Atanazija Aleksandrijskog (298.-373.), kršćanskog biskupa i patrijarha Aleksandrije danas Katolička crkva časti kao sveca. Međutim, biskup Aleksandrijski je svojedobno ostao praktički sam u crkvenoj hijerarhiji u obrani pravovjerja, a protiv Arija, također biskupa iz Aleksandrije i njegove hereza nakon Prvog nicejskog sabora. Poglavito su se na kršćanskom istoku vodile žestoke rasprave o Svetom Trojstvu, od čistog arijanstva, preko poluarijanstva do nicejske vjere koja je potvrdila savršenu jednakost Oca i Sina, homoousios (istobitan).
Sve do 362. godine zbog svoje predanosti Nicejskom vjerovanju Atanazije Aleksandrijski doživio je pet izgona od rimskih careva, Konstancija II. i Julijana Apostate. Papa Liberije također ga je pod pritiscima careva privremeno ekskomunicirao što je vjerojatno razlog što je Liberije prvi Papa u povijesti koji nije proglašen svetim. Atanazije je često bio od svih napušten što mu je i donijelo naziv Athanasius contra mundum (Atanazije protiv svijeta). Usprkos svemu Atanazije je 363. godine uspio u Aleksandriji sazvati veliki sinod Istočne Crkve na kojemu je definirana prava vjera, te su potvrđene odluke Prvog nicejskog sabora.
Praktički, istinski nauk Crkve je bio obranjen upravo zahvaljujući biskupu Atanaziju koji nije surađivao s hereticima, nego ih je nastojao obratiti na pravu vjeru.
ATANAZIJEVO VJEROVANJE:
Quicumque vult salvus esse, ante omnia opus est, ut teneat catholicam fidem:
Quam nisi quisque integram inviolatamque servaverit, absque dubio in aeternum peribit.
Fides autem catholica haec est: ut unum Deum in Trinitate, et Trinitatem in unitate veneremur.
Neque confundentes personas, neque substantiam seperantes.
Alia est enim persona Patris, alia Filii, alia Spiritus Sancti:
Sed Patris, et Fili, et Spiritus Sancti una est divinitas, aequalis gloria, coeterna maiestas.
Qualis Pater, talis Filius, talis Spiritus Sanctus.
Increatus Pater, increatus Filius, increatus Spiritus Sanctus.
Immensus Pater, immensus Filius, immensus Spiritus Sanctus.
Aeternus Pater, aeternus Filius, aeternus Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres aeterni, sed unus aeternus.
Sicut non tres increati, nec tres immensi, sed unus increatus, et unus immensus.
Similiter omnipotens Pater, omnipotens Filius, omnipotens Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres omnipotentes, sed unus omnipotens.
Ita Deus Pater, Deus Filius, Deus Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres dii, sed unus est Deus.
Ita Dominus Pater, Dominus Filius, Dominus Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres Domini, sed unus est Dominus.
Quia, sicut singillatim unamquamque personam Deum ac Dominum confiteri christiana veritate compelimur: ita tres Deos aut Dominos dicere catholica religione prohibemur.
Pater a nullo est factus, nec creatus, nec genitus.
Filius a Patre solo est: non factus, nec creatus, sed genitus.
Spiritus Sanctus a Patre et Filio: non factus, nec creatus, nec genitus, sed procedens.
Unus ergo Pater, non tres Patres: unus Filius, non tres Filii: unus Spiritus Sanctus, non tres Spiritus Sancti.
Et in hac Trinitate nihil prius aut posterius, nihil maius aut minus: sed totae tres personae coaeternae sibi sunt et coaequales.
Ita ut per omnia, sicut iam supra dictum est, et unitas in Trinitate, et Trinitas in unitate veneranda sit.
Qui vult ergo salvus esse, ita de Trinitate sentiat.
Sed necessarium est ad aeternam salutem, ut incarnationem quoque Domini nostri Iesu Christi fideliter credat.
Est ergo fides recta ut credamus et confiteamur, quia Dominus noster Iesus Christus, Dei Filius, Deus et homo est.
Deus est ex substantia Patris ante saecula genitus: et homo est ex substantia matris in saeculo natus.
Perfectus Deus, perfectus homo: ex anima rationali et humana carne subsistens.
Aequalis Patri secundum divinitatem: minor Patre secundum humanitatem.
Qui licet Deus sit et homo, non duo tamen, sed unus est Christus.
Unus autem non conversione divinitatis in carnem, sed assumptione humanitatis in Deum.
Unus omnino, non confusione substantiae, sed unitate personae.
Nam sicut anima rationalis et caro unus est homo: ita Deus et homo unus est Christus.
Qui passus est pro salute nostra: descendit ad inferos: tertia die resurrexit a mortuis.
Ascendit ad caelos, sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis: inde venturus est iudicare vivos et mortuos.
Ad cuius adventum omnes homines resurgere habent cum corporibus suis: et reddituri sunt de factis propriis rationem.
Et qui bona egerunt, ibunt in vitam aeternam: qui vero mala, in ignem aeternum.
Haec est fides catholica, quam nisi quisque fideliter firmiterque crediderit, salvus esse non poterit.
PRIJEVOD:
Tko god želi biti spašen, prije svega je potrebno da drži katoličku vjeru. Koju ako netko ne sačuva cjelovitu i nepokvarenu, bez sumnje će propasti zauvijek.
Ovo je katolička vjera: da štujemo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu, bez miješanja osoba i bez razdiobe biti.
Drugačija je naime osoba Oca, drugačija Sina, drugačija Duha Svetoga.
Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo, istu slavu i jednako vječno veličanstvo.
Kako Otac, tako Sin i tako Duh Sveti.
Nestvoren je Otac, nestvoren je Sin, nestvoren je Duh Sveti.
Neizmjeran je Otac, neizmjeran je Sin, neizmjeran je Duh Sveti.
Vječan je Otac, vječan je Sin, vječan je Duh Sveti.
A ipak nisu tri vječna, nego je jedan vječni.
Tako nisu ni tri nestvorena, ni tri neizmjerna, nego je jedan nestvoreni, jedan neizmjerni.
Tako je svemoguć Otac, svemoguć Sin, svemoguć Duh Sveti, a ipak nisu tri svemoguća, nego je jedan svemogući.
Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri boga, nego je samo jedan Bog.
Tako je Otac Gospodin, Sin Gospodin, Duh Sveti Gospodin, a ipak nisu tri gospodina, nego jedan Gospodin.
Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga i Gospodina, tako nam katolička vjera zabranjuje reći da su tri Boga i tri Gospodina.
Otac nije ni od koga načinjen, niti stvoren, niti rođen.
Sin je samo od Oca: ne načinjen, niti stvoren, nego rođen.
Duh Sveti od Oca i Sina: nije načinjen, niti stvoren, niti rođen, nego izlazi.
Tako je jedan Otac, a ne tri Oca, jedan Sin, ne tri Sina, jedan Duh Sveti, a ne tri Duha Sveta.
U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije, ništa više ili manje, nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne i jednako velike.
Tako da u svemu, kako je prije rečeno, treba štovati kako jedinstvo u Trojstvu, tako Trojstvo u jedinstvu.
Tko, dakle, želi biti spašen, to mora vjerovati o Trojstvu.
Ali za vječno spasenje potrebno je također vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista.
A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš, Isus Krist Sin Božji, Bog i čovjek.
Bog je, iz Očeve biti prije vjekova rođen, i čovjek od biti majke rođen u vremenu.
Potpuni Bog, potpuni čovjek, koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela.
Jednak Ocu po božanstvu, manji od Oca po ljudskoj naravi.
Koji iako je Bog i čovjek, ipak nisu dva Krista, nego jedan Krist.
Jedan naime, ne pretvaranjem božanstva u tjelesnost, nego jer je Bog uzeo čovječnost.
Jedan potpuno i čitav, ne po pomiješanju biti, nego po jedinstvu osobe.
Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka, tako je Bog i čovjek samo jedan Krist.
Koji je zbog našeg spasenja trpio, sašao nad pakao i treći je dan uskrsnuo od mrtvih.
Uzašao na nebo, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, odatle će doći suditi žive i mrtve.
Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima.
Oni koji su činili dobro, ući će u vječni život, a koji su činili zlo, u vječni oganj.
Ovo je katolička vjera, koju ako netko vjerno i čvrsto ne vjeruje, ne može biti spašen.
Praktički, istinski nauk Crkve je bio obranjen upravo zahvaljujući biskupu Atanaziju koji nije surađivao s hereticima, nego ih je nastojao obratiti na pravu vjeru.
ATANAZIJEVO VJEROVANJE:
Quicumque vult salvus esse, ante omnia opus est, ut teneat catholicam fidem:
Quam nisi quisque integram inviolatamque servaverit, absque dubio in aeternum peribit.
Fides autem catholica haec est: ut unum Deum in Trinitate, et Trinitatem in unitate veneremur.
Neque confundentes personas, neque substantiam seperantes.
Alia est enim persona Patris, alia Filii, alia Spiritus Sancti:
Sed Patris, et Fili, et Spiritus Sancti una est divinitas, aequalis gloria, coeterna maiestas.
Qualis Pater, talis Filius, talis Spiritus Sanctus.
Increatus Pater, increatus Filius, increatus Spiritus Sanctus.
Immensus Pater, immensus Filius, immensus Spiritus Sanctus.
Aeternus Pater, aeternus Filius, aeternus Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres aeterni, sed unus aeternus.
Sicut non tres increati, nec tres immensi, sed unus increatus, et unus immensus.
Similiter omnipotens Pater, omnipotens Filius, omnipotens Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres omnipotentes, sed unus omnipotens.
Ita Deus Pater, Deus Filius, Deus Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres dii, sed unus est Deus.
Ita Dominus Pater, Dominus Filius, Dominus Spiritus Sanctus.
Et tamen non tres Domini, sed unus est Dominus.
Quia, sicut singillatim unamquamque personam Deum ac Dominum confiteri christiana veritate compelimur: ita tres Deos aut Dominos dicere catholica religione prohibemur.
Pater a nullo est factus, nec creatus, nec genitus.
Filius a Patre solo est: non factus, nec creatus, sed genitus.
Spiritus Sanctus a Patre et Filio: non factus, nec creatus, nec genitus, sed procedens.
Unus ergo Pater, non tres Patres: unus Filius, non tres Filii: unus Spiritus Sanctus, non tres Spiritus Sancti.
Et in hac Trinitate nihil prius aut posterius, nihil maius aut minus: sed totae tres personae coaeternae sibi sunt et coaequales.
Ita ut per omnia, sicut iam supra dictum est, et unitas in Trinitate, et Trinitas in unitate veneranda sit.
Qui vult ergo salvus esse, ita de Trinitate sentiat.
Sed necessarium est ad aeternam salutem, ut incarnationem quoque Domini nostri Iesu Christi fideliter credat.
Est ergo fides recta ut credamus et confiteamur, quia Dominus noster Iesus Christus, Dei Filius, Deus et homo est.
Deus est ex substantia Patris ante saecula genitus: et homo est ex substantia matris in saeculo natus.
Perfectus Deus, perfectus homo: ex anima rationali et humana carne subsistens.
Aequalis Patri secundum divinitatem: minor Patre secundum humanitatem.
Qui licet Deus sit et homo, non duo tamen, sed unus est Christus.
Unus autem non conversione divinitatis in carnem, sed assumptione humanitatis in Deum.
Unus omnino, non confusione substantiae, sed unitate personae.
Nam sicut anima rationalis et caro unus est homo: ita Deus et homo unus est Christus.
Qui passus est pro salute nostra: descendit ad inferos: tertia die resurrexit a mortuis.
Ascendit ad caelos, sedet ad dexteram Dei Patris omnipotentis: inde venturus est iudicare vivos et mortuos.
Ad cuius adventum omnes homines resurgere habent cum corporibus suis: et reddituri sunt de factis propriis rationem.
Et qui bona egerunt, ibunt in vitam aeternam: qui vero mala, in ignem aeternum.
Haec est fides catholica, quam nisi quisque fideliter firmiterque crediderit, salvus esse non poterit.
PRIJEVOD:
Tko god želi biti spašen, prije svega je potrebno da drži katoličku vjeru. Koju ako netko ne sačuva cjelovitu i nepokvarenu, bez sumnje će propasti zauvijek.
Ovo je katolička vjera: da štujemo jednoga Boga u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu, bez miješanja osoba i bez razdiobe biti.
Drugačija je naime osoba Oca, drugačija Sina, drugačija Duha Svetoga.
Ali i Otac i Sin i Duh Sveti imaju samo jedno božanstvo, istu slavu i jednako vječno veličanstvo.
Kako Otac, tako Sin i tako Duh Sveti.
Nestvoren je Otac, nestvoren je Sin, nestvoren je Duh Sveti.
Neizmjeran je Otac, neizmjeran je Sin, neizmjeran je Duh Sveti.
Vječan je Otac, vječan je Sin, vječan je Duh Sveti.
A ipak nisu tri vječna, nego je jedan vječni.
Tako nisu ni tri nestvorena, ni tri neizmjerna, nego je jedan nestvoreni, jedan neizmjerni.
Tako je svemoguć Otac, svemoguć Sin, svemoguć Duh Sveti, a ipak nisu tri svemoguća, nego je jedan svemogući.
Tako je Otac Bog i Sin je Bog i Duh Sveti je Bog, a ipak nisu tri boga, nego je samo jedan Bog.
Tako je Otac Gospodin, Sin Gospodin, Duh Sveti Gospodin, a ipak nisu tri gospodina, nego jedan Gospodin.
Jer kako po kršćanskoj vjeri ispovijedamo svaku osobu kao Boga i Gospodina, tako nam katolička vjera zabranjuje reći da su tri Boga i tri Gospodina.
Otac nije ni od koga načinjen, niti stvoren, niti rođen.
Sin je samo od Oca: ne načinjen, niti stvoren, nego rođen.
Duh Sveti od Oca i Sina: nije načinjen, niti stvoren, niti rođen, nego izlazi.
Tako je jedan Otac, a ne tri Oca, jedan Sin, ne tri Sina, jedan Duh Sveti, a ne tri Duha Sveta.
U tom Trojstvu ništa nije prije ili poslije, ništa više ili manje, nego su sve tri osobe u sebi jednako vječne i jednako velike.
Tako da u svemu, kako je prije rečeno, treba štovati kako jedinstvo u Trojstvu, tako Trojstvo u jedinstvu.
Tko, dakle, želi biti spašen, to mora vjerovati o Trojstvu.
Ali za vječno spasenje potrebno je također vjerovati u utjelovljenje našega Gospodina Isusa Krista.
A ovo je prava vjera: moramo vjerovati i ispovijedati da je Gospodin naš, Isus Krist Sin Božji, Bog i čovjek.
Bog je, iz Očeve biti prije vjekova rođen, i čovjek od biti majke rođen u vremenu.
Potpuni Bog, potpuni čovjek, koji se sastoji od razumske duše i čovječjeg tijela.
Jednak Ocu po božanstvu, manji od Oca po ljudskoj naravi.
Koji iako je Bog i čovjek, ipak nisu dva Krista, nego jedan Krist.
Jedan naime, ne pretvaranjem božanstva u tjelesnost, nego jer je Bog uzeo čovječnost.
Jedan potpuno i čitav, ne po pomiješanju biti, nego po jedinstvu osobe.
Jer kako razumska duša i tijelo tvore jednog čovjeka, tako je Bog i čovjek samo jedan Krist.
Koji je zbog našeg spasenja trpio, sašao nad pakao i treći je dan uskrsnuo od mrtvih.
Uzašao na nebo, sjedi o desnu Boga Oca svemogućega, odatle će doći suditi žive i mrtve.
Kod njegovog ponovnog dolaska svi će ljudi uskrsnuti u svojim tijelima i dati račun o svojim djelima.
Oni koji su činili dobro, ući će u vječni život, a koji su činili zlo, u vječni oganj.
Ovo je katolička vjera, koju ako netko vjerno i čvrsto ne vjeruje, ne može biti spašen.
Hvala za ovo Vjerovanje..neugodno mi al nesto iz njega nisam znala..hvala
OdgovoriIzbrišiZapravo, uopće nije sigurno da je papa Liberije ikad izopćio sv. Atanazija. Jedini njegovi dokumenti koji to spominju su nekoliko pisama koja međutim mnogo teologa smatra krivotvorinama.
OdgovoriIzbrišiPosve je sigurno da je Liberije mnogo godina branio sv. Atanazija od arijanaca, što je jedan od razloga zašto je (arijanski) car prognao Liberija u Trakiju, a nakon što ga je pustio, Liberije je i dalje nastavio borbu protiv arijanaca.
http://www.newadvent.org/cathen/09217a.htm
Ispovijest vjere tradicionalnog katolika:
OdgovoriIzbrišiIspovijedam i držim sljedeće, bez rezerve ili izbjegavanja:
Ispovijedam da je Katolička Crkva, koja je Prečista Zaručnica Kristova, "bez ljage i nabora", kao što Apostol kaže, te nikad ne može svojoj djeci dati otrov, što hoće reći, učiti ih herezu ili tešku zabludu, ili dopuštati smrtni grijeh.
Ispovijedam da je Katolička Crkva ujedinjena u vidljivom ispovijedanju jedne Katoličke vjere, te da s obzirom na to oni koji javno i tvrdokorno govore suprotno učenjima te jedne vjere, tj. javni heretici, nisu članovi Crkve i time ne mogu posjedovati nikakvu službu u Crkvi.
Ispovijedam da u Crkvi mora biti "pastirâ i učiteljâ do kraja svijeta" (Prvi vat. koncil), što hoće reći, biskupâ s redovnom jurisdikcijom, onih koji imaju trostruku moć koju su Apostoli primili od Krista i prenijeli svojim zakonitim nasljednicima: moć vladanja, naučavanja i posvećivanja.
Ispovijedam da Rimska Stolica, "Stolica Istine za svjetlost svijeta", ne može nikad pasti ili zakazati u vjeri, što hoće reći da nikad ne može naučavati herezu ili tešku zabludu, poradi Kristovog obećanja sv. Petru, prvaku Apostolâ.
Ispovijedam da su vjernici obvezni podložiti se umom i voljom autoritetu Rimskog Prvosvećenika, što hoće reći da slijede disciplinske zakone koje on ustanovi, kao i da prihvaćaju i ispovijedaju sve što ih naučava vršeći svoju papinsku službu.
Ispovijedam da je svatko dužan čvrsto se držati naukâ Učiteljstva Crkve, odbacujući sve što proturječi tim naukama bez obzira odakle dolazilo. Kao što Apostol kaže, čak i kad bi anđeo s neba došao naučavati neko drukčije Evanđelje, bio bi izopćen, svjedočeći tako da i oni najuzvišenijeg položaja promicanjem hereze bivaju izopćeni iz Crkve.
S obzirom na to, držim da svi oni koji tvrde da su crkveni pastiri, ali zapravo javno riječima i djelima znajući ispovijedaju i naučavaju herezu, nisu crkveni pastiri nego uzurpatori koji nemaju nikakvu vlast u Crkvi, i njihovi zakoni i ostali akti autoriteta su nevaljani.
Dakle, odbacujem i osuđujem kao lažne sljedeće propozicije:
- da Crkva može dati herezu ili tešku zabludu, ili dopustiti smrtni grijeh, i tako se zapravo pretvoriti iz Arke Spasenja u arku propasti;
- da su javni heretici članovi i autoriteti u Crkvi, što bi značilo da Crkva nije ujedinjena u vjeri;
- da Crkva može ostati bez nasljednikâ Apostolâ, tj. da za neko vrijeme prestane biti Apostolska;
- da Stolica sv. Petra može naučavati herezu ili tešku zabludu, i tako se pretvoriti iz Stolice Istine u stolicu zabluda;
- da je dopušteno vjernicima ignorirati ili odbaciti učenja i zakone Rimskog prvosvećenika;
- da smijemo prihvatiti učenja suprotna prijašnjim naukama Učiteljstva, pod izlikom da ta nova učenja dolaze od onih koji se čine crkvenim autoritetima;
- da javni heretici mogu učiniti Crkvu taocem njihovih hereza i proglašavati ih valjano kao akte Crkve.
Oprostite, zar mi trebamo prihvaćati zakone i učiteljstva Rimskog prvosvećenika ili ISUSA KRISTA?
OdgovoriIzbrišiZa katolika nema razlike. Isus Krist kaže Svojim učenicima i apostolima: "Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire. A tko mene prezire, prezire onoga koji mene posla." (Lk 10:16).
IzbrišiIli na drugom mjestu:
"Pogriješi li tvoj brat, idi i pokaraj ga nasamo. Ako te posluša, stekao si brata. Ne posluša li te, uzmi sa sobom još jednoga ili dvojicu, neka na iskazu dvojice ili trojice svjedoka počiva svaka tvrdnja. Ako ni njih ne posluša, reci Crkvi. Ako pak ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik."
(Mt 18:17)
A Rimskom Prvosvećeniku kaže:
"A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati. Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima."
(Mt 16:18-19)
Uistinu je tako, zahvaljujem na odgovoru
Izbriši