7. ožujka 2015. papa Franjo slavio je 50. godišnjicu uvođenja liturgije na narodnom jeziku. Iskoristio je tu priliku da da na znanje, što se njega tiče, da povratak Crkve Tridentskoj latinskoj Misi ne dolazi u obzir. Takvu je ideju nazvao "korakom unatrag".
Jedan od najupečatljivijih dijelova njegove propovijedi bio je dio u kojem je rekao: „Zahvalimo Gospodinu za ono što je učinio u Svojoj Crkvi u ovih 50 godina liturgijske reforme. Bila je to uistinu hrabra gesta Crkve kada se približila Božjem narodu tako da (vjernici) mogu bolje razumjeti što čine.“
„Ovo je za nas važno, da nastavimo s Misom na ovakav način. Nije moguće ići natrag. Moramo uvijek ići naprijed. Uvijek naprijed. A oni koji idu natrag griješe.“
Ovdje se Papa, naravno, obraća tradicionalnim katolicima.
No, zanimljivo je pogledati što se tu zapravo događa. Papa Franjo zapravo kaže da u Crkvi ima nešto što se ne može promijeniti. Primijetit ćete da je jedini put kada "naprednjaci" tako govore onda kada žele utvrditi revoluciju. Papa Ivan Pavao II. radio je istu stvar po pitanju nove ekumenske orijentacije. Rekao je da nema natrag, da se to ne može promijeniti. U svojoj enciklici "Ut unum sint" iz 1995. napisao je: "Na Drugom vatikanskom koncilu Katolička crkva se nepovratno posvetila putu ekumenskog izazova..."
Papa Ivan Pavao II. bio je jedan od najrevolucionarnijih papa u povijesti. Cijeli njegov pontifikat bio je samo "promjene, promjene, promjene", "novotarije, novotarije, novotarije", no ovdje on kaže da ima nešto u Crkvi, taj dragocjeni ekumenizam, kojeg se ne može mijenjati.
Liturgija na narodnom jeziku – nepoštivanje crkvenog Učiteljstva
Ono što modernisti uporno ignoriraju je činjenica da liturgija na narodnom jeziku predstavlja nepoštivanje crkvenog višestoljetnog Učiteljstva.
Izvanredni tomistički teolog p. Edward Hanahoe, koji je u 50-ima i 60-ima prošlog stoljeća dobro razumio što se događa, napisao je da je taktika ekumenista i modernista pretvarati se da Učiteljstvo o određenim temama nije progovorilo, temama koje stoje kao prepreka na putu novom programu. Oni to nužno ne moraju nijekati, već jednostavno o tome ne govore. Pretvaraju se da ne postoji.
Ono što ovdje imamo jest da su nam ekumenisti na visokim pozicijama nametnuli liturgiju na narodnom jeziku. Prava operacija dirigirana s vrha. Oni se jednostavno pretvaraju da Učiteljstvo nije progovorilo o liturgiji na narodnom jeziku i da ju nije osudilo, i onda još slave taj čin neposluha kao pravi napredak.
Crkveni nauk po pitanju narodnog jezika
1.) Dogmatski Tridentski koncil zabranjuje liturgiju na narodnom jeziku. Kanon br. 9, 22. sesija Koncila, nezabludivo naučava:
„Tko kaže da se Mise trebaju slaviti samo na narodnom jeziku... neka bude kažnjem anatemom.“
To je prilično jasno. Ne vidim kako bi se još to moglo protumačiti.
2.) Zatim imamo papu Pija VI. koji u svom pismu "Auctorem Fidei" iz 1794. posebno odbacuje zahtjev za "izražavanjem liturgije na narodnom jeziku". Ovu ideju on odbacuje kao "lakoumnu, vrijeđa pobožne uši, uvredljiva za Crkvu, sklona prigovorima krivovjernika protiv nje."
3.) Pio XI. je u svom apostolskom pismu iz 1922. "Officiourum Omnium" piše: „...znanje i upotreba latinskog jezika, tako blisko povezanog sa životom Crkve, je važno, ne toliko zbog kulturoloških razloga ili razloga pismenosti, već vjerskih.“
„Crkva, upravo zato što obuhvaća sve narode i zato što će trajati do kraja vremena... zbog svoje same prirode zahtijeva jezik koji je univerzalan, nepromjenjiv i nenarodni.“
4.) I naravno, tu je enciklika pape Pija XII. iz 1947. "Mediator Dei" u kojoj stoji: „Upotreba latinskoga jezika, kako je na snazi u velikom dijelu Crkve, jasan je i plemeniti znak jedinstva i djelotvorno sredstvo protiv bilo kojega iskrivljavanja pravog nauka.“
Vidimo da je moderna liturgija na narodnom jeziku osuđena na Tridentskom koncilu, u papinskim dokumentima, a isto tako vidimo da se ostvaruje upozorenje pape Pija XII. S uvođenjem nove Mise vidimo slom jedinstva o kojem je pričao, i opadanje liturgije, primarno s uvođenjem novus ordo Mise, koja je stvorena kako bi zadovoljila zahtjeve ekumenizma, a vidimo i mnoštvo liturgijskih zloupotreba koje su proizašle iz te nove liturgije.
Dakle, papa Franjo kaže da ne smijemo ići unatrag. No, liturgija na narodnom jeziku nije niti korak unaprijed, niti korak unatrag, ona je korak u krivom smjeru. Potpuno krivom. Ono je kršenje vjekovnog nauka i prakse Crkve kroz stoljeća. I uvođenje ove liturgije na narodnom jeziku i tvrdnja da svatko tko se želi vratiti latinskoj liturgiji - griješi, je, s dužnim poštovanjem, zloupotreba autoriteta.
John Vennari,
Catholic Family News
Pogrešna je teza u članku da je Crkva "osudila liturgiju na narodnom jeziku". Crkva je osudila izjavu (protestanata) da se liturgija treba prikazivati SAMO na narodnom jeziku - tu je velika razlika.
OdgovoriIzbrišiNema smisla reći da je osudila liturgiju na narodnom jeziku jer su u vremenu nastanka i širenja obreda i latinski i grčki i aramejski i staroslavenski i armenski itd. bili narodni jezici, a i nakon prvih stoljeća je Sveta Stolica ponekad dopuštala liturgiju na narodnom jeziku, npr. Rumunjskoj grkokatoličkoj crkvi još prije 300 godina.
Dakle, treba razlikovati.
Duša Johna Vennarija i duše svih vjernih mrtvih počivale u miru.
A sto je sa svetom bracom Cirilom I Metodom? Jesu li I oni mozda heretici? Nazalost, cineci Bozje djelo I sireci svetu vjeru medju slavenima, latinski biskupi su ih itekako sprijecavali I progonili u tome naumu. Ali Kristovo djelo je ipak prevladalo, pa su preko staroslavenskog jezika slaveni postali krscani.
OdgovoriIzbrišiLatinski jezik ima svoju vaznost I nuznost, ali drzati upotrebu drugih jezika u liturgiji hereticno je - hereticno.
MC
Vennari nije rekao da je upotreba narodnih jezika u liturgiji heretična, nego zabranjena ("Dogmatski Tridentski koncil zabranjuje liturgiju na narodnom jeziku").
IzbrišiTo je točno, ona je zabranjena (kao i bilo kakve druge promjene u obredu), osim kad Crkva to dopusti, kome to dopusti i gdje to dopusti, npr. spomenutoj Rumunjskoj grkokatoličkoj crkvi.
Pogriješio je onda kad je rekao da je Crkva "osudila" liturgiju na narodnom jeziku, jer, da ponovim, zapravo je osuđeno reći i zahtijevati da liturgija treba biti SAMO na narodnom jeziku, dakle, da se umjesto Mise na latinskom posvuda uvede Misa na narodnim jezicima (upravo to su napravili modernisti).
No, iako je pitanje jezika važno, ne treba zaboraviti da je najveći problem s novim obredom ne u jeziku nego u samom obredu.
Dragi naši modernisti , u pravu je papa kad veli da vam nije moguće ići natrag . Vi kad bi kojim slučajem krenuli natrag došli bi samo do II V.K. i tu se vaš put završava . Dobro , kad bi baš inzistirali pozivajući se na NO koji toliko volite i branite i krenuli dalje u nazad , došli bi do Luthera i Henrika VIII i tko zna koga još . No to ionako nije pravi put , ni onaj u naprijed ,a ni onaj u nazad . Niti jedan ne vodi u pravom smjeru , ni na početak ni na cilj. No vama sad nema nazad , a naprijed nemožete. A tako je jednostavno slijediti Onog koji za sebe kaže da mu je i breme i jaram lako . A vi uporno nosite teško i vučete nešto novo , neizvjesno , ne ono staro što nam ostaviše oci primivši od Isusa. Da , Isusove su riječi stare preko 2000 godina , ali i danas odzvanjaju i vrijede kao da su sad izgovorene . Što to prije shvatite bolje . Jer ovo novo što naučavate još za vaše će generacije zastarjeti i neće vrijediti ni vama ni vašoj djeci. TLM je vječna , kao što je vječan i Bog koji ju je svojom milošću ostavio ne vama nego našim ocima dok ponovno ne dođe Onaj kog iščekujemo. I jao onom tko tu milost priječi ili odbija na bilo koji
OdgovoriIzbrišinačin , jer takav neće imati izgovora pa ma tko bio. Zato modernisti nemojte čitati tradicionalne blogove jer nećete moći reči da niste znali . A nećete moći reči ni da ste bili poslušni papi ni svećenicima jer su i Aronu , svećeniku izabranom od Boga bili poslušni oni koji su od njeg tražili zlatno tele , a on im udovolji. Iako su znali volju Božju.
Robelar
Aurea mediocritas-in veritas.Trebalo bi da svaka župa ima oba oblika Sv.Mise,onda bi svi bili obogaćeni,a nesuglasice bi bile suvišne.Raspršila bi ih snaga najjačeg među sakramentima...Lucca
OdgovoriIzbrišiNovi obred, koji je napravljen (među ostalim) od protestanata po uzoru na njihove obrede, iz kojeg je uklonjeno što bi moglo smetati njihovim herezama, u kojemu je sve usmjereno na zajednicu, ne može supostojati s katoličkim obredom, u kojemu je sve usmjereno na Boga. Nema zajedništva između istine i laži.
IzbrišiI protestantizam i Novus ordo su religije čovjeka, samo su ljudske imitacije jedine prave religije, koju je ustanovio Bog.
Modernisti su uklonili pravi obred upravo zato jer im je smetao, jer nije izražao njihovu novu religiju, baš kao što su to u svoje vrijeme učinili i protestanti. S porazom modernista nestat će i modernističkog obreda.
Ma da. Po nekim ultratradicionalistima ispada da je i papa Leo XIII bio jedan od najvećih heretika u povjesti KC-e. Osobno sam veliki poklonik tradicionalne latinske mise i tradicije Katoličke Crkve općenito, ali nemojmo toj časnoj tradiciji raditi štetu fanatićnim i neukim pretjerivanjima. Neki sotonine sluge i te kako poznaju tradiciju KC-e ali smišljeno stalno plasiraju poluistine, tj. istinite teze izvućene iz mnogo šireg konteksta u svrhu neprestanog potpirivanja razdora u Crkvi. No vjerujem da je to leglo gujino malobrojno i da velika većina na to nasjeda iz pukog neznanja. Zato, da nepotrebno ne duljim, preporučam svim dobronamjernim i gorljivim ali nedovoljno upućenim štovateljima tradicije KC-e da pročitaju tekst na stranici https//tradicionaknamisa.com/glagoljaska-liturgija i mnogo toga će im biti puno jasnije. I umjesto što neprestano drvljem i kamenjem zasipate nes(p)retnog aktualnog pontifexa, dragom Bogu bi bilo ugodno da manje kritizirate a više pozivajte braću i sestre na molitvu za njegovo obraćenje kao i svih zabludjelih ovćica. Božji blagoslov.
OdgovoriIzbrišiKud ćeš više molitve pa na svakoj se NO misi diljem svijeta moli za Svetog Oca i na Njegove nakane. Želiš li reči da nisu Bogu ugodne i ne dopiru do Njega jer ih ne uslišava ?
IzbrišiRobelar