utorak, 28. lipnja 2016.

GOSPINA UPOZORENJA U FATIMI Tajne zapečaćene ćelije sestre Lucije


Sestra Lucia dos Santos preminula je 13. veljače 2005.godine. U grob je ponijela mnoge tajne i jedno od najvećih proročanstava u crkvenoj povijesti: Treću fatimsku tajnu, i to onaj neobjavljeni dio. Njezina je monaška ćelija odmah zapečaćena. U nju imaju pristup samo malobrojni izaslanici s posebnim vatikanskim dopuštenjem. Odmah po njezinu preminuću počele su rasprave o objavljenoj Trećoj tajni, njezinu sadržaju, interpretaciji, cjelovitosti, o neizvršenoj posveti Rusije. Ove rasprave, kako godine prolaze, samo su se intenzivirale.

Jedan od prvih koji je postavljao nezgodna pitanja bio je poznati katolički publicist Vittorio Messori koji je desetljećima bio tako blizu Vatikanskim odajama i usko je surađivao s kardinalima i papama. Je li možda i on kao i Dollinger nešto znao što mi ostali još ne znamo?

Njegovo je svjedočanstvo tim zanimljivije jer ga se nipošto ne može proglasiti „fatimistom“. 

Već je 2005. godine objavio tekst u kojemu iznosi neke svoje sumnje i postavlja neugodna pitanja. Taj je tekst ponovno objavljen 2014. godine u talijanskom dnevniku Corriere della Sera i na privatnim internetskim stranicama Vittorija Messorija. Mi ga prvi put donosimo u hrvatskom prijevodu.

Fatimska tajna, zapečaćena ćelija sestre Lucije

Tekst ponovno objavljen 21.travnja 2014. – prvi put objavljen 15. veljače 2005. u talijanskom dnevniku Corriere della Sera

Ako je Lourdes sunčana svjetlost, jednostavnost smješka malene Bernardice Soubirou, poziv na vječne vrijednosti vjere (molitva, pokora, opraštanje), Fatima je uznemirujuća gruda tajni. Nije nam slučajno poznati otac René Laurentin mogao dati, sa znanstvenom metodom, poznatu povijest, gotovo konačnu, ukazanjā u špilji u Massabielleu na Pirinejima. Za Fatimu bibliografija je uništena, ali nedostaje – i možda će uvijek nedostajati – potpuna i kritična rekonstrukcija činjenica, također i stoga što se protežu na gotovo jedno stoljeće i zacijelo još nisu zaključena. Sestra Lucija, dodajući zagonetku na zagonetku (ili, ako netko želi, slučaj na slučaj) preminula je 13. u mjesecu, istog dana u mjesecu, dakle, na koji su se dogodila ukazanja u mjestu Cova da Iria, u „Ireninom brlogu“, u pustopoljini koju udara vjetar s Atlantika, kao i istog dana kada je Ali Agca uperio svoj pištolj u Ivana Pavla II.

No nestanak posljednje vidjelice nije zaključio slučaj. Možda ga je, štoviše, ponovno otvorio prema nepoznatim obzorjima. Ne znamo što se nalazi u njezinoj ćeliji u klauzuri u koju nema pristupa gdje je, kako je potvrdio sam biskup Coimbre, sestra Lucija imala druga ukazanja, gdje je sastavila dnevnik, gdje je pisala pisma papama, gdje je zabilježila svoje mistične intuicije. Ova je ćelija već zapečaćena i ono što je u njoj, bit će dano na prosudbu teolozima i monsinjorima od povjerenja koje šalje, pretpostavljamo, sam kardinal Ratzinger koji, kao čuvar pravovjerja, mora paziti na vizionarska iskušenja koja uvijek ponovno procvjetaju. I nije rečeno da ti papiri ne će završiti ostavljeni zauvijek u nekom odjelu Tajnog vatikanskog arhiva u koji nema pristupa. Za razliku, i ovdje, od svete Bernardice koje je u samostanu u Neversu živjela kao i svaka druga sestra, razlikujući se samo po stalnim tjelesnim patnjama, karmelićanka Irma Maria Lucia de Jesus do Coraçao Imaculado (svjetovno ime Lucia de Jesus dos Santos), i dalje je živjela u svojem misterioznom usudu posrednice s jednom „drugom“ stvarnošću. Kažu da su je u samom samostanu poštovali, ali su je se istodobno i bojali kao svjedokinje uznemirujuće dimenzije, kao čuvarice mudrosti koja zacijelo nije dolazila od njezinog seljačkog podrijetla iz siromaštva i neznanja, nego od nadnaravne povlastice.

Jedno od svojim malobrojnih putovanja Pavao VI. želio je posvetiti Fatimi: taj papa intelektualac, na čiju je formaciju utjecala francuska kultura, kako se čini, nije se baš rado kretao svijetom mistike. No ipak, s ovom karmelićankom želio je dugi povjerljiv razgovor, tete-à-tete, o kojemu možda postoji transkripcija među pokojničinim papirima, u kojemu je papa Montini zacijelo želio ispitati proročke darove koji su joj se pripisivali. A dobro je poznato da Ivan Pavao II. nikada nije propustio priliku da je zamoli za posebne molitve za posebne potrebe: Crkve ili svoje osobne. I sam je papa Wojtyla bio taj koji je, kršeći na neki način tisućljetnu razboritost i mudrost Učiteljstva glede „privatnih objava“ , htio da u njezinoj nazočnosti sam Državni tajnik – s teološkim komentarom nakon toga, Kardinala pročelnika Kongregacije za nauk vjere – pročita malobrojne retke koje je redovnica napisala olovkom dok je još bila mlada. Bila je to tajnovita „Treća tajna“. Svečano čitanje koje pak, daleko od toga da je razriješilo misterij, otvorilo je drugi: o tumačenju, o sadržajima, o cjelovitosti objavljenoga teksta.

Nastavlja se i možda će se zauvijek nastaviti uznemirujuća zamršenost koju Fatima predstavlja. Zapletena i u političke strasti, militantni antikomunizam koji se često kao buzdovanom služio Gospinim riječima o „zabludama koje će Rusija proširiti po svijetu i koji je optužio papu Ivana i njegove nasljednike da nisu htjeli objaviti Treću tajnu i da su odbili izvršiti posvetu Moskve Bezgrješnom Srcu Marijinu kako se zahtijevalo u ukazanju.

No tajne su se zgusnule i oko samog imena mračnoga mjesta koje je postalo jednim od ciljeva najčešćeg hodočašćenja na svijetu. Zašto je se Gospa htjela ukazati u samome mjestu na Zapadu koje se zove kao Muhamedova ljubljena kći, ona Fatima koja u islamskome svijetu na neki način ima ulogu (osobito za šijite) koju u katoličanstvu ima Marija? Nju štuju i muslimani koji su spremni kamenovati bilo koga tko god dovodi u sumnju njezino trajno djevičanstvo; ali, još iznad Marije nalazi se Fatima, lijepa, sveta, milosrdna mladenka Alija, Prorokovog rođaka.

Držeći se mišljenja nekih sudaca (i u svezi s time dijelimo njihovo čitanje činjenica), neprozirnoga ubojicu koji je pucao na Trgu sv. Petra 13. svibnja, na dan kada liturgija Crkve slavi Gospu Fatimsku, nisu platile istočne tajne službe, nego islamski radikalisti, vjerojatno Iranci, koji su se željeli osvetiti za „krađu“ koju su pretprpjeli. Marija se u Fatimi njima bila ukazala, a ne kršćanima nevjernicima koji su to sebi uzeli: tako se već godinama vikalo po kuranskim školama.

Pitanja, problemi, nerješive zagonetke u svezi s ovim ukazanjem: a čudno je to jer je njezina istina bila među najočitijim u povijesti karizmi. Teško je uistinu nijekati da je se „nešto“ veliko i strašno zbilo 1917. godine u onim krajevima u Portugalu kada imamo mnogo fotografija i čak i kinematografske filmske vrpce koji pokazuju mnoštvo koje se sastojalo od desetina tisuća ljudi najprije duboko potresenih, a onda u bijegu, u smrtnom strahu od Sunca koje je „plesalo“ i potom, vrteći se, činilo se da će se survati na zemlju da je zapali. Čak ni mnoštvo „jakih duhova“, „slobodnih mislilaca“ koji su pristigli iz Lisabona i iz Porta da se izruguju „praznovjerju“ nije se usuđivalo nijekati stvarnost zastrašujućega događaja. Mnogi su se, naprotiv, obratili na najžarkije katoličanstvo (dogodilo se to i poslaniku dnevnih novina masonskih loža koje su bile najoštrije antiklerikalno nastrojene) i svjedočili su na postupku proglašenja blaženima dvaju pastirčića koji su kratko nakon toga umrli, onako kako je Gospođa to bila prorekla. Teško se može i zamisliti da Lucija, predvodnica te siromašne skupine, ne će slijediti na oltaru sudbinu svojih rođaka. I ovdje postoji jedna zagonetka ili, ako želimo, jedna druga novost u crkvenoj povijesti: jedna vrsta „svete navjestiteljice“, osobe predodređene za života za slavu u Kanonu, popis onih koji su proglašeni primjerima i zagovornicima za svijet.

Fatima je, dakle, jedan prsten lanca Marijinih javljanja koje je Crkva službeno priznala. Niz događaja koji prati moderno doba od njegova početka, od 1830. godine kada se ukazanje u Parizu, u rue du Bac, događa istodobno s konačnim padom Burbona i dakle, na koncu bez povratka za Ancien Régime. Lourdes, 1858., događa se istodobno s trijumfom ateističkog scijentizma i pozitivizma, Fatima, 1917., sa sovjetskom revolucijom, Banneux, na belgijskim Ardenima, 1933. (posljednje ukazanje priznato u Europi) točno se poklapa s Hitlerovim preuzimanjem vlasti. Za vjernike postoji jedna vrsta „paralelne povijesti“ koja prati službenu, skoro kao da se Kristova Majka željela umiješati na odlučujućim prekretnicama kako bi tješila i opominjala. Karmelićanka preminula u Coimbri na prvu korizmenu nedjelju bila je posljednjim svjedokom ove misteriozne povijesti. Barem zasada.

Broj komentara: 17:

  1. Beatifikaciji sestre Lucije, posljednje Fatimske vidjelice usuprot stoje goleme prepreke. Njih i nije baš lako protumačiti. Možemo samo postaviti sokratovska pitanja i dati svoje subjektivne odgovore.
    Posebice začuđujuće, pa i zaprepašćujuće jesu dvije stvari: najprije, od 26. prosinca 1957. ne postoji više jasan i prema poznatim dijelovima Fatimske poruke sadržajno plauzibilan intervju s vidjelicom. To je tim bizarnije stoga što je Fatimsku poruku Crkva priznala kao nadnaravnu, da se vidiocima dakle priznalo da su u doslovnom smislu bili adresati božanske poruke. A to kao ne bi trebalo biti zanimljivo? To kao ne bi izazvalo u velikom broju one koji bi htjeli intervju?
    Dana 11. listopada 1992. godine sestra je Lucija dala intervju portugalsko kanadskom novinaru Carlosu Evaristu u nazočnosti kardinala Antonyja Padiyare, nadbiskupa Ermakulama. Intervju je trajao dva sata i tijekom tog intervjua sestra je Lucija proturječila svojim vlastitim ranijim izjavama. Father Paul Leonhard koji dolazi iz miljea apostolata Fathera Nicolasa Grunera o tome je izjavio da je sestra Lucija to mogla učiniti samo pod strašnim pritiskom, odnosno izložena velikoj manipulaciji. Christopher A.Ferrara iz The Remnanta drži taj intervju jednostavno krivotvorenim. Spominje se i jedan drugi intervju s gospodinom Evaristom točno godinu dana kasnije, dakle 11. listopada 1993. godine. Oba su intervjua očigledno služila svrsi da Fatimsku poruku učine kompatibilnom s pokoncilskom Crkvom i svijetom.
    Na koncu, intervju s kardinalom Tarcisiom Bertoneom od 17. studenoga 2001. vrlo je čudnovat. Već je Marku Fellowsu upalo u oči da objavljeni sažetak sadrži samo malobrojne izjave Fatimske vidjelice. Zar netko tko je počašćen brojnim viđenjima Majke Božje i komu je predana sadržajno jasno određena poruka zbilja ima malo ili gotovo ništa za reći? Zar je ta osoba mogla zaboraviti ili relativizirani glavni dio poruka kako su naviještene u četrdesetim i pedesetim godinama?
    To je barem začuđujuće – ne uzimajući u obzir da je papa Benedikt 13. svibnja 2010. u Fatimi, iako onako kriptično rekao da Fatimska poruka još nije zaključena i time je manje ili više eksplicitno proturječio izjavi Kongregacije za nauk vjere od 26. lipnja 2000. godine i time svojoj vlastitoj izjavi kao i spomenutom Bertoneovom intervjuu. (http://www.vecernji.hr/svijet/papa-benedikt-xvi-iz-fatime-porucio-bit-ce-ratova-i-terora-140173)
    Kao što vidimo, u Fatimi imamo enigmu do enigme. Zbilja nije riječ o zagriženicima i luđacima koji izmišljaju stvari. Očito je da je sestra Lucija bila pod velikim pritiskom, posve izolirana, da su joj kasnije izjave krivotvorene, da se Fatimska poruka ne uklapa u pokoncilske eksperimente – odnosno, ovaj neobjavljeni ih dio vjerojatno raskrinkava?! Vrlo vjerojatno. (Je li riječ o pomutnji u vrhovima hijerarhije – to ne znamo?!)
    Posvetu Rusije valja što prije učiniti, inače je sigurnost cijele Europe ugrožena, ozbiljno ugrožena. Pobožnost Srcu Marijinu i molitvu Krunice valja nanovo ojačati želimo li da ovaj svijet preživi.
    Posvetom Rusije Bezgrješnom Srcu Marijinu započet će izniman događaj moderne povijesti: pobjeda Srca Marijina, veličanstven povratak vjeri, molitvi, moralu i redu. Sotona, osobito preko masonerije, svim silama to želi spriječiti. Modernisti – produžena ruka masonskih luciferijanaca u crkvenim redovima – povampire se kada čuju o Fatimi.
    Naš narod treba apostole Fatime koja je zaboravljena – osobito uoči stote obljetnice. Ako volimo svoj narod, svoje obitelji, svoju djecu, poduzet ćemo nešto jer se ljudski gledano, ništa više ne može učiniti – no tu je Bogomajka, naša draga Gospa Fatimska koja nam pruža ruku spasa.
    Josephus

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. "Oba su intervjua očigledno služila svrsi da Fatimsku poruku učine kompatibilnom s pokoncilskom Crkvom i svijetom."

      Tu je kvaka. Da, modernisti preziru tradicionalna ukazanja. Zato toleriraju moderna pokoncilska, krajnje suspektna i često i nejasna i zbrkana - iako ne vole ni samo spominjanje nadnaravnoga - ali im trebaju da dokažu svojim bolesnim mozgovima, ali i ostatcima naivnih vjernika da je "sve u redu" i da ih navodno "Nebo podržava" i da po njihovu mišljenju "neprosvijećene i glupe vjernike" što više udalje od Fatime i mozgove im isperu porukama s drugim naglascima, sada "u duhu Koncila".
      S Fatimom se nije moglo tek tako izići na kraj. Previše je uznemirujuća i katolička, pretkoncilska, "lefebvrovska" za njihov ekumenizam, masonsku vjersku slobodu i kolegijalnost. Previše se onostrano miješa u ovostrano za njihove deizmom zaražene mozgove.Logičmo je da su morali napraviti velike manipulacije: sakriti onaj eksplozivni dio Treće tajne, vršiti pritisak na sestru Luciju, odvojiti je od crkvene javnosti i potpuno izolirati od svijeta uopće, sve dobre poznavatelje ukazanja ušutkati, velike zagovornike javno osramotiti i permanentno protjerivati.
      Betoneov "intervju" sa sestrom Lucijom - od kojega ne postoji nikakav ni tonski ni videozapis - posve je diletantski. Ako je dični kardinal znao da postoje "zagriženici" i "fatimisti" koji će tražiti dlaku u jajetu, zašto nije dao snimiti 2000. godine (kada je tehnika bila već razvijena kao i danas) dvosatni, trosatni, četverosatni intervju s posljednjom Fatimskom vidjelicom - ako je već satima i danima s njom raspravljao? zašto nije pojasnio ova gore spomenuta sporna pitanja? Kako to da i Gospa postaje "ekumenska" nakon Koncila i ne traži više obraćenje na katoličanstvo?! Ma dajte, to je presmiješno!
      Zašto takvo šturo izvješće s toliko malo Lucijinih riječi???
      Sve je oko Fatime nejasno, maglovito, no ako pogledamo trezveno i nepristrano, vidimo da nešto nije u redu, da
      puno toga još treba pojasniti.
      Modernisti to ne će napraviti, no Majkom Božjom ne možemo se rugati. Sam će Gospodin upozoriti na dostojanstvo svoje Presvete Majke. Naša će generacija to svakako doživjeti.

      Kikii

      Izbriši
    2. "Očito je da je sestra Lucija bila pod velikim pritiskom, posve izolirana, da su joj kasnije izjave krivotvorene..."

      Ha, ha...Stručnjaci to nazivaju "Bertoneovom Lucijom". Logično je da su to nebuloze i čista manipulacija. To nisu riječi posljednje Fatimske vidjelice.
      L

      Izbriši
  2. Po internetu kruži prića da je sestra Lucija zamijenjena drugom osobom , što je potkrepljeno i fotografijama. Vidioci jednog drugog ukazanja kojeg nazivaju nastavkom Fatime i ispovjedaonicom svijeta tvrde da su dobili svaki po deset tajni. Te su tajne otkrivene jednom starom svećeniku koji ih mora za života otkriti i to tri dana prije nego se obistine. Velika većina nas će doživjeti i godišnjicu Fatime , a i ispunjenje ovih deset tajni , pa kom opanci kom obojci. Robelar

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Premda se nije dobro upuštati u svakakve sumanute diskusije i sumnje koje ponajprije sedisi guraju (a tko zna tko iza toga stoji i unosi pomutnju), primijetio bih nekoliko stvari:
      Gore prikazana pokojnica prema fizionomiji mogla bi biti „originalna“ sestra Lucija! Izbačena brada i opuštena muskulatura s glatkom kožom upućuju na to.
      Prosuđujemo li pak kasnije fotografije sestre Lucije moramo dijagnosticirati začuđujuću izmjenu crta lica s obzirom na fotografije iz mladosti. Usljed potpunog gubitka zubi vilica se iznimno spustila, bore lica jako su izmijenjene. Pitanje je li posrijedi ista osoba, lako se da razumjeti i nije ga lako odgovoriti. Ja bih zaključio: osoba na fotografijama iz mladosti i na lijesu s velikom je vjerojatnošću ista. DNA analiza bi bila konačan dokaz.
      Josephus

      Izbriši
    2. Josephus, lijepa analiza ali ne mora biti točna. I za pokojnog Broza je pričano da je zamijenjen pa šta imamo od toga. Danas glumci idu na plastične operacije pa ih ni majka više ne pozna. Ne razumijem neke stvari oko tajni . Ako su od Boga mi tu ništa ne možemo promijeniti i ne moramo ih znati . Ako je u njima nešto što mi smatramo loše ne mora znaćiti da je i za Boga loše. Saznati tajnu da bi se moglo utjecati na ishod onoga što sadrži po meni nema svrhe . Bit će ono što mora biti. M.Marulić je napisao da Bog nije objavio čas svog zadnjeg dolaska upravo zato da Ga vjerno i dostojno očekujemo i da se ne opustimo. Evo jedne moje pjesme iz 2013.
      I BI DOBRO
      Ljubio me čovjek jedan
      koga stvorih na sliku svoju.
      Kjubio me svakog dana sve više i više
      a Ja mu okrećah sve nevolje na dobro.
      Ljubio je on i bližnjeg kao sebe sama.
      A Ja i to gledah i okrećah sve na dobro.
      Ljubi, ljubi, ljubi čovjeće mali,
      jer još malo i nećeš moći ništa više.
      Ljubi, ljubi, ljubi , jedino je to što ti preostaje.
      I pitat ću te jednom, ljubio jesi li?
      Što ćeš reći?
      Reci ljubim, ljubim,ljubim,
      okreni mi ovu smrt na dobro.
      Hoću , jer si ljubio,
      a Ljubav pokriva mnoštvo grijeha. Amen Robelar

      Izbriši
    3. Mislim da je svima već jasno da su desetljećima postojale sumnjive neregularnosti u odnosu Vatikana prema sestri Luciji. Ovaj gore spomenuti intervju – zakašnjeli i krnji – ne predstavlja nikakav izuzetak. Bertoneovo priopćenje za tisak pokazuje da se prema sestri Luciji odnosilo kao da je dijelom Federalnog programa zaštite svjedoka koju provodi FBI. Jasno, ona je bila klauzurna sestra, ali intervju je intervju, a dva sata razgovora samo su dva sata razgovora. Gdje je dakle intervju i što se dogodilo tijekom dvosatnoga razgovora? Da nam je rekao sve ono što zna, ne bi bilo ništa za skrivanje. A kako možemo prihvatiti taj čudnovati surogat intervjua, držeći da nam je sestra Lucija rekla sve što se trebalo znati o Trećoj Fatimskoj tajni? I zašto nisu dopustiti sestri Luciji da se obrati svijetu, ona sama – kada i kako želi kako bi mogla odgovoriti na pitanja?
      No unatoč objavi komentara „Fatimska poruka“ kardinala Ratzingera i nadbiskupa Bertonea od 26. lipnja 2000. godine – dokumenta koji nam jamči da je Rusija zbilja posvećena i da svi događaji koje sadrži Treća tajna sada „pripadaju prošlosti“ – sestra se Lucija držala podalje od upaljenih mikrofona i od neutralnih svjedoka. Bila je posve nevidljiva tijekom objave viđenjā sadržanih u Trećoj tajni i tijekom njihove objave u komentaru Bertone/Ratzinger. I ostala je nevidljiva do svoje smrti iako, navodno „Fatima pripada prošlosti“!

      Josephus

      Izbriši
    4. Zna li netko nešto o knjizi ,,Ovo je lice naše Majke" koja bi uskoro trebala biti navodno poklanjana? Evo još jedne moje iz 2014. godine;
      GOSPO FATIMSKA
      U Fatimi troje djece bješe
      čuvahu stado, ovce i njihove janješce.
      Gospa im se u mah javi
      jer su u duhu bili mali.
      Siromašna djeca vidjela Gospu svetu
      razliježe se glas po cijelome svijetu.
      Gospa na post, pokoru i molitvu zove,
      ima li tko mudar pa da se odazove.
      Troje djece u Fatimi kleće
      Gospinu želju odbiti neće.
      Oj svijete, loše ti se piše
      Isuse, Isuse, dođi nam više.
      Propast će svijet i slava njegva
      obratite se, bit će Božjega gnjeva.
      Poruka Fatimska, vrijedi i danas
      ima li tko pametan od nas?
      Počujte braćo, Gospa nas zove
      još nije kasno da joj se ode.
      Krunicu moli, zahvaljuj i ljubi
      posti i trpi, nadu ne gubi.
      Slijedite Sina, Srca nam štujte
      grijeha se klonite, propasti puste.
      Zadovoljštinu dajte Bezgrješnom Srcu
      da Isus ti Krist bude u duši.
      Ne, kasno ti nije, vjeruj i znaj
      Gospino Srce, sigurno, vodi u Raj.
      Amen. Robelar

      Izbriši
  3. Osobito je teška situacija nositelja posebnih objava i upozorenja u našem vremenu. Sjetimo se samo kako se hijerarhija odnosila prema sestri Luciji ili ocu Piju. Svi svećenici – znanstvenici koji su previše „pozitivno“ pisali o Fatimi, imali su velikih problema: meksičkog svećenika Augustina Fuentesa, vicepostulatora za beatifikaciju Jacinte i Franje Marto, nakon intervjua sa sestrom Lucijom 26. prosinca 1967. oklevetao je ordinarijat Coimbre i oduzeta mu je služba. Pater Joaqin Maria Alonso CMF, službeni crkveni povjesničar Fatime, nije smio objaviti svoju studiju o Fatimi u dvadeset i četiri sveska i nakon svoje smrti 1981. nije dobio nasljednika. Isusovac Luis Gonzaga da Fonseca koji je preminuo 1963., a koji je napisao studiju Nossa Senhora de Fatima nije prihvaćen u crkvenoj hijerarhiji, nego se Kongregacija za nauk vjere za svoju izjavu 2000. godine umjesto na njega pozivala na isusovca p.Edouarda Dhanisa koji je negativno raspoložen prema Fatimi i koji je teološki čisti modernist – usput, taj je „stručnjak“ odbio i samo razgovarati sa sestrom Lucijom.
    S obzirom na ove činjenice čini se istodobno kao kriterij kvalitete da se pokojnog Fathera Nicolasa Grunera žigosalo da je luđak, sektaš i sedisvakantist. Njegov apostolat (www.fatima.org) ne ostavlja dojam da je riječ o luđaku ili heretiku.(Na hrvatskome imamo: http://tradikatolik.blogspot.ba/2015/05/preminuo-o-nicholas-gruner-utemeljitelj.html; i http://christusrexhrvatska.blogspot.ba/2015/05/sprovod-oca-nicholasa-grunera.html)
    Da neki svećenik jedne zapadne zemlje u današnje vrijeme dođe u sukob s hijerarhijom, što je ovdje očito bio slučaj, po iskustvu znamo da još a priori ne govori protiv njegova pravovjerja ili mentalnoga zdravlja, prije govori suprotno.
    Osim toga, treba spomenuti i knjigu poznatog talijanskog novinara ( u vrijeme ovog pontifikata očito izgubljenoga i zbunjenoga) Antonija Soccija Il quarto segreto di Fatima (2006.) koji se uz vlastito istraživanje poziva na Vittorija Messorija, i to posebice na ovaj tekst te na Solidea Paolinija. Zanimljiv je i film The Secret Still Silenced.
    Pia


    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Taj Dhanis zbilja je stručan, ali u čemu…
      Taj „eminentni stručnjak“ za Fatimu tvrdio je: „Nakon svega nije lako točno tvrditi koji se stupanj vjerodostojnosti treba pridati pričama sestre Lucije. Ne dovodeći u sumnju njezinu iskrenost, ili pak lucidnost koju ona pokazuje u svakidašnjem životu, trebalo bi ipak pokazati razboritost i suzdržanost u uporabi njezinih spisa…“
      Dhanis, koji je odbio proučiti službene Fatimske arhive, baca teške sumnje na svaki vidik Fatimske poruke koji se ne slaže s njegovim neomodernističkim nagnućima: molitvu koju je Anđeo poučio on je definirao „netočnom“; viđenje pakla „pretjerano srednjovjekovnim prikazom“; proročanstvo „noći osvijetljene nepoznatim svjetlom“ koja prethodi Drugom svjetskom ratu njemu predstavlja „velike sumnje“. A što se tiče posvete Rusije, Dhanis je ovako izjavio: „Rusiju papa ne može posvetiti jer bi se taj čin promatrao izazovom, i glede pravoslavne hijerarhije i glede Sovjetskih socijalističkih republika. „To bi posvetu praktično učinilo neostvarivom…“ Tako Dhanis tvrdi da bi posveta Rusije bila „moralno nemoguća poradi reakcija koje bi vjerojatno izazvala“.
      Demoliranje Fatimske poruke koje Dhanis ostvaruje, tipičan je primjer kako modernisti podrivaju istine katoličke vjere temeljeći svoje nebuloze na premisama koje su plod samih njihovih izmišljotina. Budući da je (kriva premisa) posveta Rusije moralno nemoguća, kako ju je onda mogla zahtijevati Fatimska Gospa? Okrećući sve protiv sestre Lucije, Dhanis završava s „neizbježnim“ zaključkom: „Zar je Djevica Marija mogla zahtijevati posvetu koja bi mogla biti praktično neostvariva?...Ovo pitanje ima očito negativan odgovor. – Tako se čini vrlo teškim da je Gospa mogla zahtijevati posvetu Rusije…“ temeljeći se dakle na premisi koju je sam Dhanis za sebe izmislio, svjedočenje sestre Lucije drži se prijevarom!
      Ako smo 2000. godine bili opijeni neomodernizmom i trabunjali o nekakvoj obnovi našega naroda – dok su modernisti dosta nesmetano radili svoj posao – danas je vrijeme – barem nakon svih mogućih izjava kardinala i prelata kojih smo se naslušali – priupitati se treba li ovakvima vjerovati i na uočnicu Fatime živjeti u modernističkom prividnom miru te i dalje se oglušiti na Gospine pozive ili odgovoriti pozivu Majke Božje, moliti Krunicu, vršiti pobožnost Bezgrješnom Srcu i sve raditi da se Rusija posveti?!
      Josephus

      Izbriši
  4. Zbog čega bi u Katoličkoj Crkvi trebale postojati tajne?
    Nema razlike u učenju koje trebaju znati laici i kler. Sva istina je objavljena i dana vjernicima kako bi ju mogli dalje širiti.
    Tajne postoje u tajnim društvima dok je Katolička Crkva javna i sva vjera i istina je dostupna svima.

    OdgovoriIzbriši
  5. "Karmelićanka preminula u Coimbri na prvu korizmenu nedjelju bila je posljednjim svjedokom ove misteriozne povijesti. Barem zasada."

    Pa ukazanje je bilo 1917. Tko može biti još živ???

    Pulherija

    OdgovoriIzbriši
  6. Radovi mnogih stručnjaka za Fatimu uvjerljivo pokazuje da živimo u vrijeme kad istječe rok: papa i vjernici konačno moraju reagirati. Sat otkucava.
    Jasno, možemo se priupitati: Kako mogu vjernici znati što valja činiti ako hijerarhija šuti i ušutkuje svjedoke i vjesnike?
    Ne zaboravimo pak da je dužnost cijele Crkve, dakle i samih vjernika laika da prihvaćajući i ostvarujući u vlastitim životima Fatimsku poruku, ublaže nadolazeće nevolje. Vrlo je bitno širenje pobožnosti prvih pet subota kako bi se konačno izvršila posveta Rusije Bezgrješnom Srcu.
    Budući da se hijerarhija na dosad neviđen način udaljava od vjere i Tradicije, laici moraju ustati u obranu. Pred sudom Božjim ne će se moći opravdati zapuštanje vlastite kršćanske dužnosti argumentom da je hijerarhija zakazala. Ne možemo samo plakati i kukati što nam župnik čini ili ne čini i što se događa ili ne događa na farofu i piše li u Glasu Koncila o Fatimi?!
    Hrvatskom narodu koji u svakom pogledu tone u kaos – moralni, politički, gospodarski, ali i vjerski – potrebni su apostoli Fatime. Nije to prazna priča – nisu to luda obećanja kao euro-integracije. Sigurnost jamči obećanje Bogomajke da će njezino Bezgrješno Srce pobijediti!
    Josephus

    OdgovoriIzbriši
  7. Priča se da je nekadašnji filipinski veleposlanik imenom Howard Dee rekao da mu je kardinal Ratzinger osobno potvrdio da su poruke iz Akite i Fatime iste. A poruka iz Akite sadrži otprilike sljedeće: „Sotonino će se djelo inflitrirati u Crkvu u toj mjeri da ćemo vidjeti kardinale protiv kardinala, biskupe protiv biskupa…crkve i oltari bit će opljačkani, Crkva će biti puna onih koji prihvaćaju kompromise, a zloduh će mnoge svećenike i posvećene duše dovesti pod veliki pritisak da napuste služenje Gospodinu“.
    Tako da ne vjerujem da je Benedikt XVI. posve slobodno i svojevoljno dao izjavu da je Fatimska poruka cjelovita, isto kao što ne vjerujem da se bez nekog velikog razloga odrekao službe.
    Na koncu, izjave kurijalnog nadbiskupa i papinskog tajnika mons.Georga Gaensweina zbilja su čudne, a ovaj posljednji intervju u kojem se dotiče Malahijina proročanstva i izriče nelagodu jer zna da je „papa Franjo posljednji papa“ zbilja zvuče čudno…. poglavito jer je riječ o Nijemcu, a Nijemci su inače neskloni takvim izjavama.
    RR

    OdgovoriIzbriši
  8. Evo izjave u cijelosti:
    Badde: „Vrata paklena neće nadvladati Crkvu koja je utemeljena na Petru Stijeni, stoji u Mateovu evanđelju. Kako Vam bude pri srcu kad u Malahijinim proročanstvima, koje po nekima potječu od sv.Filipa Nerija, pročitate da niz budućih papa završava s papom Franjom?
    Gaenswein:„Kada čovjek prođe ta proročanstva i gleda u povijest na koje su se pape ona onda odnosila, a budući da se uvijek mogla naći vrlo dobra povezanost, hvata me jeza („mir ist ewas schaurig zumute“) - da budem posve iskren. To ne spada u Otkrivenje, prihvatiti to ili ne. Ne moram to prihvatiti, ali ako dopustimo povijesnim iskustvima da nas pouče, mora se priznati: to je jedna vrsta poziva (apela)!“
    RR

    OdgovoriIzbriši
  9. Sestra Lucija je zadnji put intervjuirana 1957. godine, nakon čega je ili umrla, ili je bila zatočena, ili ubijena, a njezino mjesto je nakon nekoliko godina preuzela druga osoba, koja je dala pečat potvrde modernističkoj revoluciji, što prava sestra Lucija nikad ne bi učinila. Evo usporedba fotografija jedne i druge, pa procijenite sami:

    http://www.traditioninaction.org/HotTopics/g11htTwoSisterLucys_Horvat.htm
    http://www.traditioninaction.org/HotTopics/g12htArt2_TwoSisterLucys.htm

    OdgovoriIzbriši
    Odgovori
    1. Hvala Bogu da je Mateo riješio dvojbu, a father Gruner i ostali tradicionalni svećenici koji su cijeli život posvetili Fatimi nisu uspjeli.
      Ovakve bi trebalo poslati u Francusku i Njemačku da za čas riješe problem terorizma.
      RR

      Izbriši

Napomena pri komentiranju:
Objavljujem korisne, pristojne i potpisane komentare.

Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...