 |
| Gospa od Pobjede, najvjernija zagovornica kršćana |
Crtice iz povijesti
Muslimani su stoljećima divljali po svetištima u Svetoj Zemlji.
Godine 937. opljačkali su i razorili crkvu na Kalvariji i crkvu Uskrsnuća.
Godine 1009. crkva sv. Groba sravnjena je sa zemljom.
Muslimanski Turci osvojili su godine 1077. Jeruzalem i masakrirali 3000 kršćanskih stanovnika.
Križarski su ratovi bili odgovor kršćanstva na 300 godina osvajačkih i porobljivačkih ratova muslimana protiv kršćanskih područja.
Napadi bez kraja i konca
I zbilja, kršćanstvo je stoljećima bilo izloženo muslimanskim napadima:
- Godine 643. muslimani su razorili grad Tripolis. Berberi kršćani i židovi morali su dati svoje žene i djecu u roblje.
- Godine 713. muslimanske su horde osvojile Barcelonu i odvele u roblje sve stanovnike.
- Godine 831. muslimanski su osvajači poklali stanovništvo sicilijanskog grada Palerma. Od 70.000 stanovnika preživjelo ih je samo 3000.
- Na svojim godišnjim pljačkaškim pohodima u Južnu Francusku muslimani su više puta opljačkali gradove Avignon, Marsej, Nicu, Narbonne, Toulouse. Stanovništvo su odvodili kao roblje ili taoce.
- Godine 884. muslimanske su bande opljčkale samostan Monte Cassino koji je utemeljio sveti Benedikt južno od Rima i zapalili su ga.
- Od 935. talijanske su lučke gradove Genovu, Pisu i Ostiju više puta opljačkali i spalili muslimaski gusari.
S obzirom na ove činjenice, teze iz udžbenika povijesti da je muslimanska „kultura“ – masovnih ubojica i robovlasnika – temeljem europske civilizacije, zbilja su smiješne.
A tragične su i heretične izjave u novijim crkvenim dokumentima, koje su u suprotnosti sa tisućljetnim katoličkim učenjem, poput sljedeće:
„Crkva gleda s poštovanjem i muslimane, koji se klanjaju jedinomu Bogu, živom i subzistentnom, milosrdnom i svemogućem, stvoritelju neba i zemlje, koji je govorio ljudima. Oni se svom dušom nastoje podložiti njegovim skrovitim odlukama, kao što se Abraham, na koga se islamska vjera rado poziva, podložio Bogu.“ (Drugi vatikanski sabor, Nostra Aetate, br.3.)
Pravi katolički primjeri svetaca
Istaknut ćemo primjer p. Abrahama Georgija.
Rođen je u Aleppu (Sirija), u katoličkoj obitelji podrijetlom iz Libanona. Kao vrlo bistar dječak, poslan je na školovanje u Rim. Tamo je stupio u Družbu Isusovu. Njegov prijatelj u novicijatu je bio i sv. Alojzije Gonzaga.
Pater Abraham je bio savršen izbor za misije. Izvrsno je govorio turski i arapski, a ni fizičkim izgledom se nije izdvajao od ljudi iz tih krajeva.
I tako je on, preodjeven u armenskog trgovca, krenuo na put u Etiopiju.
Nažalost, muhamedanci su ga otkrili.
Prvo su ga pokušali prisiliti da pređe na islam, a kad im to nije uspjelo, ponudili su mu da će ga pustiti ako barem izgovori onu njihovu mantru u kojoj se Muhamed naziva "prorokom".
Pater im je na to odgovorio da nikada neće izreći tu svetogrdnu pjesmicu, i da je Muhamed vrijedan svakog prijezira... točnije, da je "vrijedan svake uvrede" ("omni contumelia dignus").
Muhamedanci su reagirali očekivano (kako i danas reagiraju u takvim situacijama): p. Abraham je osuđen na kaznu smrti, odsjecanjem glave.
No, kad je krvnik zamahnuo mačem prema paterovoj glavi, mač se slomio kao da je grančica. Krvnik je zatim uzeo drugi mač - i opet isto: slomio se kao štapić. Na zaprepaštenje svih koji su gledali!
Tek je s trećim mačem napokon uspio ubiti p. Abrahama.
Katolička dogma (nepromijenjiva Božja Istina):
Extra Ecclesiam nulla salus!
(Izvan Crkve nema spanjenja!)
Klikni ovdje za detaljnije informacije.
Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!
Islam nije religija, nego kult smrti koji pustoši već 1400 godina. Nijedna druga ideologija nije prouzročila toliko patnje, bijede i smrti kao ova pseudoreligija. Na sveukupno 2000 mjesta u Kuranu i Suni muslimane se potiče da ubijaju „nevjernike“. Kultura koja iz dana u dan sluša ove Alahove i Muhamedove naredbe, jednog će ih dana i ostvariti.
OdgovoriIzbrišiDa svi muslimani ipak ne ubijaju nevjernike i ne idu u džihad, ovisi o tome da je njihova ljudska narav bolja od onoga što im dijabolična religija zahtijeva.
To je znao i „primatelj sura“ Muhamed koji je tvrdio da mu je sljedeće riječi za one koji zbog savjesti nisu htjeli ubijati nevjernike rekao navodno sam anđeo Gabrijel:
„Vi njih niste ubijali nego Allah; i ti nisi bacio, kad si bacio, nego je Allah bacio, da bi vjernike lijepom kušnjom iskušao – Allah zaista sve čuje i sve zna“. (Sura El-Enfal - o plijenu 8,17)
RR
Islam čini ono što čini već 1400 godina: bori se protiv „nevjernika“, ubija ih, protjeruje, razapinje, pljačka, prodaje kao roblje, siluje žene, ubija čak i malenu djecu. Njegova je izvorna snaga u teroru i kultu smrti. Za kulturu, civilizaciju i napredak nije učinio ništa ili gotovo ništa. To su samo priče europskih pseudo-znanstvenika i povjesničara profesionalnih lažova.
OdgovoriIzbrišiSada se čini da je džihad konačno stigao i u Europu. U Njemačkoj se osobito rasplamsava u posljednjim tjednima. Vjerojatno je uslijediti Italija i sam Rim. Ni mi ne ćemo ostati pošteđeni.
Bez političara i medija koji su nas posljednjih godina zavaravali i smirivali o nasilju u islamu, Europa ne bi morala proživljavati ovakve napada kao u Parizu, Bruxellesu, Madridu, Londonu, a sada i po Njemačkoj: u Münchenu, Würzburgu, Reutlingenu, Ansbachu…
Odgovorni za ovo stanje ponajprije su liberali koji su od Francuske revolucije naovamo pljuvali po Katoličkoj Crkvi, a frizirali islam. Generacije studenata iz islamskih zemalja po Francuskoj i Engleskoj su pokupile ove lažne informacije i crne legende o dobrom i mirnom, naprednom islamu, a o nasilnoj, krvoločnoj i nazadnoj srednjovjekovnoj Europi (to je, dakako, sve bilo suprotno). Iako su arapski povjesničari odavno već zaboravili križarske ratove, crne su legende po protuckvenim sveučilištima nanovo oživljene, podržavane od protestantskih pseudo-teologa i pastora. Kod Arapa i ostalih islamskih naroda probudile su mržnju na sve europsko i itekako su jedan od glavnih idejnih pokretača ovih džihadističkih krvoprolića po Europi i svijetu.
Od šezdesetih naovamo europska je ljevica htjela multi-kulti „raj“. SPD nije htio u Njemačkoj radnike iz katoličkih zemalja, nego je baš želio Turke, Afganistance, Arape, Irance. Današnji europski „demokršćani“ denaturirani su – oni s kršćanstvom nemaju ama baš nikakve veze, a sve manje i demokracijom. Angela Merkel nadmašit će i samog Goebbelsa u lažima i manipulaciji. Ona je i glavni krivac za pokolje po njemačkim gradovima – a tko zna što nas još čeka, ne samo Njemačku, nego i sve nas. Njemačka je uvijek bila čimbenik stabilnosti. Kad se to u Europi poremeti, onda su rat i nemiri unaprijed određeni.
Nju bi zbilja trebalo pred međunarodni sud za ratne zločine – skupa s onim bezobraznicima koji još protiv volje svojih naroda aktivno sudjeluju u pripravama za masovnu imigraciju muslimaskog stanovništva.
RR
Merkelica je baš pogođena.... posli napada u Munchenu otišla je na urlap...
IzbrišiA njezini "gosti" priredili su još dva krvoprolića.
Willy
Ovo je prestrašna istina međutim Bog je rekao katolicima blagoslivljajte svoje neprijatelje, ljubite ih i molite za njih jer kakva vam je plaća ako ljubite samo one koji vas ljube... ne proklinjite već blagoslivljajte! Smatram da je najbolja osveta za bilo što stvar predati u Božje ruke, On neka učini kako je najbolje, a mi molimo za muslimane i koliko je moguće i do nas radimo na njihovom obraćenju poradi spasa njihovih duša!
OdgovoriIzbrišiImela
Naravno, radost katolika pri obraćenju i krštenju muslimana nije uopće upitna.
IzbrišiA primjer nam je i sam Gospodin Isus kada je molio za one koji su ga razapinjali.
Ali treba biti realan i objetivan i priznati koliko se zla krije u toj religiji koja nije od Boga.
To sam priznala u prvoj rečenici no molimo za obraćenje
IzbrišiNevezano za temu članka, moram ispraviti navod vezano za citirani odlomak Drugog vatikanskog.
OdgovoriIzbrišiNije sigurno da se tu radi o herezi, jer Koncil kao potvrdu svoje izjave citira papu svetog Grgura VII., koji je u pismu jednom muslimanskom vladaru navodno rekao da muslimani također vjeruju i ispovijedaju jednoga Boga, samo na drukčiji način od nas. Ne znam koliko je to pismo autentično, ali se nalazi u više zbirki akata i pisama sv. Grgura VII. (npr. http://www.fscire.it/en/mansi/immagine/10153/#di-comboopere).
Da je sv. Grgur tu napisao herezu, svakako da ne bi bio proglašen svetim.
Možda sve ovisi o tom smatra li se muhamedanska religija herezom ili poganskom religijom. Tako bi za heretike priznali da vjeruju u istoga Boga, dok za pogane ne. No moderni židovi ne spadaju ni u heretike ni u pogane, a mislim da je ista situacija s muhamedancima. Mislim da bi se moglo reći da naizgled vjerujemo u istoga Boga, ali ne zapravo, jer oni odbijaju Presveto Trojstvo.
Također, ispravio bih rečenicu u članku prije citata - u crkvenim dokumentima ne može biti hereze. Ako postoje hereze u dokumentima Drugog vatikanskog, onda bi to samo dokazalo da to nije pravi koncil, tj. da to nisu crkveni dokumenti, jer Božja Crkva ne može svojoj djeci dati otrov. Katolička Crkva, Prečista Zaručnica Kristova, je "bez ljage i nabora... sveta i bez mane" (Ef. 5,27).
"Tijekom stoljećâ otajstvena Zaručnica Kristova nikada nije bila iskvarena, a niti u budućnosti može ikada biti iskvarena, kao što svjedoči sv. Ciprijan: 'Kristova Zaručnica ne može se iznevjeriti svojemu Zaručniku: ona je nepokvarljiva i čedna. Njoj je poznata samo jedna postojbina, ona čuva svetost bračne ložnice u čistoći i čednosti'." (papa Pio XI., Mortalium animos)
Tvrditi da Božja Crkva, jedina arka spasenja, može dati herezu umjesto ispravne nauke je heretično. Ne daj Bože da ijedan katolik to tvrdi ili vjeruje.