Sveti Ignacije i Maur

Išao je (Ignacije), dakle, svojim putem kad ga stiže neki Maur. Jahao je na mazgi. Pošli su udvoje i pričali. I dođe riječ na našu Gospu. Maur je govorio da je za nj u redu to da je Djevica začela bez čovjeka. No u rađanju da je ostala djevica, toga nije mogao vjerovati. Iznosio je u potvrdu prirodne razloge koji su mu padali na pamet. Hodočasnik nije uspio srušiti taj njegov stav množinom razloga koje mu je iznio.

I eto, Maur tako užurbano pođe dalje da ga je izgubio iz vida dok je stajao i mislio o tome što je doživio s Maurom. Pritom su se u njegovoj duši pojavili neki pokreti koji su ga činili nezadovoljnim. Činilo mu se da nije izvršio svoju dužnost. Također su izazvali u njemu ogorčenje protiv Maura. Činilo mu se da je zlo učinio što je dopustio da jedan Maur govori takve stvari o našoj Gospi i da mu je bila dužnost ustati u obranu njezine časti.

I eto, dolazile su mu želje da pođe i potraži Maura te ga probode zato što je ono bio rekao. Dugo se borio protiv takvih želja. Na kraju je ostao nesiguran, ne znajući što bi bio dužan učiniti.

Maur mu je, kad je pošao naprijed, rekao da ide u neko mjesto što je bilo malo dalje u istom pravcu, odmah uz glavnu cestu, ali glavna cesta nije išla kroz mjesto.

Već se, eto, umorio pretresajući što li bi valjalo učiniti, a ništa nije našao sigurnim za što bi se odlučio, pa se odluči na ovo: dat će muli da ide olabavljenih uzda do mjesta gdje se put dijeli. Htjedne li mula putem za naselje, potražit će Maura i probosti ga. Ne htjedne li prema naselju, nego glavnom cestom, ostavit će ga na miru. I učini kako je zamislio. Našem se Gospodinu svidjelo da mula krene glavnom cestom, a ne onom prema naselju, iako je do naselja bilo tek nešto više od trideset ili četrdeset koračaja i put je prema njemu bio vrlo prostran i vrlo dobar.

Iz autobiobrafije svetog Ignacija Lojolskog