Franjevci Bezgrješne: hrabri glas progovara

Prije nekoliko dana, 20. siječnja, bila je važna godišnjica u povijesti franjevaca Bezgrješne. Toga datuma prije šest godina (2012.) u našem rimskom samostanu u Via Boccea, održan je sastanak Generalnog vijeća franjevaca Bezgrješne i petorice franjevaca (dva Amerikanca i tri Talijana), protivnika p. Stefana Manellija, utemeljitelja i generalnog poglavara Reda. 

Zajedno sa ostalim profesorima s tadašnje bogoslovije franjevaca Bezgrješne i ostalima zaduženima za formaciju, p. Manelli me pozvao da sudjelujem u tom događaju. Sastanak koji je trajao cijeli dan u dvije sesije, šokirao je žestinom zlonamjernih napada protiv p. Manellija. 

Sada vidimo da su te optužbe bile postepeno razvijane u klevetničkom crkvenom, medijskom i pravnom ratu protiv p. Manellija, ratu kojeg su podržali neki franjevci (čak i u Vatikanu), laici i pomalo „tridentski orijentiran“ dijecezanski svećenik. Tijekom posljednjih šest godina svjedočio sam objektivnoj devastaciji svoje redovničke zajednice (franjevci, sestre, laici), progonu (koji još uvijek traje) našeg utemeljitelja i naše autentične karizme franjevaca Bezgrješne, koju je odobrio papa Ivan Pavao II. 

Budućnost moga zvanja i zvanja druge subraće, koji poput mene brane osobu i liniju naših utemeljitelja, neizvjesna je. U svjetlu raznih činjenica, uvjeren sam da ćemo barem do kraja ovoga pontifikata biti nadzirani, progonjeni i naš rad opstruiran gdje god išli i što god mi činili ili postali. 

Na sastanku 21. siječnja 2012. ona tri talijanska fratra rekla su nam sljedeće (svjedok sam toga): 

„Ako ne uklonite latinski jezik s bogoslovije (tada Teološka bogoslovija Bezgrešne Posrednice), prijavit ćemo vas Kongregaciji (Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života) gdje su, kao što znate, modernisti [ili progresisti] koji će vas staviti pod nadzor komesara.“ 

I upravo se to dogodilo. Nismo popustili pred prijetnjom i na koncu smo stavljeni pod nadzor komesara. Danas je jedan od ta tri talijanska svećenika (u međuvremenu se jedan Amerikanac vratio minoritima) glavni urednik kalendara franjevaca Bezgrješne za 2018. godinu. U određenom je smislu to službeni tekst utoliko što navodi da su ga izdali franjevci Bezgrješne „s blagoslovom i nadzorom apostolskog komesara don Sabina Ardita, SDB“.

Neobično je, doduše, vidjeti da je na kalendaru franjevaca Bezgrješne pismo pape Franje mladima (od 13. siječnja 2017.) pored slike nekih mladih ljudi u društvu Ivana Pavla II.! U svakom slučaju, slike i tekstovi sv. Maksimilijana Kolbea, bl. Pavla VI. i sv. Ivana Pavla II. su jako lijepi. 

Ipak, ne možemo prešutjeti neke nedoumice u članku urednika „Mladi, obitelji, sv. Maksimilijan i franjevci Bezgrješne“. Pohvalno je naglasiti naš apostolat kao marijansko-franjevački ideal p. Kolbea. No isključivanje naših utemeljitelja, p. Manellija i Pellettierija, koji uopće nisu niti spomenuti, jako je ozbiljno i simptomatično. 

To je ustvari znak njihovog damnatio memoriae, kojega bi htjeli usaditi među nove franjevce Bezgrješne (urednik je jedan od petorice protivnika p. Manellija koji su ga optužili na sastanku 21. siječnja 2012.) uz podršku i/ili pod vodstvom nekih kurijalnih lica. 

Ustvari, ono što je bio i što bi trebao biti naš „marijanski zavjet neograničene posvete Bezgrješnoj“, koji je bio primarni konstitutivni zavjet franjevaca Bezgrješne, urednik je sada reducirao na „četvrti zavjet (u medijima – 'i misionarska priroda...')“. Tko zna što te tri točkice predstavljaju. Sve to potvrđuje program koji je nametnut „odozgora“: preuređenje, ili manipulacija, naše karizme franjevaca Bezgrješne, povijesti, formacije, mišljenja i svijesti. 

Taj se plan već mogao nazrijeti u sramotnom i klevetničkom intervjuu („Kolbe, ne Lefebvre“) objavljenom u ožujku 2014. g. u časopisu „Vita Consacrata Testimoni“ koji se zasigurno ne ističe u vrednovanju tradicionalnog redovničkog života. Plan nekoliko pojedinaca bio je neko vrijeme izvediv: ocrniti i uništiti p. Manellija „identificirajući ga“ prvo s monsinjorom Lefebvreom, zatim s p. Macielom Degolladom i fratrom Eliom iz Cortone da bi naposljetku udaljili franjevce Bezgrješne od njihovog ocrnjenog utemeljitelja i povezali ih s p. Kolbeom, odnoseći se prema utemeljiteljima kao prema izdajnicima Crkve i karizme franjevaca Bezgrješne, nijekajući njihov doprinos karizmi Reda (marijanski zavjet i franjevačko siromaštvo); konstruirati nove „utemeljitelje“ i reprogramirati franjevce Bezgrješne, možda prisiljavajući ih da se postepeno vrate konventualcima ili drugim manjim redovima.

Ne zaboravimo da u velikim franjevačkim zajednicama postoji projekt ujedinjenja u nastajanju (https://www.corrispondenzaromana.it/il-francescanesimo-del-futuro-annunciato-da-radio-vaticana/). Urednik kalendara čini se da je čak preoptimističan u uvjerenju da će franjevci Bezgrješne poslije vanjske administracije sačuvati svoje fundamentalne karakteristike.

Tome neće biti tako: marijanski zavjet je već uklonjen, i naša marijanska priroda svedena na takozvanu „atmosferu“, a čin posvete više nije javni i konstitutivni zavjet. Da ne spominjemo istinsko franjevačko siromaštvo i rat protiv Misijskog pokreta Bezgrješne Posrednice.

Ukratko, u svjetlu zadnjih šest godina, može se zaključiti da je od samog početka nekoliko pojedinaca imalo namjeru uništiti nas. 

Otpor, čak i onaj pravni, usporio je njihove planove koji ipak idu dalje. Još jedna bolna točka je urednikovo naglašavanje da vanjski administrator radi na „doktrinarnom razjašnjavanju“ franjevaca Bezgrješne. 'Insajderi' jako dobro znaju da je on jedan od onih koji su nas optužili za „lefebvrovska strujanja“ i izdaju Crkve i naše karizme. U istini, znanju i savjesti, sada vidimo „strujanje“ koje zasigurno nije u tradicionalnom smislu. Npr., bilo bi zanimljivo istražiti pozicije franjevaca i nadležnih u Redu po pitanju pričesti za razvedene/ponovno vjenčane koji žive “more uxorio”. Autor ovog teksta s druge strane dijeli stajalište četvorice kardinala (sada dvojice) izraženo u „Dubiji“, koje dijele i mnogi više ili manje poznati prelati i svećenici. 

Zapravo strahujemo da su oni koji nas žele „reprogramirati“ ustvari pod utjecajem barem nekih principa koji čine transcendentalni tomizam Karla Rahnera i teologiju oslobođenja Gustava Gutierreza (1971.) Klerici i crkveni djelatnici formirani u takvom progresivnom mentalitetu mogu se samo nadati i raditi na našem uništenju (http://amicideltimoneferrara.blogspot.it/2017/03/teologia-della-liberazione-anno-1971.html). Dok god su oni utjecajni u Crkvi, za nas nema izgleda.

Podnošenje žalbe vatikanskim autoritetima čini se beskorisno. Naše sestre franjevke Bezgrješne podnijele su žalbu Apostolskoj Signaturi protiv Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života i vjerojatno bi im žalba bila odobrena i istjerale bi pravdu da se netko „s vrha“ nije umiješao, ne poštujući ispravan pravni tijek, moguće tako što je ubrzao presudu Signature, i tako praktički cijelu stvar blokirao, prihvaćajući zahtjev Kongregacije i donoseći odluku o dodatnom vanjskom nadzoru. 

Pred Božanskim Sudom, pred Bogom Izraela, više ne možemo šutjeti i pasivno gledati trijumf nepravde koja uistinu vapi za osvetom u očima Boga. Neka nam Bog i Marija, naša Blažena Majka, Suotkupiteljica, nova Estera, pomognu podnositi ovu patnju za dobrobit Crkve. 

Ne znamo kakva će biti naša budućnost: hoćemo li ostati franjevci Bezgrješne, dijecezanski svećenici ili svedeni na laički stalež.

Samo nas izvanredna intervencija Milosti može spasiti. U protivnom ćemo „umrijeti“ zbog nedostatka zvanja, no časno, a ne kao izdajnici.

p. Paolo M. Siano

Izvor