Amoris Laetitia – Svačiji uspjeh ima granice

Papa Franjo i Amoris Laetitia, njegova prva posinodska pobudnica

(Rim) Objavljena je posinodska pobudnica pape Franje Amoris Laetitia. Ovih 190 stranica zaokupljat će Crkvu još godinama. U međuvremenu je počelo ono što se očekivalo. Nastavak onog unutarcrkvenog disonantnog višeglasja koje već desetljećima sprječava da se snažno zaori glas Crkve i da se čuje u svijetu.

Komentar Andreasa Beckera:

Deklarirani revolucionari pokreta Mi smo Crkva (Wir sind Kirche) i potencijalni revolucionari WiKi-light verzije ZdK (Centralnog komiteta njemačkih katolika) kažu da su „razočarani“. Takozvani „konzervativci“ koji su stalno zabrinuti, ali koje se lako da smiriti, opet grčevito pobuđuju utisak zdravoga svijeta jer je najavljena revolucija navodno „izostala“. Da je to papa Franjo uopće i namjeravao, iz njihovih usta zvuči gotovo kao da je riječ o fantazijama lijevih ili desnih crkvenih marginalnih krugova. Tko sam sebe želi zavaravati, teško ga je u tome spriječiti.

Kardinal Christoph Schönborn, Bečki nadbiskup i ambivalentna „vizitka i mamac“ „konzervativnih“, doduše je bitno simpatičniji od svog subrata u Münchenu imena Marx, koji je svjestan svoje moći i kod kojeg se povremeno razbuktaju Lutherove ambicije (Imena zbilja nešto znače). Intervju (Kathpress) i tiskovna konferencija (Vatikan) koju je Schönborn prekjučer dao u Rimu trebali bi i u „konzervativnim“ krugovima dovesti do nužnog otrježnjenja. Nije posrijedi samo čuvanje fasade nego ono što je iza toga: naime, sadržaji.

Tko je kao odgovor na relativizam koji se brzo širi i u velikoj mjeri sve rastače, od Crkve očekivao jasne riječi koje pružaju sigurnu orijentaciju i koji bi možda mogle biti čak i poticaj za obnovu koja bi dovela do čišćenja i pojašnjenja, nije manje razočaran od revolucionara na drugoj strani.

Amoris Laetitia mora se izravno usporediti s Familiaris Consortio. Rezultat koji je nastao nakon dvije i pol godine katkad teških i također i emocionalnih rasprava u usporedbi s Familiaris Consortio više je nego oskudan. Radi toga papa Franjo zacijelo nije pokrenuo cijelu mašineriju. Rezultat je, ako tako gledamo, s priličnom sigurnošću ispao drukčije, nego što je to izvorno nakanjeno. Papa Franjo sada zna da i njegov uspjeh ima granice. Klicanje medija proporcionalno ne odgovara mišljenju u Crkvi.

To vrijedi i za kardinalsku kvadrigu koja je kao Team Bergoglio 2013. godine promicala njegov izbor i vjerojatno i ranije već malo pripomogla kod odreknuća pape Benedikta XVI. Crkva nije osušeno birokratsko čudovište kako to protivnici Crkve i progresivni često tvrde koja poluživo i bez emocija stražari da se čuvaju norme. Crkva je živo, iako mistično Kristovo tijelo i ima cijeli niz božanskih obećanja koja se tiču opstanka i pomoći.

Kako god da ih u detaljima primijenimo na konkretnu situaciju: činjenica je da je otpor protiv prodora kasperovaca (nomen ineptum) bio snažniji i odlučniji nego što je to vrhovna crkvena vlast očekivala. A to ne potječe od ne baš zanemarive krive procjene kardinala Kaspera, nego i od pape Franje i to o temeljnim stvarima ekleziološke, doktrinarne, dogmatske, pastoralne i antropološke naravi. Koje će zaključke izvući papa Franjo sa svojom pratnjom koja se s njim manje ili više slaže, pokazat će se. U raspravama prošlih mjeseci uporabljena su i duhovna borbena sredstva čije se djelovanje nipošto ne može podcijeniti. Na ovom mjestu podsjećamo na molitvenu inicijativu kardinala Raymonda Burkea svakog prvog dana u mjesecu. Molitvena inicijativa koja se nastavlja.

Amoris laetitiae opsežan je dokument s mnogim vrijednim i lijepim mjestima, ali i brojnim ambivalentnim, nepreciznim i dvojbenim formulacijama i izjavama, upravo i prije svega ako je se ne čita apstraktno, nego s pogledom na trenutačno stvarno stanje u Crkvi i nastojanja protucrkvenih snaga u društvu. No upravo su ti kontroverzni odlomci, na temelju ishodišne situacije, odlučujući za sveukupnu prosudbu pobudnice.

Pobudnica u mnogim dijelovima djeluje beskrvno i nije kadra baciti onu iskru koja može dovesti do izgaranja za Krista. Razlog tomu povezan je, to je prvi dojam, s izvornim nakanama. Tekst je u sadržaju i formulacijama baš na važnim mjestima odveć upregnut da ne izazove duh vremena ili da kroz stražnja vrata akrobacije riječima ipak nešto upiše u pobudnicu što u prvom planu u njoj ne piše i što uopće u njoj ne bi trebalo pisati.

Neminovna posljedica: svatko može čitati dokument kako mu se prohtije – i to će tako i činiti.

Rezime: katolička obnova drukčije izgleda.

Tekst: Andreas Becker

Izvor: katholisches.info