Zli anđeli

Zli anđeli su naši neprijatelji; oni nam zavide, nastoje nas navesti na grijeh, i mogu nam nanijeti ozljede, s Božjim dopuštenjem, preko našeg tijela ili naših zemaljskih dobara.

Unatoč svom njihovom prkosu i želji, oni ne mogu učiniti ništa protiv Boga, stoga svoj bijes iskaljuju na ljudima koji su stvoreni na sliku Božju. Mnogi teolozi tvrde da će mjesta palih anđela u Raju biti popunjena ljudima. 

Sveti Toma kaže: „Spoznaja da će biće sa zemlje zauzeti njegovo mjesto u Raju uzrokuje demonu više boli nego vatre pakla.“ 

Đavao je bio taj koji je naveo naše praroditelje na grijeh, a također i Judu (Iv 13:27). Đavao može, koliko to Bog dopusti, ozlijediti tijela i zemaljska dobra ljudi, kao u slučaju Joba i opsjednutih iz vremena našeg Gospodina. 

Njegov je veliki cilj uzrokovati uništenje Crkve, za koju zna da je sredstvo uništenja njegove moći na zemlji. On također zna da će i njemu i njegovim anđelima jednoga dana suditi sveci („Ne znate li, da će sveti suditi svijetu? ... Ne znate li, da ćemo anđelima suditi...“ 1 Kor 6:3). 

Mnogi vjeruju da, kao što Bog dodjeljuje svakom djetetu na njegovom rođenju anđela čuvara, tako i đavao dodjeljuje posebnog demona koji će ga kušati. Stoga moramo s jednom rukom raditi, a s drugom se boriti protiv neprijatelja. 

No, đavao ne može ozbiljno nauditi nikome tko drži zapovijedi Božje i izbjegava grijeh. Đavao može utjecati na naše sjećanje i našu maštu, no nema moć nad našom voljom i našim razumijevanjem. On nas može nagovoriti, no ne može nas prisiliti na zlo. Zato moramo odlučno i trenutno odbaciti sve loše misli koje demon može ubaciti u našu glavu. 

U Jakovljevoj poslanici nalazimo: „Pokorite se dakle Bogu, a protivite se đavlu, i pobjeći će od vas!“ (Jak 4:7) 

Naš Gospodin otjerao je Sotonu vrlo odrješito kada je rekao: „Odstupi, Sotono!“. 

Đavla i njegovo zavođenje treba tretirati s velikim prijezirom i također, naše misli treba usmjeriti na druge stvari, i tako ne dopustiti da budemo uznemireni njegovim prijedlozima. Onaj tko si dopušta pristajanje uz zle misli, približava se psu koji je zavezan na lancu, i gotovo je sigurno da će ga ovaj ugristi. Da je đavlu dozvoljeno koristiti se svim svojim moćima protiv nas, ne bismo mu se mogli suprotstaviti, jer on kada je pao nije izgubio svoje prirodne moći, iako je izgubio vječnu sreću.

Bog daje Đavlu posebne moći nad nekim ljudima

1. Bog često dopušta da ljudi koji teže visokom (duhovnom) savršenstvu budu godinama kušani od đavla kako bi se očistili od svojih nesavršenosti i postali istinski ponizni. Bog dopušta da Njegovi odabrani budu stalno napadani kroz mnoge godine i da trpe nasilne kušnje. Ponekad im se đavao prikazuje u vidljivom obliku; ponekad napada njihove uši užasnim zvukovima, ponekad mu je dopušteno napasti ih i baciti ih na tlo. Bog štiti njihov život, ali dopušta đavlu da ih muči fizičkim bolima i bolestima. Oni podnose najgore kušnje protiv vjere i protiv čistoće. Lukavi nema moć nad njihovim dušama, no ponekad mu Bog dopušta moć nad njihovim tijelima, tako da su u stanju učiniti i reći nevjerojatne stvari protiv svoje volje kako bi se postali ponizniji u očima ljudi.

Ponekad čak govore blasfemije i nemaju moći spriječiti same sebe u tome. Takvi napadi demona se zovu demonske opsesije. Sveti Job je bio napadan od đavla; kao i naš Gospodin u pustinji, isto tako i sveti Antun, sveta Tereza, sveta Marija Magdalena de Pazzi, sveti Ivan Vianney, i mnogi drugi sveci. Te su svete osobe znale da Bog nikada ne bi dopustio da budu kušane iznad svojih mogućnosti otpora i da Bog dopušta te kušnje za njihovo veće posvećenje. Oni su se u potpunosti podložili volji Božjoj, i na koncu su otjerali đavla svojim neustrašivim otporom njegovim napadajima. 

Kada je đavao prijetio smrću svetoj Katarini Sijenskoj, ona mu je odgovorila: „Čini što možeš; što je ugodno Bogu, ugodno je i meni.“

Sveta Marija Magdalena de Pazzi mu je rekla: „Ti kao da ne razumiješ da pripremaš za mene slavnu pobjedu.“ 

Sveti Antun mu se u pustinji suprotstavio: „Kako si slab! Pretpostavljam da zato imaš sa sobom cijelu četu demona da me iskušavaju.“ 

Kada se oni koji su kušani susretnu s đavlom s hrabrošću lava, on je pred njima poput uplašenog zeca, no kada ga se straše, onda on navaljuje sa svom silom i nestrašivošću lava. 

Uvijek ga se može otjerati sredstvima milosti koje daje Crkva; znakom križa, dozivajući ime Isusa i Marije, svetom vodom, predanom molitvom, upotrebom relikvija, itd. Što su napadi đavla jači, veća će biti i zaštita koju Bog daje Svojim slugama; često tijekom iskušenja oni imaju objave od Boga, ili im se ukazuju sveci i anđeli da ih utješe i osnaže. 

Oni koji niječu stvarnost ovih pojava o kojima tako često čitamo u životima svetaca, pokazuju koliko su slabo upoznati s duhovnim životom. Stav je Crkve da se ipak sve takve iskaze o nadnaravnim događajima razmotri s oprezom, jer uvijek postoji opasnost od obmane ili iluzije. Obični smrtnici ne moraju strahovati od takvih posebnih nasrtaja Zloga; oni su rezervirani za posebne Božje odabranike i prijatelje. 

2. Ponekad Bog također dopušta da ljudi koji vode opake živote, ili oni koji griješe protiv vjere, budu kažnjeni ili odvedeni na stranputicu od strane zlih duhova. 

Bog ponekad dopušta da tijela ljudi koji su se predali svojim strastima budu opsjednuta zlim duhovima. Takvo se stanje zove opsjednuće. U vrijeme našega Gospodina bilo je mnogo opsjednutih, koji su od posljedica opsjednuća bili nijemi (Mt 9:32), slijepi (Mt 12:22), divlji (bijesni) (Mt 8:28). Bog je tada dopustio da bude mnogo takvih, kako bi pokazao moć Sina Božjeg i slabost demona u Njegovoj prisutnosti, i da ih može istjerati iz onih koje su mučili. No nisu svi koji su bili opsjednuti, bili u takvom stanju vlastitom krivnjom. Neka su djeca bila opsjednuta od rođenja (Mk 9:21). 

Ponekad je Bog dopuštao da čak i sveti ljudi budu opsjednuti neko vrijeme; no uglavnom je to bila kazna za teški grijeh, a osobito za svjesni savez s đavlom, kao što je to bilo u slučaju s vješticom iz Endora. Takvi slučajevi nisu rijetki ni danas u poganskim zemljama. Bog također dopušta zlim duhovima da vode stranputicom one koji prakticiraju spiritizam, koji se sastoji od toga da se prizivaju duše preminulih kako bi se otkrile određene tajne.

Demoni imitiraju prizvane duše preminulih, i svojim superiornim znanjem su u stanju otkriti mnoge stvari, s pomoću kojih uspiju navesti ljude koji se bave spiritizmom da misle da razgovaraju s preminulim rođakom ili prijateljem. 

U tim će prilikama zli duhovi ponekad uzeti materijalni oblik. Spiritizam vodi prema gubitku vjere i morala, ili barem do gubitka unutarnjeg mira kod osobe koja ga prakticira, a vrlo često ima veze s prijevarom.

Racionalističko stajalište da su opsjednuti spomenuti u Svetom pismu bili jednostavno bolesna tijela ili uma, i da se Krist prilagodio židovskom vjerovanju u demone, nije kompatibilno s dostojanstvom Božje Riječi i s vjerodostojnošću i svetošću Božjega Sina.

„Budite trijezni i bdijte, jer protivnik vaš, đavao, kao lav ričući obilazi i traži, koga da proždere. Njemu se oduprite tvrdi u vjeri i znajte, da iste muke podnose vaša braća u svijetu! A Bog svake milosti, koji vas pozva na vječnu svoju slavu u Kristu Isusu, on će vas, iza malo muke, usavršiti, okrijepiti, utvrditi.“ (1 Pet 5: 8-9)

Izvor