Centralna i najsvetija tradicija Crkve je Sveta Misna
Žrtva.
Misa naših predaka, tradicionalna latinska Misa, ponekad nazvana tridentska Misa pape Pija V., zato što je bio zahtjev koncilskih otaca koji su zasjedali između 1545. i 1563. g. u talijanskom gradu Trentu da nam papa Pio V. da tradicionalnu latinsku Misu, kakvu smo upoznali i zavoljeli.
Sveti Pio V. nije uveo novu Misu. Sve što je on učinio bilo je uklanjanje iz tada postojeće latinske Mise preduge molitve koje su na vlastitu inicijativu dobronamjerni, no ponekad pretjerano pobožni biskupi i svećenici, tijekom stoljeća dodali Misi koju su naslijedili.
Povijesna intervencija svetog Pija V. nije se sastojala u uvođenju nove, novus ordo, Mise u Crkvu, već u povratku stare Mise, u svoj njenoj svečanoj jednostavnosti. Mise tako stare da neke njene ceremonije i molitve sežu u vrijeme našeg Gospodina i Njegovih apostola, i u vrijeme rimskih katakombi, gdje su služene prve latinske Mise prije 1900 godina - ne na stolovima, već na grobovima mučenika – prvih članova naše Crkve. Ti divni muškarci i žene, dječaci i djevojčice, koji su prije birali smrt nego izdaju ili kompromis njihovih i naših uvjerenja.
Bula “Quo primum”
Apostolska bula kojom je sveti papa Pio V. vratio natrag originalnu latinsku Misu izdana je 19. srpnja 1570. g. Njen je cjeloviti tekst postao sastavni dio službenog Rimskog misala, otisnut na prvim njegovim stranicama, kojeg je isti Papa naručio - za sva vremena - kao jedini misal koji će se otada i zauvijek koristiti u slavljenju Mise.
Uistinu su bili vrlo rijetki slučajevi u povijesti da je papa nedvosmisleno objavio svijetu da koristi puninu svog apostolskog autoriteta kao vrhovni poglavar Kristove crkve kako bi izdao dekret koji obvezuje zauvijek, za sva vremena, i prijeti onima koji bi se usudili prekršiti ga ne samo ekskomunikacijom iz Crkve, već i samim Božjim gnjevom ("upast će u srdžbu Svemogućega Boga").
Jedan takav rijetki papinski dekret bila je bula "Quo primum" pape Pija V. koja se bavi tradicionalnom latinskom Misom.
Tekst bule sv. Pija V. Quo primum tempore je slojevit, sadrži i naredbe i dopuštenja, čak izričito svima daje »indult« za slavljenje Mise po ovome misalu. Između ostaloga, trajno jamči svim svećenicima da se smiju pridržavati ovoga obreda bez ikakvih skrupula u savjesti ili bojazni pred crkvenom kaznom. Na više mjesta ističe trajnost i nepromjenjivost ove uredbe.
"Snagom ove naše konstitucije koja će trajno vrijediti, određujemo i zapovijedamo da se ovome Misalu nikada ništa ne dodaje, oduzima ili mijenja. Jednako tako određujemo i izjavljujemo da se (...) svećenici ne obvezuju slaviti Misu drukčije nego smo to odredili. Također im trajno dopuštamo i odobravamo apostolskom vlašću i snagom ove odredbe da odsada potpuno slijede ovaj Misal kod pjevanja ili recitiranja Mise u kojim god Crkvama, bez ikakvih skrupula u savjesti i bez upadanja u bilo kakve kazne, osude i zabrane, te da se njime mogu i smiju slobodno i zakonito služiti."
“… i da se nitko ne tjera ili primorava zamijeniti ovaj Misal; ; i da se ovo Naše pismo ni u koje vrijeme ne smije opozvati ili preinačiti, nego da zauvijek čvrsto i valjano ostane na snazi.”
"Neka, dakle, nikome od ljudi ne bude dopušteno povrijediti ovu obznanu Našega odobrenja, (...) zapovijedi, i zabrane, niti joj se nerazboritom drskošću suprotstaviti. A ako bi se netko drznuo to pokušati, neka znade da će upasti u srdžbu Svemogućega Boga i blaženih Apostola njegovih Petra i Pavla!"
U kratkom video izlaganju o. Gommar A. De Pauw objašnjava zašto je i dalje nakon Drugog vatikanskog koncila ostao vjeran služenju tradicionalne latinske Mise.
Za prijevod na hrvatski kliknite ikonicu cc na videu.
Za prijevod na hrvatski kliknite ikonicu cc na videu.
OdgovoriIzbrišiNe klonite duhom tražeći ispunjenje u ispraznostima - podignite srca na višu razinu prema Bogu odakle nam dolazi spasenje
Za vrijeme jedne propovijedi u katedrali Stepinac je svratio pažnju vjernika na tri uzroka zbog kojih je kletva tako raširena u narodu, a to su: loš primjer starijih, vjersko neznanje i opak život. Govori o otoku Javi čiji je zrak okužen pa slikovito nastavlja:"Nije li takvoj zatrovanoj dolini sličan naš čitav javni život? Psuju u kući i otac i majka. Na cestama se kune, proklinje se na poslu i u šali i u ljutnji. Bogumrskom psovkom zatrovana je čitava naša atmosfera, ona je postala dolinom smrti za nedužnu djecu."
"Staro filozofsko načelo je odstrani uzrok, odstranio si i učinak. Ukloni loše primjere, ukloni neznanje vjerskih istina, spriječi razvratnost kod pojedinaca, pa će se sigurno i bogohulstvo i psovka mnogo brže i lakše istrijebiti iz naše sredine."
Stepinac je još jednom održao tjedan protiv psovke i tom prilikom je razložio kako je psovka nepravda protiv Boga Stvoritelja, Otkupitelja, Posvetitelja.
Zaključio je tu propovijed riječima:"Psovači, stidite se! Da li je to zaslužio Bog, da mu pljujte svojim poganim ustima u lice? Iako se nadate, da ćete moći dovijeka nastaviti nekažnjeno psovati, bojim se, da će se i na vama ispuniti riječ Sv. Pisma:"nada se nezahvalnika rastopi kao inje zimsko i proteče kao voda nevaljala" katolički muževi i žene, dragi vjernici! Ako je ikada bio čas, da svim silama zagrabite, da se istrijebi ova sramota iz naše sredine, psovka, onda je to sigurno danas. Svima nam je na srcu spas našega naroda, naše domovine."
U svom radu Stepinac je među inim sredstvima raspačao 25 000 primjeraka brošure Zapaljeni jezici koju je napisao dr.Dragutin Hren. U privatnim pismima kao i djelotvorno u pojedinačnim zgodama blaženi Stepinac se borio da iskorijeni tu opačinu. Svjedočeći djelima htio je podići duh hrvatskog naroda i tako posvjedočiti da niti jedno rješenje ne dolazi iz negativnosti i nemoralnosti već zaufanosti u Boga i pogleda (srca) usmjerenog prema Bogu.
Izvor:Propovijed preuzvišenog g.Nadbiskupa u katedrali prigodom završetka tjedna protiv psovke, 12.XI. 1944. - u:KL 95(1944) 561 sl. i pismo kardinala Stepinca jednom svećeniku, 29.X. 1957
Slijedimo primjer blaženog Stepinca i učinimo trajno dobro za svoj narod boreći se protiv psovke i svih drugih nemoralnosti! Božja ljubav će tad sigurno obilno blagosloviti naš hrvatski narod!
„Ako je duša žrtvovala samu sebe i svoju volju, i ubrojena je u sljedbenice Božanskog Učitelja, tada mora naučiti dnevno nositi svoj križ. Kako velik zahtjev, svaki dan, cijeli svoj život nositi križ!
OdgovoriIzbrišiTvrdo i teško zvuči ovaj zahtjev! Tvrdo i teško će biti ovim dušama koje hoće nositi križ za Gospodinom po svojoj vlastitoj volji, ali lako i slatko onome koji je svoju volju pokopao i odvažno nastoji da je borbom uvijek iznova nadvlada.
Ovima daje Gospodin iz riznice svoga Božanskog Srca milost na milost, tako da one lakim korakom i radosna srca slijede svoga Gospodina noseći križ srčano na svojim ramenima kako god on vodio: preko strmih visina ili kroz ljupke ravnice, po žarkoj vrućini ili ledenoj zimi, po svjetlu dana ili po tamnoj noći, s istomišljenicima ili u potpunoj osamljenosti. Bogobojazna duša pozna i ima samo jednu želju: savršeno ispuniti Volju svoga Božanskog Otkupitelja.“
_______
(Bl. Marija Terezija od Sv. Josipa)
OdgovoriIzbrišiNe klonite duhom tražeći ispunjenje u ispraznostima - podignite srca na višu razinu prema Bogu odakle nam dolazi spasenje
Za vrijeme jedne propovijedi u katedrali Stepinac je svratio pažnju vjernika na tri uzroka zbog kojih je kletva tako raširena u narodu, a to su: loš primjer starijih, vjersko neznanje i opak život. Govori o otoku Javi čiji je zrak okužen pa slikovito nastavlja:"Nije li takvoj zatrovanoj dolini sličan naš čitav javni život? Psuju u kući i otac i majka. Na cestama se kune, proklinje se na poslu i u šali i u ljutnji. Bogumrskom psovkom zatrovana je čitava naša atmosfera, ona je postala dolinom smrti za nedužnu djecu."
"Staro filozofsko načelo je odstrani uzrok, odstranio si i učinak. Ukloni loše primjere, ukloni neznanje vjerskih istina, spriječi razvratnost kod pojedinaca, pa će se sigurno i bogohulstvo i psovka mnogo brže i lakše istrijebiti iz naše sredine."
Stepinac je još jednom održao tjedan protiv psovke i tom prilikom je razložio kako je psovka nepravda protiv Boga Stvoritelja, Otkupitelja, Posvetitelja.
Zaključio je tu propovijed riječima:"Psovači, stidite se! Da li je to zaslužio Bog, da mu pljujte svojim poganim ustima u lice? Iako se nadate, da ćete moći dovijeka nastaviti nekažnjeno psovati, bojim se, da će se i na vama ispuniti riječ Sv. Pisma:"nada se nezahvalnika rastopi kao inje zimsko i proteče kao voda nevaljala" katolički muževi i žene, dragi vjernici! Ako je ikada bio čas, da svim silama zagrabite, da se istrijebi ova sramota iz naše sredine, psovka, onda je to sigurno danas. Svima nam je na srcu spas našega naroda, naše domovine."
U svom radu Stepinac je među inim sredstvima raspačao 25 000 primjeraka brošure Zapaljeni jezici koju je napisao dr.Dragutin Hren. U privatnim pismima kao i djelotvorno u pojedinačnim zgodama blaženi Stepinac se borio da iskorijeni tu opačinu. Svjedočeći djelima htio je podići duh hrvatskog naroda i tako posvjedočiti da niti jedno rješenje ne dolazi iz negativnosti i nemoralnosti već zaufanosti u Boga i pogleda (srca) usmjerenog prema Bogu.
Izvor:Propovijed preuzvišenog g.Nadbiskupa u katedrali prigodom završetka tjedna protiv psovke, 12.XI. 1944. - u:KL 95(1944) 561 sl. i pismo kardinala Stepinca jednom svećeniku, 29.X. 1957
Slijedimo primjer blaženog Stepinca i učinimo trajno dobro za svoj narod boreći se protiv psovke i svih drugih nemoralnosti! Božja ljubav će tad sigurno obilno blagosloviti naš hrvatski narod!
Eh da sam mlađi i da nisam oženjen , pješice bih otišao na Bogosloviju u Zaitkofen .
OdgovoriIzbrišiRobelar