subota, 30. svibnja 2015.

SRAMOTA Drveno liturgijsko posuđe za pričešćivanje na misi s papom Franjom u Sarajevu


"Liturgijsko posuđe spada među najvažnije liturgijske stvari koje su potrebne za svako euharistijsko slavlje posebno za ono na koševskom stadionu kojem će predsjedati papa Franjo u Sarajevu, 6. lipnja 2015. Tijekom cjelokupne liturgijske pripreme mjesni ceremonijar mons. mr. sc. Tomo Knežević tražio je najbolja i najprihvatljivija rješenja vođen stalnim pozivima pape Franje kada je u pitanju i liturgija Crkve."

"Tražena su najbolja liturgijska rješenja za veliki broj čestičnjaka, a njih se trebalo nabaviti 164 komada. Nije se trebalo ići izvan bosanskohercegovačkih prostora nego se rješenje našlo na prostoru Vrhbosanske nadbiskupije u Središnjoj Bosni u poznatoj tvrtki „FIS Vitez“. Naime, ova tvrtka u svome proizvodnome programu izrađuje i ovu vrstu drvenog posuđa koje može zadovoljiti svim liturgijskim propisima, posebno kad je su u pitanju čestičnjaci za pričest svećenika suslavitelja i nazočnih vjernika. Napravljeni su od srednjobosanskog drveta i plod su ruku ljudi ovih prostora, a njihova je cijena prihvatljiva i u duhu je pape Franje. Svi su svjesni kako će u njima biti Tijelo Kristovo."


Tekst i slike su preuzeti sa internet stranice http://www.ktabkbih.net/info.asp?id=55550. 






utorak, 19. svibnja 2015.

Tradicionalni blagoslov svijeća


R. Pomoć je naša u imenu Gospodina.
O. Koji stvori nebo i zemlju.
R. Gospodin s vama.
O. I s duhom tvojim.

Pomolimo se.                                                                                                        Molitva.

Gospodine Isuse Kriste, Sine Boga živoga, blago ✠ slovi ove svijeće po našim molbama; ulij u njih krepošću svetoga kri ✠ ža nebeski blagoslov, Gospodine, koji si ih dao ljudskome rodu, da odgone tminu. Neka one znamenjem svetoga kri ✠ ža dobiju takav blagoslov, da od svih stanova, gdje se god užegu ili postave, odstupe knezovi tmine, ustrepeću i pobjegnu prestrašeni sa svim svojim slugama, te se ne usude više uznemirivati ili napastovati onih, koji služe tebi svemogućemu Bogu. Koji živiš i kraljuješ u vijeke vjekova. O. Amen.

I neka se poškrope blagoslovljenom vodom.



P.S.
Može se nadovezati na ovaj članak.

nedjelja, 17. svibnja 2015.

srijeda, 6. svibnja 2015.

Povijesni događaj za Katoličku Crkvu - tradicionalno katoličko posvećenja biskupa 1988. god.

Bogu hvala. 
Zasigurno jedan od razloga zašto je papa Benedikt XVI. izdao motuproprij Summurom Pontificum i zasigurno jedan od razloga zašto se tradicionalna latinska misa počela služiti u Zagrebu otprilike 23 godine nakon ovog povijesnog događaja.
Zahvalimo Bogu i mons. Lefebvreu za ovakvo veliko i hrabro djelo s ciljem očuvanja svete katoličke vjere.
Bogu hvala.


Propovijed preuzvišenog nadbiskupa Marcela Lefebvrea 30. lipnja 1988. u Ecôneu

Biskupsko posvećenje 4 svećenika (Ecône, 1988.)

U ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Amen.
Dragi prijatelji!
Draga braćo!

Danas smo se okupili na zacijelo povijesnom svečanom obredu. U povodu toga ću Vam odmah na početku svojeg nagovora dati nekoliko informacija.

Zbog prve ćete se informacije možda malo začuditi. To je i mene samoga iznenadilo. Sinoć je u 18 sati došao izaslanik Nuncijature u Bernu s jednim dopisom koji je sadržavao apel Svetog Oca. Ovim mi je apelom jednostavno stavio na raspolaganje vozilo koji me je još sinoć trebalo odvesti u Rim. Time se trebalo spriječiti da danas izvršim ova ređenja. Međutim, nije mi spomenut razlog zbog kojeg bih se trebao uputiti u Rim kao niti na koje mjesto u Rimu. Više od toga ne znam. U svakom slučaju, sinoć u 18 sati mi je stavljeno na raspolaganje vozilo koje me je smjesta trebalo odvesti u Rim. Sami ćete prosuditi koliko je svrhovit i smislen ovaj poziv.




U tijeku ove godine bio sam često u Rimu, danima, pa i tjednima. Sveti me Otac nije pozvao da ga posjetim. Nedvojbeno bih bio sretnim da sam ga smio posjetiti. Isto bih tako bio sretnim da je došlo do konačnih sporazuma. To je bila prva informacija koju Vam prenosim, onakvu kakvu sam sinoć dobio u dopisu Nuncijature.

Sada ću Vam dati nekoliko uputa o svečanom obredu kako biste bolje razumjeli značenje ovog obreda.

Ređenici, budući biskupi, već su u moje ruke položili zakletvu koja se nalazi u knjižici. Zacijelo su mnogi od Vas nabavili ovu knjižicu kako biste mogli slijediti obred biskupskog ređenja. Dakle, zakletva je već položena. Isto su tako ređenici već položili Antimodernističku zakletvu kako je prije bilo propisano za biskupsko ređenje i na koncu Ispovijest vjere. Ove su prisege i Ispovijest vjere ređenici položili u moje ruke nakon kratkih duhovnih vježbi u tijeku posljednjih dana u Sidersu, u kantonu Valais. Stoga se ne trebate čuditi da odmah počinjemo s pitanjima o vjeri. Crkva zahtjeva ova propitivanja od osoba koje trebaju biti posvećene. Nakon svečanog obreda smijete biskupe naravno zamoliti za blagoslov i poljubiti im prsten. U Crkvi, pak, nije običaj da se biskupima poljube ruke kao što se ljube ruke novozaređenog svećenika. Biskupe se pak moli za njihov blagoslov i ljubi im se prsten.



utorak, 5. svibnja 2015.

Sveti Ignacije i Maur


Išao je (Ignacije), dakle, svojim putem kad ga stiže neki Maur. Jahao je na mazgi. Pošli su udvoje i pričali. I dođe riječ na našu Gospu. Maur je govorio da je za nj u redu to da je Djevica začela bez čovjeka. No u rađanju da je ostala djevica, toga nije mogao vjerovati. Iznosio je u potvrdu prirodne razloge koji su mu padali na pamet. Hodočasnik nije uspio srušiti taj njegov stav množinom razloga koje mu je iznio.

I eto, Maur tako užurbano pođe dalje da ga je izgubio iz vida dok je stajao i mislio o tome što je doživio s Maurom. Pritom su se u njegovoj duši pojavili neki pokreti koji su ga činili nezadovoljnim. Činilo mu se da nije izvršio svoju dužnost. Također su izazvali u njemu ogorčenje protiv Maura. Činilo mu se da je zlo učinio što je dopustio da jedan Maur govori takve stvari o našoj Gospi i da mu je bila dužnost ustati u obranu njezine časti.

I eto, dolazile su mu želje da pođe i potraži Maura te ga probode zato što je ono bio rekao. Dugo se borio protiv takvih želja. Na kraju je ostao nesiguran, ne znajući što bi bio dužan učiniti.

Maur mu je, kad je pošao naprijed, rekao da ide u neko mjesto što je bilo malo dalje u istom pravcu, odmah uz glavnu cestu, ali glavna cesta nije išla kroz mjesto.

Već se, eto, umorio pretresajući što li bi valjalo učiniti, a ništa nije našao sigurnim za što bi se odlučio, pa se odluči na ovo: dat će muli da ide olabavljenih uzda do mjesta gdje se put dijeli. Htjedne li mula putem za naselje, potražit će Maura i probosti ga. Ne htjedne li prema naselju, nego glavnom cestom, ostavit će ga na miru. I učini kako je zamislio. Našem se Gospodinu svidjelo da mula krene glavnom cestom, a ne onom prema naselju, iako je do naselja bilo tek nešto više od trideset ili četrdeset koračaja i put je prema njemu bio vrlo prostran i vrlo dobar.

Iz autobiobrafije svetog Ignacija Lojolskog

petak, 1. svibnja 2015.

AC Obnova krsnog zavjeta

Iz molitvenika "Srce Isusovo - spasenje naše"
(Zagreb, 1971., str. 159.-162.):


 

OBNOVA KRSNOG ZAVJETA
Prigodom prve svete pričesti običavaju prvopričesnici obnoviti krsni zavjet, što su ga u njihovo ime učinili njihovi kumovi prigodom krštenja. Tu zakletvu vjernosti običavaju obnoviti i ostali vjernici osim na Veliku subotu, još prigodom svršetka pučkih misija, duhovnih vježba i u drugim sličnim prigodama.

Svećenik pita ispred oltara:
"Što ste kod svetoga krštenja zamolili od Crkve Božje?"
Djeca: "Vjeru."
Svećenik: "Što vam daje vjera?"
Djeca: "Život vječni."

Svećenik:
"Ako hoćete imati život vječni, držite zapovijedi: Ljubite Gospodina Boga svoga svim svojim srcem, svom svojom dušom i svim svojim umom, a bližnjega svoga kao samoga sebe. U ovim dvjema zapovijedima sadržan je sav zakon i proroci.
A vjera je, da jednoga Boga štujete u Trojstvu i Trojstvo u jedinstvu, a da ne pomiješate osoba i ne rastavite bivstva. Jer jedna je osoba Očeva, druga Sinova, druga Duha Svetoga; a u njih trojice jedno je bivstvo i jedno je samo božanstvo."

S: Odričete li se sotone?
D: Odričemo!
S: I svih njegovih djela?
D: Odričemo!
S: I svih njegovih raskoši?
D: Odričemo!


S: Vjerujete li u Boga Oca svemogućega, stvoritelja neba i zemlje?
D: Vjerujemo!
S: Vjerujete li u Isusa Krista, Sina njegova jedinoga, Gospodina našega, za nas rođena i mučena?
D: Vjerujemo!
S: Vjerujete li u Duha Svetoga, svetu Crkvu katoličku, općinstvo svetih, oproštenje grijeha, uskrsnuće tijela i život vječni?
D: Vjerujemo!
S: Vjerujete li da je Isus Krist u Presvetom Oltarskom Sakramentu s dušom i tijelom, s tijelom i krvlju, s Božjom i čovječjom naravi?
D: Vjerujemo i ispovijedamo!
S: Vjerujete li sve drugo, što nam sveta majka Crkva katolička nalaže vjerovati?
D: Vjerujemo!

S: Obećajete li svetoj i nepogrješivoj Crkvi vjernost i poslušnost?
D: Obećajemo!

S: Hoćete li kao prava djeca svete majke Crkve uvijek obdržavati njezine zapovijedi? Hoćete li kao pravi katolici do posljednjeg časa živjeti i umrijeti?

D: Hoćemo kao dobra i poslušna djeca obdržavati sve zapovijedi naše svete Crkve; hoćemo živjeti i umrijeti kao pravi katolici.


S: Kleknite i pobožno molite!


Djeca:
"Hvalimo ti iz dna srca, Bože, Oče nebeski, - što si nam milostivo dao, - da vjerujemo u te - i u tvojega Sina Isusa Krista, Gospodina našega, i u Duha Svetoga; - i što si nam dobrostivo udijelio, - da smo se u tvojoj svetoj - i nepogrješivoj Crkvi rodili. - Klečeći pred tobom - obećajemo ti pred svim anđelima i svecima - vječnu vjernost, - koju su ti u naše ime - drugi kod našega krštenja zavjetovali. - Ojačaj nas, Gospodine, svojom milošću! - Čuvaj nas u svim napastima! - Daj, da prije umremo, - negoli ti nevjerni budemo! - Udijeli nam milost, - da riječju i činom - svoju vjeru uvijek zasvjedočavamo, - te nas uzmi k sebi u život vječni, - kada bude sveta volja tvoja."

Zatim moli svećenik ovu molitvu:
"Milostivi, vječni Bože! Pogledaj dobrostivo na ovu svoju djecu i usliši milostivo njihovu smjernu molitvu. Daj, da izvrše, što žele. Ne dopusti, da se ova nejaka djeca tvoja ikada rastave od tebe. Ne daj, da njihove duše, otkupljene dragocjenom krvlju jedinorođenoga Sina tvojega, zarobi neprijatelj, koji na njih vreba. Svjetlo prave vjere vijekom im svijetlilo, i u tom svjetlu uvijek spoznali tvoju volju i vjerno je izvršavali: Neka rastu u mudrosti i dobi; vodi ih od kreposti do kreposti, dok ne ugledaju vječnu svjetlost, gdje će tebe, svoga nebeskoga Oca i tvojega jedinorođenoga Sina i Duha Svetoga licem u lice gledati, hvaliti i slaviti sa svim anđelima i svecima od vijeka do vijeka. Amen."

ponedjeljak, 27. travnja 2015.

Znak križa


Križaj se ali se križaj pravilno. Nije ti to prikraćena, površna kretnja kao da ne znaš što znači. Ne, pravilan je to znak, polako napravljen, velik, od čela do prsiju, od jednog ramena do drugoga. Osjećaš li, kako te svega obuzimlje? Saberi se, sav, sve svoje misli i sva svoja čuvstva u tu kretnju. Misli, kako ide od čela do prsiju, od ramena do ramena. Onda je osjećaš: svega te obuhvaća, tijelo i dušu; ujedinjuje te, blagosliva te, posvećuje te.
Zašto? Jer je znak svemira, znak otkupljenja. Na križu je naš Gospodin otkupio sve ljude. Po križu posvećuje svakoga čovjeka, svega, do posljednje niti njegova bića.
Radi toga se križamo prije molitve, da nas križ uredi i sabere, da nam misli, srce i volju utopi u Boga. Križamo se poslije molitve, da ostane u nama što nam je Bog darovao. Križamo se u napasti, da nas jača. U nesreći, da nas čuva. Kod blagoslova, da u svoju dušu primimo svu puninu Božjeg života, da taj u njoj sve oplodi i posveti.
Misli na to uvijek, kad se križaš. To je najsvetiji znak, što ga imamo. Čini ga pravilno, polagano, na dugo i široko, promišljeno. Tada će obuzeti sve tvoje biće, vanjštinu i nutrinu, tvoje misli i tvoju volju, osjećaje i ćud, svu tvotu djelatnost. I po njemu će se sve označiti, obilježiti, posvetiti u moći Kristovoj, u imenu trojedinoga Boga.

Romano Guardini, Sveti znakovi

subota, 25. travnja 2015.

AC Bl. Ivan Merz o liberalizmu, vjerskoj slobodi i katoličkoj državi...


KRŠĆANSKI DRUŠTVENI POREDAK

2. Predavanje: O suvremenim zabludama i lošem stanju (dekadneci) današnjega ljudskog društva

POSLJEDICE LIBERALIZMA.
Sloboda savjesti i vjere: Liberalizam traži slobodu savjesti i prema tome slobodu vjeroispovijesti.
On kaže:
"Čovjek ima pravo vjerovati što ga je volja i izabrati onu vjeru koja mu se bolje sviđa."
On kaže:
"Meni se više sviđa Muhamedova vjera jer ona ne traži od čovjeka da vjeruje u Presveto Trojstvo koje ljudski um ne može dokučiti ili ne ću pristati uz nijednu vjeru jer Boga nema."
Liberalizam, dakle, daje čovjeku potpunu slobodu da vjeruje što ga je volja. – To je krivo načelo.

Mi katolici kažemo: Ne smijem vjerovati što me volja, već što je istina, pa makar moj razum tu istinu ne može u cjelini shvatiti. Ne smijem prihvatiti krivu vjeru, već sam dužan priznati pravu – to jest katoličku vjeru.

Država koja je zadojena liberalnim krivovjerjem kaže:
"Budući čovjek ima slobodu ispovijedati vjeru koju hoće, ja ću štititi jednako sve vjere."
I to je krivo.

Kao što otac obitelji mora štititi samo prava načela svoje djece i uputiti ih i ukoriti ako najednom počinju na primjer govoriti: "ne trebam slušati majku, ne trebam biti uslužan siromasima" – isto je tako država po sebi dužna štititi pravu vjeru, a krivim vjerama ne dati slobodu.

Prigovorit ćete: "Pa što onda ako se nalazimo u jednoj državi koja nije katolička po svome pučanstvu?"

Odgovor je posve lagan. Načela što ih izlažemo jesu ideal i vrijede za idealni društveni poredak.
U tom idealnom društvenom poretku narod je katolički, državnici i zakoni su katolički, a država i Crkva Kristova tako su tijesno povezani kao duša i tijelo.
Danas, na žalost, takvih je država malo. Unatoč tome je svim katolicima ideal da jednom sve države ovoga svijeta postanu takve.

Međutim, danas gdje je stanovništvo po vjerama izmiješano, dužnost je države da se drži ovoga načela: Ne smijem ništa učiniti što bi naškodilo općemu dobru. Ako bi na primjer tko ometao kojoj krivoj vjeri slobodu, njezini sljedbenici bi se pobunili, nastao bi nered i opće bi dobro od toga stradalo. Stoga, da izbjegne većemu zlu, često puta je katolički državnik dužan dati slobodu mnogim zabludama, vjerama ili slično.
No time on nikada ne pušta s uma kako je ta sloboda, koja se daje zabludama, ipak jedno zlo i kako uvijek treba težiti za idealom i jedino prava vjera ima pravo na slobodu.

Nadalje, država koja zastupa načela liberalizma ne odaje Bogu nikakvu čast zato što kaže: "Mene se ne tiče bio Bog ili ne bio."

I to je velika zabluda jer znamo da Bog nije stvorio samo pojedinog čovjeka, već i državnu zajednicu. Bog, naime, na životu održava pojedine ljude iz kojih se sastoji država. Kao što stvorenje mora odavati Tvorcu čast, kao što čovjek kao privatnik mora davati Bogu čast, tako i država mora Bogu po svojim vođama, javno i službeno, odavati čast. Same poganske države su to činile.
U katoličkim državama se Bogu ta čast mora odavati onako kako to od Boga objavljena, to jest katolička vjera traži. I katoličke obitelji, organizacije, općine, županije, narodi dužni su Bogu odavati čast, kao svom Gospodaru.

Praktične posljedice toga liberalnog načela slobode savjesti i vjere jesu ove: svaki čovjek ima slobodu širiti najužasnija načela, živjeti najnećudorednijim životom, navaljivati na državni ugled, širiti nemoralne knjige, otvarati mješovite kupke i besramne plesne škole. Stoga vidimo da se temelji država ruše, državnici nisu sigurni za svoj život, po svuda se širi korupcija, nećudorednost – a nitko nije u stanju to propadanje zaustaviti.

Jedino Katolička crkva je u stanju svojim naukom usrećiti države: ona naučava načelo da istina i zabluda ne smiju biti ravnopravne, u idealnom poretku ne smije postojati sloboda savjesti i vjere, već jedino istinita vjera ima pravo na opstanak. A ondje gdje narod više nije katolički, interesi općega dobra i manjega zla (da se izbjegne veće zlo) iziskuju da se dâ sloboda ne samo istini, već i zabludi. Ali istini i pravoj vjeri u svakom slučaju valja dati slobodu (neki bi, naime, htjeli samo krivim vjerama i zabludama dati slobodu, a slobodu Katoličke crkve u zametku ugušiti) pa i onda kad država nije katolička.
Tu slobodu katoličkoj vjeri i katoličkoj savjesti nema ni jedna država u svijetu pravo ograničiti (pa ni kineska ni Japan – gdje su i narodi i institucije potpuno poganske) jer je bitno pravo svakoga čovjeka slobodno vršiti zakone jedine prave vjere i tako postići u nebu svoju konačnu svrhu radi koje ga je Bog stvorio.

Svaka je država dužna pomagati čovjeku da postigne svoju konačnu svrhu – dužna je štititi katoličku vjeru, dati slobodu samo istini i dobru.

Ivan Merz

(ORLOVSKI VJESNIK, Zagreb, 15. 2. 1928. g. br. 2., str. 8.
Nacrti predavanja za Orlove)

utorak, 21. travnja 2015.

AC Papa Pio XI. o zabrani koedukacije (zajedničkog školovanja muške i ženske djece)


Papa Pio XI. o zabrani koedukacije (zajedničkog školovanja muške i ženske djece), u enciklici "Divini illius Magistri" (1929. god.):

"Eiusmodi vero praecepta, ad christianae prudentiae praescriptum, tempestive atque opportune servanda sunt non modo in scholis omnibus, praesertim per trepidos adolescentiae annos, unde totius ferme futurae vitae ratio omnino pendet, sed etiam in gymnicis ludibus et exercitationibus, in quibus christianae peculiari modo modestiae puellarum cavendum, utpote quas ostentare sese atque ante omnium oculos proponere summopere dedeceat.
Memores itaque gravissimorum verborum Magistri divini: 'Vae mundo a scandalis!' (Matth. 18, 7), sollicitudinem ac sollertiam vestram, venerabiles fratres, vehementer excitamus adversus perniciosissimos huiusmodi errores qui christiana plebe, maximo cum iuventutis detrimento, nimis late pervagantur."

("Takve naime odredbe, pravilo za kršćansku razboritost, trebaju se poštovati u pravo vrijeme i prikladno, ne samo u svim školama, naročito tijekom uzburkanih godina adolescencije, o kojima ovisi gotovo cijeli budući život, već i kod sportskih igara i tjelovježbe, u kojima treba naročito paziti na kršćansku čednost djevojaka, jer nikako ne dolikuje da se izlažu i pokazuju pred očima svih.
Sjećajući se stoga najstrožih riječi Božanskoga Učitelja: "Jao svijetu od sablazni!" (Mt 18, 7), ozbiljno vas potičemo, poštovana braćo, na brigu i nastojanje protiv takvih pogubnih zabluda [koedukacije], koje kršćanski puk, s najvećom štetom za mladež, sve više obuzimaju.")

nedjelja, 19. travnja 2015.

Tradicionalizam u Hrvatskoj uzima sve veći zamah

Božjom milošću i ljubavlju prošli tjedan je Svećeničko bratstvo svetog Pija X. u Zagrebu i Splitu održalo tradicionalne latinske mise, a kako je i bilo najavljeno danas je u crkvi sv. Martina pater Leszek Królikowski služio tihu tradicionalnu misu.


Izvješće sa mise, koje je sastavio Marko (blizanac), možete detaljnije pročitati OVDJE.
S obzirom na činjenicu da je crkva sv. Martina danas bila puna i s obzirom na trend da se sve više ljudi, naročito mladih, zanima i upoznaje sa tradicionalnom latinskom misom, vrlo će vjerojatno u bližoj budućnosti nadbiskupija trebati odrediti neku veću crkvu za služenje tridentskog obreda. Preporučujem baziliku Presvetog Srca Isusova u Palmotićevoj, koja ima prekrasan glavni oltar.


Inače pater Królikowski je član Instituta Dobrog Pastira, koji je osnovan 2006. godine u Francuskoj. Danas Institut broji oko 30-tak svećenika.



Pater Królikowski je teologiju završio u Zaitzkofenu, sjemeništu Svećeničkog bratstva sv. Pija X., gdje ga je za svećenika zaredio biskup Tissier de Mallerais, biskup kojeg je 1988. godine mons. Lefebvre posvetio za biskupa.


Evo razlog više da još jednom zahvalimo Gospodinu što je nadbiskup Marcel Lefebvre učinio tako veliko djelo posvetivši četvoricu biskupa i na taj način sačuvao tradicionalnu latinsku misu i katolički nauk od razarajućeg modernizma, čije smo plodove već spominjali na ovome blogu. Istina se mora govoriti, sve na veću slavu Božju.

Danas Bratstvo sv. Pija X. ima najviše svećenika koji služe tradicionalnu latinsku misu, oko 600-tinjak, više nego sve zajedno Ecclesia Dei zajednice. Zatim po brojnosti svećenika slijede Bratstvo sv. Petra, Institut Krista Kralja Vrhovnog Svećenika, Institut Dobrog Pastira, itd...



Eto Bogu hvala i Blaženoj Djevici Mariji na rastu broja tradicionalnih katolika u Hrvatskoj, također Bogu hvala što se sve više mladih u hrvatskim sjemeništima zanima za tridentsku misu.
Također pozivam čitatelje bloga da nastave moliti krunice za Svetu Katoličku Crkvu, 
bez koje nema spasenja i za proširenje tradicionalnih misa u Hrvatskoj i regiji.

Presveto Srce Isusovo, smiluj nam se!
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...