KATOLIČKI NAUK Osuda vjerske slobode

Iz enciklike "Mirari vos", pape Grgura XVI. iz 1832. god.:

Iz tog sramotnog izvora indiferentizma istječe ta apsurdna i lažna propozicija, ili radije delirij, koji tvrdi da svakome treba dati slobodu savjesti [slobodu javnog ispovijedanja bilo koje religije].

Toj najpokvarenijoj zabludi put je popločala ona apsolutna i neumjerena sloboda mišljenja, koja u vjerskim i građanskim stvarima posvuda širi uništenje i koju se neki ljudi s viškom nerazboritosti ne boje predstavljati kao da je na neku korist vjeri. Ali, "koja je gora smrt za duše od slobode zabluda?", kaže sv. Augustin (Posl. 166).

Zasigurno, kad se ukloni svako ograničenje kojim se ljudi održavaju na putu istine, njihova narav koja već naginje na grijeh gura ih u propast. Uistinu kažemo da je otvorena jama bezdana (Otk 9,3) iz koje je Ivan vidio kako izlazi dim od kojeg je pomrčilo sunce i iz koje su izišli skakavci da opustoše zemlju.

Otud zaista dolazi nestabilnost duhova, otud uvijek rastuće kvarenje mladeži, otud u narodu prezir prema svetim stvarima i najsvetim zakonima, otud, jednom riječi, pošast za državu smrtonosnija od bilo koje druge, budući da iskustvo svjedoči i od davne je starine znano da je države koje su cvjetale bogatstvom, moći i slavom ovo jedno zlo srušilo - neumjerena sloboda mišljenja, sloboda govora i požuda za novitetima.

Izvor