GOSPINA UPOZORENJA U FATIMI U povodu smrti Roberta Serroua, "fatimista" među vatikanistima

Sef u privatnim odajama pape Pija XII. 1957. godine

(Pariz) Dana 10. svibnja preminuo je jedan od onih ljudi koje bivši Vatikanski državni tajnik Tarcisio Bertone naziva „fatimistom“. Aluzija je povezana s ukazanjima Blažene Djevice Marije u Fatimi 1917. godine. Francuski vatikanist Robert Serrou preminuo je u 92. godini.

Rođen je 30. travnja 1924. godine u Montpellieru i radio je kao novinar više od 50 godina. Bio je ponajprije izvjestitelj o Katoličkoj Crkvi. Od 1949. – 1951. za francuski dnevnik La Croix, a potom do 2000. godine za Paris Match. U toj ulozi izvješćivao je i o Drugom vatikanskom saboru. Od 1969. – 1972. bio je osim toga suradnik Francuske televizije i od 1972. – 1979. RTL-a.

Kao vatikanist pratio je pontifikate petorice papa od Pija XII. do Ivana Pavla II.

Poznat je postao 1952. godine: kao prvom reporteru odobren mu je, skupa s fotografom Pierrom Valsom, pristup papinskim privatnim odajama u Vatikanu.

Fatima i fotoreportaža o privatnim odajama pape Pija XII.

S Fatimom je Serrouovo ime povezano ponajprije zbog fotoreportaže. Za Paris Match izvješćivao je o papinskim odajama u koje je mu je ponovno dopušten pristup 14. svibnja 1957. godine. Njegova je reportaža objavljena tek godinu i pol kasnije. Tom prigodom objavljena je i fotografija koja je tada nastala.

U privatnim odajama Pija XII. Serroua je pratila majka Pascalina Lehnert. Ona je inače pripadala redu Sestara svetoga Križa s kućom maticom u švicarskom Menzingenu. Godine 1918. poslao ju je njezin red k ondašnjem Apostolskom nunciju za Bavarsku, nadbiskupu Eugeniju Pacelliju, kasnijemu papi Piju XII. Služila mu je 40 godina do njegove smrti. Od 1935. – 1958., s još nekoliko sestara vodila je papinsko kućanstvo.

Kada je Serrou pitao majku Pascalinu što je u tom sefu koji se vidi na fotografiji, odgovorila mu je:

„Unutra je Treća fatimska tajna.“

Cijela priča ima, naravno, svoju pretpovijest te utjecaj na događanja kasnije. Maleni detalj može pak poslužiti kao referenca.

Robert Serrou je sa svojom suprugom Marie imao četvrero djece, devet unuka i petero praunuka. 

Requiescat in pace.

Izvor

Radi pojašnjenja donosimo odlomak iz članka „Četvrta fatimska tajna“ koji je objavljen na blogu Christus Rex:

Druga omotnica

Već kod objave Treće tajne mnogi su istraživači Fatime na temelju dosadašnjih spoznaja posvjedočili da tajna nije cjelovita. No ovi se glasovi općenito nisu ozbiljno uzimali. Antonio Socci, poznati talijanski novinar, uzeo je sebi za zadatak u jednoj knjizi dokazati da je tajna cjelovito objavljena. „Fatimiste“ je trebalo konačno ušutkati. Tako je otpočeo svoje temeljito istraživanje – i uskoro je bio uvjeren u suprotno. Time je od kritičara postao najprominentnijim zastupnikom teze o postojanju još jedne tajne i o tome je napisao knjigu koja je u Vatikanu mnogima stvorila probleme, a nikada nije opovrgnuta. Ukratko, Socci je mogao dokazati da Treća tajna sadrži dva dijela koja su od početka čuvana u različitim omotnicama. Jedna omotnica, sada poznati dio, koja opisuje viđenje uvijek je čuvana u arhivu Vatikanskog državnog tajništva. Druga omotnica sadrži kao i kod prve i druge tajne riječi Gospe Fatimske. Ona je kod svakog viđenja također govorila djeci.

Marijina poruka u ovoj Trećoj tajni tako je eksplozivna da su pape od Pija XII. ovu omotnicu čuvali u posebnoj kutiji u pisaćem stolu papinske spavaće sobe gdje se ona otada očito nalazi.

U ime svih dokaza navest ćemo ovdje svjedočanstvo umirovljenog nadbiskupa Lorisa Capoville. Capovilla je bio osobni tajnik Ivana XXIII. Bio je nazočan kada je jedna omotnica iz Papine sobe prvi put otvorena 1959. godine i kada je Papa pročitao tajnu. I on sam ju je tada pročitao. Dr. Solideo Paolini koji se već godinama bavio Fatimom, stupio je 2006. godine s Capovillom u kontakt. Nakon više razgovora Nadbiskup je na pitanje je li Treća tajna pohranjena u dvjema različitim omotnicama, dao sljedeći visoko eksplozivan odgovor: „Točno tako.“ Više nije mogao ili smio o tome reći, ali to je također bilo dostatno.