Za blagdana Srca Isusova 1900.g. 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka se posvetilo Srcu Isusovu. Posveta je prethodila Prvom hrvatskom katoličkom sastanku koji je održan u rujnu iste godine. Što je značila ta posveta, kako se ona pripremala, kako je obavljena, kakve je reakcije izazvala kod slobodarskih duhova tadašnjeg vremena, o svemu tome govorimo u ovom članku. Nešto od te posvete ostalo je sve do danas: pjesma "Do nebesa nek se ori" spjevana je bila upravo za tu prigodu i kroz cijelo dvadeseto stoljeće ostala je jedna od naših najpjevanijih i najpopularnijih vjerskih pjesama.
U Zagrebu ustanovljen pripremni odbor za posvetu mladeži
Nakon što je Papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god. posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće, 1900. godine bila pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Glavni idejni začetnik ove posvete bio je isusovac o. Antun Puntigam, koji je tada bio na službi u Nadbiskupskom sjemeništu i Gimnaziji u Travniku. Uspio je za tu ideju pridobiti i oduševiti nekoliko zagrebačkih svećenika, koji su kao vjeroučitelji bili izravno uključeni u pastoralnom radu s mladima. Oni su se okupili početkom 1900. g. u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu i odlučili su pokrenuti i ostvariti ovu ideju posvete među hrvatskom mladeži.
Enciklika Annum Sacrum, kojom je Leon XIII. najavio posvetu i obrazložio njezin smisao, bila je objavljena svega tri tjedna prije datuma posvete određene za sam blagdan Srca Isusova, 11. lipnja 1899. te se ni vjernici, a pogotovo mladež nisu mogli u tako kratkom vremenu temeljitije pripremiti za taj čin. Druga je okolnost bila Jubilarna godina i prijelaz iz 19. u 20. stoljeće; to je davalo još dodatni smisao planiranoj posveti. Završetak jednog stoljeća, te ulazak u novo trebali su kod hrvatske mladeži biti označeni potvrdom vjere i odanosti Isusu Kristu i njegovoj ljubavi koja najuvjerljivije govori kroz Njegovo probodeno Srce.
U tu svrhu ustanovljen je bio odmah i odbor u koji su ušli ovi svećenici: Dr. Andrija Jagatić kao predsjednik, K. Matica potpredsjednik, Stjepan Ćukac tajnik, te odbornici: Dr. J. Lang, N.Kamenar, Dr. K. Bošnjak, Stj. Niemčić, Dr. L. Jambreković, M. Rukavina.
"Poziv" hrvatskoj mladeži na posvetu
Već na svome prvom sastanku odbor je sastavio "Poziv hrvatskoj omladini" kojom ih poziva da se uoči početka novoga stoljeća posvete Srcu Isusovu. Ovaj poziv katolički tisak je raznosio diljem Hrvatske prateći ga veoma lijepim komentarima. Tako novine, dalmatinska Croatia iz Zadra piše: "Ova se uzvišena zamisao za čas raznese diljem Hrvatske i svuda naiđe na odobravanje i oduševljenje. Ta kako i ne bi, kad je naš narod s vjerom srastao! S druge strane tko da vodi našu mladež putem u vječnost, ako li ne Isus Spasitelj? Zaraza zahvaća i hrvatsku mladež, te je nažalost odvodi stranputicom nemorala i bezvjerja. Tko da sačuva, tko da izliječi našu mladež, ako li ne Božanski liječnik?... Na noge, dakle učitelji, katehete, upravitelji zavoda i ostali svećenici i rodoljubi! Ustanite, i oduševite našu milu mladež! Podignite visoko barjak Srca Isusova, pa poda nj zovite riječju i djelom uzdanicu roda svoga...!"
Hrvatski biskupi i zemaljska vlada odobravaju ideju
Odbor je odmah obavijestio hrvatske biskupe o ovoj inicijativi i zamolio ih da u svojim biskupijama osnuju odbore koji će kod njih promicati ideju i biti sa središnjim odborom u vezi. Sav hrvatski episkopat ovu je inicijativu spremno odobrio, blagoslovio i uzeo pod svoje okrilje te obećao potrebnu pomoć.
Tako zagrebački nadbiskup dr. Juraj Posilović postavlja na čelo odbora za predsjednika dr. Andriju Jagatića, a cijelom odboru upućuje pismeno i ove riječi: "Preporučamo i rado blagoslivljamo prekrasnu namisao da se naša hrvatska mladež ove godine što svečanije posveti Presv. Srcu Isusovu, te se na poseban način pokloni papi Leonu XIII."
Sarajevski nadbiskup dr. Josip Stadler koji je još dvadeset godina ranije u Bosni počeo promicati štovanje Srca Isusova, ovako piše Odboru: "Potpisan ordinarij odobrava i najtoplije preporuča ovaj krasni poziv i pothvat slavnoga odbora u Zagrebu, te pozivlje ovim sve vlč. dušobrižnike i vjeroučitelje u nadbiskupiji vrhbosanskoj, da u sporazumu s učiteljima, učiteljicama, roditeljima i uopće svima prijateljima domovine što revnije porade oko toga slavlja."
Đakovački biskup Josip Juraj Strossmayer izdao je za cijelu biskupiju posebnu okružnicu kojom odobrava cijelu inicijativu i daje sasvim konkretne upute kako se ova inicijativa treba provesti među mladima u đakovačkoj biskupije. Napose potiče svećenike i vjeroučitelje da ozbiljno porade u pripremi mladeži za posvetu.
I biskupi dalmatinskih i primorskih biskupija, kao i vladika križevački, pismeno su dali svoju potporu ovoj inicijativi.
Osim biskupa, Odbor je obavijestio i tadašnju Zemaljsku vladu s molbom da ovu inicijativu uzme pod svoje pokroviteljstvo, dade svoju suglasnost i preporuči je ravnateljima škola. Istom spremnošću kao i biskupi, odazvala se ovoj molbi Odbora i visoka Zemaljska vlada; dopisom od 12. travnja i potom od 1. svibnja 1900. g. daje suglasnost za ovu inicijativu i odobrava sve akcije koje će s tim u svezi biti organizirane po školama i u javnosti.
.....
Album s imenima mladih za Papu
Najprije je bio pripremljen veliki album u obliku knjige u kojem su bila navedena sva imena mladih po mjestima i biskupijama koji su se uključili u inicijativu posvete Srcu Isusovu. Album je izrađen u bijeloj koži, okovan zlatom, a na slici umjetnički izvezena slika Srca Isusova - rad sestara milosrdnica.
Album je bio zamišljen kao pisani dokument kojim se potvrđuje ozbiljnost ovog čina hrvatske mladeži kojim se posvetila Srcu Isusovu. Prva stranica unutar albuma nosi natpis: NJEGOVOJ SVETOSTI PAPI LEONU XIII. Nakon toga slijedi list posvete hrvatske mladeži na hrvatskom i latinskom jeziku. Tekst posvete glasi:
"Mladež roda hrvatskoga, tog predziđa kršćanstva, u svetoj ovoj godini, na svršetku staroga i na osvitu novoga vijeka, Svetosti Tvojoj, Kristovu na zemlji Namjesniku nepogrešivomu, prostrta ponizno pred Tvojim nogama, svečano obećaje, da će se pod barjakom presvetog Srca Isusova hrabro i neustrašivo boriti za vjeru i za dom. U znak ove žrtve srca našega, evo Ti, Sveti Oče, zlatno srce predragoga Spasitelja našega, puno svakovrsnih duhovnih djela, koje na Tvoju nakanu i prema velikome srcu Svetosti Tvoje žrtvovasmo Presvetom Srcu Isusovu. I potpisi ruku naših neka podaju vječnoj spomeni sve što obećasmo i učinismo. A da to izvesti uzmognemo, smjerno molimo očinski Tvoj blagoslov, zalog milosti nebeske za sebe, za svoje roditelje i odgojitelje, te za sav narod hrvatski. U Zagrebu, glavnom gradu Hrvata, na blagdan Presvetoga Srca Isusova 1900."
Slijede potom po biskupijama imena mladih s njihovim potpisima. Mnogi početni listovi biskupija i škola bili su na poseban način ukrašeni umjetničkim crtežima i slikama što je albumu davalo dodatnu vrijednost. Kada su svi prilozi bili prikupljeni, materijal je bio odnijet u Beč gdje je knjiga uvezana u bijelu kožu, velikog obima, a sam uvez je stajao tadašnjih 1000 kruna.
Pozivu za posvetu odazvalo se preko 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka i svi njihovi potpisi nalazili su se u knjizi.
Zlatno srce i duhovni darovi
Istodobno s prikupljanjem potpisa mladih kao znak i potvrda njihove posvete Srcu Isusovu, tekla je paralelna akcija sakupljanja duhovnog cvijeća. Mladež je bila pozvana da obavlja djela pobožnosti i prikazuje ih za Svetoga Oca i njegove nakane, te da ih potom zabilježi i preko svojih vjeroučitelja i župnika dostavi središnjem odboru. Tako sakupljeno duhovno blago ili "duhovno cvijeće" sadržavalo je u brojkama ova djela pobožnosti:
800 postova, 1.200 križnih putova, 1.500 trodnevnica, 2.000 devetnica, 5.000 pohoda crkava, 8.000 zlatnih krunica, 40.000 sakramentalnih sv. pričesti, 60.000 duhovnih sv. pričesti, 90.000 sv. misa, 126.000 Gospinih krunica, 130.000 samozataja, 150.000 litanija, 575.000 drugih raznih molitava. Ukupno: 1,189.5000 molitava i dobrih djela. Bilo je nekih koji su u velikoj revnosti i ljubavi prema Sv. Ocu prikazali Bogu i dvije godine svoga života moleći Boga da skrati njihov život za dvije godine, a produlji život Kristovu Namjesniku. Sve to duhovno blago bilo je potom pohranjeno u "zlatno srce" i prigodom hodočašća u Rim predano Svetom Ocu.
Ovo srce, načinjeno od pravoga zlata, imalo je lik i veličinu ljudskog srca a predstavljalo je Srce Isusovo. Na vrhu srca bio je križ s plamenom, a oko srca trnova kruna i u srcu znak rane; načinjeno je točno prema obliku kako se klasično predstavljalo Srce Isusovo. Figura srca, iznutra prazna, mogla se odozgo otvoriti. Izrada je stajala 1.400 kruna, a za njegovu izradu sredstva su prikupili sami mladi. O toj ideji da se i na ovakav simboličan način potvrdi posveta mladeži i njezina odanost Kristovu namjesniku govori nam Spomenica ovim riječima:
"Ali hrvatska omladina ne htjede svetom Ocu pokloniti zlatno srce kakvo mu drago, nego lik Presvetoga Srca Isusova. Srcu Isusovu posvetila je ona na svečan način svoje nevino srce; Srce Isusovo i srce hrvatske omladine postalo je tom posvetom jedno srce. A kao vanjski znamen ove svoje nutarnje posvete prikazala je mlada Hrvatska svoje srce u Srcu Isusovu vidljivome Namjesniku Kristovu."
Spomenica navodi da je ideja za ovakav prijedlog duhovnog cvijeća kao dar Svetom Ocu potekla iz Travnika. Vrhbosanski nadbiskup Josip Stadler bio je bolestan, pa su mu učenici iz travničkog sjemeništa bili poslali na jednoj sličici napisane molitve i druga djela pobožnosti što su za nj prikazali Bogu. Ova je pažnja veoma razveselila nadbiskupa te je izjavio "da ga u životu ništa nije tako obradovalo i utješilo kao ovaj dar moje travničke djece". To iskustvo dalo je poticaj da se nešto slično predložilo ovom prigodom i za Svetoga Oca da ga se razveseli i utješi.
Ovom prigodom moramo se osvrnuti ukratko na povijesnu situaciju u kojoj se tada nalazio Sveti Otac. 1870.god. nakon ujedinjenja Italije bila je nasilno osvojena i ukinuta vjekovna papinska država. Mnoga crkvena dobra bila su oduzeta, a sam Papa sa svojim dvorom i uredima bio je praktički zatvoren unutar vatikanskih zidina. Niti jedan papa, nakon što je bio izabran nije više izlazio iz Vatikana, niti se pojavljivao na pročelju Bazilike Sv. Petra. Svi njegovi nastupi odvijali su se unutar vatikanskih zidina i Bazilike. Naravno da su Papa i s njime svi katolici mnogo trpjeli zbog takvog neprirodnog stanja koje je potrajalo sve do 1929. god. Tada su sklopljeni tzv. Lateranski ugovori kojima je konačno riješena nepravda učinjena Svetoj Stolici. Te je godine stvorena današnja državica Vatikan koja je odmah bila međunarodno priznata i donekle su nadoknađene Svetoj Stolici brojne nepravde nanesene joj kroz proteklo razdoblje.
No mi smo još u 1900. godini u jeku napetosti između Svete Stolice i talijanske države. Stoga su katolici sa svih strana svijeta na jedan ili na drugi način željeli Svetom Ocu izraziti svoju ljubav, odanost, poštovanje, vjernost i donijeti mu bilo kakvu utjehu. To je učinila i hrvatska mladež sa svojom posvetom i ostalim akcijama povezanim s njome.
Petrov novčić
Zajedno s akcijama prikupljanja potpisa za album i skupljanja duhovnog cvijeća za zlatno srce, tekla je i akcija "Petrovog novčića". To su novčani prilozi koje katolici diljem svijeta prikupljaju za Papu i za potrebe uzdržavanja središnjih ustanova Crkve. U toj akciji mladi su Hrvati prikupili 500 dukata koji su bili predani Svetom Ocu prigodom rimskog hodočašća.
Pjesma posvetnica: Do nebesa nek se ori
Za ovu prigodu posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bila je napisana i uglazbljena posebna pjesma. Riječi pjesme napisao je Petar Perica, 19-godišnji gimnazijalac iz Sjemeništa u Travniku. Glazbu je skladao mladi isusovac Milan Smolka, koji je tada vršio službu magistra u travničkom Sjemeništu. Petar Perica je nakon završene travničke gimnazije stupio u isusovački red i postao je velikim apostolom mladeži u Dalmaciji. Završio je mučeničkom smrću: partizani su ga strijeljali zajedno s drugim istaknutim dubrovačkim svećenicima i uglednim katolicima 1944. god.
Ova njegova pjesma kao spomen na posvetu mladeži Srcu Isusovu postade i ostade kroz cijelo 20. stoljeće najpopularnija hrvatska vjerska pjesma. I to je jedan znak vrijednosti ove posvete mladeži Srcu Isusovu jer je spomen na nju kroz ovu pjesmu ostao u naraštajima Hrvata 20. stoljeća sve do danas.
Slavlje posvete Srcu Isusovu u hrvatskim biskupijama
Samo slavlje posvete hrvatske mladeži Srcu Isusovu bilo je upriličeno i obavljeno za svetkovinu Srca Isusova u svim hrvatskim biskupijama; u većini je to bilo za sam blagdan, u petak 22. lipnja 1900. a ponegdje blizu toga blagdana; tako npr. u đakovačkoj biskupiji posveta mladeži je obavljena u nedjelju, 24. lipnja. O svemu tome Spomenica donosi opširne opise iz raznih mjesta svih hrvatskih biskupija. Kako i sam autor naglašava, nije bilo moguće u knjizi uvrstiti sve izvještaje koji su im pristigli pa su objavili samo najvažnije. Ovdje donosimo skraćeni izvještaj iz Zagrebu iz pera dr. Josipa Langa, budućeg zagrebačkog pomoćnog biskupa.
Zagrebački nadbiskup Juraj Posilović odredio je da se posveta obavi u zagrebačkoj katedrali. Dva tjedna prije mladež se bila ispovjedila i pričestila. Da se dan posvete odvio veoma svečano mnogo je tome pridonijela organizirana mladež iz katoličkih odgojnih zavoda, napose od sestara milosrdnica iz kojega je oko 1.600 djevojaka u procesiji donijelo kip Srca Isusova do katedrale. Nekoliko tisuća mladih grada Zagreba potpuno je ispunilo katedralu.
Nakon Svete Mise, svečanu je propovijed izrekao kanonik dr. Baron, ravnatelj nadbiskupskog sjemeništa. Propovijed je u cijelosti sačuvana i objavljena u Spomenici. Nakon propovijedi izmoljena je molitva posvete i to po istom tekstu posvete koju je sastavio Papa Leon XIII. i po kojem je obavljena posveta svijeta godinu dana ranije. Zaorila je potom pjesma posvetnica "Do nebesa nek se ori" čime je slavlje završeno.
U Spomenici se također navode izvještaji samo iz glavnijih gradova i mjesta gdje se posveta obavila na posebno svečan način: Zagreb, Varaždin, Glina, Karlovac, Klanjec, Bistra, Ladislav, Selo, Tuhelj, Štefanje, Sv. Đurđ, Čuntić, Sv. Ilija kod Varaždina, Ljubeščica, Bjelovar, Gradec, Koprivnica, Ivanić-grad, Kutina, Senj, Gospić, Aleksinica, Zavalje, Novi u Vinodolu; Slavonija: Đakovo, Osijek, Požega, Mitrovica, Garčin, Našice, Oriovac, Semeljci; Dalmacija: Zadar, Split, Dubrovnik, Ston, Račišće na Korčuli, Vis, Kaštel-Sućurac. Herceg-Bosna: Sarajevo, Brčko, Travnik, Mostar, Banjaluka.
Hodočašće u Rim i susret s Papom Leonom XIII.
Početkom srpnja 1900. krenulo je u Rim veliko hrvatsko hodočašće prigodom Jubilarne Godine na kojem je sudjelovalo preko 700 hodočasnika od čega je bilo 50 mladića i djevojaka, predstavnika mladeži koja se posvetila Srcu Isusovu. Hodočašće je predvodio zagrebački nadbiskup Juraj Posilović. 3. srpnja primio ih je u audijenciju Papa Leon XIII. i to u Sikstinskoj kapeli. Susret je bio veoma srdačan kako se i moglo očekivati. Dvojica mladića, gimnazijalac iz travničkog Sjemeništa Petar Perica, autor pjesme Do nebesa, i Franjo Scholz iz Zagreba uručili su Svetom Ocu veliki umjetnički Album hrvatske omladine s preko 160.000 potpisa mladih. Tri su djevojke u narodnim nošnjama predale potom Svetom Ocu veliko zlatne srce s duhovnim cvijećem molitava, žrtava i dobrih djela što su za njega tijekom proteklih mjeseci mladi Bogu prikazivali. Dubrovački biskup Marcelić, koji je stajao uz Svetoga Oca, objasnio je Papi što znači ovaj album, naglasivši kako je to dokument i svjedočanstvo kojim se hrvatska mladež pri zalasku devetnaestog i u osvitu dvadesetog stoljeća javno i svečano posvetila Presv. Srcu Isusovu. Na Papino pitanje koliko ih ima, i kad je biskup naveo brojku, Sveti je Otac bio veoma ugodno iznenađen. Osim ovih darova predan je Svetom Ocu Petrov novčić, tj. 500 dukata, dar hrvatske mladeži, što ga je Papi uručio mladi dalmatinac u kutijici ukrašenoj srebrom i zlatom, a izradili su je bosanski Hrvati. Koliko su Papi bili dragi ovi pokloni pokazuje i činjenica da je to zlatno srce držao u svojoj sobi za privatne audijencije. Čitamo u Spomenici izjavu kardinala Andrije Steinhubera, koji je dva mjeseca nakon ovoga susreta Hrvata i Pape Leona XIII. pohodio Svetog Oca; Papa mu je tom prigodom govorio o albumu i tolikim potpisima hrvatske mladeži, te je posebno spomenuo zlatno srce koje je držao u svojoj sobi i potom ga je sam uzeo i pokazao spomenutom kardinalu.
Zahvala Pape Leona XIII. za darove hrvatske mladeži
Nakon hrvatskog hodočašća u Rim i pohoda Svetom Ocu, Papa Leon XIII. uputio je vlastoručno pismo nadbiskupu Jurju Posiloviću u kojem zahvaljuje napose za darove što mu ih je hrvatske mladež predala kao znak svoje posvete Presvetom Srcu Isusovu. Nadbiskup Posilović pročitao je ovo Papino pismo javno na otvorenju Prvog hrvatskog katoličkog sastanka u Zagrebu 3. rujna 1900.g. Evo tog Papina pisma u hrvatskom prijevodu:
"Časni brate, pozdrav ti i apostolski blagoslov! Među premnogim radosnim događajima, kojima se dobroti Božjoj svidjelo dušu našu u ovoj svetoj godini tješiti i krijepiti, odlično mjesto zauzimlje po hrvatskoj mladeži doprineseni nam dokaz ljubavi i odanosti. Taj je dokaz nama veoma mio ne samo poradi velikog broja onih koji ga doprinesoše, nego najviše s toga razloga, što su se ovi svečano obvezali, da će pod zastavom Božanskog Srca, "pro aris et focis" za vjeru naime i domovinu ustrajno i odvažno vojevati. Kao znak toga zavjeta prikazano Nam je zlatno srce, što je nama toliko ugodilo, da smo ga do dana današnjega kod Sebe pridržali. Tebi dakle, časni brati, već prema Tvome zvanju, rado povjeravamo, da toj mladeži ponovno izraziš Našu zahvalu i da ju ujedno u naše ime bodriš, neka se nepomično drži odluke svoje, jer će odatle crpsti obilje utjehe i sigurnu nadu budućeg blaženstva, ako bude Srce Kristovo pobožno štovalo i revno nasljedovala. U to ime i za zalog očinske naše dobrohotnosti prerado podjeljujemo apostolski blagoslov Tebi i svima, koji album potpisaše.
Dano u Rimu kod sv. Petra, dne 15. kolovoza 1900., a dvadeset i treće Našega Pontifikata.
Leo PP. XIII.
....
IZVOR
Nema komentara:
Objavi komentar
Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.