 |
| Novus ordo Misa (protestantizirani obred) |
 |
| Tradicionalna latinska Misa |
A. Prethodne napomene
Kritika novog obreda ne može biti kritika Mise u sebi, jer to je sama žrtva našega Gospodina koju je on ostavio svojoj Crkvi, nego se radi o ispitivanju, je li to prikladan obred za utjelovljenje i izvršenje ove uzvišene žrtve.
Onima koji ne poznaju ništa drugo osim Novus ordo Missae, teško je razumijeti što im je sve oduzeto, i pohađanje "latinske Mise" često izgleda kao nešto strano. Da bismo vidjeli jasno o čemu se radi, potrebno je imati jasno razumijevanje definiranih istina naše vjere o Misi. Samo u svjetlu toga može se "novi obred" Mise prosuditi.
B. Što je Novus Ordo Missae?
Razmotrimo najprije elemente Novus Ordo Missae. Neki su katolički:
a) svećenik
b) kruh i vino
c) poklecanja
d) znakovi križa, itd.
ali neki su protestantski:
a) stol,
b) posuđe iz svakidašnje uporabe,
c) pričest pod obje prilike i na ruku, itd.
Novus Ordo Missae preuzima ove heterodoksne elemente usporedno s katoličkima kako bi oblikovalo liturgiju za modernističku religiju koja će sklopiti ženidbu između Crkve i svijeta, katoličanstva i protestantizma, svjetla i tame. Doista, Novus Ordo Missae prezentira se kao:
- gozba. To se očituje u uporabi stola oko kojeg se okuplja Božji narod kako bi prinio kruh i vino, a pričest se dijeli iz prilično svakidašnje oblikovanih posuda, često pod obje prilike, i obično na ruku. (Valja također primijetiti gotovo potpuno brisanje referenci o misi kao žrtvi).
- naracija prošlih događaja. To je vidljivo u glasnom izgovaranju riječi od strane predsjedatelja, koji izgovara Gospodinove riječi kako ih čitamo u sv. Pismu (umjesto izgovaranja sakramentalne formule) te pritom ne čini pauzu dok ne pokaže Hostiju narodu.
- zajedničko okupljanje. Krist se smatra moralno prisutnim, ali ignorira u svojoj sakramentalnoj prisutnosti.
Valja primijetiti također brojne promjene u rubrikama:
- celebrant je okrenut narodu iz pozicije gdje je prije stajalo svetohranište.
- odmah nakon posvete, slijedi poklik naroda: “tvoj slavni dolazak iščekujemo”.
- sveto posuđe više nije pozlaćeno.
- zanemaruju se posvećene čestice.
- svećenik više ne drži spojenima palac i kažiprst nakon posvete.
- posuđe se ne purificira na način kao prije.
- pričest se najčešće podjeljuje na ruku.
- poklecanja sa strane svećenika i klečanje sa strane vjernika veoma su reducirani.
Nadalje, Novus Ordo Missae definirao je sebe na sljedeći način:
,,Večera Gospodnja ili misa, je sveti zbor, ili skup Božjega naroda okupljenog zajedno pod predsjedanjem svećenika da bi slavio spomen Gospodnji.’’ (Papa Pavao VI, Opća uredba Rimskog misala, § 7, verzija 1969.)
Što je cilj Novus Ordo Missae kao obreda?
... Namjera pape Pavla VI. s obzirom na ono što se obično naziva Misa, bila je reformirati katoličku liturgiju na takav način da bude gotovo posve podudarna s protestantskom liturgijom ... Bila je to kod pape Pavla VI. ekumenska nakana da se ukloni, ili barem ispravi, ili barem relaksira, ono što je previše katoličko, u tradicionalnom smislu, u Misi, i ponavljam, da se katolička Misa približi kalvinskoj misi ... *
* Jean Guitton, 19. prosinca 1993. u: Apropos (17), str. 8. [također u: Christian Order, listopad 1994.]. Jean Guitton bio je intimni prijatelj pape Pavla VI. Pavao VI imao je 116 njegovih knjiga te je načinio marginalne studijske bilješke u 17 od njih.
,,Kada sam počeo raditi na toj trilogiji bio sam zabrinut mjerom u kojoj je katolička liturgija bila protestantizirana. Što je detaljniji bivao moj studij revolucije, to je očitije postajalo da je nadmašio protestantizam i da je njegov konačni cilj humanizam.’’ (M. Davies, Pope Paul's New Mass, str. 137 i 149). Ovo potonje je poštena ocjena kada se uzmu u obzir provedene promjene, postignuti rezultati i tendencije moderne teologije, čak i papinske teologije.
Tko je načinio Novus Ordo Missae?
To je izum liturgijske komisije, Consiliuma, čija je vodeća ličnost bio o. Annibale Bugnini (postao nadbiskupom 1972. zbog svojih zasluga), a koji je također uključivao šest protestantskih stručnjaka. O. Bugnini (glavni autor Sacrosanctum Conciliuma II. vatikanskog sabora) imao je vlastite ideje o popularnom sudjelovanju u liturgiji (La Riforma Liturgia, A. Bugnini, Centro Liturgico Vincenziano, 1983), dok su protestantski savjetnici imali vlastite heretične ideje o biti svete Mise.
Ipak, onaj po čijem autoritetu je Novus Ordo Missae bio proveden u stvarnost jest papa Pavao VI., koji ga je "proglasio" svojom apostolskom konstitucijom, Missale Romanum (3. travnja, 1969). Međutim, taj propis je vrlo nejasan.
- U izvornoj verziji Missale romanuma, koju je potpisao papa Pavao VI., nema spomena da je bilo tko dužan koristiti Novus Ordo Missae niti kada bi takva obveza stupila na snagu.
- Prevoditelji konstitucije pogrešno su preveli riječi cogere et efficere (tj., obvezati i izvesti) kao da nose snagu zakona.
- Verzija u Acta Apostolicae Sedis (koji sadrži sve službene papinske tekstove) sadrži stavak "propisati" novi misal, ali u pogrešnom vremenu, prošlom, jer glasi ‘praescripsimus’ (tj. što smo propisali) čime se odnosi na protekle obveze, i ništa, nadalje, u Missale Romanum ne propisuje, već u najboljem slučaju dozvoljava uporabu "novog obreda" (The Angelus, ožujak 1997., str. 35).
- Može biti istina da je Papa Pavao VI. želio ovaj Misala, ali on nije propisno proglašen (poznato je, štoviše, da je papa Pavao VI. potpisao Opću uredbu bez čitanja i bez da je osigurao da je ranije potvrđena od strane Svetog Oficija).
Prosudba o Novus Ordo Missae
Praveći prosudbu o Novus Ordo Missae u sebi i u svom službenom latinskom obliku (tiskanom 1969.), kardinali Ottaviani i Bacci pisali su papi Pavlu VI.:
,,Novus Ordo Missae, predstavlja kako u cjelini, tako i u pojedinostima, zapanjujuće udaljavanje od katoličke teologije o svetoj Misi, kako je formulirana na XXII. zasjedanju Tridentskoga sabora.’’ (Kratka kritička studiji o Novus Ordo Missae, 25. rujan 1969.)
* Novus Ordo Missae slavljen prema tipskom izdanju iz 1969. izgledat će vrlo slično tradicionalnom rimskom obredu, sa celebrantom koji govori većinu (ako ne i sve) molitava na latinskom jeziku, okrenut prema Svetohraništu i s tradicionalnim misnim ruhom, uz muške ministrante, gregorijanski koral, itd. Nijedna od trenutnih zloporaba, kao pričest na ruku, laici djelitelji pričesti, liturgijski ples, mise s gitarama., itd., ne nalaze se u tom službenom obliku. Dakle, kritika prethodno spomenutih kardinala (kao i FSSPX-a) o Novus Ordo Missae ne temelji se na njegovim zloporabama ili pogrešnoj primjeni, nego na bitnom i službenom obliku.
Nadbiskup Lefebvre definitivno se složio s time kada piše:
,,Novus Ordo Missae, čak i kada se služi s pobožnošću i poštivanjem liturgijskih propisa, ... prožet je duhom protestantizma. On nosi u sebi otrov štetan za vjeru.’’ (Otvoreno pismo zbunjenim katolicima, str. 29)
Prikrivanje katoličkih elemenata i podilaženja protestantima koja su očita u Novus Ordo Missae čine ga opasnim za našu vjeru, i kao takva, zlim, s obzirom da mu nedostaje dobro koje sveti obred Mise treba imati. Crkvi je obećano da će Novus Ordo Missae obnoviti katolički žar, nadahnuti mlade, dovesti natrag otpale i privući nekatolike. Tko se danas može pretvarati da su te stvari njegovi plodovi? Zajedno s Novus Ordo Missae, nije li umjesto toga došlo do dramatičnog pada u pohađanju Mise i zvanjima, "krizi identiteta" među svećenicima, padu stope obraćenika, i ubrzanju otpadništva? Stoga, s gledišta njezinih plodova, Novus Ordo Missae ne čini se kao obred koji vodi do procvata poslanja Crkve.
Slijedi li iz očitog proglašenja od strane papa da je Novus Ordo Missae uistinu katolički?
Ne, jer neuništivost Crkve ne priječi papu osobno da promiče defektne i modernističke obrede u latinskom obredu Crkve. Štoviše, Novus Ordo Missae:
- nije propisno proglašen (i stoga nema snagu zakona),
- stara rimski misa (tj., tridentska ili tradicionalna latinska misa) nije ukinuta ili zamijenjena konstitucijom Missale Romanum, stoga po snazi konstitucije Quo primum (koja je de jure [zakonski] još uvijek liturgijski zakon i zato službena Misa rimskog obreda), može se uvijek slaviti,
- i konačno, u konstituciji Missale Romanum ne primjenjuje se karizma nepogrešivosti Crkve*.
* Upamtimo da papa koristi svoju nepogrešivost ne samo kada naučava o stvarima vjere ili morala (ili donoseći zakone o onome što je nužno povezano s njima), već kada to čini s punom papinskom vlašću i definitivno (usp. I. vatikanski sabor [Dz 1839]). No što se tiče Novus Ordo Missae, papa Pavao VI izjavio je (19. studenoga 1969) da: ,,Taj obred ... i s njime povezane rubrike same po sebi nisu dogmatska definicija. Oni su otvoreni različitim teološkim kvalifikacijama, ovisno o liturgijskom kontekstu na koji se odnose. To su geste i pojmovi koji se odnose na živu i živuću vjersku akciju koja uključuje neizrecivo otajstvo Božje prisutnosti; to je akcija koja se ne provodi uvijek u točno istom obliku, akcija koju samo teološka analiza može ispitati i izraziti u doktrinarnim formulama koje su logički zadovoljavajuće.’’
Napomena: Također treba razumjeti da papinska bula, Quo Primum, također nije nepogrešivi dokument, već samo disciplinske dokument o liturgijskoj zakon koji uređuje tridentski obred.
Je li Novus Ordo Missae nevaljan?
To ne mora nužno slijediti iz gore navedenih nedostataka, koliko god ozbiljni oni mogli biti, jer samo tri stvari su nužne za valjanost (pretpostavljajući valjano zaređenog svećenika), ispravna:
- materija
- forma
- i nakana.
Međutim, svećenik mora imati nakani činiti ono što čini Crkva. Novus Ordo Missae više neće sam u sebi i po sebi jamčiti da svećenik ima tu nakanu. To će ovisiti o njegovoj osobnoj vjeri (uglavnom nepoznatoj pristunima).
Dakle, te mise mogu biti upitne valjanosti.
Riječi posvete, osobito vina, su mijenjane. Je li "bit sakramenta" (usp. papa Pio XII., Sacramentum Ordinis, Dz 2301) ovdje očuvana? Dok bi trebali pretpostaviti da, unatoč toj promjeni, posveta još uvijek valjana, ipak nešto sumnje u svemu još uvijek ostaje
Jesmo li dužni u savjesti prisustvovati Novus Ordo Missae?
Ako Novus Ordo Missae nije istinski katolička, onda ne može zadovoljiti zanedjeljnu obavezu. Mnogi katolici koji je pohađaju nesvjesni su njezinog sveprožimajućeg razmjera ozbiljne inovacije, te su oslobođeni krivnje. Međutim, svaki katolik koji je svjestan te štete, nema pravo sudjelovati na novoj misi. Može sudjelovati na njoj tek onda ako bi to bilo samo fizičkom prisutnošću bezpozitivnog sudjelovanja, i to samo zbog velikih obiteljskih razloga (vjenčanja,pogrebi, itd).
Kako zivjeti u nemogucnosti odlaska na TLM ? Kako ?
OdgovoriIzbrišiMozda nas moze pouciti Katarina Sienska ?
Mislim da većina ljudi u Hrvatskoj može barem nekoliko puta godišnje sudjelovati na nekom katoličkom obredu, tj. na TLM ili na grkokatoličkoj liturgiji.
IzbrišiHvaljen Isus i Marija!
OdgovoriIzbrišiŠtovani, molim Vaš odgovor na sledeće važno pitanje:
Da li se Sakrament svećeničkog ređenja sastoji od tri nužna dijela, odnosno da li su izbačeni iz novorednog sakramenta svećeničkog ređenja:
1. Prvi obred - posvećivanje ruku svećenika (koje znači kako se sada svećenik razlikuje od drugih ljudi, kako su njegove ruke posvećene tako da mogu primati Tijelo Kristovo u obliku kruha, i držati kalež s Krvlju Kristovom, odnosno kako te ruke mogu pričešćivati kršćane).
2. Drugi obred - posvećenje svećenika da prikazuje Misu, odnosno kalvarijsku Žrtvu koja se mistično događa na Misi, Bogu Ocu.
3. Treći obred - posvećenje svećenika kako bi dobio moć otpuštanja grijeha u sakramentu svete ispovijedi.
Siguran sam da uvidjate koliko je značajan odgovor na ovo pitanje (osobito u kontekstu ovog napisa o Novus Ordo Missae.
Zahvaljujem na odgovoru.
Z.K.
Uvijeke!
IzbrišiKao što kaže autor bloga dolje, za valjanost je potrebno zadovoljiti tri uvjeta: materiju, formu i nakanu.
Materija nije sporna, nakana, kao što piše u članku, više nije prisutna u samom obredu već ovisi o pojedinačnom čovjeku (što stvara sumnju), a što se tiče forme (tj. riječi), promijenjena je samo jedna riječ ("ut", što znači "da").
Međutim, iz obreda svećeničkog ređenja su uklonjene sve ili gotovo sve stvari koje izražavaju bitnu narav svećenstva. Isto su učinili anglikanci prije 4-5 stoljeća, i to je jedan od razloga koje papa Leo XIII. daje za zaključak da su anglikanska ređenja nevaljana:
"Being fully cognizant of the necessary connection between faith and worship, between 'the law of believing and the law of praying', under a pretext of returning to the primitive form, they corrupted the Liturgical Order in many ways to suit the errors of the reformers. For this reason, in the whole Ordinal not only is there no clear mention of the sacrifice, of consecration, of the priesthood (sacerdotium), and of the power of consecrating and offering sacrifice but, as we have just stated, every trace of these things which had been in such prayers of the Catholic rite as they had not entirely rejected, was deliberately removed and struck out.
In this way, the native character or spirit as it is called of the Ordinal clearly manifests itself.
(...) if the rite be changed, with the manifest intention of introducing another rite not approved by the Church and of rejecting what the Church does, and what, by the institution of Christ, belongs to the nature of the Sacrament, then it is clear that not only is the necessary intention wanting to the Sacrament, but that the intention is adverse to and destructive of the Sacrament."
(papa Leo XIII., Apostolicae curae)
Prijevod: Budući da su bili potpuno svjesni nužne veze između vjere i bogoštovlja, između 'zakona vjerovanja i zakona molitve', pod opravdanjem da se vraćaju drevnom obliku iskvarili su liturgijski red u mnogim stvarima, kako bi odgovarao zabludama reformatorâ. Iz tog razloga, u cijelom tekstu obreda ne samo da nema jasnog spomena žrtve, posvećenja, svećeništva i vlasti posvećenja i prinošenja žrtve, nego, kao što smo upravo kazali, svaki trag tih stvari koji je postojao u onim molitvama iz katoličkog obreda koje nisu potpuno odbacili, bio je namjerno uklonjen i izbrisan.
Na taj način se očituje unutarnji karakter ili duh, kao što se kaže, teksta obreda.
(...) ako se obred promijeni, s očitovanom namjerom uvođenja novog obreda koji nije odobren od Crkve i odbacivanja onog što Crkva čini, te što po Kristovom ustanovljenju pripada naravi sakramenta, onda je jasno da ne samo da sakramentu nedostaje potrebna namjera, nego da je (očitovana) namjera protivna i destruktivna prema sakramentu."
Iako situacija nije toliko jasna kao s protestantima, jer Koncilijarna crkva ne niječe javno sakramentalnost svećeništva, je li dovoljna da stvori opravdanu sumnju? Slična, ali još i nejasnija situacija je s koncilijarnim obredom posvećenja biskupa.
Profesor teologije u sjemeništu FSSPX-a u Argentini, o. Alvaro Calderon, je prije par godina napravio i izdao detaljnu studiju tog obreda i njegov je zaključak da je vjerojatno valjan, ali da nema sigurnosti, te budući da nema sigurnosti treba pristupiti kondicionalnim ređenjima, zato što je Crkva osudila izjavu da se u pitanjima sakramenata možemo voditi onim što je vjerojatno (Denzinger 2101) - mora biti sigurnost u valjanost.
Također, vezano za novi obred mise, u "Katekizmu krize u Katoličkoj Crkvi", koji izdaje FSSPX, u dijelu koji govori o tom obredu piše da ako se koristi krivi prijevod riječi posvećenja ("za sve" umjesto "za mnoge"), onda su takve mise sumnjive valjanosti. To je još jedan razlog zašto je katolicima zabranjeno sudjelovati u njima.
Uvijeke hvaljen!
OdgovoriIzbrišiZa valjano zaređenje svećenika potrebno je zadovoljiti 3 uvjeta: materiju, formu i nakanu.
Vjerujem da je većina novus ordo svećenika valjano zaređena i da mogu prinositi prave Žrtve dragome Bogu i da imaju vlast otpuštati grijehe.
Molim Vas da ovo pojasnite:
Izbriši“Vjerujem da je većina novus ordo svećenika valjano zaređena i da mogu prinositi prave Žrtve dragome Bogu i da imaju vlast otpuštati grijehe.”
Zasto (na osnovu cega) mislite da je vecina novus ordo svecenika valjano zaredjena, a preostala manjina nije valjano zaredjena, ako je isti obred?
Zahvaljujem na pojasnjenju.
M.S.
Za valjano svećeničko ređenje potrebne su 3 stvari: materija, forma i nakana.
IzbrišiS obzirom da neki biskupi pričaju i zastupaju hereze, njihova je nakana upitna, te samim time ređenja mogu biti sumnjiva.
Zato se uvijek bolje držati sigurnog puta.
Ova rečenica iz članka sadrži tešku zabludu: "neuništivost Crkve ne priječi papu osobno da promiče defektne i modernističke obrede u latinskom obredu Crkve."
OdgovoriIzbrišiU buli "Auctorem Fidei", kojom je osudio Sinodu u Pistoji, papa Pio VI. je osudio i propoziciju da Crkva može dati štetnu (univerzalnu) disciplinu, u što spadaju i obredi. To bi bilo protiv nepogrješivosti Crkve, jer propisivanjem univerzalne discipline Crkva svjedoči da je ta disciplina sukladna Katoličkoj Vjeri i moralu.
Propisivanje novog rimskog obreda spada u univerzalne zakone, jer takav zakon nije ograničen na određeni teritorij (npr. biskupiju ili državu), nego je namijenjen za univerzalnu crkvu.
Ili novi obred nije propisno proglašen, ili Pavao VI. nije bio papa kad ga je proglasio. Ništa drugo nije sukladno s katoličkom naukom.
Biskup SSPX Bernard Tissier de Mallerais je za blagdan sv.Petra i Pavla ove godine zaredio po “starom” obredu 10 novih svecenika i 12 djakona bratstva (uz asistenciju glavnog biskupa SSPX Bernarda Fellay i biskupa Alfonsa de Galarreta) te je rekao i obrazlozio na pridici kako novoredni sakrament svecenickog redjenja nije valjan.
OdgovoriIzbrišiZnamo da su biskupi i svecenici koji su ostali vjerni tradiciji Crkve, pisali i govorili jos 70-tih godina proslog stoljeca kako je upitan ili nevaljao novoredni sakrament svecenickog redjenja (ali i biskupskog posvecenja, samim time takvi 'biskupi' ne mogu zarediti svecenike).
Pokojni nadbiskup Lefebvre, koji je osnovao svecenicko bratstvo SSPX to je javno tvrdio. Napisani su i razlozi zasto je to tako, a SSPX, kad je u svoje redove primao novoredne svecenike, onda ih je uvjetno ponovno zaredio.
I zbog ovoga (pored svetosti same "nove" mise) je razumljivo, citiram:
“Jesmo li dužni u savjesti prisustvovati Novus Ordo Missae?
Ako Novus Ordo Missae nije istinski katolička, onda ne može zadovoljiti zanedjeljnu obavezu. Mnogi katolici koji je pohađaju nesvjesni su njezinog sveprožimajućeg razmjera ozbiljne inovacije, te su oslobođeni krivnje. Međutim, svaki katolik koji je svjestan te štete, nema pravo sudjelovati na novoj misi. Može sudjelovati na njoj tek onda ako bi to bilo samo fizičkom prisutnošću bezpozitivnog sudjelovanja, i to samo zbog velikih obiteljskih razloga (vjenčanja,pogrebi, itd).”
Medjutim, ostaje dramaticno i traumaticno pitanje: sto da radi vjernik koji nema srece da prisustvuje sv.TLM ili kako je to pitala gospodja Andelka Plazonic: “Kako zivjeti u nemogucnosti odlaska na TLM ?”
P.K.
Mons. Tissier nije rekao da novi obred ređenja nije valjan, nego da je sumnjive valjanosti.
IzbrišiAko nemamo mogućnosti ići na tradicionalnu Svetu Misu a ne idem na Novus Ordo Misu, ne ispunjavam 3. Božju zapovijed. Ako ne ispunjavam Božju zapovijed, kako ću na Svetu ispovijed i kako ću primati sakramente? Na taj način ću se udaljiti od Boga i od Crkve i postajat ću sve gora osoba.
OdgovoriIzbrišiDakle, gornji tekst ima smisla samo ako postoji mogućnost prisustvovanja tradicionalnoj latinskoj Svetoj Misi a ona je u Hrvatskoj vrlo rijetka. Dok se to ne promijeni, ne vidim drugog načina nego sudjelovati na Novus Ordo Misi.
Laudetur Iesus Christus!
IzbrišiMoram Vam reći da u jednu ruku ima smisla što kažete, ali u drugu nema. Naime, svećenik FSSPX-a (SSPX je inače engleska inačica dok je original latinski FSSPX) služi sv. Misne žrtve na 3 lokacije u Hrvatskoj (Zg, St i Ri; i Dugo Selo ako ćemo baš detaljno); grkokatoličkih liturgija ima svugdje gdje je biskupija dozvolila; u Dubrovniku ponekad zna biti dominikanski obred, a tko se malo detaljnije raspita može naići i na dijecezanske svećenike koji služe sv. TLM (doduše, kod njih je bitna diskretnost jer je kod nas strašan progon tradicionalista; konkretno mislim na to da trady bogoslove izbacuju sa bogoslovija, svećenicima oduzimaju juristikciju, zabranjuju djelovanje, itd.). Nadam se da će Vam sad biti malo lakše, a u najgorem slućaju, živimo u 21. st. pa vjerujem da nije teško pohoditi barem jednu od spomenutih.
Bb
Asterix
Kao što je P.K. gore citirao, misa koja nije katolička ne može ispuniti nedjeljnu obvezu. Ako nam katolički obred nije dostupan (dakle, ni TLM ni istočni katolički obred), u tom slučaju smo oslobođeni obveze sudjelovanja na Misi, ali smo i dalje dužni svetkovati Dan Gospodnji, po 3. Božjoj zapovijedi.
IzbrišiOno što se obično preporučuje kao zamjena je molitva krunice (po mogućnosti ili sve tri trećine, ili barem više nego obični dan), ili gledanje TLM preko interneta, bilo uživo ili snimke, ili čitanje Mise iz Misala.
Onaj tko zna za sve zloupotrebe koje su dio novog obreda, te da je sumnjive valjanosti (poradi krivog prijevoda riječi Posvećenja), ima obvezu ne sudjelovati na njemu, jer bi inače svjesno sudjelovao u vrijeđanju Boga. Ne možemo štovati Boga vrijeđajući Ga.
Izidite , da nebiste postali sudionici u njihovom grijehu .
OdgovoriIzbrišiNakon iskustva uvidanja gresnih inovativnih radnji i izmjena u sljedu odobrenom od modernih , oholih i neposlusnih , odlucih dusom i srcem ne sudjelovati takvim prilikama . Podoh nadalje u crkve gdje predanost s ljubavlju i vjerom prozeta poniznoscu i dobrom savjescu koju duh i dusa , srce osjeca , slaviti Gospodina , moliti i zahvaliti za sva dobra primljena . Pokoji put na godinu odem u Split na TLM ,. Ali nemogu zivjet cijelu godinu s dvatri puta slusajuci TLM . Pogotovu sto znam i to su mi potvrdili mnogi svecenici koji takoder ceznu za TLM i koji potpuno i predano koliko im prilike dopustaju predano vrse svoja posvecenja .
Ovo je strasno teska i traumaticna tema, pogotovo danas kada smo svjedoci sto se desava u Crkvi, kada se iz temelja mijenjaju biblijske istine objavljene po Duhu Svetomu, kada se “beatificira” Juda Iskariotski od strane “svetog oca pape” i najnovije novo-evandjeoske “biblijske” pouke u prisustvu “svetog oca pape” od Mons. Galantina, Svjetski dan mladih 2016.: „Sodoma. Grad je spašen“
OdgovoriIzbrišihttp://tomablizanac.blogspot.com/2016/07/prvo-juda-sad-i-sodoma.hectml
U sjeni ove drame koja se desava u Crkvi ovo sto je anonimni napisao: “Dok se to ne promijeni, ne vidim drugog načina nego sudjelovati na Novus Ordo Misi.” ima smisla ako su: “katolici koji je pohađaju nesvjesni njezinog sveprožimajućeg razmjera ozbiljne inovacije, te su oslobođeni krivnje”!!
“Međutim, svaki katolik koji je svjestan te štete, nema pravo sudjelovati na novoj misi.”
,,Novus Ordo Missae, čak i kada se služi s pobožnošću i poštivanjem liturgijskih propisa, ... prožet je duhom protestantizma. On nosi u sebi otrov štetan za vjeru.’’ (Otvoreno pismo zbunjenim katolicima, str. 29)
Dovedeni smo u opasnost da sumnjamo (kako je napisao Z.K.): “Da li se Sakrament svećeničkog ređenja sastoji od tri nužna dijela …”, jer ako se ne sastoji onda mora da je nevaljano svećeničko ređenje zbog toga sto:
1.Posvecivanje ruku (prvi obred) znaci kako se nakon ovog obreda svecenik razlikuje od drugih ljudi, kako su njegove ruke posvecene tako da mogu primati Tijelo Kristovo u obliku kruha, i drzati kalez s Krvlju Kristovom, odnosno kako te ruke mogu pricescivati krscane.
2. Posvecenje svecenika (drugi obred) omogucuje mu (posvecuje ga) da prikazuje sv. Misu, odnosno kalvarijsku Zrtvu koja se misticno dogadja na sv. Misi, Bogu Ocu.
3. Posvecenje svecenika (treci obred) posvecuje svecenika kako bi dobio moc otpustanja grijeha u sakramentu svete ispovijedi.
Ovo je sve prevazno da bi smjelo biti izmijenjeno, a da ne govorimo da je izbaceno.
Ako je po Novus Ordo posvecenje svecenika validno kako biskup SSPX Tissier de Mallerais (u prisustvu glavnog biskupa SSPX Fellay i biskupa de Galarreta) prilikom zaredjenja novih svecenika i djakona bratstva SSPX moze da izjavi (uz obrazlozenje) kako novoredni sakrament svecenickog redjenja nije valjan.
Slijedeci citat je zaista alarmantan:
“Je li Novus Ordo Missae nevaljan?
To ne mora nužno slijediti iz gore navedenih nedostataka, koliko god ozbiljni oni mogli biti, jer samo tri stvari su nužne za valjanost (pretpostavljajući valjano zaređenog svećenika), ispravna:
- materija
- forma
- i nakana.
Međutim, svećenik mora imati nakanu činiti ono što čini Crkva. Novus Ordo Missae više neće sam u sebi i po sebi jamčiti da svećenik ima tu nakanu. To će ovisiti o njegovoj osobnoj vjeri (uglavnom nepoznatoj prisutnima).”
Ovaj posljednji stavak je vise nego uznemirujuci: “Međutim, svećenik mora imati nakanu činiti ono što čini Crkva. Novus Ordo Missae više neće sam u sebi i po sebi jamčiti da svećenik ima tu nakanu. To će ovisiti o njegovoj osobnoj vjeri (uglavnom nepoznatoj prisutnima).”
Proizilazi da ako zaredjeni svecenik po Novus Ordo nema tu nakanu misa nije valjana, a ako svecenik nije valjano zaredjen onda on i ne moze da sluzi sv. Misu, sto mora biti istina jer samo valjano zaređeni svecenik moze biti Isusov apostol.
Pitanje je koliko mi imamo valjano zaredjenih svecenika, osobito kada se postavi pitanje valjanosti zaredjenih biskupa (po Novus Ordo), koji su zaredjivali svecenike?
Neka nam je Bog u pomoc i neka sto prije oslobodi Crkvu od ovih sablazni i tjeskoba, jer katolik koji je svjestan te stete, nema pravo sudjelovati na novoj misi, a mnogi nemaju tu srecu da sudjeluju na TLM.
Ako netko moze bolje ovu dramu rasvijetliti bilo bi potrebno da to i uradi radi tjeskobe brace i sestara u Kristu koji ovo tesko prozivljavaju.
Dodji Gospodine Isuse Kriste, Maranatha!
P.P.
Ova rečenica iz članka sadrži zabludu: "neuništivost Crkve ne priječi papu osobno da promiče defektne i modernističke obrede u latinskom obredu Crkve."
OdgovoriIzbrišiU buli "Auctorem Fidei", kojom je osudio Sinodu u Pistoji, papa Pio VI. je osudio i propoziciju da Crkva može dati štetnu (univerzalnu) disciplinu, u što spadaju i obredi. To bi bilo protiv nepogrješivosti Crkve, jer propisivanjem univerzalne discipline Crkva svjedoči da je ta disciplina sukladna Katoličkoj Vjeri i moralu (već sam citirao iz predkoncilskog teološkog priručnika o nepogrješivosti Crkve u univerzalnoj disciplini - za naći citat u Google upišite s navodnicima "Van Noort, Dogmatska teologija").
Propisivanje novog rimskog obreda spada u univerzalne zakone, jer takav zakon nije ograničen na određeni teritorij (npr. biskupiju ili državu), nego je namijenjen za univerzalnu crkvu.
Ili novi obred nije propisno proglašen, ili Pavao VI. nije bio papa kad ga je proglasio. Ništa drugo nije sukladno s katoličkom naukom.
Isprika za dupli komentar, mislio sam da prvi nije objavljen.
IzbrišiPONEDJELJAK, 28. LISTOPADA 2013.
OdgovoriIzbrišiMons. Fellay o papi Franji
„ ... Budući da su Božji službenici pogođeni ovom pomutnjom i ovim neredom, vjernici su prepušteni sami sebi za vlastito spasenje. Pomoć koju bi trebali normalno jamčiti ljudi Crkve ne postoji. To je „najgora tragedija koja se može zamisliti za Crkvu.“
Vremena su vrlo teška. Moramo se zbilja zabrinuti za naše spasenje, a to trebamo činiti bez jednog vrlo važnog elementa: potpore (crkvenih) vlasti. Koje li tragedije!
Ponovio je pak utješne riječi sestre Lucije koja je rekla da nam je Bog dao dva posljednja lijeka: svetu Krunicu i pobožnost Bezgrješnom Srcu ...“
http://christusrexhrvatska.blogspot.com/2013/10/mons-fellay-o-papi-franji.html
Ovo je receno pred skoro 3 godine! Danas je stanje mnogo gore, zar ne?!
I ja molim: dodji Gospodine Isuse Kriste, Maranatha!
M.
Te riječi sestre Lucije su iz njezinog zadnjeg intervjua, koji je dala 1957. godine. Zanimljivo da u njemu opominje vjernike da od sada ne mogu čekati na Rim i na biskupe, nego da moraju sami djelovati za svoje spasenje i spasenje drugih u svojoj okolini.
Izbrišihttp://www.traditioninaction.org/HotTopics/g23ht_Interview.html
https://m.youtube.com/watch?v=0J4W1VgTMtE
OdgovoriIzbrišiEvo link papine mise na Svjetskom danu mladih. Ovo je jedna od pristojnijih papinih misa ali ipak izgleda kao da je snimka nekog od koncerata simfoniskog orkestra a ne misa.. Imate zgodan detalj na 2:08:15 kada snimaju pričest na jezik klečeći iako bodu oči crvene glinene posude iz kojih se dijeli pričest.
Bb
Asterix
Iz molitvenika Božanstvena liturgija str.151 Pohađanje Mise je crkvena zapovijed koja se temelji na Božjoj zapovijedi... Od obveze odlaska na nedjeljnu Misu ispričavaju je samo teški i ozbiljni razlozi...
OdgovoriIzbrišiOsobno mi se čini da je vrlo težak i ozbiljan razlog nemogućnost pohađanja katoličke Mise jer Nova Misa u pojedinim svojim dijelovima nanosi uvredu Gospodinu i stoga mi se čini da je bolje ostati bez nje, kako nam govori i citat iz molitvenika već sudjelovati u njoj - nažalost naše crkvene hijerarhije koja nam ne omogućuje pohađanje Mise
JM