Katolički vjernik trenutačno je suočen s panoramom koja ne može biti više zabrinjavajuća. Uz pomoć nove Apostolske pobudnice „Amoris Laetitia“ takozvani progresistički tabor ostvaruje neviđen prodor i okupaciju terena.
Tri najvažnije bojišnice jesu:
a.) Glede pitanja pripuštanja rastavljanih ponovno civilno vjenčanih Pričesti papinska se pobudnica tumači tako da su dopuštene iznimke od opće zabrane. Jedno takvo tumačenje pobudnice Amoris Laetitia imalo bi teške posljedice za kristologiju, za nauk o milosti, za moralnu teologiju, sakramentologiju i za doktrinarno razumijevanje braka. Zbog tog je razloga proteklih godina rasprava o ovom pitanju bila tako intenzivna.
b.) Jako naglašavanje potrebe „razlikovanja“ u pastoralu progresizam uzima za povod kako bi u praksi ostvarivao moralnu teologiju koja u sebi sadržava moralnu teologiju uvjetovanu situacijom ili joj barem veoma sliči. Takav bi korak uistinu bio revolucionaran, jer bi to bilo okretanje leđa moralu koji potječe od naravnog zakona i Božjih zapovijedi, sve do subjektivističke situacijske etike.
c.) Usporedo s time teži se velikoj decentralizaciji Rimokatoličke Crkve, također i kod prosudbe relevantnih moralno-teoloških pitanja, kao u slučajevima rastavljenih ponovno civilno vjenčanih osoba. U tim slučajevima dušobrižnici u ispovjedaonici trebaju ispitati stanje stvari i pri tome se ravnati prema smjernicama mjesnih biskupa. Nema razumnog razloga zašto se ova uredba kasnije ne bi proširila i na druge moralno-teološki problematične slučajeve.
Za ovaj prodor i okupaciju progresizam se služi svim raspoloživim oružjem, kao primjerice kardinalima Schönbornom i Marxom ili isusovačkim časopisom „Civiltà Cattolica“ koji uživa utjecaj u cijelome svijetu te mnogim drugima. Da praktično svi progresistički teolozi pripomažu kod ostvarenja ovog prodora, jedva da je potrebno posebno i spominjati.
Vjernici u nevjerici trljaju oči promatrajući kako ovu pravu rafalnu paljbu na tradicionalno Učiteljstvo konzervativni tabor nedostatno brani. Na argumente progresista jedna da se odgovara. Umjesto toga, pokušava se pokazati da Amoris Laetitia ne traži da je se prihvati kao doktrinaran tekst ili da pobudnicu treba čitati u svjetlu Učiteljstva. U nekim izjavama traži se pribježište u crkvenopravnim paragrafima ili pojašnjenjima saborā kako se ne bi moralo sučeliti sa sadržajem nove Apostolske pobudnice.
Koliko god pohvalne bile ove izjave: usuprot gore opisanoj kampanji diljem svijeta protiv tradicionalnog Učiteljstva one su nedovoljne.
Posrijedi je istinska teološka bitka koja prijeti da će iza sebe ostaviti pravu pravcatu pustoš. Vjernici čeznu za pastirima koji će prepoznati ovaj povijesni trenutak i prikladno reagirati.
Zapravo je jasno kako će se stvari razvijati jer je sjekira spremna na udar na korijen stabla.
OdgovoriIzbrišiSada postoje sljedeće mogućnosti:
1. Ova če se pobudnica implementirati, što će radovati liberale, a to će jako puno ljudi dovesti ne samo u stanje teškoga grijeha, nego će izbrisati katolički identitet i prepoznatljivost Kristove Crkve koja se jedina pridržava tradicije o nerazrješivosti braka. Sada smo suočeni s ubrzanim i atomarnim II.vatikanskim ili pak III.vatikanskim koji Crkvu pokušava otpuhnuti.
2. Neki konzervativni klerici pokušat će „špagu“ – kao primjerice kardinal Burke - između pravovjerja i pobudnice AL, što nikako ne može uspjeti i oni moraju živjeti u dvostrukom razmišljanju na što smo se u pokoncilsko vrijeme i navikli. U biti crkveni nauk kaže X, ali Koncil kaže Y. A sada: Evanđelje kaže A, a Amoris laetitia B. Koje muke sa savješću za pravovjerne svećenike kojima bi odsada savjest trebala vrijediti kao norma!
3. Jedan dio Crkve koji primjerice odbije prihvatiti Amoris Laetitia, mogao bi se odvojiti. Onda će papa Franjo i njegovi reći: „Vi ste zli i šizmatici. Neposlušni ste Papi i Učiteljstvu“.
4. Jedan dio crkvenih velikodostojnika mogao bi papu Franju pokušati svrgnuti…
Ovo 4. držim nevjerojatnim i pitanje je bi li to bilo katolički jer treba razlikovati službu od osobe. Ako je papa i loš, opet je papa.
Vjerojatno će sve ići kao i prije: „Jedno kažu ovo, drugi ono…“ Sada će se još dodati…“A papa Franjo kaže to…“
A gdje je u svemu logika? Kod razaranja nema logike. Slično kao kod II.vatikanskog sabora: inkulturacija, dijalog sa svijetom, mentalitet modernog čovjeka, pastoralni razlozi…Plod: opustošeni vinograd.
Ovo je čisti arijanizam.
Što li će sada uslijediti?
Trebamo se moliti Bogomajci i njezinu velikom obećanju da će Bezgrješno Srce triumfirati!
Josephus
Sada bi se zapravo očekivao odgovor od kardinala Mullera. No on će paziti da ne bude papskiji od Pape ako se ne želi izolirati ili izgubiti svoje mjesto. Kocke su bačene. Mogućnost otvorenog suprotstavljanja propuštena je već na Sinodi.
OdgovoriIzbrišiNada
Lijepo je rekao mons.Fellay: „…Apostolska pobudnica koja nosi naslov 'Radost ljubavi' , nas navodi na plakanje. Ova je pobudnica sažetak dviju sinoda o braku. Veoma je duga i sadrži mnoge stvari koje su ispravne, koje su lijepe, ali nakon što je izgradio lijepu lađu, Prvosvećenik je napravio rupu na kobilici lađe…svi znate što se događa.
OdgovoriIzbrišiNepotrebno je govoriti da je rupa napravljena poduzevši sve potrebne mjere zaštite, da je rupa malena: lađa tone!“
Kikii
Ozbiljno tone. Opet intervju, opet u zrakoplovu:
IzbrišiPitanje: „…postoje li nove konkretne mogućnosti, koje nisu postojale prije objave apostolske pobudnice ili ne.“
Papin odgovor:
„Mogu reći da. Točka. (“Io posso dire sì. Punto.”)“
RR
Istinski Kristovi vjernici su odavno u katakombama na čistom zraku. Ne zanima ih šta se dešava vani , u svijetu, gdje se jedno govori , drugo misli a treće radi. Ti vjernici jako dobro znaju da je sam Gospodin sa njima i da im je On jedina svjetiljka u koju trebaju gledati. Svaka druga lažna svjetlost vodi ih kao ribolov na sviću u mrežu iz koje nema izlaza. A naivne ribe misle da vide sunce i njemu se klanjaju. Tko nije napunio svoju svjetiljku uljem ljubavi , vjere i ufanja tom se ona gasi i mora iz katakombi na danje svjetlo, kuda nego u svijet. Vrijeme pripreme, kompromisa i čuđenja je odavno prošlo . A proći će i lažni sjaj ovoga svijeta i to pojavkom Onoga kog očekujemo. Baš kao što i ribareva svića više ne svijetli dolaskom jutra. Robelar
OdgovoriIzbrišiMudrost istinska samo je jedna , tko je ne prihvaća zna se gdje mu je kuća . Istina ulazi u čista srca ! Laž zavodi i lude uvodi u tamnice mrkle .
OdgovoriIzbrišiNa koncu se obični vjernik laik pita što o svemu treba misliti ako se zbilja želi pridržavati tradicionalnog nauka po kojemu je primanje Pričesti nemoguća za rastavljene koji su ponovno stupili u civilni brak?
OdgovoriIzbrišiObični vjernik ostaje zbunjen i preneražen s obzirom na kakofoniju proturječnih stavova i izjava kojima ga bombardiraju svjetovni i crkveni mediji. Od njega se ne može očekivati da sam izgradi svoje mišljenje jer je dužnost Crkve koja ima vlast i obvezu poučavanja da mu da jasnu orijentaciju u ovoj relativističkoj magluštini koja se proširila. Zadaća kardinala i biskupa je da sada protumače koje posljedice – ujedno i ekleziološke – „Amoris Laetitia“ za sobom povlači.
Josephus
Što treba misliti? Čega se treba pridržavati?
IzbrišiJednostavno: treba ostati vjeran naukama Katoličke Crkve, svemu što je Učiteljstvo naučavalo do modernističke revolucije.
Ovaj Franciscov dokument nema nikakve posljedice za katoličkog vjernika koji poznaje svoju vjeru, osim da ga još više učvrsti u otporu protiv modernističke hereze i u odbacivanju lažnog evanđelja, lažne religije koju Francisco i dr. njemu nalik ispovijedaju i navještaju. Što oni jasnije proturječe božanskoj nauci, to jasniji postaje njihov otpad od Vjere, a time i njihova osuda.
Nijedan dokument, nijedna izjava modernista ne dolazi od katoličkog Učiteljstva, jer Katolička Crkva ne može proturječiti sama sebi.