanja, pobjedu Njezinog Bezgrešnog Srca, i razdoblje mira koje će biti dodijeljeno svijetu.

Možda vi ne znate da u samoj Fatimskoj priči, postoji nagovještaj da će to 100-godišnje razdoblje biti znakovito. U kolovozu 1931, sestra Lucija je boravila kod prijatelja u Rianju, u Španjolskoj. Ondje se sestri Luciji ukazao naš Gospodin koji se žalio da se nije obratila pažnja na zahtjeve Njegove majke govoreći:“ Neka se obznani mojim svećenicima da, budući da slijede primjer kralja Francuske u odgađanju izvršenja Moje naredbe, da će ga slijediti i u nesreći. Nikad nije prekasno utjecati se Isusu i Mariji.“

U jednom drugom tekstu, sestra Lucija citira našeg Gospodina koji govori:“Oni ne žele obratiti pažnju na Moj zahtjev! Poput kralja Francuske, pokajati će se i učiniti će to, ali biti će prekasno. Rusija je već raširila svoje pogreške po svijetu uzrokujući ratove i progone protiv Crkve. Sveti otac će puno patiti.“

To pozivanje na francuskog kralja je vrlo zanimljivo za našu diskusiju jer to je izričita referenca na zahtjev Presvetog Srca danoj preko Svete Margarete Marije Alacoque iz 17. lipnja 1689. kralju Francuske. Kralj Luj XIV i njegovi nasljednici nisu obratili pažnju na zahtjev našeg Gospodina da javno posvete Francusku Presvetom Srcu Isusovom. Kao rezultat tome, 17. lipnja 1789., točno sto godina nakon zahtjeva, Narodna skupština francuske revolucije je ustala i proglasila sebe francuskom Vladom i oduzela kralju njegovu moć. Kasnije je kralj u toj revoluciji izgubio glavu.

Sada nije moguće znati važnost tog 100-godišnjeg nagovještaja ili znati ako ili kada će sat početi otkucavati, ali zasigurno je zanimljivo i povezano s ovim kontekstom.

Naravno, mnogi su upoznati s vizijom Pape Lava XIII u kojoj je on navodno čuo da je Sotoni odobreno sto godina da pokuša i uništi Crkvu. Odmah nakon te vizije, Papa Lav XIII je sastavio molitvu sv. Mihaelu u kojoj se moli Arkanđela da nas brani u boju i bude naša obrana od pakosti i zasjeda đavolskih. Papa Lav XIII je potom dodao molitve nakon tihe mise, koje su ukinute za vrijeme II Vatikanskog koncila.

Kako živimo u burnim vremenima Crkve, u kojima su sami temelji vjere, čak i same riječi i zapovijedi našeg Spasitelja umanjeni i ignorirani, nemoguće je ne podsjetiti se na viziju pape Lava.

Govoreći o tekućoj krizi, u ovom razdoblju lažnog milosrđa, moram također primijetiti da je datum kada ovi astronomski događaji počinju, 20. studenog 2016. točno onaj dan za koji je papa Franjo odredio da njime završava „Godina Milosrđa“. Tog istog dana je Blagdan Krista Kralja.

Kao zaključak, moram istaknuti da ne tvrdim ništa specifično o značenju, ako ono postoji, astronomskih događaja koje sam opisao. Ne tvrdim da znam budućnost ili što će se dogoditi povezano s ispunjenjem obećanja iz Fatime. Ja vam to sve izlažem sada dok se nalazim u situaciji sličnoj mudracima prije 2000 godina.

Gledam na nebo i kažem: “U redu Gospodine, imaš moju pozornost.“

četvrtak, 12. studenoga 2015.

OBAVIJESTI Tradicionalna latinska misa ove nedjelje u Zagrebu i sljedeći tjedan pontifikalna tradicionalna latinska misa u Ljubljani koju će služiti biskup Schneider

"Tražite stoga najprije Kraljevstvo i pravednost njegovu, a sve će vam se ostalo dodati." (Mt 6,33)


Kako je već najavljeno na blogu Christus Rex ove nedjelje će pater Vidko Podržaj služiti tradicionalnu latinsku misu u 18 sati u Češkom narodnom domu, Šubićeva 20 u Zagrebu.

Sljedeći tjedan u srijedu (18. studenog) u 17:00 sati mons. Schneider će u župnoj dvorani ljubljanske župe Dravlje (Vodnikova cesta 279) održati predavanje, a nakon toga će u 19:00 uslijediti biskupska tiha Misa u obližnjoj crkvi sv. Roka.
U četvrtak (19. studenog) u 17:30 mons. Schneider će u crkvi sv. Roka služiti pontifikalnu tradicionalnu latinsku svetu Misu. 


Bogu hvala.

Kako izgleda pontifikalna tradicionalna latinska misa možete pogledati ovdje:

srijeda, 11. studenoga 2015.

KLANJANJE PRED PRESVETIM - VENITE, ADOREMUS


TRADICIONALNA MOLITVA PRESVETOM OLTARSKOM SAKRAMENTU
Klanjam Ti se, pod prilikom kruha otajstveno skriveni Bože, i ničice padam pred prijestoljem Tvoga neizmjernoga veličanstva, koje svi anđeli i sveci bez prestanka hvale i slave. Isuse, Bože i Otkupitelju moj! Ah da bih mogao svim narodima na svijetu navijestiti Tvoje slavno ime, obratiti na pravu vjeru sve krivovjerce koji Te u ovom svetom Otajstvu pogrđuju, i zapriječiti svaku uvredu i svetogrđe, koje Ti se čini! Ali samo malo Te mogu častiti i slaviti, jer sam slabašan, umrli stvor i nevoljan grešnik,. Skrušenim srcem ispovijedam Ti sve svoje krivnje, preponizno Ti se moleći, da mi milostivo oprostiš. Ne daj da ubuduće uvrijedim Tebe, o Bože ljubavi, Oče milosrđa, koji si mi nebrojene milosti podijelio! 

Isuse, ljubitelju duša, koji svim svojim vjernicima govoriš: "Dođite k meni svi, koji ste nevoljni i opterećeni, i ja ću vas okrijepiti!" Ne odbaci ponizne prošnje svoga nedostojnoga sluge, koji pred prijestoljem Tvoga milosrđa skrušen kleči. Dopusti mi, Gospodine, da Ti svoje srce sasvim otkrijem i da Ti povjerljivo očitujem sve svoje nevolje i potrebe. Usliši me navlastito u ovoj potrebi...izbavi me od ove nevolje...ako je korisno za spas moje duše. 

Isuse, moja ljubavi, daj da te sve više ljubim. O beskonačno dobro! Iz ljubavi prema nama prebivaš dan i noć u svetohraništu da nam u svako vrijeme nebeskom hranom okrijepiš dušu. Istina je da Te kasno počinjem ljubiti. Ali zato će ta moja ljubav biti toliko veća, o Bože srca mojega i živote moj! Nitko neka me ne razdvoji od Tebe! 
Blagoslovi me, Isuse, s Ocem i s Duhom Svetim i daj mi obilnu milost da u svemu i u svako vrijeme, sad i na moju smrtnu uru ispunim Tvoju presvetu volju. Amen.


Također sjetimo se u molitvama naših svećenika koji služe tradicionalne latinske mise u Hrvatskoj, bilo privatno bilo javno.

ponedjeljak, 9. studenoga 2015.

SRAMOTA ZAGREBAČKE NADBISKUPIJE Nije odobreno korištenje crkve svetog Martina za služenje tradicionalne requiem mise na godišnjicu smrti prečasnog Vitkovića

Ovo nije neka senzacionalna vijest, već samo utvrđivanje činjenica kako se odgovorni ponašaju sa dopuštanjem tradicionalne latinske mise (iste one koju je služio kardinal Stepinac) u Zagrebačkoj nadbiskupiji.
Korespodencija sa Zagrebačkom nadbiskupijom već je objavljena na blogu Toma blizanac (i brat Marko).


17. 10. ove godine se navršila godišnjica smrti prečasnog Vitkovića koji je služio tradicionalnu misu u crkvi sv. Martina od veljače 2011. godine.
Najmanje što smo mogli napraviti za dušu prečasnog Vitkovića (čak nam je u neku ruku bila dužnost) je organizirati služenje requiem tradicionalne mise.
Na traženje korištenja crkve sv. Martina, uz to da bi imali svećenika koji će služiti tradicionalnu misu, odgovorni iz Zagrebačke nadbiskupije na pismo Društva Benedictus nisu uopće odgovorili, što u prijevodu znači da nisu htjeli da se održi tradicionalna requiem misa za prečasnog Vitkovića.

dr. Stanislav Vitković (1945.-2014.), + Requiscat in pace
Uz takvo sramotno postupanje Zagrebačke nadbiskupije, ipak je važno napomenuti da je, Bogu hvala, održana requiem misa za prečasnoga u nekoj drugoj crkvi.

Naravno, uskoro očekujemo dolazak Svećeničkog bratstva sv. Pija X. u Zagrebačku nadbiskupiju, pa vjerujemo da neće biti problema sa redovitim održavanjem tradicionalne latinske mise (mise svih vjekova).

nedjelja, 8. studenoga 2015.

Teološka i praktična neopravdanost pričesti na ruku


Pričest na ruku može se uzeti kao ponajbolji pokazatelj naravi revolucionarnog modernističkog procesa u liturgiji koji se, mimo i protiv crkvenih propisa, počeo provoditi nakon Koncila, da bi naposljetku, nažalost, dobio i svoje legitimno mjesto u Crkvi. Pokazatelj praktične nekoherentnosti s naukom i vjerom Crkve i destruktivnih učinaka po čovjekovu vjeru – sam pojam vjere i revnost za spasenje duša.

Poći ću s teoretske razine. Zašto je pričest na ruku nekoherentna s naukom i vjerom Crkve? Zato što ne odražava onaj pojam vjere i onu svijest koju Crkva u svom službenom nauku ima o euharistijskom otajstvu. O čemu se radi:

Kan. 3. Tko niječe da se časnom sakramentu euharistije pod svakom prilikom, i pod pojedinim dijelom svake prilike, ako se on odijeli, nalazi čitav Krist, neka bude kažnjen anatemom [usp. Pogl. 3.: Čitav i potpuni Krist se nalazi pod prilikama kruha i pod svakim dijelom tih prilika, isto tako čitav pod prilikama vina i pod svakim njihovim dijelom.].

Ovo je razlog zašto u tradicionalnoj Misi svećenik drži spojen palac i kažiprst nakon posvete pa sve do oblucije i purifikacije i zašto se kod pričešćivanja vjernika drži plitica (koja također iščezava, no o tom potom). U skladu s Gospodinovim riječima kod umnažanja kruhova i riba (događaju koji se može uzeti kao prednavještaj Euharistije) - ,,Skupite preostale ulomke da ništa ne propadne’’ (Iv 6,12). U svakoj, i najmanjoj čestici, prisutan je čitav i potpun Krist kao i u većoj hostiji i stoga je razumljiva dvotisućljetna briga Crkve da se maksimalno obzirno i vjerno obdržava ovo pravilo. Djela ovdje uistinu govore više od riječi.

Nasuprot tome, danas se može čuti od nemalog broja teologa i liturgičara kako pod česticama i kapljicama prestaje stvarna prisutnost jer navodno prestaju prilike, odnosno vidljiv oblik. Ma je li? Zanimljiva je najprije ta odvažnost kojom se netko usuđuje konfrontirati univerzalnom i trajnom vjerovanju Crkve, a zatim valja reći i da je zaključak izvučen iz malog prsta jer prilike uopće ne prestaju nego se i pod sitnim česticama zadržava kemijska supstanca kruha odnosno vina, stoga je ovakav stav baš naprotiv, protuznanstven. Rekao bih da u pozadini stoji moderno-filozofski svjetonazor prema kojem se supstancija ne određuje prema naravi stvari nego prema njezinoj funkciji, pa tako budući da sitne čestice više ne vrše funkciju prilika, tada bi same prilike prestale. Naravno to je opet samo pogrešiv nauk ljudski, preuzet zajedno s ostalim novotarijama iz sekularističkog dvorišta, uistinu pogrešan promatran kroz nespojivost s katoličkom vjerom i destruktivnost s obzirom na vjerski život (ne samo u ovom, nego i u drugim, još važnijim pitanjima), te uopće filozofski nekoherentan kao i cijela moderna, subjektivistička filozofija. Sve u svemu, ovakvo mnijenje zasigurno je ozbiljna zabluda (...).

četvrtak, 5. studenoga 2015.

Zeleni škapular Bezgrješnog Srca Marijinog


Zeleni škapular Bezgrješnog Srca Marijinog vrsta je katoličkog škapulara. Ovaj škapular odobrio je i preporučio papa Pio IX. u dva navrata: 1863. i 1870. godine. Zeleni se škapular zbog svog izgleda obično naziva škapularom, iako ne potječe od škapulara crkvenih redova, a također je poznat i pod nazivom „Bedž (značka) Bezgrješnog Srca Marijinog“.

Zeleni škapular napravljen je od zelene tkanine. Ne prednjoj je strani slika gorućeg Srca Marijinog (bez vijenca od ruža) probodenog mačem, a iz Srca teče krv. Povrh Srca nalazi se križ, te riječi: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“.

Povijest
Justine Bisqueyburu rođena je 1817. godine u francuskom gradu Mauléonu. 28 siječnja, za vrijeme duhovnih vježbi prije ulaska u red Sestara milosrdnica, Justine se nalazila u kapeli u ulici Rue du Bac u Parizu. Dok je molila, Djevica Marija ukazala joj se odjevena u dugu bijelu haljinu i zaogrnuta svijetloplavim plaštem. Pred kraj duhovnih vježbi Djevica Marija još se jednom ukazala sestri Justine, a ukazanja su se ponovila još pet puta za vrijeme njezinog boravka u novicijatu. Svako ukazanje bilo je identično onom prethodnom i svaki put Djevica Marija nije ništa govorila.

8. rujna 1840, na blagdan rođenja Blažene Djevice Marije, nedugo nakon što je stupila u red Sestara milosrdnica, sestra Justine poslana je u Blangy da podučava siromašne. Dok je jednom prilikom bila u molitvi, Djevica Marija joj se ponovno ukazala. Ovog puta Marija je držala u desnoj ruci svoje Srce okruženo plamenovima, a u lijevoj neku vrstu škapulara, komad zelene tkanine koji je visio na dvjema zelenim vrpcama. Na njemu je bila slika Blažene Majke, onako kako se ukazala sestri Justine, a na slici je Marija držala svoje Bezgrješno Srce u desnoj ruci. Na poleđini tkanine nalazilo se „Srce cijelo u plamenu sa zrakama sjajnijima od sunčevih i prozirnima poput kristala“. Srce je bilo probodeno mačem, a povrh njega nalazio se zlatni križ i riječi koje su okruživale Srce: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“. Sestra Justine u duši je čula glas koji je rekao da Djevica Marija želi da se škapular proširi kao sredstvo za obraćenje duša.

Sestra Justine ispričala je o tom ukazanju svojim nadređenima, a zatim i svom duhovniku, lazaristu Jean-Marie Aladelu. Papa Pio IX. odobrio je škapular 1870. godine. Sestra Justine nastavila je služiti u Istanbulu, Parizu, Alžiru i Carcassonneu. Do kraja života sestra Justine šutjela je o ukazanjima, a o njima je govorila samo s nadređenima i sa svojim duhovnikom.

Upotreba
Budući da se ne radi o znaku bratovštine, već jednostavno o slici na komadiću tkanine, nije potreban obred primanja škapulara. Potrebno je samo da svećenik blagoslovi zeleni škapular, te da ga nosi osoba koja želi imati od njega koristi. 

Pobožnost
Škapular se može nositi oko vrata, a može i visjeti u sobi osobe, biti postavljen u jastuk, novčanik ili predmet odjeće. Najmanje jednom dnevno treba moliti: „Bezgrješno Srce Marijino, moli za nas sada i na času smrti naše“.

Kada je zazivamo ovim riječima i po ovoj svetoj slici, vjeruje se da Djevica Marija može izmoliti velike milosti od svoga Sina, posebno ako se radi o tjelesnom zdravlju, duševnom miru i obraćenju duše. Djevica Marija, koju zovemo i Utočište grešnika, na poseban će način izmoliti obraćenje nevjernika i onih koji su otpali od vjere.

Izvor

Zahvaljujem osobi koja je prevela tekst.
________________________

Podsjećam na pobožnosti prvog petka i prve subote u mjesecu.

srijeda, 4. studenoga 2015.

DA SE NE ZABORAVI Klečanje u Liturgiji (svetoj misi) i u Svetome Pismu


Jedna od najuočljivijih promjena koje donosi novi obred Mise sastoji se u svođenju klečanja i poklecanja na najmanju moguću mjeru. Dok prema tradicionalnome obredu Mise svećenik-slavitelj poklekne deset puta pred Presvetim, u novome su obredu propisana još samo tri poklecanja (za koncelebrante samo jedno). Prisutan narod klečao bi nekad za vrijeme cijele tihe Mise (drukčije je bilo na svečanoj Misi), osim za vrijeme svećenikova dolaska, odlaska i oba čitanja Evanđelja. Danas narod kleči različito na raznim mjestima: negdje više, negdje manje, negdje uopće ne (osobito tamo gdje su izbačena klecala ili gdje nisu nikada niti postavljena).

Smanjivanje, odnosno ukidanje klečanja, obično se tumači na sljedeći način: klečanje je pokornička gesta. Za prvu Crkvu središnja vjerska istina od koje je zajednica živjela bilo je Kristovo uskrsnuće. Međutim, ta navodna »teologija vazmenoga otajstva« bila bi u Srednjemu vijeku zatamnjena ako ne i istisnuta, te konačno uspješno obnovljena u najnovije vrijeme. Tjelesni stav kojim je prva kršćanska zajednica iskazivala vjeru u uskrsnuće jest stajanje. To nam daju naslutiti neki navodi crkvenih otaca ili likovni prikazi iz katakombi. Stoga je prvotna Crkva u slavljenju euharistije uvijek stajala, slaveći tako Kristovo uskrsnuće. U Srednjemu vijeku, naprotiv, u prvi je red stavljena stvarnost Kristove muke (a ne uskrsnuća), zatim vjerničke pokore, kajanja za grijehe, straha pred Bogom, smrću, Božjim sudom i paklom. Prema tome je, u skladu s tadašnjim mentalitetom, uvedeno klečanje u Misu. Danas bi, u skladu s promijenjenim suvremenim mentalitetom, ponovno trebalo vratiti stajanje kao izričaj obnovljene prvobitne vjerske prakse.

Je li klečanje, odnosno poklecanje, bilo nepoznato prvoj kršćanskoj liturgiji, pitanje je liturgijske znanosti i vrlo je složeno. Zadovoljavajući odgovor mora voditi računa i o neprestanim poklonstvenim gestama prisutnima u istočnim liturgijama. Osim toga, moramo priznati da o liturgiji prvih četiri stoljeća znamo doista vrlo malo; gotovo se ništa ne može ustvrditi sa sigurnošću.

Zbog toga želimo na ovome mjestu promotriti što govori Novi zavjet o klečanju. Naime, novozavjetne su knjige izrasle iz žive tradicije; kad su Evanđelisti opisivali Posljednju večeru, oni su govorili o onome što su već otprije slavili u euharistiji. Zato postoji uska povezanost i podudarnost Novoga zavjeta kao »kanonizirane« tradicije sa življenom liturgijskom tradicijom.

Dakako, prvi kršćani su bili svjesni da se u Euharistiji susreću s Uskrsnulim Kristom (to se jasno vidi iz susreta u Emausu). Zato pogledajmo kako Evanđelja opisuju susret apostola s Uskrsnulim Kristom! »Jedanaestorica pođoše u Galileju na goru kamo im je naredio Isus. Kad ga ugledaše, padoše ničice preda nj« (Mt 28, 16s); prilikom Uzašašća: »Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem« (Lk 24, 52); susret sa ženama: »One polete k njemu, obujme mu noge i ničice mu se poklone« (Mt 28, 9). Može li se reći da ovo poklecanje pred Uskrsnulim nema nikakve veze s prvim kršćanskim bogoslužjem? Ili možda Evanđelisti ovdje žele istaknuti suprotnost između apostola (koji su dočekali Uskrsnuloga klečeći) i vjernika (koji u Euharistiji ne trebaju klečeći primiti Uskrsnuloga)? Vjerojatnije je da su htjeli pokazati primjerenost geste poklecanja pred proslavljenim Kristom.

Nije niti potrebno spominjati Knjigu Otkrivenja koja donosi veličanstveni opis nebeske liturgije, vjerojatno je ne želeći staviti u suprotnost s liturgijom Crkve: »Dvadeset i četiri starješine padnu ničice pred Onim koji sjedi na prijestolju i poklone se njemu«... (Otk 4, 10); »A kad on uze knjigu, četiri bića i dvadeset i četiri starješine padoše ničice pred Jaganjca« (Otk 5, 8) itd.

Evo još nekih mjesta u Novome zavjetu gdje apostoli i njihovi učenici zauzimaju klečeći stav u molitvi:

— sveti Stjepan klečeći moli u svečanome času svoga mučeništva, kad gleda otvorena nebesa i Uskrsnuloga Krista u njegovoj slavi; pred Uskrsnulim ne stoji, nego kleči (Dj 7, 59s);

— prije nego će uskrisiti Tabitu, apostol Petar klečeći moli: »Petar sve istjera van, kleknu, pomoli se pa se okrenu prema tijelu i reče: „Tabita, ustani!”. Ona otvori oči, pogleda Petra i sjede« (Dj 9, 40);

— sv. Pavao (a po svoj prilici i ostali oko njega) klečeći moli prije odlaska u Rim (Dj 20, 36); isto tako malo kasnije u Dj 21, 5;

— sv. Pavao u svojoj poslanici opisuje molitveni stav: »Zato prigibam koljena pred Ocem, od koga ime svakom očinstvu na nebu i na zemlji« (Ef 3, 14). Možda se upravo na ovome citatu nadahnjuje i đakonov poziv: »Flectamus genua — Prignimo koljena!«;

— nakon što je sv. Ivan u Otkrivenju opisao uvodno viđenje »Sina Čovječjega«, nastavlja ovako: »Kad ga vidjeh, padoh mu k nogama kao mrtav« (Otk 1, 17).

Kakva je današnja situacija i suvremena kultura? Zasigurno možemo reći da suvremeni promatrač, vidjevši nekoga tko u molitvi stoji, ne će odmah pomisliti da je to simbolična gesta uskrsnuća i vječnoga života. Pogotovo kada vidi da netko prima svetu Pričest stojeći, i još k tome na ruke, zaključit će da se ne radi o nečemu osobito važnom. Naprotiv, u našoj je kulturi gesta klečanja pridržana isključivo štovanju Boga, te se kao takva potpuno izdvaja iz područja međuljudskoga ophođenja. Stajati se može i dok se čeka na red u banci, sjediti se može i u kinu, ali kleči se samo u crkvi, odnosno u molitvi.

S druge strane, ako se toliko insistira na važnosti stajanja, nije jasno zašto se, naprotiv, u obred Mise uvodi sve više sjedenja, primjerice nakon pričesti; a negdje se uvriježilo i sjedenje nakon pretvorbe pa do kraja euharistijske molitve. Ili ako se tvrdi da je klečanje pokornička gesta, zašto se onda pepeljenje na Čistu srijedu, kao znak korizmene pokore, više ne prima klečeći kao nekada, nego stojeći?

U svakome slučaju, gestu klečanja i poklecanja treba ponovno vrjednovati, ponovno naglasiti i u službenim liturgijskim tekstovima, otkrivajući sve bogatstvo njezinoga značenja u Svetome pismu i u različitim liturgijskim tradicijama.

Tin Šipoš

Misa tijekom Drugog svjetskog rata

nedjelja, 1. studenoga 2015.

Božanska liturgija u crkvi Krista Kralja na Mirogoju

U ponedjeljak 2.11. biti će služena Liturgija sv. Ivana Zlatoustoga za pokojne u 17 sati u crkvi Krista Kralja na Mirogoju (pjeva muški zbor Ćirilo-Metodova kora).

Podsjetnik na potpuni oprost koji se taj dan može namijeniti samo za pokojne.

subota, 31. listopada 2015.

Ritual rimski, Bartol Kašić, 1640.


Cijelu knjigu u pdf formatu možete preuzeti OVDJE, a prelistati knjigu možete OVDJE.

Naslov: Rituale Romanum = Ritual rimski

Podnaslov: istomaccen slovinski po Bartolomeu Kassichiu Popu Bogoslovcu od Druxbae Yesusovae Penitenciru Apostolskomu
Datum izdanja:1640
Kategorija: Stara knjiga
Mjesto: V Riimv
Izdavač: Iz Vtiestenicae Sfet. Skuppa od Razplodyenya S. Vierrae
UDK: 264-15
Format preslike: PDF
Ključne riječi: Obrednici - hrv. prijevod

Sažetak (hr):
Ritual rimski tiskan je u formatu male četvrtine (22 x 16 cm), ima ukupno 566 izvornih stranica. Na početku, nakon naslova, nalazi se posveta papi Urbanu VIII, u kojoj Kašić zahvaljuje papi što je, zbog potreba i svećenika i vjernika, Hrvatima dao izvanrednu povlasticu da se Ritual prevede na živi narodni govor.
Ritual je tiskan u 2.500 primjeraka, na čvrstom papiru. Poslije je doživo još šest izdanja i to: Senj, Mleci, Zagreb, Sarajevo i Rim.
Tajna uspjeha Kašićeva Rituala je u dobrim jezikoslovnim rješenjima. Kašić je za narodni govor u književnosti i u liturgiji odabrao štokavski govor. Za taj govor našao je praktičnu latiničku grafizaciju, tako da svakom fonemu odgovara jedan grafem. Kašićev izbor "najopćenitijeg narodnog govora" za književni jezik bio je dalekovidan, a rad na njegovu kodificiranju i normiranju plodonosan: dao nam je jedinstveni hrvatski književni jezik.
Vladimir Horvat. Pogovor : Bartol Kašić i njegov Ritual Rimski u razvoju hrvatskoga književnog jezika. U: Ritual Rimski. Pretisak. Zagreb, 1993.
Stjepan Babić: "Kašićev prijevod Rituala je uključivanje u međunarodnu civilizaciju... i da je to proširenje područja upotrebe hrvatskoga književnog jezika... To znači proširenje u prostornom smislu... i u vremenskom smislu..." U: Jezik Rituala Rimskoga - važna sastavnica u razvoju hrvatskog književnog jezika // Filologija, 18 (1990), 75-81.

Napomena: Na predlistu primjerka rukopisni ex libris: Đuro Nazor, Ložišće, 1902. i pečat: Jugoslavenska muzička zbirka Đuro Nazor 1900
Brzi preglednik: ?vdoc=8&page=1 

srijeda, 28. listopada 2015.

SRAMOTA I SABLAZAN Međureligijski molitveni susret u povodu Dana duha Asiza u crkvi svetoga Franje na Kaptolu

»Onomu, naprotiv, tko bi sablaznio jednoga od ovih najmanjih što vjeruju u mene bilo bi bolje da mu se o vrat objesi mlinski kamen pa da potone u dubinu morsku.« (Mt 18,6)


Ika.hr
Zagreb, (IKA) - U crkvi Svetoga Franje na Kaptolu u Zagrebu utorak 27. listopada u 19.30 sati održat će se međureligijski molitveni susret pod naslovom „Ne zaboravimo da smo braća i sestre" na kojem će sudjelovati predstavnici Evanđeoske pentekostne crkve, Evangeličke crkve, Islamske vjerske zajednice, Katoličke crkve, Makedonske pravoslavne crkve, Reformirane kršćanske crkve, Baptističke crkve, Srpske pravoslavne crkve i Židovske općine Zagreb.

Slika sa sablaznog molitvenog susreta iz 2014. godine

Kratki pregled nekoliko propisa kroz povijest Katoličke Crkve u vezi molitve s nekatolicima:

APOSTOLSKI KANONI:
"Neka bilo koji biskup, ili svećenik, ili đakon, koji se pridruži u molitvi krovjernicima, bude suspendiran, a ako im je dopustio da vrše službu kao svećenici, neka bude svrgnut" (Kanon 45)
"Neka bilo koji klerik ili laik koji uđe u sinagogu židova, ili u kuće sastanka krivovjernika, da se s njima zajedno moli, bude svrgnut i izopćen" (Kanon 65)

KONCIL U KARTAGI (257. godine):
"Nije dopušteno ni moliti ni pjevati psalme s krivovjernicima (hereticima), i tko god se moli s onima koji su izopćeni iz Crkve [communicatio in sacris], bilo klerik ili laik: neka bude izopćen (Kart. IV. 72,73)

KONCIL U LAODICEJI (363. god.):
"Nije dopušteno krivovjernicima da ulaze u kuću Božju dok ustraju u svom krivovjerju." (Kanon 6)
"Nitko se ne smije moliti zajedno s krivovjernicima i raskolnicima." (Kanon 33)

TREĆI CARIGRADSKI KONCIL (680. god.):
"Ako bilo koji klerik ili laik uđe u sinagogu židova ili u kuće sastanka krivovjernika da se s njima zajedno moli, neka bude svrgnut i izopćen. Ako se bilo koji biskup ili svećenik ili đakon pridruži u molitvi krivovjernicima, neka bude suspendiran."

KODEKS KANONSKOG PRAVA (iz 1917. godine):
 "Zabranjeno je Otajstva Crkve podjeljivati krivovjercima i raskolnicima, iako se nalaze u zabludi u dobroj vjeri i mole ih, dok najprije ne budu, pošto se odreknu zabluda, opet s Crkvom izmireni." 
(Kanon 731)
"Vjernicima je zabranjeno djelatno prisustvovati ili sudioništvovati u nekatoličkom bogoslužju." 
(Kanon 1258)
[Komentar Kanonskog prava za ovaj kanon kaže:  "Katolik aktivno sudjeluje kad se pridruži nepravovjernom, tj. nekatoličkom bogoštovlju s namjerom da tako časti Boga, na način na koji to čine nekatolici.  Zabranjeno je moliti se, pjevati ili svirati orgulje u heretičkoj i šizmatičkoj crkvi, zajedno s ljudima koji tamo štuju, čak i ako su riječi pjesme pravovjerne."]
"Tko pomogne hotice i znatice širenje krivovjerja bilo kojim načinom, ili tko protivno propisu kan. 1258, sudjeluje u bogoslužnim činima s krivovjercima, postaje sumnjiv zbog krivovjerja." 
(Kanon 2316)

BALTIMORSKI KATEKIZAM:
"Kako katolik griješi protiv vjere? Katolik griješi protiv vjere apostazom, krivovjerjem, indiferentizmom i sudjelovanjem u nekatoličkom bogoštovlju."

SVETI OFICIJ:
"Vrhovna Kongregacija kaže da je sudjelovanje u bogoštovlju šizmatika i heretika 'univerzalno zabranjeno prirodnim i božanskim zakonom... (od kojega) nitko nema moć osloboditi... (i u vezi s takvim sudjelovanjem) ništa ne opravdava.' Oni koji tako čine moraju tražiti odrješenje u sakramentu pokore."
(Collectanea S. Congregationis de Propaganda Fidei seu Decreta Instructiones Rescripta pro Apostolicis Missionibus (Ex Typographia Polyglotta, Roma, 1907), vol. I, p. 100, n. 311 (1729.))

"Zabranjeno je za katoličkog biskupa da ide u crkvu Grko-šizmatika pjevati doksologiju."
(Collectanea ... vol. I, p. 519, n. 921 (1841.))

"Sveti Oficij dakle napominje da Koncil u Kartagi zabranjuje molitvu i pjevanje (psallendum) s krivovjernicima."
(Collectanea ... vol. I, p. 642, n. 1176 (1859.))



...

2. Neki imaju pred sobom sličnu nakanu i u onome što se odnosi na Novi zakon koji je proglasio Krist naš Gospodin. Naime, budući da smatraju sigurnim kako se vrlo rijetko mogu naći ljudi bez ikakvoga vjerskog osjećaja, čini se da na takvome vjerovanju utemeljuju nadu kako će razni narodi – premda se međusobno razlikuju u stanovitim vjerskim pitanjima – bez većih poteškoća ostvariti bratski sporazum ispovijedajući određene vjerske istine koje oblikuju nešto poput zajedničkoga temelja duhovnoga života. Zbog toga razloga te osobe često priređuju zasjedanja, sastanke i govore kojima prisustvuje velik broj slušatelja, i gdje svi bez razlike bivaju pozvani pridružiti se raspravi – kako nevjernici svake vrste, tako i kršćani, čak i oni koji su nesretno otpali od Krista ili koji tvrdokorno i uporno niječu Njegovu božansku narav i poslanje. Naravno, katolici ni na koji način ne mogu odobriti ovakve pokušaje, budući da se temelje na krivome mišljenju koje smatra sve vjere više-manje dobrima i hvalevrijednima, jer svaka od njih na svoj način očituje i označava onaj osjećaj koji nam je svima urođen te nas dovodi k Bogu i poslušnome priznavanju Njegove vlasti. Oni koji imaju takvo mišljenje su ne samo u zabludi i obmanjeni, nego štoviše, iskrivljujući ideju istinite vjere oni je odbacuju, te malo-pomalo upadaju u naturalizam i ateizam, kako se naziva. Otuda jasno proizlazi da tkogod podržava one koji zastupaju te teorije i pokušavaju ih ostvariti, potpuno napušta od Boga objavljenu vjeru.
...

petak, 23. listopada 2015.

C. JACKSON Svećeničko bratstvo sv. Pija X. (FSSPX) nije u raskolu - 1. dio

U nastavku donosimo prijevod teksta sa ove stranice.

***

Dragi čitatelji,

Nisam izvorno imao namjeru opovrgnuti svaku točku Vorisovog filma od sat vremena pod nazivom "Katolički raskol". Taj film je dio onoga što Voris voli nazivati svojim "FBI" ili "Faith-Based Investigation" (vjerska istraga) serijama. U stvarnosti bi prikladniji akronim bio "BIV" ili "Bez ikakve vrijednosti". Jer taj film ne donosi ništa više od sustavnog predstavljanja starih argumenata protiv Svećeničkog bratstva sv. Pija X. (FSSPX-a) koji su već svi dosad pobijeni.

Međutim u danima nakon puštanja filma, počeo sam primati brojne zahtjeve da bih odgovorio na njega i javno ga opovrgnuo. Izgleda da postoje mnogi katolici koje privlači Bratstvo kao potencijalna opcija zbog njihovih duhovno opustošenih neomodernističkih biskupija koje pod Franjom samo postaju gore. Pa ipak, zabrinjavaju ih stvari koje čuju o Bratstvu iz neokatoličkih izvora, poput Michael Vorisa i njegovog Church Militant TV-a. Kako sam primio više tih zahtjeva, počeo sam shvaćati da postoji veliki broj vjernih katolika u svijetu koji tek dolaze do shvaćanja da postoji kriza u Crkvi. Za te katolike Tradicija je novost i nisu dobro upoznati s prijašnjim argumentima i apologetikom iz prošlih godina vezanih uz FSSPX. Oni imaju vrlo ograničeno vrijeme i traže brze odgovore za sebe i svoje obitelji u toj važnoj temi.

Ovo može zvučati čudno, ali nakon što sam pogledao taj film, vjerujem da moramo zahvaliti g. Vorisu što je pokazao "Katolički raskol". On je skupio u lijepi paket sve dezinformacije o FSSPX-u kroz godine i stavio ih na jedno mjesto. Tako nam je pružio sjajnu priliku da iscrpno odgovorimo na svaki takav argument i razotkrijemo ga. No, trud potreban da bi se to napravilo pokazao je da to nije  lagani zadatak. Sama količina materijala koju je pokrio u sat vremena prezentacije je ogromna i potrebno je puno pisanja i istraživanja da bi se razjasnilo te točke.

Svejedno, odlučio sam prihvatiti taj teret zbog onih vjernih katoličkih obitelji koje se nalaze u nezavidnom stanju, između dvojbe sačuvati svoju vjeru i toga da nastave sudjelovati u očajničkim lakrdijama koje se predstavljaju kao "Mise" u mnogim "priznatim" župama naše zemlje. Ako je Vorisov video obeshrabrio bilo kojeg katolika od odlazaka u kapelicu Bratstva zbog straha za duše članova njihovih obitelji da bi umjesto toga nastavili podnositi neomodernizam koji proždire vjeru u župnim crkvama, nadam se  da će ovaj odgovor otvoriti njihove oči. Čvrsto vjerujem da nećemo doći ni koraka bliže pobjedi nad krizom u Crkvi ako "aktivno sudjelujemo" u našim župama ispunjenima zloupotrebama. Jedino ako dovedemo ljude iz tih župa u tradicionalne župe, bilo da su one FSSPX, FSSP, ICK ili Motu župe, pobijedit ćemo neprijatelja.

Donosim ovaj članak kao referentnu točku i kao pomoćno sredstvo za one koji su zainteresirani za FSSPX i probleme koji ih okružuju. Iako je prilično dugačak, pokušao sam ga razbiti na manje dijelove pod nekoliko naslova i pružio sam nekoliko poveznica i video isječaka kako bih osvijetlio pojedinu točku. Video isječci koje sam koristio uzeti su iz rasprave Michael Daviesa s E. Michael Jonesom iz sredine devedesetih o pitanju je li Bratstvo u raskolu. Zanimljivo je da se možemo vratiti u te godine kako bismo našli neokatoličke apologete koji zagovaraju te već davno pobijene argumente. Izvukao sam Daviesove isječke iz duže rasprave koju možete naći ovdje

Zaključno, molit ću za nakane onih koji čitaju ovaj članak da im Bog dade milosti da bi donijeli pravu odluku jer znam da je to banalno reći, ali ako ovaj članak pomogne barem jednoj duši, onda je bio vrijedan truda.

Chris Jackson

Voris pobija cijeli svoj video u prvoj minuti

Film "Katolički raskol" počinje riječima "1. poglavlje: Ovo su dani tame." Voris citira Biskupa Athanasiusa Schneidera koji govori "mi trenutno proživljavamo katastrofu koja se može usporediti s arijanskom krizom." Zatim Voris izjavljuje: "Postoji stvarna kriza u Crkvi. Kriza koja ju potresa do Njezine srži. Disidentski svećenici i ravnodušni biskupi dozvoljavaju da se među laicima prošire nekatolička vjerovanja. Prosječan katolik je neupućen ili mu nije stalo do svoga spasenja." Time Voris započinje uradak dugačak sat vremena o FSSPX-u lijepo ilustrirajući upravo "stanje nužnosti" pod kojim FSSPX opravdano djeluje. Ako okolnosti koje je opisao Voris i koje odjekuju od biskupa Schneidera ne predstavljaju kanonsko stanje nužnosti u Crkvi, onda ništa drugo ne predstavlja. Zato je Vorisov cijeli slučaj protiv FSSPX-a pobijen u prvoj minuti njegovog filma. Drugi su neokatolički kritičari FSSPX-a koji se drže puno bolje nego CMTV uvijek zasnivali svoju poziciju na činjenici da ne postoji prava kriza u Crkvi i da zato ne postoji nužan razlog za Bratstvo poduzimati određene radnje radi spasenja duša. Ti neokatolici su jako u krivu i obmanuti, ali barem znaju koji argument moraju dati da bi bili konzistentni. Ali kao što smo vidjeli konzistentnost i logika nisu baš visoko na CMTV-ovoj listi prioriteta:



Vatikanska izjava o FSSPX-u je vrlo obećavajuća, pa čemu ovaj film?

Film onda zbunjujuće kaže kako u vezi FSSPX-a "vatikanska izjava nije obećavajuća". I to usprkos sljedećim neviđenim događajima koji su se dogodili u posljednjih pet mjeseci:

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...