O žaljenju prokletih duša: Drugo žaljenje (sv. Alfonz Liguori)

Drugo žaljenje prokletih duša- zbog sjećanja na sitnice zbog kojih su izgubile dušu

Kralj Šaul zabranio je ljudima, pod prijetnjom smrću, da okuse hrane. Njegov sin Jonatan koji je bio veoma gladan okusio je malo meda. Otkrivši da je Jonatan prekršio naredbu, kralj je naredio da mora umrijeti. “Vrškom štapa, što sam ga imao u svojoj ruci, okusio sam samo malo meda. Spreman sam umrijeti.” No ljudi su se sažalili nad Jonatanom i nagovorili njegova oca da ga poštedi smrti. Za nesretne proklete duše nitko nema sažaljenja. Nema nikoga tko bi mogao posredovati za njih da ih izbavi od vječne smrti pakla. 

Nakon što se najeo jela od leće za koje je prodao svoje pravo prvorodstva, Ezava je mučila žalost i kajanje zbog onoga što je izgubio, i “zavrisnu gorko iza glasa” (Post 27, 34). Oh, kakvo će biti jaukanje i vrisak prokletih duša na samu pomisao da su zbog nekoliko otrovnih i trenutnih užitaka zauvijek izgubili vječno kraljevstvo Raja i što su vječno osuđeni na stalnu smrt! 

Nesretne izgubljene duše neprestano će biti zaokupljene razmatranjem uzroka njihova prokletstva. Za nas koji živimo na zemlji naša se prošlost čini kao jedan trenutak, kao san. Kako će se činiti pedeset ili šezdeset godina provedenih na ovom svijetu prokletim dušama kada se nađu u bezdanu vječnosti, nakon što prođe stotina ili tisuća milijuna godina u mukama i shvate da njihova bijedna vječnost tek počinje, i da će zauvijek biti na njenom početku? 

Je li tih pedesetak godina provedenih na zemlji bilo puno užitaka? Možda je grešnik koji živi u neprijateljstvu s Bogom uživao neprekidno zadovoljstvo u svojim grijesima? Koliko dugo traju užici grijeha? Samo nekoliko minuta; ostatak života onih koji žive udaljeni od Boga pun je tjeskobe i boli. Oh, kakvima će se činiti ti trenuci zadovoljstva prokletoj duši kada se nađe u ognjenom ponoru? 

“Što nam je koristila oholost? Što nam je vrijedilo bogatstvo i hvastanje? Sve je prošlo kao sjena.” (Mudr 5, 8) “Kakav li sam ja nesretnik!”, reći će svaka prokleta duša. “Živio sam na zemlji prema svojim neurednim sklonostima, prepuštajući se užicima, no što sam od toga dobio? Trajali su kratko i donijeli mi za života gorčinu i uznemirenost, a sada moram zauvijek gorjeti u ovom ognju, u očaju i ostavljen od svih.”

Izvor