Usta moja, uzdižite...

Duboko udahnite i uzdignite duh...

DIVNOJ DAKLE

Usta moja, uzdižite

k preslavnome Tijelu glas

i Krv dragu proslavite,

što je proli za sve nas.

Čedo majke plemenite,

Ljudskog roda Kralj i Spas.

Dan je svima smrtnicima,

Djeva nam ga porodi,

I On prođe sijuć tlima

Zrnje riječi Božijih.

A na kraju vjernicima,

Divan spomen ostavi.

Kad je s braćom večerao,

Spas na gozbi posljednjoj,

Sav je zakon obdržao

On u hrani vazmenoj

I k'o hranu tad' je dao

Sama sebe družbi svoj.

Gospod zbori i kruh biva

Svetim tijelom Njegovim,

Likom vina krv se skriva,

Okom toga ne vidim,

Ali sama vjera živa

Kazuje bezazleno.

Divnoj dakle Tajni ovoj

Klanjajmo se smjerno svi,

Stari zakon žrtvi novoj,

Nek se sada ukloni,

Vjera duši čovjekovoj

Nek spoznanje dopuni.

Bogu Ocu, Bogu Sinu

Hvala s pjesmom radosnom,

Slavimo im veličinu,

Častimo ih dušom svom,

K Duhu Svetom nek se vinu

Glasi s dikom jednakom. Amen.

Hvala Gospodine.