Ti hajde za mnom! (Iv 21,22)

Inače ne volim komentirati stvari, ali sada ću učiniti iznimku.

Primijetio sa da se ljudi inače u ovozemaljskom životu vole uspoređivati s drugim ljudima, tj. natjecati se u svakakvim stvarima. Tako počevši od osnovne škole, kada se djeca uspoređuju koju su dobili ocjenu iz testa, pa uspoređivanje u srednjoj školi, na fakultetu, tko je bolji, tko ima više petica.
Pa onda dođe posao, pa se ljudi uspoređuju s plaćama.
Pa se uspoređuju tko ima ljepšu curu, tko ima bolji auto, veću kuću, više materijalnih stvari, tko ima bolje cipele, tko ima bolji sat, tko ima boljeg i pametnijeg sina i tako bih mogao nabrajati u nedogled.

Želim reći ljudi se ne bave svojim poslom koji im je Bog dao, nego gledaju druge i traže mane u onome što drugi rade.

Napravimo sada paralelu iz Svetog Pisma(Iv 21, 19-21):
Zaista, zaista, kažem ti: "Kad si bio mlađi, opasivao si se sam, i hodio si, kamo si htio; a kad ostariš, raširit ćeš ruke svoje, i drugi će te opasivati i odvesti, kamo nećeš."
A ovim riječima htjede označiti, kakvom će smrti proslaviti Boga. Nato mu reče: "Hajde za mnom!"
Petar se obazre i vidje, gdje za njim ide onaj učenik, koga je Isus ljubio, koji se je i na večeri naslonio na grudi njegove i rekao: "Gospodine, tko je taj, koji će te izdati?"
Kad ga ugleda Petar, reče Isusu: "Gospodine, a što će ovaj?"
Reče mu Isus: "Ako hoću, da on ostane, dok ne dođem, što je tebi do toga. Ti hajde za mnom!"
Zaključak:
Bez Boga ništa smo i bez njega ne možemo ništa. On nam daje milost da činimo i radimo dobro.
Niti jedna duša se ne može obratiti bez Božje pomoći i milosti. Niti jedna.

Židovi su uložili sve napore da se ne pročuje da je Isus uskrsnuo. Sjetimo se da apostoli nisu imali ni internet ni blogove. A ipak se pročulo sve do naših dana.
Božji plan nitko ne može spriječiti niti zaustaviti.

Zato je jako korisno izvršavati naše poslove najbolje što možemo Bogu za ljubav, ne obazirući se što i kako drugi čine, jer zapamtimo, bez Boga ništa smo i bez njegove milosti ne možemo ništa.