PAPA HERETIK? Kanonski pravnici i teolozi održat će konferenciju na temu ‘svrgavanja pape’

Kanonski pravnici i teolozi sastat će se za dva tjedna u Parizu radi rasprave o temi koja nikada prije nije bila u fokusu katoličke konferencije: kako svrgnuti heretičnog papu. Konferencija pod nazivom Svrgavanje pape: teološke premise,kanonski modeli, ustavni izazov ima za cilj istražiti mehanizme koji su sastavljeni u Katoličkoj crkvi po pitanju odnosa prema papi koji otvoreno naučava lažni nauk i čak hereze.

Jedan od predavača bit će profesor Pariškog sveučilišta Laurent Fonbaustier koji je prošle godine objavio knjigu od 1200 stranica pod nazivom „Svrgavanje heretičnog pape“. 

Na konferenciji će gostovati 15 govornika koji će izlagati sljedeće teme: „Koncilijarizam i svrgavanje pape kroz prizmu galikanizma“, „Pad pape: između odricanja od službe i svrgavanja“, „Svrgavanje Ivana XXII. i Benedikta XIII. u Konstanzi, 1415.–1417.“

Također će gostovati profesori Nicolas Warembourg i Cyrille Dounot, koji su prošle godine bili među 45 katoličkih akademskih profesora i teologa koji su podnijeli kardinalu Angelu Sodanu, dekanu Kardinalskog zbora u Rimu, zahtjev da kardinali i istočni katolički patrijarsi zatraže od pape Franje da odbaci niz pogrešnih tvrdnji koje se mogu izvesti iz normalnog čitanja posinodske apostolske pobudnice Amoris laetitia.[1]

Skupina od 45 katoličkih akademskih građana i dušobrižnika navela je da Papina pobudnica predstavlja opasnost za katoličku vjeru i moral jer sadrži izjave koje mogu biti shvaćene u suprotnosti s katoličkom vjerom i moralom. 

Konferencija se održava nakon četiri godine Franjinog upravljanja Petrovom lađom. Tijekom tog vremena Papa i ljudi koje je postavio na ključne pozicije poveli su Crkvu u smjeru koji bi bio nezamisliv vjernim katolicima tijekom dva prethodna pontifikata. 

Franjini magloviti i neodređeni govori i osobito papinski spisi okrenuli su kardinale protiv kardinala, biskupe protiv biskupa, i laike protiv laika. 

Doktrinarna zbunjenost rezultirala je pastoralnim smjernicama koje su izdane na temelju Papinih spisa koje dopuštaju pristupanje Svetoj Pričesti onima koji žive u preljubu. 

U mjesecu studenom prošle godine vatikanist Giuseppe Nardi izvijestio je da u Vatikanu cirkulira teološka studija iz 1975. učenog brazilskog laika Arnalda Vidigala Xaviera da Silveire pod nazivom „Teološka hipoteza krivovjernog pape“ u kojoj autor istražuje je li moguće da papa jest ili da postane heretik, i ako jest, kakve posljedice iz toga slijede. 

Nardi piše: „Tri i pol godine nakon početka pontifikata, papa Franjo doseže svoje krajnje granice. Dojam, kojega odaju geste i riječi, latentne namjere da promijeni nauk Crkve mora u određenom trenutku poprimiti konačan oblik ili se mora raspasti.“ 

“Franjo se nalazi u škripcu zbog atmosfere koju je sam stvorio. Više ne zbog spontanog načina izražavanja o ovom ili onom, koji i dalje ostaje improviziran i neobvezujuć. Njegov pastoralni rad i vještine upravljanja, koje zahtijevaju osjećaj odgovornosti i uzoran karakter, dosežu svoj vrhunac. To bi moglo uzrokovati neuspjeh njegovog pontifikata“, dodao je. 

Konferencija se organizira tri mjeseca nakon što je kardinal Raymond Burke dao intervju u kojem je objasnio da ako papa formalno iznosi herezu, on tim činom prestaje biti papa. 

Kardinal Burke je u intervjuu iz prosinca 2016. izjavio da u Crkvi postoji proces za rješavanje takve situacije, dodajući da se nada da nećemo u skoro vrijeme tome svjedočiti. 

U prosincu prošle godine američki se kanonski pravnik dr. Edward Peters također dotaknuo pitanja što bi se moglo poduzeti ako bi se ustanovilo da je papa heretik.

Peters piše da je “krucijalno pitanje” iz perspektive kanonskog prava “tko odlučuje o tome je li papa upao u herezu” budući da kanon 1404. glasi: “Prvoj Stolici ne sudi nitko.”

Međutim, našao je u kanonskoj tradiciji poziciju da ako opći koncil odluči da je papa izrekao herezu, samim time će samoga sebe odrezati sa zdrave loze, i na taj način izgubiti svoju službu. 

Peters komentira: “…koliko god je mala vjerojatnost da papa uistinu upadne u herezu i koliko god bi teško bilo odrediti je li papa upao u herezu, takva bi katastrofa, Deus vetet [Bože oslobodi], rezultirala gubitkom papinske službe.” 

Lokacija nadolazeće konferencije je također simbolična, izvještava Church Militant. U 1300-ima Pariško je sveučilište istraživalo što se može učiniti s moguće krivovjernim papom Ivanom XXII. koji je odbijajući katolički nauk zauzeo poziciju da duše pravednih ne posjeduju blaženo gledanje nakon smrti, poziciju koje se odrekao na samrti.

Izvor

[1] Skupina od 45 katoličkih teologa, filozofa, crkvenih povjesničara i dušobrižnika (22 zaređena i 23 nezaređena) iz raznih krajeva svijeta uputila je 29. lipnja 2016. Kardinalskomu zboru Bogoslovnu prosudbu apostolske pobudnice Amoris laetitia na 16 stranica. U njoj su izdvojili 19 teza, a u njima 50 rečenica prema njihovu očitu sadržaju (od ukupno 3.151 koliko ih ima AL) i označili ih s po nekoliko od sljedećih ocjena: bezbožno bogohulno, dvojbeno, dvoznačno, izopačeno, krivovjerno, lakomisleno, maglovito, nedokazano, neistinito, opako, pogubno, raznoznačno, sablažnjivo, suprotno Svetomu Pismu, tjeskobno, uvrjedljivo pobožnim ušima, zavodljivo. Prosudba je „sinovska molba upućena Vrhovnomu Svećeniku da donese neopoziv i konačan pravni i naukovni spis kojim osuđuje cenzurirane tvrdnje“.