Padre Pio o ponašanju u crkvi

U nastavku slijedi izvadak iz pisma padre Pija jednoj od svojih duhovnih kćeri na temu ponašanja u crkvi i skromnosti.

“Kako bi izbjegla nepoštovanje i nesavršenosti u Božjoj kući, u crkvi, koju Božanski Učitelj naziva 'kućom molitve', potičem te u Gospodinu da imaš na umu sljedeće:

U crkvu uđi u tišini i s velikim poštovanjem, smatrajući se nedostojnom pojaviti se pred Gospodinovim Veličanstvom. Pored ostalih pobožnih razmatranja, sjeti se da je naša duša hram Božji, i kao takvu ju moramo očuvati čistom i neumrljanom pred Bogom i Njegovim anđelima.

Zasramimo se jer smo toliko puta popustili pred đavlom i njegovim zamkama (pred njegovim mamljenjem prema svijetu i tijelu, pred njegovom pompom) tako što nismo uspjeli zadržati srca i tijela čistima, jer smo dopustili našim neprijateljima da se uvuku u naša srca i tako oskvrnuli Božji hram koji smo postali putem svetog krštenja.

Zatim uzmi svete vode i učini znak križa pažljivo i sporo.

Čim se nađeš pred Bogom u Presvetom Sakramentu, pobožno poklekni. Kada nađeš mjesto, klekni i izrazi poštovanje prema Isusu u Presvetom Sakramentu. Povjeri sve svoje potrebe Njemu, kao i potrebe drugih. Govori Mu s povjerenjem, otvori svoje srce, i daj Mu potpunu slobodu da djeluje u tebi kako On želi.


Kada pomažeš na Svetoj Misi ili obavljaš neke svete dužnosti, budi vrlo staložena dok stojiš, klečiš ili sjediš, izvrši svaki vjerski čin s najvećom pobožnošću.

Budi suzdržana u svojim pogledima; ne okreći glavu da vidiš tko ulazi i izlazi. Nemoj se smijati, iz poštovanja prema ovom svetom mjestu i zbog poštovanja prema ljudima koji su pored tebe. Pokušaj ni s kim ne pričati, osim ako ljubav prema bližnjemu ili stroga nužda to zahtijeva.

Ako moliš s drugima, izgovaraj riječi molitve jasno, uzmi u obzir pauze i nikada ne žuri.

Ukratko, ponašaj se tako da svi drugi budu poučeni tvojim primjerom i na taj način budu potaknuti slaviti i voljeti nebeskog Oca.

Na odlasku iz crkve trebala bi biti sabrana i mirna. 

Najprije se oprosti s Isusom u Presvetom Sakramentu; zatraži Ga oproštenje za sve neprimjereno počinjeno u Njegovoj Božanskoj prisutnosti i nemoj otići, ne zatraživši Ga i ne dobivši Njegov očinski blagoslov.

Kada se nađeš izvan crkve, budi u svemu dostojna nazvati se učenicom Krista. Iznad svega, budi izuzetno skromna u svemu, jer ova vrlina više nego ijedna druga otkriva sklonosti srca.

Ništa ne prikazuje objekt jasnije i vjernije od ogledala. Na isti način, ništa jasnije ne predstavlja dobre ili loše strane duše od kontroliranja vanjštine u većoj ili manjoj mjeri, kada netko pokazuje veću ili manju skromnost.

Moraš biti umjerena u govoru, umjerena u smijanju, u držanju, u hodanju. Na sve ovo se treba paziti, ne iz taštine kako bismo se pokazivali pred drugima, niti iz licemjerja kako bismo se pokazali dobrima u očima drugih, već zbog unutarnje vrline skromnosti, koja utječe na vanjske čimbenike tijela.

Stoga budi ponizna srca, razborita u riječima, mudra u svojim odlukama. Uvijek budi umjerena u govoru, marljiva u čitanju dobrog štiva, uslužna u svom poslu.

Nemoj prema nikome biti odbojna, već dobronamjerna prema svima i puna poštovanja prema starijima. Neka svaki zao pogled bude daleko od tebe, kao i mrzovoljan ton, neka drska riječ ne pređe preko tvojih usta, neka nikada ne učiniš nešto neumjereno ili pretjerano slobodno.

Ukratko, neka cijela tvoja vanjština bude živa slika pribranosti tvoje duše.

Uvijek imaj na umu umjerenost Božanskog Učitelja kao svoj primjer, čiju je umjerenost sveti Pavao u poslanici Korinćanima stavio na istu razinu s Njegovom blagošću: “A sam ja, Pavao, molim vas zbog krotkosti i blagosti Kristove…”. U skladu s tako savršenim uzorom uredi svo svoje vanjsko djelovanje, koje treba vjerno odražavati sklonosti tvoje nutrine.

Nikada ne zaboravljaj ovaj Božanski uzor. Pokušaj vidjeti ljubazno veličanstvo u Njegovoj prisutnosti, određeni ugodni autoritet u Njegovom načinu govora, određeno dostojanstvo u hodu, u razmatranju, govoru, milu iskrenost lica.

Zamisli taj iznimno smiren i drag izraz kojim je privlačio mase, koje su napuštale gradove i dvorce, odlazeći u planine, šume, na osamljene morske plaže, potpuno zaboravljajući na hranu, piće i svoje kućne dužnosti.

Pokušajmo, dakle, imitirati, koliko možemo, takvo skromno i dostojanstveno držanje. I učinimo sve što možemo da budemo što sličniji Njemu na zemlji kako bismo mogli biti što savršeniji i sličniji Njemu cijelu vječnost u nebeskom Jeruzalemu.”