srijeda, 30. srpnja 2014.

Preporuka


***

Ovaj petak je prvi petak u mjesecu.

Obećanja Srca Isusova svojim štovateljima, sabrana iz spisa sv. Margarete Marije Alacoque:

1. Dat ću im sve milosti koje su potrebne u njihovu staležu.

2. Unijet ću mir u njihove obitelji.

3. Tješit ću ih u svim njihovim patnjama.

4. Bit ću im sigurno utočište za života, a osobito na času smrti.

5. Izlit ću obilje blagoslova na sve njihove pothvate.

6. Grješnici će naći u mom Srcu izvor i beskrajno more milosrđa.

7. Mlake će duše postati revne.

8. Revne će se duše uzdići do veliko savršenosti.

9. Blagoslovit ću i kuće gdje bude izložena i čašćena slika moga Srca.

10. Svećenicima ću dati dar da taknu i najokorjelija srca.

11. Imena onih koji budu širili ovu pobožnost bit će upisana u mom Srcu i neće se iz njega nikada izbrisati.

12. Svima koji se pričeste na prvi petak kroz devet mjeseci uzastopce, obećavam milost pokore na samrti. Oni neće umrijeti u nemilosti ni bez sakramenata. Moje će im Srce biti sigurno utočište u posljednjem času.
Ovo 12. obećanje još se zove i Veliko obećanje.


***
Koja je svrha života?
Postati SVET i naučiti ljubiti Boga.

Da sad umreš...?

***
Kako najbolje pomoći bližnjem? Molitvom.

***

Zašto veliki sveci preporučuju češću ispovijed (jednom tjedno)?
Zato jer smo ljudi.


"Tko ima uši, neka čuje!"

utorak, 15. srpnja 2014.

16. srpnja - Gospa Karmelska


UTJEČITE SE MAJCI BOŽJOJ !


Pučka pobožnost Gospi Karmelskoj nastala je na temelju viđenja sv. Šimuna Stocka, trećega po redu generala karmelićanskog reda.

Šimunu se ukazala Blažena Djevica Marija. Tom prigodom dala mu je škapular i obećanje da će svatko tko ga bude nosio i s njime umre biti pošteđen muka u paklu.

Škapular je dio gornje odjeće što ju nose redovnici: benediktinci, cisterciti, premonstrati i karmelićani. Simbolički škapular, načinjen od komadića platna, nosi i pobožni puk, kao znak sudjelovanja u povlasticama i zaslugama pojedinoga reda. Najpoznatiji od tih škapulara jest karmelski kojega nose kao zalog zaštite Majke Božje.

"Subotnju povlasticu" potvrdio je papa Ivan XXII. 1322. Gospa je obećala da će nositelje njezina škapulara, koji budu savjesno izvršavali obveze koje proistječu iz prihvaćanja škapulara, prve subote nakon smrti izbaviti iz čistilišta.

Na Karmelu su boravili u XII. stoljeću pustinjaci ili eremiti, koji su štovali Gospu. U XIII. stoljeću rastjerali su ih muslimani. Mnogi od njih potražili su utočište u Europi. Papa je odobrio i mušku i žensku granu karmelskoga reda. U XVI. stoljeću reformirani su. Mušku granu obnovio je sv. Ivan od Križa, crkveni naučitelj, kojega su hrvatski karmelićani izabrali za zaštitnika samostana u Somboru, Remetama, Zagrebu. Žensku granu karmelskoga reda obnovila je sveta Terezija Velika, crkvena naučiteljica.

Škapular - marijanski znak

Predstavlja nastojanje da se nasljeduje Isusa Krista poput Marije, savršene učenice Kristove.
Marija nas uči:

- da živimo otvoreni Božjim planovima kako nam se očituje u svakodnevnom životu (usp. Lk 1, 26-38)
- da slušamo i razmatramo Božju riječ kroz molitvu i život (usp. Lk 2,51)
- da budemo blizi i solidarni našim bližnjim u potrebi (usp. Lk 1, 39-45)
- da budemo ustrajni u molitvi i u zajedništvu s braćom i sestrama (usp. Dj 1, 14)

Uvodi u karmelsko zajedništvo, u zajednicu redovnika i redovnica prisutnih u Crkvi više od osam stoljeća i obvezuje živjeti ideal ove obitelji: intimno prijateljstvo s Bogom po molitvi. Upućuje na primjer karmelskih svetaca i svetica s kojima se uspostavlja obiteljski vez braće i sestara.

Škapular
- nije amajlija: predmet čudotvorne zaštite
- nije jamac automatskog spasenja
- nije oslobođenje od zahtjeva kršćanskog življenja

+ je znak našeg nastojanja da nasljedujemo Isusa poput Marije
+ je znak koji nas uvodi u zajedništvo karmelske obitelji
+ je znak Marijine zaštite, koji hrani našu nadu u susret s Gospodinom u životu vječnom.

Praktične odredbe
Škapular se oblači jednom zauvijek, i to u prisutnosti redovnika karmeličanina ili druge ovlaštene osobe.
Škapular se može zamijeniti medaljom, koja s jedne strane prikazuje sliku Srca Isusova, a s druge sliku Gospe Karmelske. Takvu medalju pri zamjeni treba blagosloviti.
Škapular je znak za autentične kršćane koji nastoje živjeti Evanđelje, koji primaju sakramente i na poseban način štuju Presvetu Djevicu (moliti barem 3 Zdravo Marije dnevno).


Blagdan Blažene Djevice Marije od Karmela proglašen je za cijelu Crkvu 1726. godine. 

Karmel je gora uz obalu Sredozemnog mora u Palestini ili Izraelu. To ime u prijevodu znači voćnjak ili plodna vrtna zemlja. Sveti Ilija, prorok propovijedao je i poticao slušatelje na štovanje pravoga Boga na toj gori. Red karmelićana je utemeljio Bertold iz Kalabrije, križar 1155.

NAPOMENA: Tradicionalni blagoslov škapulara možete potražiti u RIMSKOM OBREDNIKU.

subota, 5. srpnja 2014.

Knjižica "Antikrist" - 2.dio

Prvi dio možete pogledati OVDJE. 



3. SIGURNE TVRDNJE O OSOBI, 
KRALJEVSTVU, PROGONIMA I SVRŠETKU 
ANTIKRISTA

3.1. Prva sigurnost: Antikrist će biti kušnja za vjernike, 
a kazna za nevjernike i otpadnike

Kušnja: "I gledao sam kako ovaj rog ratuje protiv Svetaca 
te  ih  nadvladava" (Dn 7,21) ...  I  dano joj je (Zvijeri)  da se 
zarati sa svecima i da ih pobijedi  (Otk 13,7).
Kazna:  "Tada  će se otkriti Bezakonik ...  dolazi  sa  svom 
silom, lažnim znamenjima i čudesima isa svim nepravednim 
zavaravanjem  onih  koji  propadaju  poradi  toga  što  ne 
prihvatiše ljubavi prema  istini  da  bi se  spasili.  I  zato  im 
Bog šalje djelovanje zavodničko da  povjeruju laži" (2  Sol 
2,9-11). 
Bog ne  dopušta kamen spoticanja na putu zlih  sve dok 
nisu zaslužili kaznu: u tom času oni dođu do vrhunca svojih 
zlodjela.  Po  Božjem  dopuštenju  doći  će,  dakle,  Antikrist 
kako  bi  s jedne  strane  kušao  vjeru izabranika,  a  s  druge 
kaznio  veliki  broj  otpadnika.  Sotona  će  dobiti  za  neko 
vrijeme, kao što se dogodilo kod Joba, slobodu djelovanja, 
vlast nad  ljudskim  rodom.  Tada  će se  podići onaj  kojega 
sv.  Irenej naziva sažetkom svake zloće  (Ad.  Haser.  1, V,19), 
i doći će do onog progona o kome je Isus kazao: "jer tada 
će biti velika tjeskoba kakve ne bijaše od početka svijeta sve 
do sada, a ne će je ni biti. " (Mt 24,21).


3.2.  Druga  sigurnost:  Antikrist će biti jedan  čovjek, 
pojedinac

četvrtak, 3. srpnja 2014.

VELIKI KATEKIZAM SV. PIJA X.


Biblioteka KLASICI KATOLIČKE KULTURE 1.
Nihil Obstat ” Može se dati dozvola za tiskanje” Cenzor: msgr. Srećko Bezić
Imprimatur ” Neka se tiska” Nadbisk. ordinarijat Br.2027/92. -9.XI.1992. Generalni vikar: msgr. Tomislav Karaman,v.r.
Urednik: PETAR BALTA
Prijevod: prof. dr. IVAN PEDERIN
Teološka lektura: msgr. SREĆKO BEZIĆ, biskupski povjerenik za katekizam u školi
Lektori: dr. RADOVAN VIDOVIĆ Prof. VLADE LOZIĆ
Korektor: Prof. VLADE LOZIĆ
Tehnički urednik: JAKOSLAV ROJNICA
Za izdavača: MIRO RADALJ

VELIKI KATEKIZAM
proglašen od
SV. PIJA X.

VERBUM
SPLIT 1992.

Naslov izvornika: CATECHISMO MAGGIORE PROMULGATO DA SAN PIO X. Edizioni Ares, Milano, 1988.

POPRATNA RIJEČ

Nakon pada bezbožne komunističke diktature u Hrvatskoj, koja je iza sebe ostavila duhovnu i vjersku pustoš u jednom dijelu građanstva, više je nego potrebna osnova katoličke vjere.
Ovoj potrebi za vjerskom obnovom našeg naroda uvelike će pomoći ovaj Veliki katekizam, propisan i odobren od svetog Pape Pija X, koji je sada po prvi put preveden na hrvatski jezik.
Riječ je zapravo o Osnovama Kršćanskog nauka (kompendij), kako ih je zamislio i naslovio sv. Pijo X. Ove Osnove, uz Veliki katekizam, tvore još i Naputak o blagdanima Gospodinovim, Blažene Djevice Marije i svetaca, Kratka povijest vjere (gdje su doneseni momenti bitni za katoličku vjeru iz Starog zavjeta, Novog zavjeta i povijesti Crkve), te Dodatak.
Kao što je poznato, od ove godine se u našim javnim školama predaje katolički vjeronauk. Time bi se mlađem naraštaju pružilo solidno poznavanje svoje vjere, ali dijelu našeg puka to je bilo uskraćeno za vrijeme komunističkog režima. Danas mnogi roditelji, javni društveni radnici, novinari, profesori i dr. dolaze u živi dodir s katoličkom vjerom, ali im nedostaje temeljno znanje o njoj. Jedna ovakva knjiga mogla bi im biti vrlo vrijedna u pravilnom upoznavanju njenih istina. Premda je sastavljena početkom stoljeća, nije ništa izgubila od svoje aktualnosti, što najbolje govori o njenoj neprolaznoj vrijednosti u doktrinarnom tumačenju sadržaja katoličke vjere. Zato nas ne smije iznenaditi činjenica da je samo od 1974.god. do danas doživjela osam izdanja u Italiji, gdje postoji golem broj knjiga koje obrađuju istu tematiku.
Imamo sreću da je ovo hrvatsko izdanje plod rada prvenstveno katoličkih laika, čime se ostvaruju nakane Drugoga vatikanskog sabora, dosljedno i naše, glede angažmana laika u životu Crkve. Potreba za jednim jasnim i konciznim katekizmom očituje se i u pripremi Sveopćeg katoličkog katekizma, koji Sveta stolica kani izdati. Izdavač je želio ovim izdanjem popuniti prazninu dok se ne pojavi Sveopći katekezam (iz kojeg će onda biti nužno prirediti slične Osnove za široki katolički puk). Kako su se prijevodi nacionalnih katekizama pokazali nedostatni, a ponekad i nejasni, priređivač se odlučio, u skladu s vjernosti Petrovim nasljednicima, za siguran nauk katoličke vjere propisan od sv. Pija X, u čije plodove se ne može sumnjati.
I jedini nedostatak ovog katekizma, anakronizam glede odluka Drugog vatikanskog sabora, izbjegnut je time što su točke koje su doživjele pastoralne promjene označene i u Bilješkama je doneseno postkoncilsko naučavanje Katoličke Crkve.
Zbog svega izloženog smatram ovaj Veliki katekizam izvorom jasnog nauka katoličke vjere i zato ga preporučam svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjerničkom puku, kao i svima onima koji se zanimaju za istine katoličke vjere.

U Splitu, na dan Božića 1991.god.

Nadbiskup splitsko-makarski
+Ante

NAPOMENA

Veliki katekizam, koji je proglasio sveti Papa Pio X, jedino je ovakvo djelo u ovom stoljeću, univerzalno i važeće za čitav katolički svijet. Mi ga donosimo po prvi put na hrvatskom jeziku uvjereni da prilažemo čitateljstvu povijesni dokument neprolazne i jedinstvene vrijednosti za svako tumačenje doktrinarnih sadržaja vjere.
Pridržavajući se izvornika, sve tekstove objavljujemo u integralnoj verziji, s razumljivim jezičnim prilagodbama i neznatno skraćenim povijesnim tumačenjima.
Mjesta uz broj pitanja, gdje se mjesto kockice (■) nalazi zvjezdica (*) upućuju na bilješke na str. 265. i dalje.{/spoiler}

VELIKI KATEKIZAM

* * *
Uvodna lekcija o kršćanskom nauku i njegovim glavnim dijelovima
* * *

■ 1. Pitanje: Jeste li Vi kršćanin?
Odgovor: Da, ja sam kršćanin milošću Božjom.
■ 2. P. Zašto kažete: milošću Božjom?
O. Kažem milošću Božjom, jer biti kršćanin dar je milosti Božje koju mi nismo mogli zaslužiti.
■ 3. P. Tko je pravi kršćanin?
O. Pravi kršćanin je onaj tko je kršten, tko vjeruje i ispovijeda kršćanski nauk, tko po njemu živi i tko sluša zakonite crkvene pastire.
■ 4. P. Što je kršćanski nauk?
O. Kršćanski nauk je onaj koji nas je učio Isus Krist, naš Gospodin, da nam pokaže put spasenja.
■ 5. P. Je potrebno naučiti nauk Isusa Krista?
O. Potrebno je naučiti Kristov nauk i teški propust čine oni, koji ga zanemare učiti.
■ 6. P. Jesu li roditelji i gospodari obvezani slati na katekizam svoju djecu i podređene?
O. Roditelji i gospodari dužni su se brinuti da njihova djeca i podređeni nauče kršćanski nauk; ako pak to ne učine, oni su krivi pred Bogom.
■ 7. P. Od koga moramo primiti i naučiti kršćanski nauk?
O. Kršćanski nauk moramo primiti i naučiti od svete Katoličke Crkve.
■ 8. P. Kako ćemo znati da je kršćanski nauk, koji primamo od svete Crkve Katoličke, zbilja istinit?
O. Sigurni smo da je kršćanski nauk koji primamo od Crkve Katoličke istinit, jer je izvor toga nauka Isus Krist, a on je preko svojih apostola povjerio Crkvi, koju je on utemeljio i uredio, da bude nepogrešiva učiteljica svih ljudi, pa joj je u tome obećao božansku pomoć sve do svršetka svijeta.
■ 9. P. Ima li i drugih dokaza istinitosti kršćanskoga nauka ?
O. Istinitost kršćanskog nauka vidi se iz očite svetosti mnogih koji su po njemu živjeli i koji i danas žive, vidi se iz junačke postojanosti mučenika, iz njegova brzog i čudesnog širenja u svijetu i njegova potpunog očuvanja tijekom tolikih stoljeća različitih i neprestanih borba.
■ 10. P. Koliko ima glavnih i najpotrebnijih dijelova kršćanskoga nauka i koji su oni?
O. Ima četiri glavna i najpotrebnija dijela kršćanskoga nauka; Vjerovanje, Očenaš, Zapovijedi i Sakramenti.
■ 11. P. Što nas uči Vjerovanje?
O. Vjerovanje nas uči temeljne članke naše svete vjere.
■ 12. P. Što nas uči Očenaš?
O. Očenaš nas uči sve ono čemu se imamo nadati od Boga i sve ono što ga moramo moliti.
■ 13. P. Što nas uče zapovijedi?
O. Zapovijedi nas uče sve ono što moramo činiti da bismo se svidjeli Bogu: da treba ljubiti Boga iznad svega, a bližnjega kao samoga sebe, iz ljubavi prema Bogu.
■ 14. P. Što nas uči nauk o sakramentima? O. Nauk o sakramentima uči nas, kakva su to sredstva, koja je Isus Krist ustanovio i kako se treba služiti tim sredstvima, koja je Isus Krist ustanovio da bi nam oprostio grijehe, udijelio svoju milost te ulio i povećao u nama kreposti vjere, nade i ljubavi.

Prvi dio
O APOSTOLSKOM SIMBOLU ILI
“VJEROVANJU”
* * *


ponedjeljak, 30. lipnja 2014.

26 godina od POVIJESNOG DOGAĐAJA ZA KATOLIČKU CRKVU - Econe 30.6.1988.

UVIJEK VJERNI BOGU I KATOLIČKOJ CRKVI!
Msgr. Lefebvre je na današnji datum prije 26 godina, zajedno sa biskupom Castro Mayerom, posvetio četvoricu svećenika Bratstva sv. Pija X. za biskupe Katoličke Crkve.
Imena tih biskupa su:
Bernard Tissier de Mallerais,
Richard Williamson,
Alfonso de Galarreta,
Bernard Fellay.


A ja tebi kažem: Ti si Petar-Stijena i na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.

Gospodin nije rekao da vrata paklena neće vladati Crkvom, nego da je neće NADvladati.


Zahvaljujući msgr. Lefebvreu i njegovoj izrazitoj hrabrosti danas imamo sačuvanu Tradicionalnu latinsku Misu, bogati izvor božanskog milosrđa za nas grešne ljude.

Zahvaljujući msgr. Lefebvreu danas postoji najveća katolička tradicionalna zajednica, Bratstvo sv. Pija X., i prije svega zaslugom msgr. Lefebvrea i povijesnog posvećenja novih biskupa 1988. god., danas postoje "Ecclesia Dei" zajednice koje također služe Tradicionalnu latinsku Misu.

petak, 27. lipnja 2014.

DA SE NE ZABORAVI Posveta hrvatske mladeži Srcu Isusovu 1900. god.


Za blagdana Srca Isusova 1900.g. 160.000 hrvatskih mladića i djevojaka se posvetilo Srcu Isusovu. Posveta je prethodila Prvom hrvatskom katoličkom sastanku koji je održan u rujnu iste godine. Što je značila ta posveta, kako se ona pripremala, kako je obavljena, kakve je reakcije izazvala kod slobodarskih duhova tadašnjeg vremena, o svemu tome govorimo u ovom članku. Nešto od te posvete ostalo je sve do danas: pjesma "Do nebesa nek se ori" spjevana je bila upravo za tu prigodu i kroz cijelo dvadeseto stoljeće ostala je jedna od naših najpjevanijih i najpopularnijih vjerskih pjesama.


 U Zagrebu ustanovljen pripremni odbor za posvetu mladeži

Nakon što je Papa Leon XIII. zajedno sa svim biskupima svijeta 1899. god. posvetio svijet Presvetom Srcu Isusovu, u Hrvatskoj je sljedeće, 1900. godine bila pokrenuta inicijativa da se hrvatska mladež još posebno posveti Srcu Isusovu. Glavni idejni začetnik ove posvete bio je isusovac o. Antun Puntigam, koji je tada bio na službi u Nadbiskupskom sjemeništu i Gimnaziji u Travniku. Uspio je za tu ideju pridobiti i oduševiti nekoliko zagrebačkih svećenika, koji su kao vjeroučitelji bili izravno uključeni u pastoralnom radu s mladima. Oni su se okupili početkom 1900. g. u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu i odlučili su pokrenuti i ostvariti ovu ideju posvete među hrvatskom mladeži.

Enciklika Annum Sacrum, kojom je Leon XIII. najavio posvetu i obrazložio njezin smisao, bila je objavljena svega tri tjedna prije datuma posvete određene za sam blagdan Srca Isusova, 11. lipnja 1899. te se ni vjernici, a pogotovo mladež nisu mogli u tako kratkom vremenu temeljitije pripremiti za taj čin. Druga je okolnost bila Jubilarna godina i prijelaz iz 19. u 20. stoljeće; to je davalo još dodatni smisao planiranoj posveti. Završetak jednog stoljeća, te ulazak u novo trebali su kod hrvatske mladeži biti označeni potvrdom vjere i odanosti Isusu Kristu i njegovoj ljubavi koja najuvjerljivije govori kroz Njegovo probodeno Srce.

U tu svrhu ustanovljen je bio odmah i odbor u koji su ušli ovi svećenici: Dr. Andrija Jagatić kao predsjednik, K. Matica potpredsjednik, Stjepan Ćukac tajnik, te odbornici: Dr. J. Lang, N.Kamenar, Dr. K. Bošnjak, Stj. Niemčić, Dr. L. Jambreković, M. Rukavina.


"Poziv" hrvatskoj mladeži na posvetu

utorak, 24. lipnja 2014.

Ivan mu je ime!


Elizabeti se, međutim, navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome.
Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga.

Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.
A Zaharija, otac njegov, napuni se Duha Svetoga i stade prorokovati:


»Blagoslovljen Gospodin Bog Izraelov,
što pohodi i otkupi narod svoj!
Podiže nam snagu spasenja
u domu Davida, sluge svojega,
kao što obeća na usta svetih proroka
svojih odvijeka:
spasiti nas od neprijatelja naših
i od ruke sviju koji nas mrze;
iskazati dobrotu ocima našim
i sjetiti se svetog Saveza svojega,
zakletve kojom se zakle Abrahamu,
ocu našemu:
da će nam dati
te mu, izbavljeni iz ruku neprijatelja,
služimo bez straha
u svetosti i pravednosti pred njim
u sve dane svoje.
A ti, dijete, prorok ćeš se Svevišnjega zvati
jer ćeš ići pred Gospodinom
da mu pripraviš putove,
da pružiš spoznaju spasenja narodu njegovu
po otpuštenju grijeha njihovih,
darom premilosrdnog srca Boga našega
po kojem će nas pohoditi
Mlado sunce s visine
da obasja one što sjede u tmini
i sjeni smrtnoj,
da upravi noge naše na put mira.«


Dječak je, međutim, rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

Lk (1, 57-80)

subota, 21. lipnja 2014.

Svećenička ređenja Bratstva svetog Pija X. (FSSPX)

Bratstvo sv. Pija X. će ove godine zarediti 20 novih svećenika.
U Winoni u Americi je zaređeno 7 novih svećenika, pogledaj ovdje.
U Econu u Švicarskoj 27. lipnja će biti zaređeno 8 svećenika (7 Francuza i 1 Švicarac).
U Zaitzkofenu u Njemačkoj 28. lipnja će biti zaređeno 5 svećenika (3 Poljaka i 2 Švicarca).
Bogu hvala.
Izvor

NAPOMENA: "Modernizam je sinteza svih hereza." (sv. Pio X.)

četvrtak, 19. lipnja 2014.

...kako u zanosu lebdi u zraku..

Sveti Josip Kupertinski najpoznatiji je među studentima koji se nalaze pred teškim ispitima i naizgled nesavladivim akademskim zadaćama.
Bio je obdaren mnogim mističnim iskustvima, a često se nalazio u stanju ekstaze u kojemu je njegov duh uživao u zvucima nebeskih melodija. Zato se, uz ostala velika imena duhovnih velikana i ovoga, ne toliko poznatoga sveca često dovodi u povezanost s glazbom. Poznat je kao zaštitnik učenika i studenata, a smatra ga se i zaštitnikom zrakoplovaca. 


Josip je rođen 1603. godine, a prezime je dobio po imenu maloga sela u kojemu je rođen, Cupertina u Napulju. Oca zbog prerane smrti Josip nije ni upoznao, a živio je s majkom u vrlo siromašnim i skromnim uvjetima.

Njegove poteškoće s učenjem započinju već u ranoj dječačkoj dobi. Za vrijeme nastave dogodilo mu se nekoliko puta, a kasnije se događalo sve češće, da je njegov duh odjednom poletio u visine mističnoga iskustva. Josip je imao ekstatične vizije za vrijeme kojih nije obraćao pozornost na ono što se oko njega u učionici događalo, pa su mu se ubrzo djeca počela rugati.

Josipov duh nije čeznuo za intelektualnim usavršavanjem, nego za mističnim iskustvom Boga. Ljubav prema Gospodinu toliko ga je obuzela da mu je htio pokloniti čitav svoj život u svećeničkoj službi. Prvo se obratio franjevcima konventualcima kad mu je bilo 17 godina, no oni su ga odbili zbog slabih rezultata u školi i vrlo niske razine znanja. Nakon toga uputio se kapucinima, koji su ga prihvatili u službu brata suradnika. Zbog sve češćih stanja ekstaze i mističnih iskustava, nije bio u stanju obavljati svoje poslove, pa je i s te dužnosti otpušten. Sa svih strana Josipu su dolazila obeshrabrenja, ali u njemu je gorjela ljubav koja nije pristajala na bilo kakva rješenja – želio je svim srcem i unatoč svemu biti svećenik. Suzama i nagovaranjima ušao je ponovno u franjevački samostan i predano radio kao pomoćnik te se iskazao iznimnim vrlinama, poniznošću, poslušnošću i ljubavlju za druge, pa su ga franjevci ipak odlučili zarediti za svećenika.

Prije ređenja Josip je morao proći najtežu kušnju – složene i zahtjevne ispite s područja teologije. Učio je danima i noćima bez odmora, čitao je literaturu i nastojao zapamtiti sve potrebno, ali jednostavno mu nije uspjelo. Prije ispita, nakon što je iscrpio vlastite snage do kraja i potrudio se naučiti što je više mogao, svjestan da to nije dovoljno, zavapio je Bogu u žarkoj molitvi da mu pomogne proći zadnji korak koji ga je dijelio od toliko željenoga zvanja. Oba završna ispita održala su se pred zahtjevnom komisijom i uz ponajbolje studente, ali Josipove molitve bile su uslišane. Postavljena su mu upravo ona pitanja na koja je jedino znao odgovor. 1628. godine ostvarila mu se najveća životna želja – zaređen je za svećenika.

Zbog svojih ekstaza i lebdenja probudio je sumnju inkvizicije pa je 21. listopada 1638. morao napustiti svoj dragi samostan u Grottelli te poći u Napulj da bude podvrgnut ispitivanju pred sudištem tamošnje inkvizicije. Čudo se ponovilo u kapeli ženskoga samostana Sv. Grgura pred samim sucima inkvizicije. I oni ga vidješe kako u zanosu lebdi u zraku. Slučaj je predan u Rim samoj Kongregaciji sv. Oficija, koja oca Josipa oslobodi sumnje da ide za nekom afektiranom svetošću i da zlorabi pučku lakovjernost. No ipak mu bi zabranjeno da se vrati u Grottellu, već naređeno da bude poslan u koji drugi samostan u kojem će biti “udaljen i odijeljen od susreta sa svjetovnjacima”.

Poglavari ga poslaše u Asiz, gdje ostade 14 godina, gdje je i dalje imao one izvanredne milosti. Ljudi su i dalje dolazili k njemu, pa i svećenici i prelati, preporučivali se njegovu zagovoru te od njega tražili savjete. Odredbom Svetog oficija svetac je iz Asiza premješten u Pietrarubbiju kod Macerate, u kapucinski samostan Svetog Lazara. Napokon je papa Aleksandar VII. 12. lipnja 1656. donio odluku da se otac Josip može vratiti svojoj redovničkoj subraći i to ovaj put u samostan Sv. Franje u Osimo kraj Ancone.
Prakticirao je strogi post i pokoru, a njegov duh je unatoč poteškoćama ostao vedar i usmjeren samo Gospodinu. Josip Kupertinski umro je 18. rujna 1663. godine, a svetim ga je proglasio papa Klement XIII. 1767. godine.

Zanimljivo je da ga zazivaju u pomoć đaci i studenti, osobito oni koji idu na ispite.

Molitva svetom Josipu Kupertinskom za uspjeh na ispitu

Dobri Bože, zahvaljujem Ti na svim darovima koje mi daješ. Udijeli mi milost da se uvijek njima služim Tebi na slavu, za svoje posvećenje i na dobro drugih. Daj da uvijek budem radosna srca. Blagoslovi moje roditelje i bdij nad mojim učenjem. Prosvijetli moje učitelje, nastavnike i profesore, a budi na pomoć i mojim kolegama. Utječem Ti se po zaslugama i po zagovoru sv. Josipa Kupertinskoga, koji je i sam iskusio teškoće učenje i tjeskobe ispita, ali je doživio i radost da za svoj trud uz pomoć svoje drage nebeske Majke Marije bude nagrađen. Molim Te, vodi moju pamet, učvrsti moju volju i potakni velikodušnu zauzetost, da tako ispunim svoje dužnosti i zaslužim uspješno položiti ispit pred kojim se nalazim. Amen.

Izvor (1, 2)
Related Posts Plugin for WordPress, Blogger...